DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2003 str. 89 <-- 89 --> PDF |
U slobodnoj raspravi po ostalim pitanjima, predstavnici HŠD-a u Skupštini HIS-a postavili su pitanje glede osnivanja Inženjerske komore, a time i u sklopu nje Šumarske podkomore. Naime, prije dvije godine došli smo zajednički, posredstvom Ministarstva gospodarstva, a uz rad Povjerenstva koje je pripremalo dokumente za osnivanje Inženjerske komore, čak do izrađenog Statuta, na kojeg su dostavljene primjedbe. Odjednom je sve stalo, a arhitekti, građevinari, geodeti i električari, bez upozorenja iskočili su sami te je odlukom Vlade oformljena Komora tih struka. Prema informacijama, čovjek koji je u Ministarstvu gospodarstva kordinirao rad na ustrojstvu zajedničke Inženjerske komore i strukovnih podkomora, otišao je iz odnosnog Ministarstva bez da je premet povjeren drugoj osobi. Stvar je stala. Sada se, a na što smo više puta upozoravali, nakon donošenja novog Zakona o gradnji, postavlja pitanje ovlasti projektiranja i odobravanjapotpisivanja projekata (pa možda i do izrade Gospodarske osnove). Naime, ovlaštenici moraju biti članovi strukovne Komore, a nje nema. No, kada bi ona i postojala, prvi uvjet da netko postane članom strukovne Komore i dobije ovlaštenje projektanta, treba položiti stručni državni ispit, a on se, kada je riječ o našoj struci, već godinama ne polaže. To je pitanje koje već više godina bezuspješno potežemo. Tu je, kao i u mnogo drugih pitanja naše Ministarstvo zakazalo. Hrvatsko šumarsko društvo može, a i nudilo se organizirati polaganje stručnih državnih ispita (ima veću stručnu bazu, nego bivša Poslovna zajednica, koja je prije vodila taj posao), a Ministarstvo je tom poslu trebalo samo dati zakonski okvir. Dobili smo obećanje predsjednika HIS-a da će u Ministarstvu gospodarstva potaknuti pitanje nastavka rada na ustrojstvu Inženjerske komore i strukovnih podkomora (ili dijelova Komore). Također molimo potpredsjednika HŠD-a, sada i pomoćnika ministra Ivicu Grbca, da glede ovog pitanja ispred resornog Ministarstva kontaktira s Ministrastvom gospodarstva te da zajedno s HŠD-om koje bi pripremilo program i obavljalo polaganje stručnih državnih ispita, pripremi i osigura zakonske okvire za taj posao. f) Putem obavijesti koju smo primili od Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, zamoljeni smo da nakon uvida na WEB stranici Ministarstva, u prvi nacrt nacionalnih standarda za certificiranje šuma damo svoje primjedbe i preporuke do 17. siječnja 2003. Kako je član UO HŠD-a B. Prpić upravo u vrijeme prošle sjednice UO (15. listopada), nazočio sastanku u Ministarstvu glede ovog pitanja, kratko je o tome izvijestio. Ukazao je ponajprije na problem nepriznavanja i nepoznavanja stanja naših šuma koje su 95 % prirodne, pa se tu traži u startu drukčiji pristup. No, za kvaletnu pripremu nacrta potreban je multidisciplinarni, ali stručni tim, što je u ovom slučaju izostalo, pa čak i glede šu marskih stručnjaka. Posebice je istakao neke nelogičnosti u nacrtu kao što je najmanja površina sječine u jednodobnim šumama (3 ha), udaljenosti dviju takvih površina, pomladno razdoblje, te naveo niz drugih primjedbi koje treba ugraditi u tekst nacrta. Podloga za donošenje takvog jednog standarda je šuma zakonskih propisa, naših i raznih izvanjskih konvencija. U šumarstvu uz zakone imamo još 23 različite odluke, u lovstvu 5, u zaštiti prirode 6, a potrebno je dodati zaštitu na radu, zaštitu bilja, vodoprivredu, ceste itd. Znači, program i nije tako jednostavan. On predlaže da sva poglavlja, a ne samo ono koje se odnosi na zaštitu okoliša, obrade stručnjaci, da se takav stručni tim u okviru HŠD-a složi, te da se pripremi primjedbe na ovaj Nacrt, jer će, ako se neki prijedlozi ne isprave, u budućnosti biti problema s inspekcijom. Ovaj prijedlog je jednoglasno prihvaćen, a u daljnjoj raspravi ponovo je iskazano nezadovoljstvo izborom radnih grupa i povjerenstava koje naše Ministarstvo formira, ne konzultirajući se prethodno sa strukom i ne gledajući na stručne potencijale pojedinaca. Ne bježeći, nego upravo zagovarajući multidiscliplinarnost, ipak nam u matičnoj struci glavnu riječ trebaju imati šumarski stručnjaci, jer oni najbolje poznaju šumski ekosustav. Drugi stručnjaci gledaju svaki svoj dijelić tog najsavršenijeg ekosustava i nisu ni svjesni da svojom prevelikom brigom i uskim specijalističkim djelovanjem mogu narušiti njegovu ravnotežu, koju je šumarstvo kroz 250 godina stručnog i organiziranog rada sačuvalo. Što se tiče površine sječina, razmaka tih površina, pomladnog razdoblja i dr., nacrt iskazuje potpuno nepoznavanje struke, jer neki ne znaju što je to oplodna sječa, a o njoj se ovdje upravo radi, a ne o čistoj sječi. Mi zagovaramo oplodne sječe na malim površinama, ali recimo na razini odjela. Iskazano je nezadovoljstvo nepoznavanjem struke i izborom ljudi koji trebaju učiti, a ti isti se prihvaćaju posla koji pretpostavlja dobro poznavanje materije. Problem je stoje takav loš nacrt pripremljen pa ga treba ispravljati, no pitanje je da li će naši prijedlozi biti prihvaćeni, s obzirom na razinu znanja onih koji će o tome odlučivati. Kod preglasavanja će, na žalost odlučivati veći broj glasova nekompetentnih, jer je tako sastavljeno povjerenstvo. U Helsinkiju je 1993. godine potpisana Rezolucija, koja je razradila kriterije i indikatore i tu bi trebalo reagirati, jer očito ti kriteriji i indikatori ne vrijede za nas. Inače ćemo uskoro kod kontroliranja stanja imati problema, jer ćemo biti prislanjani uz takve neodgovarajuće kriterije. Takav sustav, koji prosječno važi za cijeli svijet, ako se činovnički primjeni i na najbolje šume, može stvarati probleme. Mi smo išli na FSC sustav certifikacije, ali to ne znači, da ga, ako nam on ne odgovara ne mijenjamo sa srednjeeuropskim PEFC sustavom, kojeg se drže Njemačka, Francuska i Austrija, a koji nama bolje odgovara. Naravno da je |