DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2003 str. 78     <-- 78 -->        PDF

i južno od ušća Tibera, prostirale su se močvarne zone,
mezohidrofilne makije, pašnjačke površine i nešto malo
ekstenzivne poljoprivrede. Vlasnici zemljišta bili su
veleposjednici, pripadnici rimskog plemstva. Koloni,
koji su obrađivali zemlju živjeli su u primitivnim životnim
uvjetima. U posljednjem razdoblju od 150 g.
ova zona je pretrpjela veliki preobražaj, vezan za urbanistički
razvoj Rima i obale, koji je doživio vrhunac u
poslijeratnom razdoblju. Upečatljivom preobražaju
krajolika pridonijela je pinija {Pinus pinea L.) koja je
unesena na ovo područje početkom XIX. stoljeća.
Unošenje pinije nastavljeno je u posljednjih sto godina
radi fiksiranja pješčanih dina, te radi proizvodnje drveta
i pinjola. Danas su ta stabla glavno obilježje gradskog
i prigradskog okoliša, kao protuteža betonskim
konstrukcijama i zagađenju zraka i voda.


U ovom je članku ponajprije opisana struktura borovih
kultura Rimskog primorja južno od Tibera i njihova
razvojna dinamika: određene su smjernice razvoja
radi očuvanja i revalorizacije uloge tih vegetacijskih
oblika u strukturi velegradskog ozračja, gdje su nužne
aktivnosti na prostornom poboljšanju.


Kulture pinije nalaze se uglavnom u obalnom pojasu
na valovitom terenu, koji je kultiviran ili pokriven
stambenim objektima visoke kategorije.


Klima je tipično mediteranska, s prosječnom temperaturom
od 15 °C i oborinama koje osciliraju između
700 i 900 mm godišnje, i to u jesenskom i zimskom
razdobllju, dok su ljeta sušna.


Posljednjih desetljeća ova je zona obuhvaćena intenzivnom
i neorganiziranom urbanističkom ekspanzijom.
Rezidencijalno stanovništvo se u posljednjih 50
godina povećalo za deset puta (od 33000 na 330000).
Većina objekata napravljena je izvan urbanističkog
plana i bez građevinske dokumentacije i bez potrebne
infrastrukture (ceste, kanalizacija i javna rasvjeta).


Poslije 1980. g. lokalna administracija poduzela je
inicijative za sređivanje ovog stanja. Medu mnogim
inicijativama uključena je i institucija Državnog prirodnog
rezervata "Rimsko priobalje" s ciljem očuvanja
prirodnih vrijednosti oko 30000 ha površine koja je
ugrožena urbanističkom ekspanzijom.


U svrhu istraživanja izvršeno je kartiranje svih borika
uz pomoć aerosnimaka. Veliki kompleksi podijeljeni
su na više dijelova, te su tako dobivene 23 zone istraživanja
s površinama od 900 do 2000 kvadratnih
metara, na kojima su obavljena sva potrebna dendrometrijska
mjerenja. Na bazi strukturalnih karakteristika
proučavane populacije su podjeljene na 4 tipa:


Tip A: mladi jednodobni borik


Tip B: odrasli jednodobni borik


Tip C: zreli jednodobni borik


Tip D: višeslojni borik


Svaki strukturalni tip detaljno je opisan: broj i vrsta
stabala u svim etažama, visina, starost, promjeri itd. Istraživanja
su pokazala da su najviše zastupljene odrasle
i zrele jednodobne kulture pinije. To su stabla sađena
za stabiliziranje pješčanih nanosa, te za proizvodnju
drveta i pinjola. S vremenom su poprimile važnost ostale
funkcije: rekreativne, ambijentalne i naturalističke,
jednom rječju višefunkcionalna obilježja.


Na osnovi obavljenih istraživanja proizašli su i neki
prijedlozi za gospodarenje ovim kompleksom. Prije
svega radi se o poboljšanju i očuvanju starih borika,
gdje je pinija trenutno dominantna, ali se nalazi u evolutivnoj
fazi koja može krenuti u raznim smjerovima.
U kavantitativnom pogledu predviđeno je proširenje
površine, a nikako smanjenje zbog fenomena agresivne
urbanizacije.


Osnovne uzgojno- tehničke mjere svode se na:
- održavanje jednodobnih borika kao elementa mediteranskog
krajolika koji je karakterističan za talijansko
priobalje, posebice za rimsko okružje
očuvanje i proširenje borika u višeslojnoj strukturi
koja omogućava opstanak piniji u vrijednoj biološko
različitoj strukturi, koja je kompaktibilna s
eventualnom proizvodnjom pinjola
favoriziranje ekološke sukcesije prema visokoj me


diteranskoj makiji i panjači crnike radi povećanja


naturalističke vrijednosti područja.


Za ostvarenje tih mjera potrebno je stvoriti informativni
sustav za sakupljanje svih podataka o stanju borika
i ostale vegetacije te donošenje jedinstvenog programa
gospodarenja primorskim šumama cijelog Lazia.
Ovo predviđa usvajanje šumsko uzgojne prakse u kojoj
se bioekološke potrebe stavljaju ispred financijskih, što
traži jedinstvenost akcije svih onih koji bi trebali biti
zainteresirani za učinkovito gospodarenje šumom.


Osobito je važno organizirati sve preventivne službe
i pojačati borbu protiv vandalskih radnja i posebice
protiv vrlo štetnih ljetnih požara.


Tommaso La Mantia, Donato Salvatore La M el a
Veća, Marco Marchetti, Giuseppe Barb era:


Privremeni rezultati o analizi tehnike pošumljavanja
u južnoj Siciliji


Nepovoljni klimatski uvjeti u sušnim predjelima
južne Sicilije s dugim ljetima bez oborina, čine rezultate
pošumljavanja vrlo rizičnima. Pomanjkanje vlage je
ozbiljna prepreka primanju i uspješnom razvoju mladih
biljaka koje vrlo često ne uspjevaju preživjeti prvu
sušnu sezonu. Da bi pošumljavanje bilo učinkovitije u
ovim uvjetima potrebno je voditi računa o stanju sadnog
materijala, vrstama koje će se upotrebljavati te tehnici
sadnje.


Velika sezonska suša uvjetuje potrebu poduzimanja
radova koji predhode pošumjlavanju u svrhu poveća