DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2003 str. 77 <-- 77 --> PDF |
Giovanni B o v i o, Andrea C a m i a, Raffaella M a r z a n o : Šumski požari u područjima velikog rizika analiza na regionalnoj razini U sklopu problematike vezane za destabilizaciju ekosustava i stvaranje opustošenih površina autori su prikazali ulogu šumskih požara kao jednih od najvažnijih čimbenika toga procesa. Područje Mediterana obilježeno je semiaridnom i aridnom klimom s oskudnim oborinama u razdobljima pojave šumskih požara, što ograničava obnovu vegetacije na opožarenim površinama i dovodi do stvaranja ogoljelih ekosustava. Europska komisija financirala je program suprotstavljanja ovoj problematici (Convention to Combat Desertification) sa ciljem odabiranja strategije u zaštiti od degradacije tla i predlaganje upotrebe indikatora rizika od erozije kao posljedice šumskih požara. Za ocjenu rizika za destabilizaciju u mediteranskom području Kosmas (1998. g) predlaže seriju kvalitativnih indikatora: za kvalitetu tla, raspoloživost vode, sklonost tla eroziji, indikatori klime, indikatori gospodarenja zemljištem i indikatori vezani za vegetaciju. Među ostalim naveden je i rizik od požara i sposobnost obnove vegetacije poslije prolaza vatre kao jedan od glavnih uzroka degradacije tla. No ipak, šumski požari nisu izričito uključeni među ulazne parametre, već su samo navedeni kao relevantna, još otvorena tema. Zbog toga učinak požara na tlo nije manje proučavan, već je posljednjih godina postignut značajan napredak u poznavanju fizičko-kemijskih promjena, posljedica na biološku aktivnost i na eroziju tla. Posljednja istraživanja o promjenama u hidrološkim i erozivnim procesima šumskih ekosustava koji su bili obuhvaćeni požarom, potvrdila su postojanje vremenskog intervala u kojemu požar pokazuje evidentne posljedice na eroziju tla. Dužina tog intervala promjenjiva je i ovisi o mnogim čimbenicima: stanišnim uvjetima, intenzitetu vatre i razdoblju kada se požar dogodio. Poznato je daje učinak vatre na ekosustave i tlo proporcionalan intenzitetu fronte plamena, to jest količini emitiranih kalorija u jedinici vremena i trajanju te fronte. Smatra se daje povećanje erozije tla poslije požara najuže povezano s djelomičnim ili potpunim gubitkom vegetacije. Fronte plamena proizvode temperaturu od oko 500 °C na površini tla, koje uzrokuju bitne promjene i stvaranje hidrofobnog sloja na površini tla, što pospješuje eroziju. Za istraživanja su odabrane dvije talijanske regije: Ligurija i Sardinija, jer su obadvije na različite načine obuhvaćene problemima vezanima za procese degradacije tla kojima su neposredni uzroci požari. Ustanovljene su tri razine istraživanja koje se odnose na: šumske požare, biljni pokrov tla i eroziju. Šumski požari: Analiza serija prethodnih požara na regionalnoj razini bitna je za procjenu uloge koju oni imaju u procesu erozije tla. Praktički, ako je intenzitet požara velik, kapacitet obnove ekosustava je uništen i neizbježno počinje proces nepovratne degradacije tla. Za ova istraživanja na obadva područja vršene su analize i procjene ponašanja požara, na minimalnoj površini od 10 ha za diferenciranje intenziteta požara. Biljni pokrov tla: Šumski požari poznati su kao čimbenici koji negativno djeluju na biljni pokrov i na stupanj zaštite tla. Iz tih razloga biljni je pokrov promatran s gledišta zaštite tla i s druge strane zbog karakteristika zapaljive biomase. Zbog toga su napravljene karte biljnog pokrova za obje regije po sljedećim kategorijama: 1. Livade, 2. Grmovi, 3. Mediteranske makije, 4. šume, 5. Zapaljive poljske kulture, 6. Mješane zone, 7. Poljoprivredne kulture - slabozapaljive i 8. Površine bez vegetacije. Za svaku općinu izračunate su površine s odgovarajućim kategorijama biljnog pokrova, te analize utjecaja požara velikog intenziteta (za površine veće od 10ha). Erozija tla i šumski požari: Analiza erozije tla u obje regije temeljila se na kartama rizika od erozije (aktualnih i potencijalnih) u mjerilu 1:100000. U procjeni realne erozije autori su primjenjivali iskustvene podatke, vodeći računa o oborinama i vegetaciji, dok se procjena potencijalnog rizika obavlja uz pretpostavku tla bez vegetacije. Realna i potencijalna erozija podudaraju se u slučaju intenzivnog požara na površini većoj od 10 ha, u trajanju od godine dana. Kao zaključak, autori potvrđuju da medu posljedicama šumskih požara erozija zauzima najvažnije mjesto. Što se tiče paralelne analize u Liguriji i Sardiniji ustanovljeno je da su naglašeniji problemi erozije tla u Liguriji, ali su rizici degradacije manji zbog ostalih čimbenika (naročito klimatskih). U Sardiniji je naprotiv erozija kao posljedica požara manja, ali ostali čimbenici (naročito suša) povećavaju rizik degradacije. Maria Grazia A g r i m i, Simone B o 1 a 11 i, Ervedo Giordano, Luigi Portoghesi: Struktura populacije i prijedlog za gospodarenje boricima Rimskog priobalja Godine 1871. kada je Rim postao glavni grad Kraljevstva Italije, Rimsko priobalje je za razliku od ostalih područja okolice Rima bilo jedno od rijetkih šumovitih površina. No to nije potrajalo dugo. Već 1878. g. oko 3500 kilometara kvadratnih površine postala je neplodna ili pašnjačka površina "bez stabala i kuća, zagušljivog zraka u ljetnom peiodu" kako to navodi Bortolott i 1988. g. U primorskom pojasu, sjeverno |