DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2003 str. 76     <-- 76 -->        PDF

Ljubav prema šumi i šumarstvu nasljedila je od oca i
supruga, pa danas, uz pomoć kćerke Janje, između ostalog
prati i časopis za popularizaciju šumarstva "Hrvatske
šume", koji joj redovito šaljem.


Ovih nekoliko redaka neka joj budu čestitka za njen
100-ti rođendan, uz dobre želje da i dalje živi sretno i


zadovoljno s kćerkom jedinicom u svom stanu na
Lapadu.


Mladen Skoko


LITERATURA:


Klepac, D. 1987.: Sjećanje na prof. dr. Đuru Nenadića.
Šum. list 10-12, str. 669-673.


Marjanović, D. 2002.: Stoti rođendan svastike kipara
Ivana Meštrovića. Proslava u obitelji mr. ph.
Marije Kesterčanek-Stjepanović, najstarije farmaceutkinje
u Dubrovniku. Dubrovački tjednik
br. 2701, od 2. 11.2002.


Skoko, M. 1998.: Prilog životopisu F. Ž. Kesterčaneka.
Šum. list 11-12, str. 576-578.


KNJIGE I ČASOPISI


Uredništvo, 1999.: Stjepanović Ljubomir (životopis).
Hrvatski šumarski životopisni leksikon, Tutiz
leksika Zagreb, knjiga 4, str. 337-338.


Rodoslovlje obitelji Kesterčanek (obiteljska dokumentacija
mr. ph. Jasne Lasić, unuke F. Ž. Kesterčaneka,
Dubrovnik).


L´ITALIA FORESTALE E MONTANA


(časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima izdanje
talijanske Akademije šumarskih znanosti - Firenze)


Iz broja 3, svibanj-lipanj 2002 g. izdvajamo:


Orazio Ciancio: Utjecaj i uloga vjetrobranih
pojasa, drvoreda i pošumljenih površina u borbi
protiv degradiranja mediteranskog ambijenta


U uvodnom članku časopisa odgovorni direktor i
znanstveni koordinator Orazio Ciancio nagovjestio
je niz članaka, u ovom i idućem broju, koji obrađuju
problematiku vezanu za osiromašenje vegetacije i degradiranja
tla u mediteranskom okružju. Ovi su radovi
financirani tijekom 2000. g. iz sredstava proračuna na
nacionalnoj razini, s ciljem određivaja uzroka i posljedica
nepovoljnih čimbenika, kao i programiranja i realiziranja
radnji koje su značajne u zaustavljanju daljnjeg
pogoršanja.


Nova saznanja, uz korištenje modernih instrumenata
za istraživanje omogućuju uspostavljanje operativnih
linija za ublažavanje fenomena degradacije zemljišta.


Program istraživanja postavio je zadatak pronaći
nove metode obnove šuma u aridnim mediteranskim
područijima, obnoviti degradirane opožarene površine,
te analizirati stanje drvoreda i vjetrobranih pojaseva.


Ovi su projekti planirani u pet faza:
obilježavanje aridnih zona i odabir područja proučavanja
određivanje metoda monitoringa po niskim troškovima
analiza i obnova opožarenih površina u aridnim područjima
poredbena analiza učinkovitosti šumskih zahvata u
ambijentima velikog rizika degradacije
sinteza šumskih zahvata u borbi protiv nastavka degradacije.


U istraživanja su uključene istraživačke ekipe talijanskih
sveučilišnih centara iz: Reggio Calabrie, Torina,
Firenze, Tuscie, Baria i Palerma. Na čelu ekipa nalaze
se odgovorne znanstvene osobe. Istraživanja su
obavljena u Laziu, Sardiniji, Campagni, Pugliji, Calabriji
i Siciliji.


Rezultati tih istraživanja prezentirani su na znanstvenom
skupu u Bariju 12. veljače, a prilozi su publicirani
da bi poslužili svima koji su uključeni u problematiku
vezanu za destabilizirajuće procese u mediteranskom
okružju.




ŠUMARSKI LIST 1-2/2003 str. 77     <-- 77 -->        PDF

Giovanni B o v i o, Andrea C a m i a, Raffaella M a r z
a n o : Šumski požari u područjima velikog rizika analiza
na regionalnoj razini


U sklopu problematike vezane za destabilizaciju
ekosustava i stvaranje opustošenih površina autori su
prikazali ulogu šumskih požara kao jednih od najvažnijih
čimbenika toga procesa.


Područje Mediterana obilježeno je semiaridnom i
aridnom klimom s oskudnim oborinama u razdobljima
pojave šumskih požara, što ograničava obnovu vegetacije
na opožarenim površinama i dovodi do stvaranja
ogoljelih ekosustava.


Europska komisija financirala je program suprotstavljanja
ovoj problematici (Convention to Combat
Desertification) sa ciljem odabiranja strategije u zaštiti
od degradacije tla i predlaganje upotrebe indikatora rizika
od erozije kao posljedice šumskih požara.


Za ocjenu rizika za destabilizaciju u mediteranskom
području Kosmas (1998. g) predlaže seriju kvalitativnih
indikatora: za kvalitetu tla, raspoloživost vode,
sklonost tla eroziji, indikatori klime, indikatori gospodarenja
zemljištem i indikatori vezani za vegetaciju.


Među ostalim naveden je i rizik od požara i sposobnost
obnove vegetacije poslije prolaza vatre kao jedan
od glavnih uzroka degradacije tla. No ipak, šumski požari
nisu izričito uključeni među ulazne parametre, već
su samo navedeni kao relevantna, još otvorena tema.


Zbog toga učinak požara na tlo nije manje proučavan,
već je posljednjih godina postignut značajan napredak
u poznavanju fizičko-kemijskih promjena, posljedica
na biološku aktivnost i na eroziju tla. Posljednja
istraživanja o promjenama u hidrološkim i erozivnim
procesima šumskih ekosustava koji su bili obuhvaćeni
požarom, potvrdila su postojanje vremenskog intervala
u kojemu požar pokazuje evidentne posljedice
na eroziju tla. Dužina tog intervala promjenjiva je i
ovisi o mnogim čimbenicima: stanišnim uvjetima, intenzitetu
vatre i razdoblju kada se požar dogodio. Poznato
je daje učinak vatre na ekosustave i tlo proporcionalan
intenzitetu fronte plamena, to jest količini emitiranih
kalorija u jedinici vremena i trajanju te fronte.
Smatra se daje povećanje erozije tla poslije požara najuže
povezano s djelomičnim ili potpunim gubitkom
vegetacije. Fronte plamena proizvode temperaturu od
oko 500 °C na površini tla, koje uzrokuju bitne promjene
i stvaranje hidrofobnog sloja na površini tla, što pospješuje
eroziju.


Za istraživanja su odabrane dvije talijanske regije:
Ligurija i Sardinija, jer su obadvije na različite načine
obuhvaćene problemima vezanima za procese degradacije
tla kojima su neposredni uzroci požari.


Ustanovljene su tri razine istraživanja koje se odnose
na: šumske požare, biljni pokrov tla i eroziju.


Šumski požari:


Analiza serija prethodnih požara na regionalnoj razini
bitna je za procjenu uloge koju oni imaju u procesu
erozije tla. Praktički, ako je intenzitet požara velik, kapacitet
obnove ekosustava je uništen i neizbježno počinje
proces nepovratne degradacije tla. Za ova istraživanja
na obadva područja vršene su analize i procjene
ponašanja požara, na minimalnoj površini od 10 ha za
diferenciranje intenziteta požara.


Biljni pokrov tla:


Šumski požari poznati su kao čimbenici koji negativno
djeluju na biljni pokrov i na stupanj zaštite tla. Iz
tih razloga biljni je pokrov promatran s gledišta zaštite
tla i s druge strane zbog karakteristika zapaljive biomase.
Zbog toga su napravljene karte biljnog pokrova
za obje regije po sljedećim kategorijama: 1. Livade, 2.
Grmovi, 3. Mediteranske makije, 4. šume, 5. Zapaljive
poljske kulture, 6. Mješane zone, 7. Poljoprivredne
kulture - slabozapaljive i 8. Površine bez vegetacije.


Za svaku općinu izračunate su površine s odgovarajućim
kategorijama biljnog pokrova, te analize utjecaja
požara velikog intenziteta (za površine veće od 10ha).


Erozija tla i šumski požari:


Analiza erozije tla u obje regije temeljila se na kartama
rizika od erozije (aktualnih i potencijalnih) u mjerilu
1:100000. U procjeni realne erozije autori su primjenjivali
iskustvene podatke, vodeći računa o oborinama i
vegetaciji, dok se procjena potencijalnog rizika obavlja
uz pretpostavku tla bez vegetacije. Realna i potencijalna
erozija podudaraju se u slučaju intenzivnog požara na
površini većoj od 10 ha, u trajanju od godine dana.


Kao zaključak, autori potvrđuju da medu posljedicama
šumskih požara erozija zauzima najvažnije mjesto.
Što se tiče paralelne analize u Liguriji i Sardiniji
ustanovljeno je da su naglašeniji problemi erozije tla u
Liguriji, ali su rizici degradacije manji zbog ostalih
čimbenika (naročito klimatskih). U Sardiniji je naprotiv
erozija kao posljedica požara manja, ali ostali čimbenici
(naročito suša) povećavaju rizik degradacije.


Maria Grazia A g r i m i, Simone B o 1 a 11 i, Ervedo
Giordano, Luigi Portoghesi: Struktura populacije
i prijedlog za gospodarenje boricima Rimskog
priobalja


Godine 1871. kada je Rim postao glavni grad Kraljevstva
Italije, Rimsko priobalje je za razliku od ostalih
područja okolice Rima bilo jedno od rijetkih šumovitih
površina. No to nije potrajalo dugo. Već 1878. g.
oko 3500 kilometara kvadratnih površine postala je neplodna
ili pašnjačka površina "bez stabala i kuća, zagušljivog
zraka u ljetnom peiodu" kako to navodi
Bortolott i 1988. g. U primorskom pojasu, sjeverno




ŠUMARSKI LIST 1-2/2003 str. 78     <-- 78 -->        PDF

i južno od ušća Tibera, prostirale su se močvarne zone,
mezohidrofilne makije, pašnjačke površine i nešto malo
ekstenzivne poljoprivrede. Vlasnici zemljišta bili su
veleposjednici, pripadnici rimskog plemstva. Koloni,
koji su obrađivali zemlju živjeli su u primitivnim životnim
uvjetima. U posljednjem razdoblju od 150 g.
ova zona je pretrpjela veliki preobražaj, vezan za urbanistički
razvoj Rima i obale, koji je doživio vrhunac u
poslijeratnom razdoblju. Upečatljivom preobražaju
krajolika pridonijela je pinija {Pinus pinea L.) koja je
unesena na ovo područje početkom XIX. stoljeća.
Unošenje pinije nastavljeno je u posljednjih sto godina
radi fiksiranja pješčanih dina, te radi proizvodnje drveta
i pinjola. Danas su ta stabla glavno obilježje gradskog
i prigradskog okoliša, kao protuteža betonskim
konstrukcijama i zagađenju zraka i voda.


U ovom je članku ponajprije opisana struktura borovih
kultura Rimskog primorja južno od Tibera i njihova
razvojna dinamika: određene su smjernice razvoja
radi očuvanja i revalorizacije uloge tih vegetacijskih
oblika u strukturi velegradskog ozračja, gdje su nužne
aktivnosti na prostornom poboljšanju.


Kulture pinije nalaze se uglavnom u obalnom pojasu
na valovitom terenu, koji je kultiviran ili pokriven
stambenim objektima visoke kategorije.


Klima je tipično mediteranska, s prosječnom temperaturom
od 15 °C i oborinama koje osciliraju između
700 i 900 mm godišnje, i to u jesenskom i zimskom
razdobllju, dok su ljeta sušna.


Posljednjih desetljeća ova je zona obuhvaćena intenzivnom
i neorganiziranom urbanističkom ekspanzijom.
Rezidencijalno stanovništvo se u posljednjih 50
godina povećalo za deset puta (od 33000 na 330000).
Većina objekata napravljena je izvan urbanističkog
plana i bez građevinske dokumentacije i bez potrebne
infrastrukture (ceste, kanalizacija i javna rasvjeta).


Poslije 1980. g. lokalna administracija poduzela je
inicijative za sređivanje ovog stanja. Medu mnogim
inicijativama uključena je i institucija Državnog prirodnog
rezervata "Rimsko priobalje" s ciljem očuvanja
prirodnih vrijednosti oko 30000 ha površine koja je
ugrožena urbanističkom ekspanzijom.


U svrhu istraživanja izvršeno je kartiranje svih borika
uz pomoć aerosnimaka. Veliki kompleksi podijeljeni
su na više dijelova, te su tako dobivene 23 zone istraživanja
s površinama od 900 do 2000 kvadratnih
metara, na kojima su obavljena sva potrebna dendrometrijska
mjerenja. Na bazi strukturalnih karakteristika
proučavane populacije su podjeljene na 4 tipa:


Tip A: mladi jednodobni borik


Tip B: odrasli jednodobni borik


Tip C: zreli jednodobni borik


Tip D: višeslojni borik


Svaki strukturalni tip detaljno je opisan: broj i vrsta
stabala u svim etažama, visina, starost, promjeri itd. Istraživanja
su pokazala da su najviše zastupljene odrasle
i zrele jednodobne kulture pinije. To su stabla sađena
za stabiliziranje pješčanih nanosa, te za proizvodnju
drveta i pinjola. S vremenom su poprimile važnost ostale
funkcije: rekreativne, ambijentalne i naturalističke,
jednom rječju višefunkcionalna obilježja.


Na osnovi obavljenih istraživanja proizašli su i neki
prijedlozi za gospodarenje ovim kompleksom. Prije
svega radi se o poboljšanju i očuvanju starih borika,
gdje je pinija trenutno dominantna, ali se nalazi u evolutivnoj
fazi koja može krenuti u raznim smjerovima.
U kavantitativnom pogledu predviđeno je proširenje
površine, a nikako smanjenje zbog fenomena agresivne
urbanizacije.


Osnovne uzgojno- tehničke mjere svode se na:
- održavanje jednodobnih borika kao elementa mediteranskog
krajolika koji je karakterističan za talijansko
priobalje, posebice za rimsko okružje
očuvanje i proširenje borika u višeslojnoj strukturi
koja omogućava opstanak piniji u vrijednoj biološko
različitoj strukturi, koja je kompaktibilna s
eventualnom proizvodnjom pinjola
favoriziranje ekološke sukcesije prema visokoj me


diteranskoj makiji i panjači crnike radi povećanja


naturalističke vrijednosti područja.


Za ostvarenje tih mjera potrebno je stvoriti informativni
sustav za sakupljanje svih podataka o stanju borika
i ostale vegetacije te donošenje jedinstvenog programa
gospodarenja primorskim šumama cijelog Lazia.
Ovo predviđa usvajanje šumsko uzgojne prakse u kojoj
se bioekološke potrebe stavljaju ispred financijskih, što
traži jedinstvenost akcije svih onih koji bi trebali biti
zainteresirani za učinkovito gospodarenje šumom.


Osobito je važno organizirati sve preventivne službe
i pojačati borbu protiv vandalskih radnja i posebice
protiv vrlo štetnih ljetnih požara.


Tommaso La Mantia, Donato Salvatore La M el a
Veća, Marco Marchetti, Giuseppe Barb era:


Privremeni rezultati o analizi tehnike pošumljavanja
u južnoj Siciliji


Nepovoljni klimatski uvjeti u sušnim predjelima
južne Sicilije s dugim ljetima bez oborina, čine rezultate
pošumljavanja vrlo rizičnima. Pomanjkanje vlage je
ozbiljna prepreka primanju i uspješnom razvoju mladih
biljaka koje vrlo često ne uspjevaju preživjeti prvu
sušnu sezonu. Da bi pošumljavanje bilo učinkovitije u
ovim uvjetima potrebno je voditi računa o stanju sadnog
materijala, vrstama koje će se upotrebljavati te tehnici
sadnje.


Velika sezonska suša uvjetuje potrebu poduzimanja
radova koji predhode pošumjlavanju u svrhu poveća




ŠUMARSKI LIST 1-2/2003 str. 79     <-- 79 -->        PDF

nja kapaciteta tla za zadržavanje vlage. Ti pripremni
radovi često prouzrokuju velike promjene na postojećim
biljnim zajednicama, a mogu imati i negativan
utjecaj na eroziju (terase i gradoni). Tehnika sadnje u
priređene jame najmanje negativno djeluje na postojeću
vegetaciju. Pionirske vrste koje se upotrebljavaju
u pripremnim radovima treba uvijek tražiti među tipičnim
autoktonim vrstama. Predmet ovih istraživanja je
analiza uspjeha nedavnih pošumljavanja u južnoj Siciliji
gdje su upotrebljavane razne vrste uz primjenu raz-


Naziv područja.
Općina, površina


ličitih tehnika sadnje. Posebna pozornost posvećena je
uspjehu podsađivanja listača i procesu obnove autoktone
vegetacije.


Istraživanja su obavljena u provinciji Agrigento na
šest predjela i 28 ploha veličine 20 x 40m. Obavljana
su sva potrebna mjerenja i svi su podaci evidentirani.
Također su opisane glavne karakteristike okoliša u
zonama istraživanja. Na posebnoj tablici prikazane su
karakteristike istraživanih ploha koje djelomično navodimo
kao primjer:


Tehnika pripreme tla
i vrsta sadnje, te


Redni broj Upotrebljavane vrste


Starost, prethodna prethodne uzgojne
uporaba tla intervencije
Magagiaro Menfi (Ag)


Sadnja u jame na neobrađenom


850 ha, 30 g-garizi Odrasli P. halepensis i


1 tlu podsađivanjc vršeno


pašnjaci i napuštene podstojni Quercus ilex


1992/1993. g.


kultivirane površine
2 Odrasli P. halepensis isto
odrasli P. halepensis Sadnja vršena na tlo parcijalno
i P. pinea s podstojnim orano (u prugama)


3


Qurcus ilex podsadivanje 1992/93. g.


Usporedbom dendroloških podataka može se procijeniti
uspješnost pojedinih vrsta, primijenjenih pripremnih
radova i tehnike sadnje, što će biti naknadno
obrađeno.


Po prvim podacima najbolje rezultate daju rodovi
Pinus i Cupresus. Pinus halepensis daje bolje rezultate
u usporedbi s pinijom i čempresom, a Pinus radiata nije
preporučljiv. Dobre rezultate daje Acacia cyanophylla
i Tamarix africana ne zbog prirasta, već kao vrste
koje imaju sposobnost brze obnove na opožarenim
površinama. U podstojnoj etaži dobro se pokazala Olea
europaea var. sylvestris, ali se to treba tek potvrditi u
idućem razdoblju.


Alepski bor ima još jednu prednost pred pinijom, a
to je što se ispod njega zbog prozračne krošnje bolje
razvija podstojna etaža.


Što se tiče prireme tla, privremeni rezultati sugeriraju
djelomičnu obradu tla radi očuvanja postojeće vegetacije
i boljeg prirasta zasađenih biljaka.


Kako su u Siciliji naglašeni procesi degradacije, pošumljavanje
i korektno gospodarenje već pošumljenim
površinama važan je odgovor. Posljednjih godina su
obavljena mnoga pošumljavanja (1985/86. oko 25000
ha) ali svi podaci nisu još obrađeni. U ovom razdoblju,
kako kaže C i a n c i o "rezultati jednog pošumljavanja
se više ne ocjenjuju na bazi prirasta stabala", jer šuma
ima mnoge druge funkcije među kojima je svakako
očuvanje biološke raznolikosti najvažnije.


Iz broja 4 srpanj-kolovoz 2002. izdvajamo:


V. Garfi, F. lovino, G. Menguzzato,A. Nico
lac i: Priprema tla i gustoća sadnje alepskog i
kalabrijskog bora - analiza i prvi rezultati
U ovome članku autori su prikazali postignute rezultate
u pošumljavanju u raznim uvjetima, uz primjenu
različitih tehnika sadnje.


Degradacija tla zbog prirodnih i antropoloških utjecaja
predstavlja vrlo aktualnu problematiku za područje
mediterana. Intenzivna pošumljavanja postaju osnovni
način suprostavljanja osiromašenju vegetacije i
degradiranju tla. Teške klimatske prilike i velika pedološka
raznolikost uvjetuje primjenu odgovarajuće tehnike
sadnje koja će osigurati dobre rezultate. Nedostatak
pokusa i iskustva u odabiru tehnike sadnje i odabiru
vrsta doveli su do uopćavanja načina rada u različitim
uvjetima, bez potrebnog nadzora. O primjeni različitih
metoda postoje suprostavljena mišljenja posebno o rezultatima
vezanima za intenzitet obrade tla u pripremnim
radovima. U južnoj Italiji postoje situacije koje se
razlikuju ponajprije u primijenjenoj tehnici sadnje, a to
može biti ishodište za procjenu njihove vrijednosti i
prijedloge za veću učinkovitost.


U tu su svrhu odabrane dvije zone kao objekti istraživanja:
zapadna strana Sila Grande i planinski predjeli
Sila Greca, obadvije na nadmorskoj visini od 1000 do
1300 m. Klima je tipično mediteranska, s prosječnom
godišnjom temperaturom od 11,5 °C i oborinama od




ŠUMARSKI LIST 1-2/2003 str. 80     <-- 80 -->        PDF

1100 do 1300 mm koje su oskudne u ljetnim mjesecima.
U oba predjela analizirane su sastojine kalabrijskog
bora (Pinus laricio) stare oko 40 g. i sastojine alepskog
bora (Pinus halepensis) stare 19 i 20 g., gdje su primijenjene
različite metode sadnje (jame, oranje i gradoni)
primjenom sadnica starosti dvije i tri godine (2+1) s različitim
brojem sadnica po ha.
Tako su za kalabrijski bor primjenjene sljedeće tehnike:
priprema tla za sađenje u jame dimenzije 40 x 40 x


40 cm s kvadratnom sadnjom i distancom od 2 m,
što znači 2500 sadnica po ha
priprema tla za gradone ručnom obradom (širina


80 cm) s razmacima od 2, 3 i 4 m, a distanca sadnica
1 m, što znači da je gustoća bila 5000, 3333 i
2500 sadnica po ha.
Za alepski bor:
dublja obrada oranjem, pravokutna sadnja s razmacima
redova od 3 m i međusobnim razmakom sadnica
u redovima od 1,5 i 2,8 m, što daje gustoću od
2222 i 1473 sadnice po ha
prekopavanje terena s pravokutnom sadnjom u razmacima
redova od 3 m i sadnica od 1,5 m, što daje
gustoću od 2222 sadnice po ha.


Za svaki tip sadnje snimljeni su detaljni dendrološki
podaci.
Kao rezultate istraživanja može se izdvojiti sljedeće


(za kalabrijski bor):
uginuće sadnica veće je kod primjene gradona, vjerojatno
zbog veće konkurencije sadnica koje su u
razmaku od 1 m
prosječni promjeri veći su kod sadnje na gradone,
dok je razlika u visnama zanemariva
temeljnica i masa po ha veća je kod gušće sadnje
(796,7 naprema 782,4 metra kubna po ha)
bez obzira na početnu gustoću sadnje, sadašnji broj
stabala po ha je oko 2500 stabala, bez obzira što
nisu vršene prorede


na mjestima gdje je gustoća stabala iz bilo kojih
razloga reducirana, nalazi se oblilan biljni pokrov
(naročito Graminaceae što pozitivno djeluje protiv
erozije)
Za alepski bor:


-
gustoća je neznatno veća kod dublje obrade oranjem
(1910 sadnica naprema 1854 po ha), što znači
daje uginuće kod oranja bilo manje, jer je zasađen
isti broj sadnica
distribucija stabala po promjerima gotovo je istovjetna
kao i parametri srednjeg stabla (promjer i
visina)
postoji značajnija razlika u temeljnici i masi po ha
kod različite gustoće sadnje. Kod sadnje od 1473
sadnice po ha masa nakon 20 g. iznosi 200,6 kubi


ka, a kod sadnje od 2222 sadnice ta masa (u istoj


starosti) iznosi 281,7 kubika.


-
neovisno o gustoći sadnje stupanj pokrivenosti tla
je velik i ujednačen
-
prizemno rašće je u prvim godinama obilnije, a zatim
se smanjuje ovisno o gustoći krošnje.
U oba proučavana područja rezultati su potvrdili da
se kalabrijski i alepski bor ponašaju kao vrste brzog rasta
i da su unatoč lošim klimatskim uvjetima vrlo upotrebljive
za pošumljavanje uz primjenu raznih tehnika,
ovisno o terenu. Ova istraživanja korisna su za zaustavljanje
osiromašenja vegetacije i tla koje je sve veća
prijetnja u mediteranskim zonama.


Simone Puddu, Livio Bi an eh i, Alberto Maltoni,
Marco Pac i, Andrea Tan i: Istraživanje vegetacijske
dinamike na površinama zasađenim sa Pinus
radiata na Sardiniji


Početne ideje pošumljavanja na Sardiniji imale su
ekonomski karakter. To se uglavnom odnosi na egzotične
brzorastuće vrste namijenjene za opskrbu tvornica
celuloze i papira. Nakon stečaja tvornice papira Arbatax,
koja je bila glavni potrošač celuloznog drveta na
Sardiniji (ubrzo se otvorio i lanac stečaja ostalih potrošača:
Legno e derivati, Fibrocarta, Corpo forestale i
ENCC), proizvodnja celuloznog drveta za industrijsku
prerađuje prestala.


Aktualni problem postao je kako ove umjetne nasade
s isključivom namjenom pretvoriti u prirodne šume.
U prvom trenutku je bilo najvažnije ustanoviti da li
postoje evolutivni procesi koji daju mogućnost usmjerenja
ovih kultura prema šumskim ekosustavima.


U ovom članku autori su obradili pokuse istraživanja
u kulturi bora Pinus radiata starog 30 g. u Monte
Arci, u središnjoj-zapadnoj Sardiniji. Tu su usporedili
pet zona unutar pošumljenog kompleksa, od kojih su
tri imale različitu gustoću, a dvije su bile unutar makije
koja graniči s borikom. U svim zonama evidentirana su
odrasla stabla, podmladak i prizemna vegetacija.


Za ocjenu biološke raznolikosti postojeće šumske
vegetacije i pomlatka korištena su dva floristička indeksa
(indeks Shannona br. HillNl), jedan sintetski
floristički, strukturalni indeks (indeks PRETZCH) ijedan
indeks obnavljanja (indeks Magini). Do sada dobiveni
rezultati ukazuju da se smanjenjem gustoće odraslih
stabala bilo zbog prorede ili požara omogućava postupni
ulazak drugih vrsta (posebno česmine), što se ne
događa u gustim sklopljenim kulturama, kao i u gustim
makijama. Umjerena pokrivenost terena osigurava
maksimalnu raznolikost u procesu obnove. Privremeni
rezultati ovih istraživanja omogućili su da se dođe do
korisnih prijedloga za gospodarenje ovim kulturama, u
cilju usmjeravanja njihovog daljnjeg razvoja prema
prirodnim šumama.




ŠUMARSKI LIST 1-2/2003 str. 81     <-- 81 -->        PDF

Ovisno o gustoći tih kultura, predviđaju se prorede
koje će omogućiti pomlađivanje vazdazelenim listačama.
Zbog opasnosti od požara preporuča se izrada
šumskih prometnica, protupožarnih prosjeka i punktova
za skupljanje vode radi izravne borbe protiv požara.


U zonama gdje je prirodna obnova uznapredovala,
potrebno je proredama omogućiti ubrzanje tog procesa,
a gdje je pokrivenost tla sklerofilnim biljem prevelika,
treba situaciju prepustiti prirodnoj selekciji.


L. Bianchi, G. Calamini, E. Gregori, M.
Paci, S. Pallanza,A. Pierguidi, F. Salbitano,
A. Tan i, S. Vedele : Procjene učinka pošumljavanja
u sušnim predjelima Sardinije
Već prije 10 g. Europska komisija proglasila je stanje
degradacije tla i vegetacije jednim od najvećih problema
južnog Mediterana. To obuhvaća sve procese
koji dovode do redukcije biološkog i ekonomskog potencijala
sušnih predjela i povećava njihovu nestabilnost.
Na temelju konvencije UN, odlukom Nacionalnog
vijeća za borbu protiv suše i destabilizacije, Sardinija
je proglašena (1997. g.) regijom visokog rizika.


Neki predjeli Sardinije imaju obilježje aridne mediteranske
klime, s godišnjim oborinama od 400 mm, a
posljednjih su godina registrirane oborine od 300 mm.


Ovim klimatskim nepogodama treba dodati i nepovoljne
antropološke utjecaje koji su često ubrzavali procese
degradacije. Iz tih razloga posljednjih je godina
znatno povećan intenzitet pošumljavanja, kako bi se
ubrzali razvojni procesi šumske vegetacije. Tako je na
primjer u razdoblju od tri godine (1993.-95.) na Sardiniji
obavljeno 25 % ukupnog talijanskog pošumljavanja.


Ovaj članak predstavlja prilog studiji učinkovitosti
pošumljavanja, da bi se razumio utjecaj pošumljenih
površina na dinamiku razvoja vegetacije i zaštitu tla od
erozije.


Istraživanja su obavljena u tri zone: jedna u provinciji
Oristano i dvije u provinciji Nuoro, gdje su
istraživani utjecaji pošumljavanja na razvoj vegetacije
i tlo u usporedbi s nepošumljenim uzorcima, koji su
ustvari različiti oblici makije. Poslije prve godine promatranja
moguće je donijeti prve zaključke o distribuciji
mase u pošumljenim površinama i okolnoj makiji.


Pošumljene zone osim što imaju biomasu značajno
veću od okolne makije, biomasa je raspoređena na veći
broj raznolikih vrsta. Pošumljavanje je doprinijelo povećanju
biološke raznolikosti u podstojnoj etaži, a pogotovo
povećanim učešćem česmine.


Nakon dosadašnjih istraživanja, javlja se potreba za
daljnjim pokusima glede fizičko-kemijskih karakteristika
tla te brzini prolaza vlage u terenu. Prvi rezultati ne
daju dovoljne podatke o utjecaju pošumljavanja na poboljšanje
kvalitete tla, ali je sigurno da pokrivenost terena
pošumljenim stablima ograničava razvoj heliofil


nih vrsta makije, i tako neizravno pospješuje razvoj
česmine, te vjerojatno poboljšava edafske karakteristike,
stoje predmet drugih istraživanja.


Alessandro Ragazzi, Paolo Capretti: Zdravstveno
stanje šuma i šumskih vrsta Toskane
(1981- 2000, drugi prilog)


U ovom drugom prilogu o zdravstvenom stanju šuma
Toskane, autori su obradili razdoblje od 1981 -2000.


g. koje je obilježeno napretkom tehničkih sredstava
koja stoje na raspolaganju za istraživanje diagnostičkih,
epidemioloških i molekularnih karakteristika uzročnika
bolesti.
U razdoblju 1981-90. detaljno su rasvjetljeni sistematizacija
i rasprostranjenost Armillarie, uzročnika
truleži korjenja listača i četinjača. U Italiji, a posebice
u Toskani, ustanovljene su slijedeće vrste: A. bulbosa,


A. mellea, A. ostoyae i A. tabescens.
U posljednjem desetljeću istraživanjem je provjereno
i definirano postojanje tri intersterilne grupe kod
drugog uzročnika truljenja gljive Heterobasidion
annosum, koji su specializirani za jelu, bor i smreku.


Posljednja istraživanja usmjerena su oboljenju hrastova,
koje poprima zabrinjavajuće obujme i inicira nove
programe istraživanja kompetentnih znanstvenika različitih
specializacija radi što učinkovitijeg rješavanja.


Sve se češće evidentiraju oboljenja hrastova koje uzrokuju
gljivični mikroorganizmi. Znanstvenici imaju
različite pretpostavke o uzrocima ovih oboljenja, i u posljednje
vrijeme prihvaćenje model eksperimentiranja u
kojem se što vjernije nastoji oponašati prirodni ambijent,
u kojem se sadnice inficiraju različitim patogenima
i zatim prati razvoj bolesti. Posebno su značajni
rezultati koje su prezentirali znanstvenici Rinallo i
Raddi 1999. g. služeći se elektronskim mikroskopom.


Pozornost je usmjerena prema problemima atmosferskog
zagađenja (kisele kiše, plinsko onečišćenje,
teški metali, pesticidi, herbicidi i ugljični dioksid). Ministarstvo
poljoprivrede i šumarstva pokrenulo je istraživanje
pod nazivom INDEFO, koje se od 1995. g. bavi
procjenom zdravstvenog stanja šuma u Italiji. Istraživanje
se bazira na promatranju krošanja stabala uzoraka
(220 punktova veličine 15xl8km u mrežnom sustavu).


Slučajevi propadanja stabala hrasta zabilježeni su u
cijeloj Toskani te su izolirani i determinirani mnogi
gljivični organizmi: Diplodia mutila, Hypoxylon mediterraneum,
Phomopsis quercina i Taphirina cruckii.
Sve više prevladava uvjerenje daje odlučujući čimbeniku
propadanju hrasta suša, iza koje slijede gljive i insekti
kao konačni uzročnik sušenja stabala.


Period 1991-00. obilježen je ustanovljenjem novih
patogenih organizama ili već poznatih, ali u napadu na
druge vrste, a to su: Phytophtora cinnamoni na kestenu
i pačempresu, Pestalotiopsis funerea na tuji, Phito


79