DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2003 str. 75     <-- 75 -->        PDF

OBLJETNICE


Mr. ph. MARIJA STJEPANOVIC rođ. KESTERCANEK
zakoračila u drugo stoljeće života


Zahvaljujući benevolentnosti pokojnoga kolege i
prijatelja Oskara P i š k o r i ć a, dipl. ing. šum., koji mi
je 1997. godine s povjerenjem prepustio pisanje preglednog
članka o životu i radu velikana hrvatskog šumarstva
i lovstva Frana Žavera Kesterčaneka
(1856-1915) koji je objavljen u Šumarskom listu br.
7-8, 1997, došlo je do mog prijateljstva i plodne, sadržajne
suradnje s Kesterčanekovom kćerkom Marijom
i unukom Janjom Stjepanović te unukom Jasnom
L a s i ć, koje žive u Dubrovniku.


Želim iznijeti nekoliko podataka o gdi Mariji Stjepanović,
mr. ph., jedinoj živoj i najmlađoj od sedmero
djece F. Ž. Kesterčaneka, koja je u listopadu 2002. godine
proslavila 100-ti rođendan. Iako nije uobičajeno
pisati o obiteljima šumara u Šum. listu, smatram da
ovaj izuzetni događaj treba zabilježiti.


Marija Stjepanović rođena je u Zagrebu 20. listopada
1902. godine u tadašnjoj Bregovitoj ulici (danas Tomićeva
ulica kod Uspinjače), gdje se školovala i završila
studij farmacije. U djetinjstvu je živjela u obiteljskoj
kući u Mesničkoj ulici br. 18 u Zagrebu, s ocem
Franom i majkom Marijom pl. Maravić (1862-1911) te
braćom i sestrama.


Rođena je, kako kaže, u vrijeme kada se živjelo pod
petrolejkama, kada su posteljinu prale šestinske pralje,
a gradski prijevoz bile su kočije i konjski tramvaj, uveden
1891. godine. U obitelji je glasovir bio obvezno
glazbalo, a često se posjećivalo kazalište i slušale opere.
Nakon očeve smrti primala je u nekoliko navrata potporu
"Zaklade za uzgoj djece šumarskih činovnika".


Slika 1. Slavljenica mr. ph. Marija Stjepanović s nećakinjom mr. ph.
Jasnom Lasić (unukom F. Ž. Kesterčaneka po sinu Franji)


Radila je u struci u Dubrovniku i duže vrijeme u
B i H, gdje je 1932. godine otvorila privatnu ljekarnu u
Ključu i upoznala svog budućeg supruga Ljubomira
Stjepanovića, dipl. ing. šum. (diplomirao u Zagrebu
1930), s kojim je prošla mnoga mjesta u Hrvatskoj i
pretežito u B i H. Od 1948. do umirovljenja 1962. bila
je ljekarnik u Općoj bolnici u Travniku. Godine 1968.
preselila je s obitelji u Dubrovnik, gdje joj 1971. nakon
srčanog udara umire suprug.


Slika 2. Četvoro od sedmoro djece obitelji Kesterčanek (slijeva):
Franjo, Mila, Olga i Marija (Micika) na fotografiji snimljenoj
1916u vrtu obiteljske kuće u Zagrebu, Mesnička 18
(u koroti nakon očeve smrti).


Unatoč zaista dubokoj starosti dobro pamti datume i
događaje iz djetinjstva. Sjeća se kada joj je njezin otac


F. Ž. Kesterčanek, tada profesor na Šumarskoj akademiji
u Zagrebu, kao djevojčici "... pokazivao Šumarski
muzej u Zagrebu u zgradi blizu Kazališta, u kojoj je
imao i svoj kabinet, a nije napredovao u službi jer je bio
protivnik Mađara ...". Radilo se o zgradi Hrvatskoga šumarskog
doma, svečano otvorenog 1898. godine u
kome je djelovala Šumarska akademija od 1898 - 1919.
godine. Nije zaboravila ni kako je njezin suprug svoj
odnos prema očuvanju šuma i gospodarenju šumama
često izražavao riječima svoga profesora dr. Đure Nenadića,
koji je na kraju predavanja običavao citirati Preradovićeve
stihove:
"Nije blago ovo naše,
domovine glavnica je,
što uživat mi možemo,
al potrošit ne smijemo".