DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2003 str. 67 <-- 67 --> PDF |
Slika 2. Brzi i smioni letovi bučnih čiopa poseban su ugođaj za ljetnih večeri naših primorskih gradova spuštali u gnijezdo od njih prave male valjuške ("knedle") i tako slijepljene po desetak i više njih stavljaju u usta vazda gladnim ptićima. Uz njihove mlade vezana je još jedna interesantnost. Pri seobi, zbog iznenadne hladnoće, oluje ili koje druge vremenske nepogode, mladi silom prilika ponekad ostaju i po više dana bez hrane, a da bi to mogli savladati pribjegavaju svojevrsnoj hibernaciji, obamrlosti. Dokazano je da mladunci čiope zahvaljujući stanju obamrlosti mogu izdržati hladnoću i gladovanje snižavanjem temperature i do 25 °C (G i 1 iard 1968). Inače, mladi koji su čučavci, ostaju u gnijezdu relativno dugo (i do 6 tjedana) kako bi bili spremni za visoko specijalizirani let koji im osigurava prehranu. Čiopa je ptica selica. Hladno zimsko razdoblje godine provodi u Africi, južnije od Sahare i na Madagaskaru. Seli se rano. Naše krajeve napušta već krajem srpnja pa sve do rujna, a vraća se u drugoj polovici travnja i u svibnju. Gnijezdi se u kolonijama, u pukotinama i rupama po crkvenim tornjevima, zgradama, stijenama, šupljem drveću. Provodeći najviše vremena u letu, čiope se u zraku ne samo udvaraju i pare, nego i skupljaju grančice za izradu gnijezda otkidajući ih sa krošanja stabala u letu. Sve čiope imaju jako razvijene pljuvačne žlijezde, pa za slučaj da ne nađu odgovarajuću rupu u stijeni, u stanju su gradu za gnijezdo naprosto prilijepiti uz vertikalnu stijenu. Odličan letač, zbog slabih i zakržljalih nogu, čiopa je bespomoćna na tlu, s kojeg naprosto ne može uzletjeti! Noge im jedino služe za hvatanje za okomite zidove i stijene. Sva četiri prsta usmjerena su im prema naprijed i zoran su primjer morfološke prilagodbe načinu života (Rucner i sur. 1955). U čiope je i kratak pisak, pa je pravo umijeće staviti joj prsten. U razdoblju od 1910-2000. godine u Hrvatskoj je ukupno prstenovano jedva 249 jedinki, sa svega jednim nalazom (Ciković i sur. 2002). Sve čiope (Apodidae) pripadaju redu srpokrilka (Apodiformes). Uz čiopu - pticu godine 2003., poznatiju pod narodnim imenom čiopa crna (Apus apus), koja u nas posebno dolazi u većim naseljima priobalja, na nepristupačnim stijenama gnijezdi se nešto veća čiopa bijela (Apus melba). Svjetlije je smeđesive boje tijela, s karakterističnim bijelim donjim dijelovima preko kojih prelazi smeđa prsna traka. Alojzije Frković LITERATURA: Božič , I., 1983: Ptici Slovenije. Lovska zveza SloveKovačić , N., 2003: Bioraznolikost - začin života. nije. Ljubljana, str. 430. Nedjeljni Vjesnik LXIV, 19797:27. Ciko vić, D. i J. Kralj, 2002: Rezultati prstenovanja Rucner, D. i R. Kroneisl, 1955: Moja knjiga o ptii nalazi prstenovanih ptica od 1998. do 2000. gocama. Školska knjiga. Zagreb str. 184. dine (XXXII. izvješće). U: LARUS 48 (Ured Muzi ni ć, J., 2002: Pernati šampioni od 1971. Dobra nik: Z. Devide), 55-71. kob 7, 24. Gil iard, E. T., 1968: Ptice. Mladinska knjiga. Zagreb, str. 400. Henzel, H., R. Fitter i J. Parslow, 1999: Ptice Hrvatske i Europe. Hrvatsko ornitološko društvo. Zagreb, str. 384. |