DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2003 str. 63 <-- 63 --> PDF |
IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA DRŽAVO, VRIJEME JE DA MJERODAVNO POSREDUJEŠ!! Vrijeme očekivanja dogovorene suradnje između Ministarstva zaštite okoliša i šumarske struke u kreiranju i provedbi politike zaštite prirode u Hrvatskoj, svakako je završeno. Više od dvije godine prije osnivanja ovog Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, hrvatska šumarska struka i znanost bili su sudionikom apsurdnih sukoba i nesporazuma s Državnom upravom za zaštitu prirode i okoliša. Suprostavljali smo se brzopletim i agresivnim akcijama DUZPO-a u proglašavanju zaštićenih objekata prirode, zasnovanih pretežito na deklarativnim postavkama, a bez jasnog koncepta održivog razvoja koji dominantno podrazumijeva gospodarski i socijalni razvoj uz očuvanje okoliša. Vjerovali smo daje to vrijeme zajedno s DUZPO-om i prošlo. U to vrijeme nije bilo čudno ni iznenađujuće da je naša nacionalna scena bila bogata "napuhanim" domoljubima i velikim čistunacima u areni moderne bitke za zaštitu prirode i okoliša. No, sada je konačno došlo vrijeme kada netko mora mjerodavno posredovati, zaustaviti tu apsurdnu mrtvu trku i odgovorno pokrenuti sustavne aktivnosti na području zaštite prirode, s jasno utvrđenim znanstvenostručnim podlogama i onim stoje zapravo najznačajnije, osigurati kriterije provodljivosti. U tom prikazu prošlih događaja vremenskim slijedom, svakako treba reći da smo vrlo brzo nakon ustrojavanja Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, točnije 4. travnja 2000., na zajedničkom sastanku (prisutni; ministar Bozo Kovačević , prof. Hrvoje Glavač, doc. dr. se. Ivan Martini ć, pomoćnik ministra, Željko Rendulić dipl. ing pomoćnik ministra, prof. dr. sc. Slavko Matić, dr. sc. Miroslav Benko , prof. dr. sc. Joso Vukelić, prof. dr. sc. Branimir Prpić, dr. sc. Joso Gračan, Željko Ledinski dipl. ing., direktor HŠ i Tomislav Starčević dipl. ing. pomoćnik direktora) postigli visok stupanj suglasnosti o značaju i ulozi šumarskog sektora u provedbi politike zaštite prirode i okoliša. Na tom je skupu prepoznata bliskost i komplementarnost interesa u podupiranju vjerodostojne i djelotvorne zaštite prirode s uvažava njem 200-godišnje tradicije stručnog doprinosa šumar stva sadašnjoj razini i očuvanosti šumskih ekosustava Hrvatske. U uvjerenju da smo temelje suradnje uspostavili i otvorili prostor dijalogu, očekivali smo dogovoreno uključivanje predstavnika šumarstva u sve faze predlaganja novih i proširenje postojećih zaštićenih područja, uključivanje šumarskih stručnjaka u programe istraživanja, u pripremu, izradu i donošenje svih obostrano važnih zakonskih i podzakonskih akata, te tako nužnim predradnjama na usklađivanju zakona koji reguliraju odnose u prostoru i njihovom jasnom razgraničavanju glede nadležnosti. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2003 str. 64 <-- 64 --> PDF |
Bit će skoro tri godine od tog zajedničkog skupa, a događaji ni izdaleka ne svjedoče provedbu niti jednog zajedničkog stava i dogovora. Čak štoviše, vrlo jasno se stječe dojam da međusobni odnosi stalno "iskre", bez izgleda da se konačno nađu na tako logičnoj i neizbježnoj suradnji, kako bi nam zajednička budućnost bila utemeljena na znanstveno-stručnim prognozama, i dakako provodljiva. Povod ovakvim ocjenama sasvim su svježi dojmovi iz nekoliko javnih predstavljanja sektorskih studija kao temeljnih dokumenata za izradu Plana upravljanja Parkom prirode Kopački rit, održanih 21-23. siječnja 2003. u Bilju. Definitivno, ispravan i logičan put da se javno, multidisciplinarno i kroz dijalog utvrde pravci i mjere kojima bi se na konceptu održivog razvoja osigurao gospodarski i socijalni napredak, a istovremano očuvala i po mogućnosti unaprijedila kvaliteta okoliša, nije doživio svoju potvrdu. Vrlo je dopadljivo predstavljeno i čini se stvarno kvalitetno ocijenjeno stanje problematike upravljanja vodama, kao dominantnoj odrednici čitavog ritskog područja u međurječju Drave i Dunava, gdje Dunav svakako igra glavnu ulogu, pa za visokih voda mijenja, razara i prijeti opstanku ovog vrlo vrijednog ekosustava. Ipak, činjenice govore da sve stručne prosudbe o problematici upravljanja vodama, i isto tako u području meteorologije, nemaju uporišta u terenskim mjernim praćenjima i opažanjima (monitoringu). Druga, isto tako nezaobilazna istina, odnosi se na problem rješavanja otpadnih voda svih rubnih naselja, koje se nedvojbeno zagađene slijevaju u Kopački rit, noseći sobom, osim svih drugih zagađenja, nitrate i fosfate pospješujući na taj način procese eutrofikacije. Taj izrazito značajan problem rješavanja otpadnih voda, predstavlja teško rješiv zadatak zbog njegove cijene. I kad se sve činilo kako je dobro krenulo, javna rasprava sektorske studije lovstva, pokrenula je bujicu nesporazuma, nerazumijevanja i izbacila na površinu s puno neznanja i nepoznavanja struke, stručne terminologije i poslovanja šumarstva, pritajene a temeljne razloge sukoba. Insinuiralo se o šumarsko-lovnom gospodarenju, optuživalo i prozivalo na temelju "rekla-kazala", iskopane su ratne sjekire, jer očito netko Kopački rit i Baranju doživljava svojim lenom. Svakako, ne mislim da bi polemiziranje na tim osnovama moglo uroditi plodom. Zbog toga, pozivam i tražim od Države da mjerodavno posreduje (arbitrira), osigura pomak iz rovovskih paušalnih i neutemeljenih rasprava prema sustavnoj provedbi ciljeva iz Nacionalne strategije zaštite okoliša i Nacionalnog plana djelovanja za okoliš. Iznijeti ću i nabrojati one temeljne probleme koji ovu problematiku, prema mojem viđenju, drže u mirovanju. Evo na što mislim: 1. Nema opravdanja pa ni logike da se zaobilazi zakonima propisan redoslijed akata po kojima se utvrđuje; zaštita, uređenje, unapređenje i korištenje Nacionalnih parkova i Parkova prirode. Za obje spomenute kategorije zaštićenih objekata prirode to je člankom 28. Zakona o zaštiti prirode propisan Prostorni plan kojeg donosi Sabor Republike Hrvatske. 2. Isto takvu obvezu o donošenju prostornog plana za ove kategorije zaštićenih objekata prirode propisuje i članak 21. Zakona o prostornom uređenju (NN 30/94.). 3. Valja upozoriti i na obveze iz Programa prostornog uređenja Republike Hrvatske (NN 50/99), gdje u točci (5-2) stoji obveza o uspostavljanju integralnog pristupa gospodarenju za područje šuma. Sadašnja dvojnost upravljačko-gospodarskih ovlaštenja na jednom prostoru, unutar jednog ekosustava, trajno će i nepotrebno rezultirati sukobima koji će samo usporavati razvoj i uspostavljanje ravnoteže između gospodarskih, socijalnih i ekoloških odrednica prema (potrajnom), održivom razvoju. Na taj smo problem puno puta upozoravali i navodili primjere, nama susjednih zemalja Europe, gdje takav integralni pristup besprijekorno funkcionira, jer šumarska struka upravlja onim zaštićenim objektima prirode gdje je temeljni fenomen šumski ekosustav (Austrija, Bavarska i dr.) 4. Preduvjet za ovakav pristup rješavanju ove problematike svakako je nužan, a Programom prostornog uređenja RH u točci (5-11) i obvezujuće hitno usklađivanje svih onih zakona koji reguliraju odnose u prirodi i okolišu (Zakon o zaštiti prirode, Zakon o šumama, Zakon o lovu, Zakon o vodama, Zakon o javnim cestama i dr.). 5. Donošenjem brojnih Pravilnika o unutarnjem redu za parkove prirode, prije Prostornih planova, samo na prijedlog upravnih vijeća ili ravnatelja javnih ustanova, utvrdivana su takva proizvoljna pravila, koja vrlo smjelo derogiraju brojne važeće zakone i podzakonske akte i rezultiraju nepotrebnim nesporazumima. Kod toga treba imati na umu jasne odredbe Zakona o zaštiti prirode koji ne dovodi u pitanje obavljanje svih onih gospodarskih djelatnosti koje ne ugrožavaju značajke i uloge parka prirode. Isto tako, moramo prepoznati i odredbu članka 38. Zakona o zaštiti prirode po kojoj se gospodarskom subjektu naknaduju sva umanjenja prihoda izazvana posebnim uvjetima gospodarenja. 6. Kroz svo ovo vrijeme nesporazuma i hoda u mjestu, treba reći kako su i pojedini prilozi u vrlo jakim elektronskim (HRT) i pisanim medijima doprinosili sukobu, a ne stvarnim i objektivnim ocjenama o problematici zaštite prirode. Mahom su tu izbjegnuta osnovna pravila da u raspravi sudjeluju obje strane. |