DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2002 str. 119 <-- 119 --> PDF |
IN MEMORTAM MARINKO VUCINIC, dipl. ing. šum. (23. 2. 1927 - 14. 4. 2001) Kad umire čovjek, umire dio svijeta i zemlja postaje teža, iskusnija i ljudski/a Dana 14. travnja 2001. god. u 75. godini života, nakon duge i teške bolesti, zauvijek nas je napustio kolega Marinko Vuči ni ć, dipl. ing. šum., koji je pretežit dio svoga radnog vijeka radio na poslovima iz područja drvne industrije.1 Marinko Vučinić rođenje u Moravicama 23. veljače 1927. g. Njegov otac Marko bio je strojovođa, a majka Marija rod. Mamula domaćica. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Osijeku. Na Šumarski odjel Poljoprivredno-šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu upisao se 28. rujna 1946. Apsolvirao je škol. g. 1949/50. na šumskouzgojnom odsjeku, a diplomirao 16. lipnja 1951. godine. Nakon diplome radio je tri mjeseca u Javorniku u Lici, a zatim je do 1954. bio upravitelj Šumarije Korenica. S obitelji je živio u vrlo skučenom prostoru u šumariji, dok mu šumarijski stan nije bio dostupan, jer je u njemu bio smješten vojni odsjek. Uz ostale poslove s kolegom Dcgoricijom, dipl. ing. šum., izgradio je šumsku cestu Bubinka na Plješevici. Tada je položio i državni stručni ispit. God. 1954. prelazi u DIP Ogulin, gdje je kao tehnički direktor radio do 1964. U tom je razdoblju po njemačkoj licenci izgrađena tvornica iverica IVEROKAL u Moravicama, u vlasništvu DIP-a Ogulin. Kolega Vučinić godinu dana je vodio izgradnju tvornice u Moravicama. Prije je boravio na specijalizaciji u Njemačkoj, odakle je sva potrebna tehnologija prenesena u Moravice, da bi se iskoristio pilanski i i veća za jednu ranu,... (Jure Franičević-Pločar) šumski otpad. Nakon izgradnje, tvornica IVEROKAL je bila osnova za izgradnju montažnih kuća, koje je tad proizvodio DIP Ogulin. Sa svim pogonima tada je u DIP-u bilo zaposleno oko 3 000 radnika. Godine 1963. nakon katastrofalnog potresa koji je zadesio glavni grad Makedonije Skopje2, u tom je gradu zajedno sa Živkom To mi čem , dipl. ing. drv. ind., zaposlenikom DIP-a Ogulin, rukovodio izgradnjom montažnih kuća proizvedenih u DIP-u Ogulin za stradalnike potresa. Za posebne zasluge na obnovi porušenog Skopja kolega Vučinić je Ukazom predsjednika FNRJ Josipa Broza Tita od 24. prosinca 1963. dobio Orden rada sa zlatnim vjencem, dok mu je Gradska skupština grada Skopja uručila 26. srpnja 1965. Spomen plaketu u znak priznanja za osobite zasluge za grad. Na poziv EXPORTDRVA god. 1964. dolazi u Zagreb na mjesto pomoćnika direktora Sektora montažnih objekata (direktor Sektora je tada bio Karlo Franke, dipl. ing.). Nakon toga obnašao je dužnost direktora Sektora montažnih objekata, a zatim je oko godinu dana bio Za pisanje nekrologa koristili smo podatke koje smo dobili susretljivošću supruge gđe. Ivanke-Nade Vučinić. Njezina je tragedija velika, jer joj je neumitna sudbina otela i voljene sinove Bojana prije desetak godina i Marinka gotovo istovremeno kada i supruga. Zato joj zahvaljujemo stoje imala toliko hrabrosti i snage da nam pomogne u pisanju nekrologa. Zahvaljujemo na pomoći i g. Živku Tomiću, dipl. ing. drv. ind., dugogodišnjem suradniku i prijatelju pok. kolege Vučinića i njegove obitelji. : Katastrofalni potres zadesio je Skopje 26. srpnja 1963. Grad je bio gotovo potpuno razrušen, a ljudske su žrtve bile mnogobrojne (1029 mrtvih). Između ostalog, razrušena je zgrada Narodne biblioteke, Arheološki i Historijski muzej. Univerzitet, Umjetnička akademija, Kuršumlija-han, tvrđava Kale i dr. Uskoro nakon potresa gradje obnovljen i moderno izgrađen (Izvor: Enciklopedija leksikografskog zavoda, svezak 6, Zagreb 1969. str. 8). |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2002 str. 120 <-- 120 --> PDF |
na položaju generalnog direktora EXPOTRDRVA. Od 1968-1972 (veljača) kao pomoćnik direktora sektora boravi u Njemačkoj s grupom radnika EXPORTDRVA na organizaciji i izgradnji montažnih objekata. Nakon što su Tursku i Italiju zadesili snažni potresi, kao direktor Sektora u ime EXPORTDRVA ugovara izgradnju 1000 montažnih kuća za stradale u Anatoliji (Turska). Posao je obavljen u rekordnom vremenu, u svjetskim razmjerima, od 72 dana (proizvodnja, transport, montaža). Na montaži objekata radio je Ž. Tomić, dipl. ing. Nakon potresa u Italiji kolega Vučinić boravio je nekoliko mjeseci na tom području na poslovima organizacije gradnje montažnih objekata. Za vrijeme rada u EXPORTDRVU, većinom kao direktor Sektora montažnih objekata, uspješno je radio na izvozu građevne stolarije i montažnih objekata u Njemačku, Austriju, Francusku, Nizozemsku, Belgiju i dr. Za područje bivšeg SSSR-a radio je na izvozu opreme za objekte (hotele, bolnice, sanatorije i dr.). Nakon OOUR-izacije provedene u EXPORTDRVU 80-ih godina prošlog stoljeća postavljenje za direktora OOUR-a "Oprema objekata i montažnih kuća". Na tom položaju radio je do umirovljenja 1. lipnja 1990. god. Osim već navedenih priznanja 1986. godine primio je Spomen plaketu prigodom proslave 30-go dišnjice nastanka i razvoja Drvno industrijskog kombinata "Spačva" u Vinkovcima. Spomenimo da je kolega Vučinić za vrijeme II svjetskog rata bio u NOB-u od 5. lipnja 1944. god., a nakon završetka rata od svibnja 1945. bioje u Titovoj gardi. Bio je i narodni zastupnik u Vijeću prizvodača Sabora NR Hrvatske od 10. travnja 1958. do 25. lipnja 1963. Prema dostupnim podacima 60ih godina prošlog stoljeća bioje aktivan član HSD (tada Sveza inžinjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske). Tako je 1962. izabran za delegata na kongresu Saveza ITŠDI biv. Jugoslavije, a na Skupštini HŠD u lipnju 1966. izabran je za člana Upravnog odbora. Marinko Vučinić, dipl. ing. šum., ukupno uzevši, dao je značajan doprinos organizaciji i razvoju drvne industrije u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji. Kao umirovljenik, ali i prije toga, imao je većih zdravstvenih problema, posebno sa srcem. Nekoliko srčanih infarkta oslabilo je njegov organizam. Nakon umirovljenja imao je veliku podršku kolege, dugogodišnjeg suradnika i prijatelja g. Živka Tomića. Duga i teška bolest ali i tuga za voljenim sinovima Bojanom i Marinkom, shrvali su njegov organizam. Umro je u 75. godini života. Posljednji ispraćaj kolege Marinka Vučinića bio je 18. travnja 2001. godine u Krematoriju na zagrebačkom groblju Mirogoj, uz nazočnost neutješne supruge Ivanke-Nade, te ostale rodbine, kolega, prijatelja i znanaca. Od pokojnika se biranim riječima oprostio njegov suradnik iz EXPORTDRVA, Zagreb, gosp. Juraj M ažuran, dipl. oec, koji je između ostalog rekao: "Drvna industrija i EXPORTDR VO, opremanje i izgradnja objekata bilo je i ostalo tvoja velika ljubav i životni poziv. Zbog te silne ljubavi bio si zapaženo uspješan u poslu i zadacima koje si obavljao. A kad čovjek radi ono što voli, onda radi svim srcem, onda i može dati najviše. Koliko je objekata opremljeno, koliko novih objekata izgrađeno, koliko si poslova dogovorio, proveo i završio u našoj lijepoj domovini za potrebe naših ljudi i koliko na ostalim tržištima svijeta. Ostat će zapamćene mnoge gospodarske, kulturne, znanstvene i druge ustanove i objekti u kojima je ugrađen dio tvog života, tvoje stručnosti i tvog entuzijazma ". Ovih nekoliko redaka neka budu znak oproštaja s kolegom Marinkom Vučinićem, sa željom da sjećanja na njega budu ispunjena štovanjem i zahvalnošću za sve što je učinio za razvoj drvne industrije u Hrvatskoj. Nek mu je laka zemlja, i vječna slava našemu kolegi! Mladen Skoko, dipl. ing. šum. |