DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/2002 str. 97 <-- 97 --> PDF |
U kulturama kratkih ophodnji za proizvodnju biomase radovi se odnose na selekciju novih genotipova za veću produkciju, otpornosti na mraz, gljivične bolesti i štetnike. Razvoj komercijalnog programa oplemenjivanja klonova vrba za proizvodnju biomase dat je u izvješću istraživača iz institucije Agrobransle, koja od 1987. godine na europskom tržištu prevladava sa svojim selekcijama. Od prvih klonova, produkcija biomase porasla je za 50 % kod novoselekcioniranih genotipova. Površina pod kulturama vrba u krakim ophodnjama danas u Švedskoj iznosi oko 20 000 ha, a država daje poticajna sredstva od 5000 SEK po ha/god (oko 4000 kn). Terenski dio Simpozija započeo je posjetom bioenergani ENA Kraft u Enkopingu, kogeneracijskom postrojenju za proizvodnju toplinske i električne energije, snage 55 MVV, odnosno 22,5 MW. Tijekom rada postrojenje ima koristi za 100 m3 vrbova iverja na sat ili ukupno oko 400 000 m3 godišnje. Seljačka gospodarstva, kooperanti i dobavljači drvene sječke dobivaju cijenu od oko 120 SEK (oko 100 kn) po MWh toplinske snage. Predstavljen nam je projekt pročišćavanja otpadnih voda u mjestu Enkoping, koje se koriste za prihranu vrbovih kultura u kratkim ophodnjama, pa tako služe kao pročišćivači i vegetacijski filteri pritoka u lokalnu rijeku. Prikazane su nam i nove selekcije klonova vrba za produkciju biomase u kratkim ophodnjama. Doc. dr. se. Davorin Kajba OBLJETNICE TRAGOM MEDVJEDA DO PRILAZA BIJELIM STIJENAMA (uz 70. godišnjicu smrti lugara Jakoba Mihelčića - otkrivača Bijelih stijena) "Na Velikoj Kapeli, gluhoj ovoj planini, stere se... krševiti i divlji kraj, koji zadivljuje svakoga". Tu gdje "ne ima topline"... gdje "ne ima svjetla"... već "samo stijene", a na njima "osovljeni kukovi u prilici zvonika, čunjeva, zubaca", a u ponikvama "tako duboke i guste šume, da se dan pretvara u sumračje ... zalazili su samo lovci, šumari i lugari, ovi po službenom poslu, oni da love lov na medvjede*, kojima je tu prava postojbina, ili bi pošli bili, da u cik zore pričekaju "divljega pijevca", ako nisu iz puške oborili kojega planinskoga vuka". Ovako nam prirodoslovac, putopisac i planinar Dragutin Hire (1853 - 1921) opisuje Bijele (i Samarske) stijene "u čijim dubinama, ponikvama, dulibama, provalijama, bezdanima i ponorima, ne bijaše do sada (1899., op. pisca) čovjeka...". A daje uopće mogao pohoditi i razgledati ovaj bajkoviti kutak Velike Kapele, zasluga prirada lugaru Jakobu M i h e 1 č i ć u iz Begovog Razdolja, čije se 70. obljetnice smrti prisjećamo ovim zapisom. Jakob M i h e 1 č i ć, lugar kr. šumske uprave mrkopaljske, rodio se 1858. godine u Begovom Razdolju kod Mrkoplja. Nakon osnovnog školovanja i dopunskog stručnog obrazovanja u službu čuvara šuma i lovišta primljen je 1885. godine. "Bio je strog i pravedan službenik", zapisat će u povodu njegove smrti 1932. godine šumarnik Zlatko Turkalj , "voljen od svojih starješina, a poštovan od svog naroda Gorskog kotara". Nije bio od mnogo riječi, ali je zato bio od djela "da djela njegova o njemu govore". Kao pasionirani lovac, pravi planinski lovac, imao je tu sreću da su u njegovo vrijeme ova gorska lovišta bila prepuna divljači, "tog božjeg dara" i nije bilo potrebe skrbiti za njen uzgoj i zaštitu, već naprotiv da se mnogo strijelja i mnogo lovi. "On i pet šest lovaca gostiju u dva bi dana pred brakircima znali ustrijeliti po 20-30 komada srna i srnjaka". Na meti njegove ubojite lovačke puške, koju je sam prepravljao i dotjerivao, bio je i medvjed, kojemu, kao ni vuku, Jakob Mihelčić nije praštao. Posebno je poznavao tetrijebska pjevališta, tada načičkanih od Samara i Bucala ponad Matić poljane do Jarbola, Medanićeve glavice i Žilavih dolaca. Bio je pravi majstor u preslušavanju ljubavnim zanosom opijenih pjevača gluhana i specijalist za lov na kune. "U zajednici sa svojim kumom, lugarom i mještaninom Ivanom Karlo v i ć e m, znao je svake zime po dvadeset i više komada tih plemenitih krznaša pohvatati". Slika 1. Kr. lugar Jakob Mihelčić (1858-1932) * Za službovanja Jakoba Mihelčića osamnaest je medvjeda u samim Bijelim stijenama odstrijeljeno, a po broju brloga (7) to je područje prednjačilo u mrkopaljskom i ravnogorskom kraju (Hirtz 1921). |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2002 str. 98 <-- 98 --> PDF |
Slika 2. Novo podignuto spomen obilježje Jakobu Mihelčiću u rodnom Begovom Razdolju (Foto: A. Frković) A kako je otkriven put i prolaz u neprohodne i veličanstvene Bijele stjene? Prema Turkalju (1932) otkriše ga zajedno Jakob M i h e 1 č i ć i Ivan K ar 1 o v i ć "slijedeći trag medvjeda, koji ih je proveo kroz mjesta, za koje se prije držalo da su neprohodna. Na jednom mjestu, gdje su bile visoke, odsječene stijene, provukli su se kroz otvor ispod kamena, kuda je prošao i medvjed, i onda su opet mogli dalje prolaz nastaviti. Tako Slika 3. Medvjeđim stazama do Bijelih i Samarskih stijena; motiv s Bijelih stijena (Foto: S. Horaček) su ti lovci otkrili put u Bijele stijene". A kad su taj put, s begovorazdoljske strane, do vrha pokazali već spomenutom Dragutinu H i r c u, njegovu sinu Miroslavu i drugim prorodoslovcima, oni su svojim prigodnim člancima i živom rječju u svojim sredinama stali popularizirati ovu novu atraktivnu destinaciju naših Dinarida. Slika 5. Sklonište "Jakoba Mihelčića" podignuto u zavjetrini, podSlika 4. Greben Bjelolasice s najvišim vrhom Kulom (1534 m) -no same visoravni Bjelolasice, dobro je prihvaćeno od krovom Gorskog kotara (Foto: A. Frković) planinara (Foto: A. Frković) |