DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2002 str. 110     <-- 110 -->        PDF

IN MEMORIAM
AKADEMIK MIRKO pl. VIĐAKOVIC - prof. dr. se. dr. h. c.


Nedavno smo se oprostili od našeg
profesora, akademika Mirka Vi d
ako vica, koji nas je napustio na
sam dan Velike Gospe. Gubitak je to
i žalost za čovjekom koji je tijekom
svog života svojim radom i pregalaštvom
doprinjeo razvoju i napretku u
znanstvenom i nastavnom području
šumarstva ne samo Hrvatske, već i
znatno šire.


Akademik Mirko Vidaković bio
je izuzetna istraživačka ličnost znanstvenik
svjetskog ugleda i glasa


- znanstvenik koji je kod nas bio utemeljitelj
- po kome su Genetika i
oplemenjivanje šumskog drveća dobile
zaslužno mjesto, značenje i ulogu
u šumarstvu Hrvatske, te su uz
Dendrologiju bile znanstvene oblasti
koje ne samo daje volio, one su bile
dio njega, njegova života i njegove
karijere.
Tijekom svog plodonosnog rada
slijedio je svjetska saznanja i dostignuća
iz tih oblasti te je bio pokretač
i nositelj mnogih projekata i programa
istraživanja do svog posljednjeg
dana života. Upravo takav čovjek,
zaslužan za prosperitet i razvoj šumarskih
istraživanja, bio je akademik
Mirko Vidaković.


Rođenje 29. listopada 1924. godine
u plemenitoj bunjevačkoj obitelji
u Svetozar Miletiću. Osnovnu
školu završio je u Senti, a realnu
gimnaziju pohađao je u Somboru,
gdje je i maturirao. Nakon rata studirao
je šumarstvo na Poljoprivrednošumarskomu
fakultetu u Zagrebu i
1949. godine diplomirao. Sretna je
okolnost za Šumarski fakultet u
Zagrebu, da je odmah po završetku
studija postavljen za asistenta pripravnika
u Zavodu za botaniku Poljoprivredno-
šumarskoga fakulteta.
Godine 1950. unaprijeđen je za asistenta
na predmetu Botanika. Doktorat
šumarskih znanosti stekao je
1953. godine, habilitirao je 1956. godine
i docentom za Dendrologiju i
Šumarsku genetiku imenovan 1957.
godine. Od 1958. godine predaje
predmet Šumarska genetika, a od
godine 1961. izabran je za izvanrednoga
profesora. Od 1971. godine bio


(29. 10. 1924 - 15. 8. 2002)
je redoviti profesor Šumarske genetike
i Dendrologije.


Od 1. siječnja 1960. godine predstojnik
je novoosnovanoga Zavoda
za šumarsku genetiku i dendrologiju
Šumarskoga fakulteta, a iste godine
je i pročelnik Šumsko-gospodarskoga
odsjeka. Od 1960. do 1974. godine
vodi Odsjek za genetiku u tadašnjem
Institutu za četinjače u Jastrebarskom.
Od 1970. godine urednik
je časopisa Anali za šumarstvo u
izdanju HAZU i voditelj Arboretuma
Trsteno. Izvanredni član tadašnjeg
JAZU postao je 1969., a redoviti je
član od 1981. godine. Prodekan Šumarskoga
fakulteta bio je akad. škol.
godine 1972/73. i 1973/74. Predsjednik
Hrvatskoga genetičkoga društva
bio je 1980. godine, a od 1997. godine
počasni je član Akademije šumarskih
znanosti.


Njegovo znanstveno usavršavanje
započelo je tijekom školske godine
1955/56., kada je deset mjeseci proveo
na specijalizaciji iz genetike i
oplemenjivanja šumskoga drveća u
Danskoj i Švedskoj. Kasnije je svoje
znanje obogatio studijskim boravcima
u SAD-u, Kanadi, Francuskoj,
Engleskoj, Turskoj i Grčkoj.


Boravio je tri godine u Peshavaru
u Pakistanu, u Institutu za šumarstvo
te na Šumarskom koledžu kao ekspert
UN u razvojnim projektima pri
FAO od 1966. do 1969. godine. Njegova
je zadaća bila da organizira i
pokrene istraživanja iz genetike i


oplemenjivanja šumskoga drveća, i
da započne predavanja iz tih predmeta
na Šumarskome koledžu. Akademik
Vidaković je s uspjehom obavio
tu ne baš malu i laganu dužnost. Kao
sudirektor FAO Trening centra za
oplemenjivanje šumskoga drveća,
koji je održan na Šumarskom fakultetu
u Sopronu u Mađarskoj tijekom
1971. godine, predavao je i vodio seminar
u trajanju šest tjedana, a sudionici
su bili šumarski stručnjaci iz 15
zemalja svijeta. Tijekom 1980. i
1983. godine u tri navrata boravio je
kao ekspert UNDP FAO u Vijetnamu,
gdje je u okviru projekta koji su
financirali Ujedinjeni narodi bio
konzuitant na opremanju laboratorija
za znanstvena istraživanja i za izradu
programa istraživanja.


Akademik Vidaković sudjelovao
je sa svojim referatima na mnogim
međunarodnim znanstvenim skupovima,
simpozijima i kongresima. Bio
je također i organizator dvaju IUFRO
sastanka u Hrvatskoj. Na Drugom
svjetskom kongresu iz oplemenjivanja
šumskoga drveća u Washingtonu
1969. godine povjereno mu je vođenje
jednog plenarnoga sastanka. Na
savjetovanju IUFRO grupe o problemu
reprodukcije šumskog drveća u
Varparanti, u Finskoj, 1970. godine
također je predsjedao jednom sjednicom.
Na kongresima održanim u Indoneziji
i Italiji sudjelovao je s pozivnim
referatima.


Osim na međunarodnim stručnim
skupovima akademik Vidaković sudjeluje
na brojnim domaćim skupovima.
Bio je predsjednik organizacijskoga
odbora "100 godina znanstvenoga
i organiziranoga pristupa šumarstvu
jugoistočne Slavonije". Bio
je tajnik organizacijskoga odbora
simpozija Ekološko valoriziranje primorskoga
krša koji je održan u Splitu
u listopadu 1976. godine. Aktivan je
u organizaciji I. kongresa genetičara
tadašnje Jugoslavije, koji je održan
1976. godine u Dubrovniku, a bio je i
predsjednik organizacijskoga odbora
tog kongresa. Organizator je vrlo uspješnoga
Seminara iz genetike i oplemenjivanja
šumskoga drveća, koji je




ŠUMARSKI LIST 9-10/2002 str. 111     <-- 111 -->        PDF

za šumarsku operativu održan 1977.
godine na Šumarskome fakultetu u
Zagrebu. U Šumarskom društvu u
Sopronu u Mađarskoj 1973. godine
održao je zapaženo predavanje na
mađarskom jeziku. Također je održao
predavanja na Poljoprivredno-šumarskom
institutu u Woostcru (Ohio), na
Šumarskom fakultetu u Torontu, na
Šumarskom fakultetu Sveučilišta u
Michiganu, u Šumarskom institutu u
Ankari i na Šumarskim fakultetima u
Solunu i Istanbulu.


Akademik Vidaković svoju je istraživačku
djelatnost započeo s poredbenim
istraživanjima anatomske
građe borovih iglica. Iz toga je područja
njegov najopsežniji rad o rasama
crnoga bora, na temelju kojega je
uspio dokazati postojanje više svojti
crnoga bora na prostorima rasprostranjenosti
u bivšoj Jugoslaviji. Taj rad
vrlo je vrijedan znanstveni prilog izučavanju
varijabilnosti crnog bora na
cijelom području rasprostranjenosti
ove vrste, i citiran je u mnogim inozemnim
publikacijama. Akademik
Vidaković bavio se tada vrlo aktualnim
istraživanjima primjene radioaktivnog
zračenja. Izučavajući utjecaj
zračenja na klijavost sjemena i rast biljaka
nekih četinjača, ustanovio je da
se pomoću malih doza gama zračenja
može povećati energija klijavosti i stimulirati
rast biljaka u prvim godinama
razvoja. Proučavao je i utjecaj
gama zračenja na kromosomsku
strukturu kod somatskih stanica obične
smreke. Posebno su zanimljivi rezultati
hibridizacije borova koje se
vršilo oprašivanjem sa zračenim polenom,
a istraživanja su bila vrlo zapažena
i citirana u svjetskoj literaturi.


Sa suradnicima u Pakistanu, akademik
Vidaković izučavao je nasljeđivanje
visinskoga i debljinskoga prirasta
te pravnosti debla kod vrste Dalbergia
sissoo Roxb. Ta je vrsta vrlo
važna u podizanju irigacijskih plantaža
i nasada u Pakistanu, Egiptu i
Sudanu. Istraživanja su pokazala daje
nasljednost visinskoga i debljinskoga
prirasta pod većim utjecajem okoliša,
a vrlo malo pod utjecajem genetskih


čimbenika, dok je pravnost debla pod
visokim stupnjem genetske kontrole.


Opsežna istraživanja kod rodova
Larix i Picea pokazala su da neke
kombinacije međuvrsnoga križanja
daju potomstvo bujnijega rasta. Npr.
hibridne familije nastale križanjem
europskoga i japanskoga ariša imaju
bujniji rast od kontrole, a taj se trend
nastavlja i u dobi od 30 i više godina.
U svojim je radovima utvrdio postojanje
spontanih križanaca između borova
Pinus nigra i Pinus leucodermis,
te između Pinus brutia i Pinus
halepensis. Hibridi između brucijskoga
i alepskoga bora iskazali su se
kao perspektivni za uzgoj na području
eumediterana. Akademik Vidaković
intenzivno se bavio problematikom
inkompatibilnosti kod međuvrsnoga
križanja crnog i običnog bora.
Praktičan rezultat tih dugogodišnjih
istraživanja bila je proizvodnja hibrida
između tih dviju vrste borova,
kao i njihovih povratnih križanaca.
Radovi koji obuhvaćaju tu zahtjevnu
problematiku puno su citirani, jer se
njome bavio relativno mali broj istraživača.
Iz područja sjemenarstva
akademik Vidaković obrađivao je
problematiku mogućnosti vegetativnog
razmnožavanja šumskog drveća
cijepljenjem, reznicama i kulturom
tkiva, a prvi se na ovim prostorima
počeo baviti sjemenskim plantažama.
Do posljednjeg trenutka, kao
predsjednik Povjerenstva za klonske
sjemenske plantaže, brinuo je o daljnjem
osnivanju, nadopuni i radovima
u njima, a sve su podignute pod vodstvom
i uz sudjelovanje akademika
Vidakovića.


O uspješnosti i važnosti njegova
rada svjedoče mnoge nagrade. Godine
1977. za dostignuća iz područja
prirodnih znanosti dodijeljena mu je
Republička nagrada "Ruđer Bošković".
Počasni doktorat Šumarskoga
fakulteta Sveučilišta u Sopronu u
Mađarskoj dobio je 1979. godine, a
nagradu za životno djelo dobio je
1981. godine. Za istaknutu djelatnost
u IUFRO-u, akademik Vidaković je
1990. godine dobio posebno prizna


nje. Vodio je također i četiri međunarodna
znanstvena projekta u suradnji
sa SAD.


Akademik Vidaković zaslužan je
za uvođenje znanstvenih disciplina
genetike i oplemenjivanja šumskoga
drveća u redovitu nastavu na Šumarskom
fakultetu. To je učinjeno 1958.
godine, i otada se te discipline predaju
kao jedan predmet pod nazivom
Genetika i oplemenjivanje šumskog
drveća.


Objavio je više od 150 stručnih i
znanstvenih radova, napisao je udžbenike
iz Genetike i oplemenjivanja
šumskog drveća. Njegova knjiga Četinjače
- morfologija i varijabilnost,
prevedena je i na engleski jezik, a do
svog posljednjeg dana radio je na novom
i proširenom izdanju knjige
"Četinjače".


Velik dio svog radnog vijeka uložio
je u obrazovanje stručnjaka, uspijevajući
osposobiti dovoljan broj
nastavnih i istraživačkih djelatnika
za potrebe Fakulteta, Šumarskog instituta
i operativnog šumarstva.


Smrt akademika Mirka Vidakovića
težak je gubitak za HAZU, Šumarski
fakultet, Šumarski institut Jastrebarsko,
poduzeće Hrvatske šume i za
cjelokupno šumarstvo općenito. To je
gubitak jednog izuzetnog znanstvenika
- gubitak za njegove učenike i
suradnike s kojima je do zadnjeg dana
aktivno osmišljavao nove metode za
plodonosniji transfer znanstvenih dostignuća
u šumarsku praksu. Do nedavno,
obilazili smo terenske pokuse,
družili se s kolegama šumarima, a on
je u svojim raspravama i dalje poticao
nastavak radova i vizionarski unosio
nove ideje u šumarstvo. Ostat će u
sjećanjima svojih studenata, inženjera
šumarstva, postdiplomanata i doktoranata,
koji su crpili njegova saznanja,
i spoznajno i stručno bogatili se
njegovim iskustvom.


Gubitkom akademika Mirka Vidakovića
ostali smo bez vrsnog znanstvenika
i stručnjaka, nositelja više
znanstvenih disciplina, ali i bez dragog
nam kolege, suradnika i istraživača
neprocijenjivog znanja.


Popis značajnijih radova M. Vidakovića


Oblici crnog bora u Jugoslaviji na temelju anatomije igliOplemenjivanje
ariša. Šum. list 10-11 (1959): 347-354,.
ca. Glas. šum. pokuse 13(1957): 103-110 Influence of gamma rays on the germination of certain
Tnvestigations on the Intermediate Type between the Au-coniferous seeds. Conference of Polich and Yugoslav Scienstrian
and the Scots Pine. Silvae genetica 1 (1958): 12-18. tists on the Application of Atomic Energv in Agriculture,




ŠUMARSKI LIST 9-10/2002 str. 112     <-- 112 -->        PDF

Food technology, Forestry and Veterinar/ Science, March
25-28, 1959, Beograd: 32-33.


Značenje češera, sjemenki i njihovih krilaca za sistematiku
i određivanje provenijencije crnoga bora. Glasn. šum.
pokuse 14(1960): 383^137.


Novi prilog oplemenjivanju ariša. Šum. list 1-2 (1962):
47-62.


Anlage von Samenplantagen ausserhalb des natiirlichen
Areales zum Zweckc der Steigerung der Samenproduktion.
Soz. Forstvvirtschaft, Sonderheft: Forstl. Samenplantagen
III, 1963: 10-13.


Effect of gamma rays on the chromosomes of the somatic
cclls of Picea abies Karst. (suautor B. Bevilacqua).
Silvae Genetica 2 (1963): 41^16.


Mcđuvrsno križanje Pančićeve omorike (Picea omorica
(Pančić) Purkvne) sa sitkanskom smrčom (Picea sitchensis
Bong. Carr.). Šumarstvo 10-12 (1963): 337-342.


Some characteristics of the Needle Structure and Growth
in the Hvbrids betvveen Austrian Pine and Japanese Red
Pine. Silvae Genetica 15 (1966): 155-160.


Effect of irradiation on the properties of pollen in Austrian
and Scots Pine (s B. Djurbašić i D. Kolbah). Experientia
23(1967): 1-6.


Oplemenjivanje ariša III. Šum. list 1-2 (1967): 25-36.
Growth of Austrian and Scots pine plants after Gamma
irradiation of pollen. Radiation Botanv 7 (1967): 529-542.


Heritabilitv of height and diamcter growth in shisham
(Dalbergia sissoo Roxb.) by cuttings. Project Report No.
3(1968): 15.


The inhetitance of crooked bole in shisham (Dalbergia
sissoo Roxb.) (suautor J. Ahsan). Silvae genetica 19(1970):
94-98.


The improvement of stem form in shisham (Dalbergia
sissoo Roxb.) (suautor J. Ahsan). Second world consultation
on forest tree breeding, Washington D.C. 1969: 5 p.


Observations on the ovule development follovving cross
pollination between Austrian and Scots pines irradiated and
non-irradiated pollen (s B. Jurković-Bevilacqua). IUFRO,
Section 22, Meeting of the working group on reproduction
of forest trees, Varparanta, 1970: 8 p.


Breeding to improve stem form in shisham (Dalbergia
sissoo Roxb.). Report on the Training centre on forest tree
improvement, Sopron, Hungarv, FAO, No. TA 3033, Rome
1971:37-41.


Effect of gamma-irradiated pollen on the growth of white
willow (Salix alba L.) (suautor A. Krstinić). Genetika 3 (1)
(1971): 95-117.


Development of ovules after interspecific hvbridization
of Austrian and Scots pines with gamma-irradiated pollen
(suautor B. Bevilacqua-Jurković). Genetika 3 (1): 119-130.


Neka svojstva hibrida između Pinus nigra i Pinus densiflora
(suautori A. Krstinić i M. Harapin). Šum. list 3-4
(1972): 112-131.


Contribution to the investigations of incompatibility by
crossing Scots pine and European black pine (suautor Ž.
Borzan). International Symposium on Genetics of Scots
pine, IUFRO Division 2, Working party S2.03.5, Warszawa-
Kornik, 1973: 19 p.


Prilog proučavanju morfološke varijabilnosti spontanih
križanaca između alepskoga i brucijskoga bora (suautor A.
Krstinić). Zbornik radova Simpozij uma povodom 100. godišnjice
prve Srpske akademije nauka i umetnosti, knjiga I,
1974:35-39.


Rezultati oplemenjivanja stablastih vrba na području jugoistočne
Slavonije, JAZU, Centar za znanstveni rad, Vinkovci,
1975: 129-141.


Oplemenjivanje crnoga i brucijskoga bora primjenom
zračenoga polena (suautori Ž. Borzan i B. Jurković-Bevilacqua).
ActaBiologicaVII/3-8, 1975: 309-317.


Some morphological characteristic of Pinus X nigrosylvis
(P nigra x P sylvestris). Ann. Forest. 8/2 (1977): 15-27.
Savlađivanje inkompatibilnosti pri križanju nekih boro


va. Genetika 9 (1) (1977): 51-63.


Immunological identity of pollen-wall proteins in some
incompatibility pine species (suautori S. Petričević, I. Bilić i
Ž. Borzan). Genetika 9 (3). 271-280, 1977.


The effect of genotype of the incompability barrier in
crossing Pinus nigra with Pinus svlvestris. Proc. of the 8´1´
Congress of EUCARPIA, Madrid 1977: 369-375.


Effect of micro-environment on species incompatibility
in hard pines (suautori A. Krstinić, Ž. Borzan, B. Jurković,


D. Kolbah i B. Djurbašić). Završni izvještaj po temi: YOFS-
88-JB-6, 1978: 85 p.
Neke morfološke karakteristike hibrida japanskoga crvenoga
bora (Pinus densiflora Sieb. et. Zucc.) i običnoga
bora (Pinus svlvesrtis) (suautori A. Krstinić, Ž. Borzan i B.
Jurković-Bevilacqua). Šum. list 1-3 (1978): 19-24.


Uspijevanje nekih klonova stablastih vrba na aluviju
Dunava kod Opatovca (suautor A. Krstinić). Radovi centra
JAZU, Vinkovci, 1980: 29^17.


Variabillity of seeds, obtained from back cross, as an indicator
of the degree of incompatibility between Pinus nigra
and Pinus svlvestris. Ann. Forest. 10/4 (1983): 81-87.


Zakorijenjivanje reznica ranoga i kasnoga hrasta lužnjaka
(suautori Ž. Borzan, A. Krstinić i W. J. Libby). Glas. šum.
pokuse 21 (1983): 213-222.


Varijabilnost nekih morfoloških i anatomskih svojstava
alepskoga (Pinus halepensis) i brucijskoga (Pinus brutia)
bora i njihovih hibrida (s A. Krstinić). Zbornik radova povodom
jubileja akademika Pavla Fukareka, Akademija nauka i
umjetnosti BIH, Radovi, knjiga LXXII/21, 1983: 285-296.


Relation of self-fertilization and interspecific incompatibillity
by crossing Pinus nigra x P sylvesrtis. Ann. Forest.
12/1 (1986): 1-14.


Uspijevanje nekih vrsta i hibrida dvoigličavih borova na
Đurđevačkim pijescima (suautori A. Krstinić, M. Halambek
i Ž. Borzan). Ann. Forest. 12/4(1986): 71-87.


Problem of verification of additive and non-additive
effects of genes for vigorous grovvth in forest trees (suautor


A. Krstinić). Ann. Forest. 14/1 (1988): 1-12.
Selection of white willow clones (Salix alba L.) suitable
for grovving in mixed plantations with black alder (Alnus
glutinosa L. Gaertn.) (suautori A. Krstinić i N. Komlenović).
Ann. Forest. 15/2(1989): 17-35.


The grovvth of some interspecific hybrid pine seedlings
and their cuttings (suautor Ž. Borzan). Ann. Forest. 17/1
(1991): 1-21.


Radovi na podizanju klonske sjemenske plantaže hrasta
lužnjaka na području Š.G."Krndija" i Š.G. "Papuk", (suautori


J. Bećarević, I. Hajek, Š. Keceli i V Podnar). U: Zbornik radova
o Antunu Levakoviću. HAZU Centar za znanstveni rad
Vinkovci (1992): 153-170.
Estimation of genetic gain in a progeny trial of pedunculate
oak (Quercus robur L.) (suautori D. Kajba, S. Bogdan, V
Podnar i J. Bećarević). Glas. šum. pokuse 37 (2000):375-381.


Doc. dr. se. Davorin Kajba