DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2002 str. 110     <-- 110 -->        PDF

IN MEMORIAM
AKADEMIK MIRKO pl. VIĐAKOVIC - prof. dr. se. dr. h. c.


Nedavno smo se oprostili od našeg
profesora, akademika Mirka Vi d
ako vica, koji nas je napustio na
sam dan Velike Gospe. Gubitak je to
i žalost za čovjekom koji je tijekom
svog života svojim radom i pregalaštvom
doprinjeo razvoju i napretku u
znanstvenom i nastavnom području
šumarstva ne samo Hrvatske, već i
znatno šire.


Akademik Mirko Vidaković bio
je izuzetna istraživačka ličnost znanstvenik
svjetskog ugleda i glasa


- znanstvenik koji je kod nas bio utemeljitelj
- po kome su Genetika i
oplemenjivanje šumskog drveća dobile
zaslužno mjesto, značenje i ulogu
u šumarstvu Hrvatske, te su uz
Dendrologiju bile znanstvene oblasti
koje ne samo daje volio, one su bile
dio njega, njegova života i njegove
karijere.
Tijekom svog plodonosnog rada
slijedio je svjetska saznanja i dostignuća
iz tih oblasti te je bio pokretač
i nositelj mnogih projekata i programa
istraživanja do svog posljednjeg
dana života. Upravo takav čovjek,
zaslužan za prosperitet i razvoj šumarskih
istraživanja, bio je akademik
Mirko Vidaković.


Rođenje 29. listopada 1924. godine
u plemenitoj bunjevačkoj obitelji
u Svetozar Miletiću. Osnovnu
školu završio je u Senti, a realnu
gimnaziju pohađao je u Somboru,
gdje je i maturirao. Nakon rata studirao
je šumarstvo na Poljoprivrednošumarskomu
fakultetu u Zagrebu i
1949. godine diplomirao. Sretna je
okolnost za Šumarski fakultet u
Zagrebu, da je odmah po završetku
studija postavljen za asistenta pripravnika
u Zavodu za botaniku Poljoprivredno-
šumarskoga fakulteta.
Godine 1950. unaprijeđen je za asistenta
na predmetu Botanika. Doktorat
šumarskih znanosti stekao je
1953. godine, habilitirao je 1956. godine
i docentom za Dendrologiju i
Šumarsku genetiku imenovan 1957.
godine. Od 1958. godine predaje
predmet Šumarska genetika, a od
godine 1961. izabran je za izvanrednoga
profesora. Od 1971. godine bio


(29. 10. 1924 - 15. 8. 2002)
je redoviti profesor Šumarske genetike
i Dendrologije.


Od 1. siječnja 1960. godine predstojnik
je novoosnovanoga Zavoda
za šumarsku genetiku i dendrologiju
Šumarskoga fakulteta, a iste godine
je i pročelnik Šumsko-gospodarskoga
odsjeka. Od 1960. do 1974. godine
vodi Odsjek za genetiku u tadašnjem
Institutu za četinjače u Jastrebarskom.
Od 1970. godine urednik
je časopisa Anali za šumarstvo u
izdanju HAZU i voditelj Arboretuma
Trsteno. Izvanredni član tadašnjeg
JAZU postao je 1969., a redoviti je
član od 1981. godine. Prodekan Šumarskoga
fakulteta bio je akad. škol.
godine 1972/73. i 1973/74. Predsjednik
Hrvatskoga genetičkoga društva
bio je 1980. godine, a od 1997. godine
počasni je član Akademije šumarskih
znanosti.


Njegovo znanstveno usavršavanje
započelo je tijekom školske godine
1955/56., kada je deset mjeseci proveo
na specijalizaciji iz genetike i
oplemenjivanja šumskoga drveća u
Danskoj i Švedskoj. Kasnije je svoje
znanje obogatio studijskim boravcima
u SAD-u, Kanadi, Francuskoj,
Engleskoj, Turskoj i Grčkoj.


Boravio je tri godine u Peshavaru
u Pakistanu, u Institutu za šumarstvo
te na Šumarskom koledžu kao ekspert
UN u razvojnim projektima pri
FAO od 1966. do 1969. godine. Njegova
je zadaća bila da organizira i
pokrene istraživanja iz genetike i


oplemenjivanja šumskoga drveća, i
da započne predavanja iz tih predmeta
na Šumarskome koledžu. Akademik
Vidaković je s uspjehom obavio
tu ne baš malu i laganu dužnost. Kao
sudirektor FAO Trening centra za
oplemenjivanje šumskoga drveća,
koji je održan na Šumarskom fakultetu
u Sopronu u Mađarskoj tijekom
1971. godine, predavao je i vodio seminar
u trajanju šest tjedana, a sudionici
su bili šumarski stručnjaci iz 15
zemalja svijeta. Tijekom 1980. i
1983. godine u tri navrata boravio je
kao ekspert UNDP FAO u Vijetnamu,
gdje je u okviru projekta koji su
financirali Ujedinjeni narodi bio
konzuitant na opremanju laboratorija
za znanstvena istraživanja i za izradu
programa istraživanja.


Akademik Vidaković sudjelovao
je sa svojim referatima na mnogim
međunarodnim znanstvenim skupovima,
simpozijima i kongresima. Bio
je također i organizator dvaju IUFRO
sastanka u Hrvatskoj. Na Drugom
svjetskom kongresu iz oplemenjivanja
šumskoga drveća u Washingtonu
1969. godine povjereno mu je vođenje
jednog plenarnoga sastanka. Na
savjetovanju IUFRO grupe o problemu
reprodukcije šumskog drveća u
Varparanti, u Finskoj, 1970. godine
također je predsjedao jednom sjednicom.
Na kongresima održanim u Indoneziji
i Italiji sudjelovao je s pozivnim
referatima.


Osim na međunarodnim stručnim
skupovima akademik Vidaković sudjeluje
na brojnim domaćim skupovima.
Bio je predsjednik organizacijskoga
odbora "100 godina znanstvenoga
i organiziranoga pristupa šumarstvu
jugoistočne Slavonije". Bio
je tajnik organizacijskoga odbora
simpozija Ekološko valoriziranje primorskoga
krša koji je održan u Splitu
u listopadu 1976. godine. Aktivan je
u organizaciji I. kongresa genetičara
tadašnje Jugoslavije, koji je održan
1976. godine u Dubrovniku, a bio je i
predsjednik organizacijskoga odbora
tog kongresa. Organizator je vrlo uspješnoga
Seminara iz genetike i oplemenjivanja
šumskoga drveća, koji je