DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2002 str. 79 <-- 79 --> PDF |
MIHAJLO MERLE, dipl. ing. šumarstva (1941 - 2001) Nekoliko dana nakon navršenog 60. rođendana, u Rijeci je nakon duge i teške bolesti umro ugledni šumarski stručnjak, društveni aktivist i domoljub Mihajlo Merle , dipl. ing. šumarstva. Rođen je u obitelji željezničarskog službenika 25. rujna 1941. Rano djetinstvo proveo je u rodnoj Slatini, gdje je završio osnovno školovanje, a srednju školu pohađao je u Virovitici, maturiravši na realnoj gimnaziji 1960. godine. Kako je još kao dječarac, a i kasnije kao srednjoškolac bio je aktivan član Izviđačkog saveza Hrvatske, i učestalo planinario Psunj em, Ravnom gorom, Papukom, Krndijom, Požeškom gorom, a na rijeci Orljavi i njenim pritocima okušavao ribičku sreću, nije dvoumio kojim će usmjerenjem voditi njegova daljnja životna staza. Na upravo osamostaljeni Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu upisao se ujesen I960., diplomiravši na šumsko-gospodarskom odjelu 22. rujna 1965. Iako je svoju užu rodnu grudu, naseljenu još od pretpovijesti, posebno volio, sticanjem okolnosti morao ju je napustiti "trbuhom za kruhom". Prvo zaposlenje nakon odsluženja vojnog roka dobio je u Gorskom kotaru, poput putopisca Dragutina Hirca, u "hrvatskoj Svici". U tek pravo stasaloj Šumarskoj školi Delnice zapošljava se 15. rujna 1966., gdje kao mladi šumarski stručnjak prenosi još svježa teoretska znanja mladim budućim šumarnicima iz područja eksploatacije šuma, šumskih komunikacija, geodezije, tehnologije drva. Iako je na školi ostao svega tri školske godine, svojim nastavničkim i pedagoškim radom zadužio je mnoge mladiće i djevojke koji su ga imali prilike slušati. Postupno se udomljavajući u novom okruženju 1. studenog 1969. prelazi u šumarsku operativu, dobivši radno mjesto referenta za uzgajanje šuma u Šumariji Crni Lug, delničkog Šumskog gospodarstva. Uz stanku od četiri godine (1971-1975), kada po potrebi službe biva premješten u RZ Zajedničke službe u Delnice na poslove referenta mehanizacije, u Crnom Lugu podno gordog Risnjaka ostati će sljedećih 10 godina (1975-1985) na dužnosti upravitelja šumarije. Najplodonosnije je to razdoblje njegove šumarske karijere. Do tada, za modernu eksploataciju šuma nedovoljno otvorene šume, postupno otvara novom i sve gušćom mrežom šumskih prometnica, posebno traktorskim vlakama, pojeftinjujući tako ovu inače skupu fazu iskorišćavanja šumskih bogatstava. Svjestan da zbog nagomilane drvne mase (još iz doba Lhurn - Taxisa!), posebice u pretežito jelovim sastojinama na silikatu, redovno izostaje prirodno pomlađenje, gorljivi je pobornik netom uvedenog preborno- grupimičnog načina sječe. Sam, zajedno sa svojim suradnicima, ustanovljuje prve "krugove" u Frku, Šibrličkoj, Opaljencu, Ruhaču, Vučjoj šiji i drugim šumskim predjelima, provodeći svojevrsno preborno gospodarenje. Veličina "kruga" nikad mu nije prelazila veličinu dviju visina dominantnih stabala, a tamo gdje nisu postojale inicijalne grupe prirodnog podmlatka već sljedeće godine unaša smreko ve sadnice. Uspješno rješava od svojih predhodnika započeto pitanje melioracije degradiranih sastojina listača na širem prostoru izvorišnog dijela rijeke Kupe kod Okruga i Razloga, gdje su mu novo podignuti nasadi bora, smreke, duglazije, ariša trajan spomenik. U cilju unapređenja i povećavanja proizvodnosti rada, tih je godina održao brojna predavanja i vodio tečajeve za stručno usavršavanje šumskih radnika sjekača, traktorista, minera, davši značajan doprinos organizaciji i razvijanju tada upravo pokrenutih natjecanja šumskih radnika sjekača te ostavivši vrijedan zapis u spomen knjizi "Šumsko gospodarstvo Delnice 1960-1980". Usporedo s reorganizacijom šumarstva, a poradi obiteljskih razloga (školovanje djece), nakon puna dva desetljeća provedenih u Gorskom kotaru dipl. ing. Mihajlo Merle seli u priobalje, u Hrvatsko primorje i Istru, zapošljavajući se u Šumskom gospodarstvu "Istra" Buzet, kasnije Uprava šuma Buzet JP "Hrvatske šume", u kojima će i okončati svoje aktivo službovanje u šumarstvu. Kako mu je prvo utočište bila Šumarija Opatija, u kojoj će provesti novih 10 godina (19851995), od čega tri na radnom mjestu upravitelja, od do tada zatvorene i pomalo tajanstvene Učke stvorit će poligon za svekolike šumarske aktivnosti. Krenuvši s izgradnjom protupožarnih šumskih cesta, postupno otvara i one bogate šumske predjele s prevlasti bukve, učinivši tako vapnenačku planinu na razmeđi Istre i Kvarnera dostupnom i ljubiteljima prirode, i turistima, i znanstvenicima svih profila. Da svekolike prirodoslovne vrijednosti Učke nisu ovime ništa izgubile već samo dobile, potvrđuje činjenica daje ova planina 1999. godine proglašena parkom prirode. U ovom razdoblju aktivan je i u lovstvu, smatrajući da je divljač |