DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2002 str. 77 <-- 77 --> PDF |
Literatura: Lice, S., Zagreb, 2000: Naši pokojnici - Juraj Gašparović. Glas Koncila, katolički tjednik, br. 1 (1333), od 2. siječnja. Lice, S., Zagreb, 2000: In memoriam. Jurica Gašparović. Brat Franjo, List franjevačkih zajednica, br. 1, str. 26. Uredništvo, Zagreb, 1997.: Gašparović Juraj. Hrvatski šumarski životopisni leksikon, Tutiz leksika, knjiga 2, str. 5-6 Uredništvo, Zagreb, 1999.: Preminuo Jurica Gašparović - brat Maksimilijan. Brat Franjo, List franjevačkih zajednica, br.6. LADISLAV HANG, dipl. ing. šum., prof. (16. 6. 1909 - 9. 4. 2001) Malo je naših kolega koji su pretežito radili u Šumarstvu Hrvatske, a doživili 90 i više godina. Njihova imena možemo naći u uvodnom dijelu članaka "Ivan Savor, dipl. ing. šum. - stogodišnjak" (Šum. list 2001., str.333-334). U međuvremenu smo zaključili da u Osijeku živi još jedan 90-godišnjak, kolega Ivan Švaganović (rođ. 1911), koji je diplomirao šumarstvo u Zagrebu 1936. god. Jedan od njih je i Ladislav Hang, dipl. ing. šum., koji je iznenada umro u Zagrebu 9. 4. 2001. u 92. godini. Taj smo žalosni podatak saznali prikupljajući podatke o šumarima 90-godišnjacima. Objavljivanjem ovog nekrologa na stranicama Šumarskog lista želim oteti od zaborava našeg kolegu, koji je dao značajan doprinos šumarstvu Hrvatske. Ladislav Hang dipl. ing. šum., rođenje u Srem. Karlovcima 16. lipnja 1909. god. Njegov otac Franjo bio je trgovac, a majka Rozina domaćica. U Srem. Karlovcima završio je 1921. osnovnu školu, a 1928. Državnu veliku gimnaziju. Iste godine upisao je šumarstvo na Visokoj školi za kulturu tla (Hoshschule fur Bodenkultur) u Beču, no drugi semestar upisuje na Poljoprivrednošumarskom fakultetu u Zagrebu, gdje apsolvira 1934. godine. Zbog zdravstvenih razloga, odsluženja vojnog roka i smrti oca, diplomirao je tek 5. 2. 1940. Za vrijeme vojne´ vježbe na aerodromu u Pančevu radio je na njegovom ozelenjavanju. K 3 mAmku^iS^´i 3a||^^ 2% m Odmah nakon diplomiranja zaposlio se u Ministarstvu šuma i rudnika u Beogradu u Odjeljenju za vrhovni šumarski nadzor, kao službeni dnevničar, radeći na statistici pošumljavanja. Tada je u dnevnom tisku objavljivao popularne članke o pošumljavanju, pa je postavljen za tajnika Zemaljskog odbora za pošumljavanje. Nailaskom II svjetskog rata mobiliziran je u Niš 3. 4. 1941., no ubrzo je postavljen za privremenog šumarskog izvjestitelja u tadašnjim Hrvatskim Karlovcima, gdje je radio od svibnja do rujna 1941. Nakon toga mjesec dana obnašao je dužnost upravitelja Šumarije Petrovaradinske imovne općine u Ogaru i Srem. Kamenici, a zatim premješten u Ravnateljstvo šuma Križeva čki imovne općine u Bjelovaru. Radio je kao taksator i radio pregledni plan šuma te imovne općine. Tijekom 1942. kraće vrijeme zamjenjivao je upravitelja Šumarije Kloštar-Ivanić. U tijeku II svjetskog rata obavljao je različite poslove u Križevačkoj i Đurđevačkoj imovnoj općini (procjena stabala na Šumarijama Garešnica, Pitomaca, Koprivnica, Bjelovar i Kloštar Podravski, sadnja žira, preklasifikacija trupaca), a 1943. zamjenjivao je upravitelja Šumarije Đurđevac. Početkom 1944. određenje za zamjenu upravitelja Šumarije "Bilo" u Bjelovaru, gdje je obolio, pa mu je odobren oporavak u rodnim Karlovcima. Neposredno pred kraj rata, početkom svibnja 1945., osoblje Ravnateljstva šuma Bjelovar premješteno je u Zagreb. Od 27. svibnja 1945. radio je kao upravitelj Šumarije Sokolovac kod Koprivnice, gdje uz ostalo, obavlja procjenu ratne štete, a početkom 1946. imenovanje upraviteljom Šumarije Jasenak sa sjedištem u Ogulinu, gdje zbog pomanjkanja stručnog osoblja uz terenske, obavlja i administrativne poslove. Od lipnja 1946. radi na petogodišnjem planu izgradnje putova Ogulinskog kraja i izgradnji zgrade Šumarije Jasenak. Istodobno održava se tečaj za lugare i osnivaju se nove lugarije te Lovačko društvo u Drežnici. Unatoč uspješnom radu i zalaganju njegov je rad na konferenciji Šumskog gospodarstva Ogulin ocijenjen nepovoljno, te zbog toga |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2002 str. 78 <-- 78 --> PDF |
daje otkaz na službu. Ministarstvo šumarstva 27. rujna 1947. premješta ga na netom osnovanu srednju Šumarsku školu u Karlovcu, koja je tada radila u staroj zgradi na Rakovcu, podignutoj još za vrijeme Vojne krajine. Predavao je nacrtnu geometriju, geodeziju, dendrologiju i uporabu šuma. U tada vrlo teškim uvjetima s njim su radili kolege, dipl. ing. šumarstva, Ante Duić, Slavko Lovrić, Ivan Savor, Tomo Bikčević i Josip Herman, od kojih je danas živ samo Ivan Savor (ove godine, 2002., proslavio je u Domu umirovljenika "Centar" u Zagrebu 101. rođendan uz čestitke, među ostalima, i Hrvatskog šumarskog društva). Ladislav Hang dipl. ing. šum. imenovanje 1. kolovoza 1949. za direktora Drvno-industrijskog tehnikuma Belišće-u izgradnji. U kratkom roku izgrađena je škola s internatom ali je 1951/52. škol. g. preseljena u Viroviticu, gdje od 1954. radi kao Srednja tehnička škola drvne struke. Kolega Hang rukovodio je školom do kraja 1958/59. škol. g. s mnogo volje i inicijative te svojim zalaganjem pridonijeo njezinoj afirmaciji i razvoju. Za uspješnost u radu primio je novčanu nagradu od Glavne direkcije drvne industrije u Zagrebu. Neko vrijeme bio je i direktor poduzeća "Hrast"-tvornice namještaja i pilane Virovitica, koja je prerasla u poznati drvno-industrijski kombinat. Rad na stručnom obrazovanju kadrova nastavlja u Zagrebu, gdje je od 1959/60 škol. g. direktor Srednje tehničke škole drvne struke. Radi na organiziranju rada škole, koja tada postaje Centar za odgoj i obrazovanje tehničara drvopreradivačke struke i polako prerasta u višu drvoprerađivačku tehničku školu. Po vlastitoj želji, nakon tri godine primljen je na mjesto profesora te predaje nacrtnu geometriju, geodeziju i izgradnju cesta od 1963/64 škol. g. do umirovljenja 30. lipnja 1975. U tijeku svog plodnog i raznovrsnog rada nalazi vremena i za pisanje. Tako npr. 1950. god. u Virovitici objavljuje (u prijevodu) "Plan i program rada Drvnog tehnikuma u Rosenheimu", u Šum. listu 1958. piše o desetogodisnjici osnutka i rada Srednje tehničke škole drvne struke u Virovitici (str. 449-450) gdje, između ostalog, piše o stanju i ulozi tehničkih kadrova u drvnoj industriji, te upozorava na opterećenost učenika suvišnom teorijom, nedovoljnu povezanost s praksom i pomanjkanje vlastitih školskih radionica, dok u knjizi: "Desetogodišnjica Drvno-tehničke škole »Jurica Ribar«" ( Zagreb 1961., str. 54-62) objavljuje prilog "Neki problemi školstva za kadrove drvne industrije". Osim toga pisao je i u edicijama prigodom raznih obljetnica. Bio je dugogodišnji aktivan član Hrvatskog šumarskog društva. Nje govo članstvo registrirano je sada već daleke 1943. god. ( Šum. list, str. 23). Kao umirovljenik, posebno kada je već ušao u osamdesete godine života, nije gotovo izlazio iz kuće. Uvijek je nalazio neki posao u vrtu svoje kuće u Hercegovačkoj ulici u Zagrebu, gdje je živio od 70-ih godina prošlog stoljeća. Hobi su mu bile i križaljke. U jednom izvlačenju nagrada za " Nagradnu Križaljku" u zagrebačkom "Vjesniku" bio je sretan dobitnik originalnog crteža hrvatskog slikara-naivca Ivana Lackovića Croate, koji se čuva u obitelji kao vrijedna uspomena. Redovito je pratio dnevni tisak i bez toga jednostavno nije mogao započeti svaki njegov dan. Ukupno uzevši velika je njegova zasluga rada u šumarstvu, kao uspješan rad na organiziranju rada škola i obrazovanju srednjih stručnih kadrova za potrebe drvne industrije u Hrvatskoj. Kolega Ladislav Hang pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj 11. travnja 2001. i ispraćen na vječni počinak u krugu obitelji, kolega, svojih bivših učenika i prijatelja. Laka mu bila hrvatska gruda. Mladen Skoko, dipl. ing. šum. |