DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2002 str. 77 <-- 77 --> PDF |
Literatura: Lice, S., Zagreb, 2000: Naši pokojnici - Juraj Gašparović. Glas Koncila, katolički tjednik, br. 1 (1333), od 2. siječnja. Lice, S., Zagreb, 2000: In memoriam. Jurica Gašparović. Brat Franjo, List franjevačkih zajednica, br. 1, str. 26. Uredništvo, Zagreb, 1997.: Gašparović Juraj. Hrvatski šumarski životopisni leksikon, Tutiz leksika, knjiga 2, str. 5-6 Uredništvo, Zagreb, 1999.: Preminuo Jurica Gašparović - brat Maksimilijan. Brat Franjo, List franjevačkih zajednica, br.6. LADISLAV HANG, dipl. ing. šum., prof. (16. 6. 1909 - 9. 4. 2001) Malo je naših kolega koji su pretežito radili u Šumarstvu Hrvatske, a doživili 90 i više godina. Njihova imena možemo naći u uvodnom dijelu članaka "Ivan Savor, dipl. ing. šum. - stogodišnjak" (Šum. list 2001., str.333-334). U međuvremenu smo zaključili da u Osijeku živi još jedan 90-godišnjak, kolega Ivan Švaganović (rođ. 1911), koji je diplomirao šumarstvo u Zagrebu 1936. god. Jedan od njih je i Ladislav Hang, dipl. ing. šum., koji je iznenada umro u Zagrebu 9. 4. 2001. u 92. godini. Taj smo žalosni podatak saznali prikupljajući podatke o šumarima 90-godišnjacima. Objavljivanjem ovog nekrologa na stranicama Šumarskog lista želim oteti od zaborava našeg kolegu, koji je dao značajan doprinos šumarstvu Hrvatske. Ladislav Hang dipl. ing. šum., rođenje u Srem. Karlovcima 16. lipnja 1909. god. Njegov otac Franjo bio je trgovac, a majka Rozina domaćica. U Srem. Karlovcima završio je 1921. osnovnu školu, a 1928. Državnu veliku gimnaziju. Iste godine upisao je šumarstvo na Visokoj školi za kulturu tla (Hoshschule fur Bodenkultur) u Beču, no drugi semestar upisuje na Poljoprivrednošumarskom fakultetu u Zagrebu, gdje apsolvira 1934. godine. Zbog zdravstvenih razloga, odsluženja vojnog roka i smrti oca, diplomirao je tek 5. 2. 1940. Za vrijeme vojne´ vježbe na aerodromu u Pančevu radio je na njegovom ozelenjavanju. K 3 mAmku^iS^´i 3a||^^ 2% m Odmah nakon diplomiranja zaposlio se u Ministarstvu šuma i rudnika u Beogradu u Odjeljenju za vrhovni šumarski nadzor, kao službeni dnevničar, radeći na statistici pošumljavanja. Tada je u dnevnom tisku objavljivao popularne članke o pošumljavanju, pa je postavljen za tajnika Zemaljskog odbora za pošumljavanje. Nailaskom II svjetskog rata mobiliziran je u Niš 3. 4. 1941., no ubrzo je postavljen za privremenog šumarskog izvjestitelja u tadašnjim Hrvatskim Karlovcima, gdje je radio od svibnja do rujna 1941. Nakon toga mjesec dana obnašao je dužnost upravitelja Šumarije Petrovaradinske imovne općine u Ogaru i Srem. Kamenici, a zatim premješten u Ravnateljstvo šuma Križeva čki imovne općine u Bjelovaru. Radio je kao taksator i radio pregledni plan šuma te imovne općine. Tijekom 1942. kraće vrijeme zamjenjivao je upravitelja Šumarije Kloštar-Ivanić. U tijeku II svjetskog rata obavljao je različite poslove u Križevačkoj i Đurđevačkoj imovnoj općini (procjena stabala na Šumarijama Garešnica, Pitomaca, Koprivnica, Bjelovar i Kloštar Podravski, sadnja žira, preklasifikacija trupaca), a 1943. zamjenjivao je upravitelja Šumarije Đurđevac. Početkom 1944. određenje za zamjenu upravitelja Šumarije "Bilo" u Bjelovaru, gdje je obolio, pa mu je odobren oporavak u rodnim Karlovcima. Neposredno pred kraj rata, početkom svibnja 1945., osoblje Ravnateljstva šuma Bjelovar premješteno je u Zagreb. Od 27. svibnja 1945. radio je kao upravitelj Šumarije Sokolovac kod Koprivnice, gdje uz ostalo, obavlja procjenu ratne štete, a početkom 1946. imenovanje upraviteljom Šumarije Jasenak sa sjedištem u Ogulinu, gdje zbog pomanjkanja stručnog osoblja uz terenske, obavlja i administrativne poslove. Od lipnja 1946. radi na petogodišnjem planu izgradnje putova Ogulinskog kraja i izgradnji zgrade Šumarije Jasenak. Istodobno održava se tečaj za lugare i osnivaju se nove lugarije te Lovačko društvo u Drežnici. Unatoč uspješnom radu i zalaganju njegov je rad na konferenciji Šumskog gospodarstva Ogulin ocijenjen nepovoljno, te zbog toga |