DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2002 str. 76 <-- 76 --> PDF |
tim kao referent za plan i analizu. Slijedi mjesto referenta za privatne šume u Šumariji Varaždin, te revirnika za GJ "Ravna Gora" u Šumariji Ivanec do svibnja 1961. Zatim je do kraja 1962. radio kao taksatorpripravnik u Sekciji za uređivanje šuma Zagreb pri Ministarstvu šumarstva SR Hrvatske. Potom prelazi u Poslovno udruženje šumskoprivrednih organizacija Hrvatske - Sekcija za uređivanje šuma Zagreb, gdje je radio do početka 1969. najprije kao taksator, a zatim kao samostalni taksator. U sljedećem razdoblju, do umirovljenja 1997. godine radio je na raznim informatičkim radnim mjestima izvan šumarske struke, a zatim i u šumarstvu. Kraće vrijeme bio je organizator-programer u Poduzeću za ekonomske usluge i primjenu elektroničkih računala u Zagrebu, a zatim organizator u Centru za ekonomski razvoj grada Zagreba u radnoj jedinici za automatsku obradu podataka, gdje se zadržao do 1977. god. Slijedi razdoblje od 12 godina rada na mjestu organizatora i organizatora-projektanta u Centru za automatsku obradu podataka (CAOP) u Zagrebu. Juraj Gašparović, dipl. ing. šum., vraća se 1989. svojoj zelenoj struci. Kraće vrijeme radio je u Šum. gospodarstvu u Zagrebu kao stručni suradnik u Odjelu za iskorišćivanje šuma. Početkom 1991. zaposlio se u netom osnovanom Javnom poduzeću "Hrvatske šume", Uprava šuma Zagreb, na mjestu šefa Informatičkog odjela, gdje je koristeći dugogodišnje informatičko iskustvo posebnu pozornost posvetio unapređivanju rada toga odjela. Tada smo se, bilo je to 1994., posljednji put susreli na njegovom radnom mjestu u Nazorovoj 8. Kao i uvijek bio je susretljiv, s onim njegovim prepoznatljivim gotovo dječačkim osmjehom. U razgovoru o našim obiteljima, svakodnevnim poslovima i brigama, nisam mogao niti naslutiti da će neumitna sudbina promijeniti daljnji tijek života našeg dragog kolege i prijatelja Jurice, te da će ga provesti kroz patnju bolesti, koja je oslabila njegov organizam toliko da je bio prisiljen otići u mirovinu. Nažalost u neravnopravnoj i posljednjoj životnoj borbi nije izdržao. Poznavali smo ga kao savijesnog, dobrog i pobožnog čovjeka. Imao je toplu i iskrenu ljudsku dušu. Izbjegavao je konfliktne situacije, ne želeći dolaziti u sukob s ljudima. Aktivno je sudjelovao u radu Hrvatskog šumarskog društva - Ogranak Zagreb i bio član Hrvatske stranke prava. Kao foto-amater volio je slikati, ali i snimati video-kamerom, no sam seje rjetko nalazio u objektivu. U kući bio je "sam svoj majstor", a posebno je volio obrađivati drvo. Vrijedno je zabilježiti daje Jurica Gašparović bio pravi kršćanin i franjevački svjetovnjak. "Od 1957. bio je zajedno sa svojom suprugom Đurđicom član Franjevačkog svjetovnog reda u kome je obnašao niz dužnosti. U nacionalnom vjeću Hrvatskog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda devet je godina bio ministar (služitelj) i tri godine doministar (zamjenik služitelja). Umjesnom bratstvu Franjevačkog svjetovnog reda u franjevačkom samostanu na Kaptolu obnašao je različite dužnosti, od kojih mu je najviše na srcu bila služba učitelja kandidata i novaka Franjevačkog svjetovnog reda. Niz godina uvodio je u franjevački svijet i franjevačku duhovnost zamjetan broj podjednako mladih i starijih osoba. U vremenima u kojima je biti vjernik, napose angažirani vjernik, zahtijevalo određenu hrabrost, značilo odustati od niza pogodnosti, predano je i nesebično davao iznimno velik doprinos u ustrojavanju Franjevačkog svjetovnog reda na nacionalnoj razini i povezivanju Hrvatskog bratstva s bratstvima širom Europe. Mnoge je godine vjerno sudjelovao u zboru crkve sv. Franje na Kaptolu i u Cirilo-Metodovu zboru grkokatoličke crkve u zagrebačkom Gornjem gradu. Obitelj mu je uvijek bila na prvom mjestu. Bio je iznimno brižan muž, otac i djed. I premda je uvijek, kada je govorio o onome što mu je najdragocjenije, bio štedljiv na riječima, način na koji je govorio o svojima, svjedočio je o ljubavi koja će učiniti sve za svoje ljubljene. Svojim životom pokazao je u čemu je čovjekovo dostojanstvo, što znači biti brat i koliko je bitno nastojati oko sklada, koliko god puta zatreba započeti ispočetka, i nositi svoju odgovornost, smjelo i smjerno istodobno. " (Glas Koncila). Juraj-Jurica Gašparović, dipl. ing. šum., ispraćen je na posljednji počinak 20. 12. 1999. na zagrebačkom groblju Mirogoj. Pogrebu su bili nazočni supruga Đurđica, sin Domagoj, kći Jasminka (sestra u družbi Kćeri milosrđa Trećeg reda sv. Franje), snaha Margareta, unučad Katarina i Marija, sestra Ljerka sa suprugom Antunom, braća Krešimir i Ivica, ostala rodbina, kolege, prijatelji i poznanici. Pogrebne obrede predvodio je fra Lucije Jagec, provincijal Zagrebačke franjevačke provincije, uz sudjelovanje većeg broja svećenika. Od njeg su se biranim riječima oprostili fra Zvjezdan Linić, Zoran Milić, služitelj mjesnog bratstva na Kaptolu i Stjepan Lice, donedavni nacionalni ministar Hrvatskog nacionalnog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda. Dragi kolega Jurice, na kraju ovog posljednjeg oproštaja s tobom, vjerujem da si našao vječni mir na Onome svijetu, koji nam je svima suđen. Hvala ti za sve što si nam podario. Ostat ćeš u našem sjećanju i srcima našim. Nikad te nećemo zaboraviti. Neka ti vječno pjevaju šume i neka ti je laka ova draga i jedina naša hrvatska zemlja. Mladen Skoko, dipl. ing. šum. |