DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2002 str. 75 <-- 75 --> PDF |
IN MEMORIAM JURAJ - JURICA GASPAROVIC, dipl. ing. šum. (1933 - 1999) Odlaze, nažalost, i naši dragi kolege i prijatelji. Svoj životni put završio je još jedan naš kolega iz generacije, koja je započela studirati šumarstvo 1952. god. na Poljoprivredno- šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Teško je prihvatiti činjenicu da je riječ o našem dragom kolegi Jurju-Jurici Gašparoviču dipl. ing. šum., koji je umro u Zagrebu 14. 12. 1999. god., kada smo se već nadali da se uspješno oporavlja nakon nekoliko teških operacija. Škol. g. 1955/56. apsolvirali smo šumarstvo u Zagrebu nas dvadesettroje. U međuvremenu zauvijek su nas prerano napustili kolege dipl. ing. šum. Margareta Lojda r. Šimon (umrla 1969), Mato Markanović (1975), Krunoslav Kranjčević (1992), Antun Guth (1995) i dr. se. Đuro Kovačić (2002). Ostala su mnoga lijepa sjećanja na naše zajedničke studentske dane, kada smo većina studirali u teškim materijalnim uvjetima. Prisjećam se, između ostalog, naših prvih kolokvija iz botanike (Triticum vulgare, Secale cereale, Zea mays ...) i više matematike. Proučavali smo herbarijske zbirke, bili nazočni terenskim vježbama ("E, jesi slika" primjedba predavača i savjetnika J. Radoševića, dipl. ing. šum., na jedno moje "stručno" objašnjenje, oštra rasprava na terenu u Zalesini o "femelšlagu" akademika D. Klepca i prof. dr. Z. Vajde). Ostala mi je u sjećanju i vrlo korektna ispravka izvoda jedne formule tijekom predavanja prof. dr. B. Emrovića uz njegovu primjedbu "Dečki, fulal sam!" Nakon diplomiranja nisam se često susretao s kolegom Juricom, A godine prolaze, sve najljepše godine! (A godi prahodjat...) stavi podatke za svoj životopis, unatoč zdravstvenim poteškoćama, napravio je svoj "curriculum vitae". Juraj Gašparović rodio se u Zdencima kod Našica 16. 4. 1933. u rimokatoličkoj obitelji. Otac Juraj bio je državni službenik, a majka Franjica r. Vrančić domaćica. Osnovnu školu završio je 1944. u Varaždinu, gdje je 1952. završio i realnu gimnaziju. Šumarstvo je studirao na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu Sveuč. u Zagrebu. Apsolvirao je škol. g. 1955/56., a diplomirao 1959. Pri kraju studija bio je demonstrator u tadašnjem Zavodu za dendometriju, a u dva navrata, u okviru razmjene studenata u međunarodnoj tehničkoj suradnji (laeste), obavio ali namje bilo drago kada bismo se je stručnu praksu u Švedskoj i to ipak našli zajedno. Tada smo pričali 1956. (s kolegom B. Hribljanom), a o nezaboravnim studentskim danizatim 1957. god. ma, ali i o životu i radu nakon stu dija. Kada sam ga 1996. god. zamoNakon što je diplomirao, zapo lio da za potrebe Hrvatskog šumarslio se kao pripravnik u upravi skoga životopisnog leksikona do-Šum. gospodarstva Varaždin, a za- Apsolventi šumarstva u Zagrebu 1955/56. Slijeva: Juraj Gašparović, Stanislav Braun, Krunoslav Kranjčević i Mladen Skoko. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2002 str. 76 <-- 76 --> PDF |
tim kao referent za plan i analizu. Slijedi mjesto referenta za privatne šume u Šumariji Varaždin, te revirnika za GJ "Ravna Gora" u Šumariji Ivanec do svibnja 1961. Zatim je do kraja 1962. radio kao taksatorpripravnik u Sekciji za uređivanje šuma Zagreb pri Ministarstvu šumarstva SR Hrvatske. Potom prelazi u Poslovno udruženje šumskoprivrednih organizacija Hrvatske - Sekcija za uređivanje šuma Zagreb, gdje je radio do početka 1969. najprije kao taksator, a zatim kao samostalni taksator. U sljedećem razdoblju, do umirovljenja 1997. godine radio je na raznim informatičkim radnim mjestima izvan šumarske struke, a zatim i u šumarstvu. Kraće vrijeme bio je organizator-programer u Poduzeću za ekonomske usluge i primjenu elektroničkih računala u Zagrebu, a zatim organizator u Centru za ekonomski razvoj grada Zagreba u radnoj jedinici za automatsku obradu podataka, gdje se zadržao do 1977. god. Slijedi razdoblje od 12 godina rada na mjestu organizatora i organizatora-projektanta u Centru za automatsku obradu podataka (CAOP) u Zagrebu. Juraj Gašparović, dipl. ing. šum., vraća se 1989. svojoj zelenoj struci. Kraće vrijeme radio je u Šum. gospodarstvu u Zagrebu kao stručni suradnik u Odjelu za iskorišćivanje šuma. Početkom 1991. zaposlio se u netom osnovanom Javnom poduzeću "Hrvatske šume", Uprava šuma Zagreb, na mjestu šefa Informatičkog odjela, gdje je koristeći dugogodišnje informatičko iskustvo posebnu pozornost posvetio unapređivanju rada toga odjela. Tada smo se, bilo je to 1994., posljednji put susreli na njegovom radnom mjestu u Nazorovoj 8. Kao i uvijek bio je susretljiv, s onim njegovim prepoznatljivim gotovo dječačkim osmjehom. U razgovoru o našim obiteljima, svakodnevnim poslovima i brigama, nisam mogao niti naslutiti da će neumitna sudbina promijeniti daljnji tijek života našeg dragog kolege i prijatelja Jurice, te da će ga provesti kroz patnju bolesti, koja je oslabila njegov organizam toliko da je bio prisiljen otići u mirovinu. Nažalost u neravnopravnoj i posljednjoj životnoj borbi nije izdržao. Poznavali smo ga kao savijesnog, dobrog i pobožnog čovjeka. Imao je toplu i iskrenu ljudsku dušu. Izbjegavao je konfliktne situacije, ne želeći dolaziti u sukob s ljudima. Aktivno je sudjelovao u radu Hrvatskog šumarskog društva - Ogranak Zagreb i bio član Hrvatske stranke prava. Kao foto-amater volio je slikati, ali i snimati video-kamerom, no sam seje rjetko nalazio u objektivu. U kući bio je "sam svoj majstor", a posebno je volio obrađivati drvo. Vrijedno je zabilježiti daje Jurica Gašparović bio pravi kršćanin i franjevački svjetovnjak. "Od 1957. bio je zajedno sa svojom suprugom Đurđicom član Franjevačkog svjetovnog reda u kome je obnašao niz dužnosti. U nacionalnom vjeću Hrvatskog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda devet je godina bio ministar (služitelj) i tri godine doministar (zamjenik služitelja). Umjesnom bratstvu Franjevačkog svjetovnog reda u franjevačkom samostanu na Kaptolu obnašao je različite dužnosti, od kojih mu je najviše na srcu bila služba učitelja kandidata i novaka Franjevačkog svjetovnog reda. Niz godina uvodio je u franjevački svijet i franjevačku duhovnost zamjetan broj podjednako mladih i starijih osoba. U vremenima u kojima je biti vjernik, napose angažirani vjernik, zahtijevalo određenu hrabrost, značilo odustati od niza pogodnosti, predano je i nesebično davao iznimno velik doprinos u ustrojavanju Franjevačkog svjetovnog reda na nacionalnoj razini i povezivanju Hrvatskog bratstva s bratstvima širom Europe. Mnoge je godine vjerno sudjelovao u zboru crkve sv. Franje na Kaptolu i u Cirilo-Metodovu zboru grkokatoličke crkve u zagrebačkom Gornjem gradu. Obitelj mu je uvijek bila na prvom mjestu. Bio je iznimno brižan muž, otac i djed. I premda je uvijek, kada je govorio o onome što mu je najdragocjenije, bio štedljiv na riječima, način na koji je govorio o svojima, svjedočio je o ljubavi koja će učiniti sve za svoje ljubljene. Svojim životom pokazao je u čemu je čovjekovo dostojanstvo, što znači biti brat i koliko je bitno nastojati oko sklada, koliko god puta zatreba započeti ispočetka, i nositi svoju odgovornost, smjelo i smjerno istodobno. " (Glas Koncila). Juraj-Jurica Gašparović, dipl. ing. šum., ispraćen je na posljednji počinak 20. 12. 1999. na zagrebačkom groblju Mirogoj. Pogrebu su bili nazočni supruga Đurđica, sin Domagoj, kći Jasminka (sestra u družbi Kćeri milosrđa Trećeg reda sv. Franje), snaha Margareta, unučad Katarina i Marija, sestra Ljerka sa suprugom Antunom, braća Krešimir i Ivica, ostala rodbina, kolege, prijatelji i poznanici. Pogrebne obrede predvodio je fra Lucije Jagec, provincijal Zagrebačke franjevačke provincije, uz sudjelovanje većeg broja svećenika. Od njeg su se biranim riječima oprostili fra Zvjezdan Linić, Zoran Milić, služitelj mjesnog bratstva na Kaptolu i Stjepan Lice, donedavni nacionalni ministar Hrvatskog nacionalnog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda. Dragi kolega Jurice, na kraju ovog posljednjeg oproštaja s tobom, vjerujem da si našao vječni mir na Onome svijetu, koji nam je svima suđen. Hvala ti za sve što si nam podario. Ostat ćeš u našem sjećanju i srcima našim. Nikad te nećemo zaboraviti. Neka ti vječno pjevaju šume i neka ti je laka ova draga i jedina naša hrvatska zemlja. Mladen Skoko, dipl. ing. šum. |