DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2002 str. 69 <-- 69 --> PDF |
slučaju lovci određuju zaštitare kao "ekološke fun damentaliste" ili, kao "teroriste" . Kao što zaštitari lovcima ne vjeruju, tako ni lovci zaštitarima ne vjeruju da svoje aktivnosti usmjeru ju, između ostalog ka prosperitetu divljači. Razumije se da se mnogi od navedenih zaključaka ne tiču svih lovaca ni svih zaštitara prirode. No, to ne mijenja činjenicu da je ris postao predmetom velikih stručnih sukoba, koji su se posredstvom tiska, radija i televizije prenjeli među nezainteresirani dio stanovništva. Povremeno su se u sukob uključivali i neki šumari, koji su u risu vidjeli jednu od posljednjih mogućnosti, a to je kako zaštititi naše šume od prenamnožene papkaste divljači. Paradoksalno je daje većina od njih tu divljač s ljubavlju uspješno uzgajala. U takvim situacijama, kada svatko gura svoj stav, izgleda da stranama u raspravi izmiče prava bit spora i više se uzajamno nastoje dovesti u dvojbu ili diskreditirati tuđa životna uvjerenja. No, vratimo se risu i situaciji koja je oko njega stvorena, i nastojmo nepristrano prosudi u čemu tko ima pravo, a u čemu ne. U svijetlu današnjih saznanja jasno je daje sadašnji razvoj populacije risa u Češkoj posljedica migracije primjeraka iz Slovačke, posebice uspješnog jačanja nastajuće populacije u Bavarskoj šumi (u Njemačkoj) i u Sumavi (u Češkoj) poslije naseljavanja. Nužno je zaključiti da su intenzitet i brzinu tog razvoja u posljednje vrijeme znatno nazišle bilo kakve prvobitne predodžbe i očekivanja mogućeg razvoja populacije risa. Naseljavanje risa na Šumavi provedeno je bez suglasja znatnog dijela tada uključenih subjekata, i ta činjenica se u mnogim slučajevima do danas očituje kao temelj za odricanje svrsishodnosti tog koraka. Otpor prema risu pojačao se osobito poslije utvrđivanja da dokazi kojima se obrazlagalo naseljavanje risa, nisu bili u praksi potvrđeni. Posebice se tu radi o tvrdnji da ris smanjuje broj jelena i da ih raspršuje po predjelu i da reducira broj lisica, a time likvidira bjesnoću, zatim, da bitno ne utječe na brojno stanje srneće divljači, loveći samo bolesne primjerke, jer se pretežito hrani glodavcina i si. Na drugoj strani nisu se potvrdili ni argumentiti lovaca da će ris gotovo likvidirati smeću divljač u prirodi, jer je dovodi u stanje stresa, pa se tako smanjuje njena težina i trofejna vrijednost, zatim će likvidirati ostatke šumske populacije šumskih koka i drugih rijetkih životinja. Kakve su, zapravo, u današnje vrijeme dobre i loše strane učinaka risa u našoj prirodi i kako se to očituje u lovnom gospodarenju? Za dobru stranu prvo treba navesti da ris predstavlja nezamjenjivi elemanat stvaranja prirodne ravnoteže, koja se očituje poslije njegovog duljeg djelovanja u nekoj oblasti. Tamo gdje je populacija risa stabilizarana dovoljno dugo, počinje se uočavati pozitivni selektivni uticaj na srneću divljač i to postepenim povećanjem njene težine, većom opreznošću, poboljšanjem zdravstvenog stanja i mogućim povećanjem trofejne vrijednosti. Posljednje dvije (prema saznanju autora) nisu dovoljno dokazane. Svugdje gdje se ris pojavi, dolazi do izravnavanja narušenog omjera spolova srneće divljači, koji je kao posljedica lovnog gospodarenja izrazito pomaknut u korist sma. Na područjima gdje se nalaze prirodne ili prirodi bliske lišćarske ili mješovite šume, gdje se već počinje očitovati uravnoteženi odnos srneće divljači, ris na očit način doprinosi prirodnoj obnovi šuma. Broj srneće divljači je takav da ne stiže brstom spriječiti prirodnu obnovu šume. U oblastima gdje su mufloni nepoželjni, dolazi do njihove likvidacije, jer u te divljači, vjerojatno, ne postoje nikakvi obrambeni mehanizni ponašanja. Ris osobito lovi usamljene mladunče jelena ili uistinu zdravstveno slabe primjerke. Loše strane risa su ponajprije njegov izraziti uticaj na smanjenje brojnog stanja srneće divljači u oblastima koje ris tek počne naseljavati. U takvim oblastima uspije prijelazno reducirati broj smeće divljači za 30 do 50 posto, a na nekim lokalitetima i više, i to bez provođenja bilo kakve zdravstvene selekcije. U oblastima, gdje se računa s uzgojem muflona u otvorenim ili zatvorenim lovištima, ris uspije tu divljač skoro likvidirati. Zbog povećane opreznosti lovci teže love papkastu divljač. Među nezanemarivi dio prehrane risa postepeno se počinju uključivati i domaće životinje. Glede navedenih činjenica, egzistencija risa može se ocijeniti manje-više negativno u vrijeme intenzivnog naseljavanja novih područja. Od trenutka uspostavljanja ravnoteže između risa i njegove lovine, počinje prevaga njegovog pozitivnoga utjecaja. Očitom je postala činjenica na se ne može uzgajati sva naša divljač (posebno smeća i mufloni) u maksimalno mogućem broju, kao što smo navikli u prošlosti, a istovremeno nastojati povećati broj risova. Oboje istovremeno jednostavno je nemoguće. To, uostalom nije ni cilj modernog lovstva, a ni interes odgovorne zaštite prirode. Najvećim suvremenim problemom tako ostaje osiguranje uvjeta za nastajanje već nekoliko puta podvučenog optimalnog i uravnoteženog odnosa risa i njegove lovine. Očito je da postizanje tog stanja ne može proći bez kormpromisnih ustupaka i od strane lovaca, i od strane zaštitara prirode. Dobro rješenje je ponajprije ustanovljavanje funkcionalnog managementa populacije risa u cijeloj Češkoj, koji bi sadržavao i točno utvrđene uvjete za reguliranje brojnosti risa. Ni najbolje izrađeni program glede populacije risa u Češkoj sam po sebi još nije ni izdaleka jamstvo za njegovu funkcionalnast. Ona leži ponajprije u dosljednom pridržavanju ustanovljenih uvje |