DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2002 str. 68     <-- 68 -->        PDF

ne mali broj predstavljenih vrsta ptica Gorskog kotara i
Sjevernog Jadrana, a i Hrvatske u cjelini pripada šumskim
vrstama, onda nas procjena UN-ove organizacije
FAO treba da zabrine. Po toj procjeni površine prekrivene
šumom (a one pokrivaju 1/3 kopna u svijetu) od
1990.godine smanjile su se za oko 2,4 posto!


U drugom opširnijem dijelu CD Roma predstavljene
su tekstom, slikom i zvukom (pjevom) ove vrste i/ili
skupine ptica: crnogrli plijenor, gnjurci, gregula (vrsta
iz skupine zovoja {Puffinus sp.) koja živi na Jadranu),
morski vranac, bjeloglavi sup, škanjac, jastreb i kobac,
tetrijeb gluhan, kamenjarka, liska, čurlini, galebovi,
šumska sova i jastrebača, kukavica, leganj, vodomar ribič,
djetlići, žune, ševe, palčić, kos, drozd cikelj, crnokapa
grmuša, vatroglavi kraljić, velika sjenica, brgli


jez, vuge, zebe, batokljun i krstokljun, sojka i kreja.
Primijetit ćemo da su se na popisu, uz sjenicu veliku,
svakako trebale naći jelova sjenica i kaporasta sjenica,
uz tetrijeba gluhana lještarka, a uz kosa i planinski kos,
karakteristične vrste gorskog zaleđa Rijeke.


I da zaključimo. Uz nedavno izašli Collinsov džepni
vodič Ptice Hrvatske i Europe (izdavač Hrvatsko
ornitološko društvo Zagreb 1999.) CD Rom Ptice riječkog
područja novi je značajan prilog poznavanju ptica
ovog krajnjeg sjeverozapadnog područja Hrvatske. To
je izdanje, kako je pojašnjeno na predstavljanju, prije
svega namijenjeno školskoj djeci i mladeži, ali ne kao
zamjena školskog udžbenika, već kao njegova dobro
došla dopuna.


Alojzije Frković


CAUSA RIS ILI POBJEDA RAZUMA NAD EMOCIJAMA?


Gdje god se ris pojavio, bilo naseljavanjem u nekoj
zemlji, bilo širenjem areala i preko državnih granica
(kao što je to bilo u Hrvatskoj poslije naseljavanja u
Sloveniji), izazivao je različite reakcije lovaca, zaštitara
prirode, pa i šumara. Zato se nadamo da će ta problematika
s mogućim rješenjem u Češkoj biti zanimljiva
i našim čitatateljima. O tome su pisali Jaroslav
Č e r v e n y, Petr Koubek i František Sedlaćek u
češkom lovačkom časopisu "Myslivost" 1/97.


Možda je naslov članka malo pretjeran, no sadašnja
situacija zaista daje za pravo onim skepticima koji tvrde
da emocijama zaslijepljeni lovci i zaštitari prirode u
ime risa stalno potenciraju sukobe, i nikako se ne mogu
sporazumjeti kako u "slučaju ris" zajedno djelovati.


Odnos čovjeka prema predatorima, kao određenim
"prehrambenim konkurentima", je, sam po sebi dosta
osjetljiv problem, posebice kada u igru stupe nepomirljivi
nazori skupina ljudi koji različito misle. Je li tada
uopće moguće postići nekakvo prihvatljivo ili kompromisno
rješenje?


I kada se ponekad iz usta "racionalno mislećih" lovaca
i zaštitara prirode može čuti "da", suglasan odgovor
na to pitane ni izdaleka sam po sebi jasan i jednoznačan.
Ponajprije moramo navesti koje i kakve okolnosti,
pobude i nazori vode lovce i zaštitare prema njihovim
stavovima.


1.
Lovci su (kako to često s odgovarajućim ponosom
ističu) odgajani u duhu (preko tisuću godina duge
srednjeeuropske tradicije) prema određenoj izuzetnosti
lova, pa se dosta često smatraju jedinim mogućim
gospodarima prirode i najboljim zaštitnicima
divljači. Uz to, ta tradicija sjedne strane dovodi do
davanja prednosti tzv. korisnoj ili plemenitoj divljaći,
a s druge do uvjerenja da su grabežljivci štetna
divljač, koja mrsi plemenite uzgajačke mjere, pa je
zato njihov broj u prirodi nužno ograničiti.


Zaštitari prirode žive u uvjerenju da je čovjek u
mnogim dijelovina svijeta odgovoran za istrijebljivanje
velikog broja biljaka i životinja (medu njima
ris u Češkoj zauzima jedno od prvih mjesta). Zato
često imaju moralnu obvezu te vrste vratiti u prirodu
i po svaku cijenu je štititi, bez obzira na daljnje
okolnosti.


2.
Većina lovaca ima bogato iskustvo u promatranju
prirode i relativno dobro poznavanje navika i ponašanja
životinja, s kojima se često sreće. Često im
nedostaje širi biološki pogled i shvaćanje ekoloških
međuzavisnoti.
Nasuprot tomu, većini zaštitara prirode (osobito
onima iz gradova) nedostaje bliži kontakt s životinjama,
njihovo znanje ima više enciklopedijski karakter
i stečeno je putem raznih publikacija. Znaju
kako bi se neka situacija u prirodi trebala teoretski
odvijati, no ne znaju što se u konkretnim uvjetima
stvarno događa.


3.
Zaštitari prirode smatraju obične lovce ekološkim
neznalicama, kojima je ponajprije stalo do zadovoljavanja
lovačkih strasti. U boljem slučaju lovci postižu
dvojbene uzgajivačke uspjehe, koji svejedno
nisu za prirodu korisni. Zato ne vjeruju lovcima,
kada ovi proklamiraju pozitivan stav prema zaštiti
prirode.
Nasuprot tomu, lovci smatraju zaštitare prirode nekakvim
idealistima, koji bi ljudsko društvo najradije
vratili u mračno predavno doba, kada su naši preci
samo minimalno djelovali na prirodu. U krajnjem




ŠUMARSKI LIST 7-8/2002 str. 69     <-- 69 -->        PDF

slučaju lovci određuju zaštitare kao "ekološke fun


damentaliste" ili, kao "teroriste" .


Kao što zaštitari lovcima ne vjeruju, tako ni lovci


zaštitarima ne vjeruju da svoje aktivnosti usmjeru


ju, između ostalog ka prosperitetu divljači.


Razumije se da se mnogi od navedenih zaključaka
ne tiču svih lovaca ni svih zaštitara prirode. No, to ne
mijenja činjenicu da je ris postao predmetom velikih
stručnih sukoba, koji su se posredstvom tiska, radija i
televizije prenjeli među nezainteresirani dio stanovništva.
Povremeno su se u sukob uključivali i neki šumari,
koji su u risu vidjeli jednu od posljednjih mogućnosti,
a to je kako zaštititi naše šume od prenamnožene
papkaste divljači. Paradoksalno je daje većina od njih
tu divljač s ljubavlju uspješno uzgajala.


U takvim situacijama, kada svatko gura svoj stav,
izgleda da stranama u raspravi izmiče prava bit spora i
više se uzajamno nastoje dovesti u dvojbu ili diskreditirati
tuđa životna uvjerenja. No, vratimo se risu i situaciji
koja je oko njega stvorena, i nastojmo nepristrano
prosudi u čemu tko ima pravo, a u čemu ne.


U svijetlu današnjih saznanja jasno je daje sadašnji
razvoj populacije risa u Češkoj posljedica migracije
primjeraka iz Slovačke, posebice uspješnog jačanja nastajuće
populacije u Bavarskoj šumi (u Njemačkoj) i u
Sumavi (u Češkoj) poslije naseljavanja. Nužno je zaključiti
da su intenzitet i brzinu tog razvoja u posljednje
vrijeme znatno nazišle bilo kakve prvobitne predodžbe
i očekivanja mogućeg razvoja populacije risa.


Naseljavanje risa na Šumavi provedeno je bez suglasja
znatnog dijela tada uključenih subjekata, i ta činjenica
se u mnogim slučajevima do danas očituje kao
temelj za odricanje svrsishodnosti tog koraka. Otpor
prema risu pojačao se osobito poslije utvrđivanja da
dokazi kojima se obrazlagalo naseljavanje risa, nisu
bili u praksi potvrđeni.


Posebice se tu radi o tvrdnji da ris smanjuje broj jelena
i da ih raspršuje po predjelu i da reducira broj lisica,
a time likvidira bjesnoću, zatim, da bitno ne utječe
na brojno stanje srneće divljači, loveći samo bolesne
primjerke, jer se pretežito hrani glodavcina i si.


Na drugoj strani nisu se potvrdili ni argumentiti lovaca
da će ris gotovo likvidirati smeću divljač u prirodi,
jer je dovodi u stanje stresa, pa se tako smanjuje
njena težina i trofejna vrijednost, zatim će likvidirati
ostatke šumske populacije šumskih koka i drugih rijetkih
životinja. Kakve su, zapravo, u današnje vrijeme
dobre i loše strane učinaka risa u našoj prirodi i kako se
to očituje u lovnom gospodarenju?


Za dobru stranu prvo treba navesti da ris predstavlja
nezamjenjivi elemanat stvaranja prirodne ravnoteže,
koja se očituje poslije njegovog duljeg djelovanja u nekoj
oblasti. Tamo gdje je populacija risa stabilizarana
dovoljno dugo, počinje se uočavati pozitivni selektivni


uticaj na srneću divljač i to postepenim povećanjem
njene težine, većom opreznošću, poboljšanjem zdravstvenog
stanja i mogućim povećanjem trofejne vrijednosti.
Posljednje dvije (prema saznanju autora) nisu
dovoljno dokazane.


Svugdje gdje se ris pojavi, dolazi do izravnavanja
narušenog omjera spolova srneće divljači, koji je kao
posljedica lovnog gospodarenja izrazito pomaknut u
korist sma. Na područjima gdje se nalaze prirodne ili
prirodi bliske lišćarske ili mješovite šume, gdje se već
počinje očitovati uravnoteženi odnos srneće divljači,
ris na očit način doprinosi prirodnoj obnovi šuma. Broj
srneće divljači je takav da ne stiže brstom spriječiti prirodnu
obnovu šume.


U oblastima gdje su mufloni nepoželjni, dolazi do
njihove likvidacije, jer u te divljači, vjerojatno, ne postoje
nikakvi obrambeni mehanizni ponašanja. Ris osobito
lovi usamljene mladunče jelena ili uistinu zdravstveno
slabe primjerke.


Loše strane risa su ponajprije njegov izraziti uticaj
na smanjenje brojnog stanja srneće divljači u oblastima
koje ris tek počne naseljavati. U takvim oblastima uspije
prijelazno reducirati broj smeće divljači za 30 do
50 posto, a na nekim lokalitetima i više, i to bez provođenja
bilo kakve zdravstvene selekcije.


U oblastima, gdje se računa s uzgojem muflona u
otvorenim ili zatvorenim lovištima, ris uspije tu divljač
skoro likvidirati. Zbog povećane opreznosti lovci teže
love papkastu divljač. Među nezanemarivi dio prehrane
risa postepeno se počinju uključivati i domaće životinje.


Glede navedenih činjenica, egzistencija risa može
se ocijeniti manje-više negativno u vrijeme intenzivnog
naseljavanja novih područja. Od trenutka uspostavljanja
ravnoteže između risa i njegove lovine, počinje
prevaga njegovog pozitivnoga utjecaja. Očitom je
postala činjenica na se ne može uzgajati sva naša divljač
(posebno smeća i mufloni) u maksimalno mogućem
broju, kao što smo navikli u prošlosti, a istovremeno
nastojati povećati broj risova. Oboje istovremeno
jednostavno je nemoguće.


To, uostalom nije ni cilj modernog lovstva, a ni interes
odgovorne zaštite prirode. Najvećim suvremenim
problemom tako ostaje osiguranje uvjeta za nastajanje
već nekoliko puta podvučenog optimalnog i uravnoteženog
odnosa risa i njegove lovine. Očito je da postizanje
tog stanja ne može proći bez kormpromisnih ustupaka
i od strane lovaca, i od strane zaštitara prirode.


Dobro rješenje je ponajprije ustanovljavanje funkcionalnog
managementa populacije risa u cijeloj Češkoj,
koji bi sadržavao i točno utvrđene uvjete za reguliranje
brojnosti risa. Ni najbolje izrađeni program glede
populacije risa u Češkoj sam po sebi još nije ni izdaleka
jamstvo za njegovu funkcionalnast. Ona leži ponajprije
u dosljednom pridržavanju ustanovljenih uvje




ŠUMARSKI LIST 7-8/2002 str. 70     <-- 70 -->        PDF

ta od strane lovaca kao i na učinkovitoj kontroli organa Nedjeljivi dio managementa moralo bi biti i tekuće
zaštite prirode. ocjenjivanje podataka, koji su dobijeni sustavnim pra


Sadašnja situacija uzajamne averzije i nepovjerenja ćenjem promjena brojnosti i areala risa, ne samo u tra


vrlo je problematična. Ilegalni odstrijel risa u nekim dicionalnim njegovim oblastima, nego i u cijeloj Češoblastima,
gdje ga ima, već je prešao mit "kavanskih koj. Zato su izrađeni upitnici za nazočnost i detalje
priča" i postao je javnom tajnom. promatranje risa za gotovo sva lovišta južne i zapadne


Češke, a to bi trebalo učiniti i za druga područja.


Pa ipak ustanovljavanje managementa populacije
risa je osiguranje i za lovce i za zaštitara prirode, a pa-Jako važna pretpostavka za uspješno rješenje naradaksalno
i za zaštitu risa kao vrste, najrazumnije stale situacije je, osim utvrđivanja pravila managemenkompromisno
rješenje. To sada vjerojatno shvaćaju ta, odgoj i obrazovanje, koji moraju dovesti do promjeoba
nadležna ministarstva - Ministarstvo životnog na mišljenja i tradicionalnih predodžbi ne samo lovaca,
okoliša i Ministarstvo poljoprivrede, koja su nedavno nego i zaštitara prirode te ukupne javnosti. Ne može se
zajedno sa zoološkim stručnjacima, predstavnicima očekivati da spor o risu, koji se nastavlja, donese pobŠuma
Češke Republike, počeli raspravu za izradu spojedu
bilo kojoj strani. Može biti samo jedan poražen, a


menutog managementa. to je ris.


Tablice prehrane risa u Podšumavi ("Myslivost" 12/96.)


Prehrana risa
Vrsta
n
1993.
% n
1994.
% n
1995.
%
Ukupno
n %
Lisica 3 1,06 2 0,63 5 0,58
Zec 2 0,78 3 1,06 3 0,95 8 0,93
Divlja svinja 11 4,25 5 1,76 11 3,48 27 3,15
Obični jelen 6 2,33 16 5,63 21 6,45 43 5,02
Srna 218 84,50 224 78,87 238 75,32 680 79,36
Muflon 16 6,20 15 5,28 20 6,33 51 5,96
Domaća ovca 5 1,94 18 6,34 19 6,01 41 4,78
Domaća mačka 2 0,63 2 0,23
Ukupno 258 100,00 284 100,00 316 100,00 857 100,00
Starosna struktura prehrane risa
Vrsta
n1993.
| % n1994.
% n1995.
%
Ukupno
n %
Divlja svinja
Odrasli
Nazimad 1 20,00 1 3,70
Prasad 11 100,00 4 80,20 11 100,00 26 96,30
Ukupno 11 100,00 5 100,00 11 100,00 27 100,00
Obični jelen
Odrasli 1 6,25 1 2,43
Mladunčad tele 2 50,00 2 12,50 2 9,52 6 14,63
Pomladak starija telad
(bez rogova)
2 50,00 13 81,25 19 90,48 34 82,94
Ukupno 4 100,00 16 100,00 21 100,00 41 100,00
Srna
Srnjak 12 11,11 18 14,63 34 14,29 64 14,81
Srna 55 50,93 67 54,48 107 55,86 229 53,01
Lane 41 37,96 38 30,89 60 29,85 139 32,19
Ukupno 108 100,00 123 100,00 201 100,00 432 100,00
Muflon
Muflon 3 18,75 2 16,67 5 10,42
Muflonka 8 50,00 6 50,00 9 45,00 23 47,91
Janje 5 31,25 4 33,33 11 55,00 20 41,67
Ukupno 16 100,00 12 100,00 20 100,00 48 100,00


Preveo i priredio: Zoran Timarac




ŠUMARSKI LIST 7-8/2002 str. 71     <-- 71 -->        PDF

699 LS39 LO :xBd ´ggg 1.329 LO "|9±


zoAn-ojeiuo>iiun


1HIJ.S


Sm SB SB MmMm mm mm


^i^1


smszs


Itfv


^SL*


*´" ´


.."Š^A´-´i´ii",..,


^Sr


izAn w*


w^ B S I


S<*
: "
"" :, "»-. "


W~x!?´