DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/2002 str. 68 <-- 68 --> PDF |
ne mali broj predstavljenih vrsta ptica Gorskog kotara i Sjevernog Jadrana, a i Hrvatske u cjelini pripada šumskim vrstama, onda nas procjena UN-ove organizacije FAO treba da zabrine. Po toj procjeni površine prekrivene šumom (a one pokrivaju 1/3 kopna u svijetu) od 1990.godine smanjile su se za oko 2,4 posto! U drugom opširnijem dijelu CD Roma predstavljene su tekstom, slikom i zvukom (pjevom) ove vrste i/ili skupine ptica: crnogrli plijenor, gnjurci, gregula (vrsta iz skupine zovoja {Puffinus sp.) koja živi na Jadranu), morski vranac, bjeloglavi sup, škanjac, jastreb i kobac, tetrijeb gluhan, kamenjarka, liska, čurlini, galebovi, šumska sova i jastrebača, kukavica, leganj, vodomar ribič, djetlići, žune, ševe, palčić, kos, drozd cikelj, crnokapa grmuša, vatroglavi kraljić, velika sjenica, brgli jez, vuge, zebe, batokljun i krstokljun, sojka i kreja. Primijetit ćemo da su se na popisu, uz sjenicu veliku, svakako trebale naći jelova sjenica i kaporasta sjenica, uz tetrijeba gluhana lještarka, a uz kosa i planinski kos, karakteristične vrste gorskog zaleđa Rijeke. I da zaključimo. Uz nedavno izašli Collinsov džepni vodič Ptice Hrvatske i Europe (izdavač Hrvatsko ornitološko društvo Zagreb 1999.) CD Rom Ptice riječkog područja novi je značajan prilog poznavanju ptica ovog krajnjeg sjeverozapadnog područja Hrvatske. To je izdanje, kako je pojašnjeno na predstavljanju, prije svega namijenjeno školskoj djeci i mladeži, ali ne kao zamjena školskog udžbenika, već kao njegova dobro došla dopuna. Alojzije Frković CAUSA RIS ILI POBJEDA RAZUMA NAD EMOCIJAMA? Gdje god se ris pojavio, bilo naseljavanjem u nekoj zemlji, bilo širenjem areala i preko državnih granica (kao što je to bilo u Hrvatskoj poslije naseljavanja u Sloveniji), izazivao je različite reakcije lovaca, zaštitara prirode, pa i šumara. Zato se nadamo da će ta problematika s mogućim rješenjem u Češkoj biti zanimljiva i našim čitatateljima. O tome su pisali Jaroslav Č e r v e n y, Petr Koubek i František Sedlaćek u češkom lovačkom časopisu "Myslivost" 1/97. Možda je naslov članka malo pretjeran, no sadašnja situacija zaista daje za pravo onim skepticima koji tvrde da emocijama zaslijepljeni lovci i zaštitari prirode u ime risa stalno potenciraju sukobe, i nikako se ne mogu sporazumjeti kako u "slučaju ris" zajedno djelovati. Odnos čovjeka prema predatorima, kao određenim "prehrambenim konkurentima", je, sam po sebi dosta osjetljiv problem, posebice kada u igru stupe nepomirljivi nazori skupina ljudi koji različito misle. Je li tada uopće moguće postići nekakvo prihvatljivo ili kompromisno rješenje? I kada se ponekad iz usta "racionalno mislećih" lovaca i zaštitara prirode može čuti "da", suglasan odgovor na to pitane ni izdaleka sam po sebi jasan i jednoznačan. Ponajprije moramo navesti koje i kakve okolnosti, pobude i nazori vode lovce i zaštitare prema njihovim stavovima. 1. Lovci su (kako to često s odgovarajućim ponosom ističu) odgajani u duhu (preko tisuću godina duge srednjeeuropske tradicije) prema određenoj izuzetnosti lova, pa se dosta često smatraju jedinim mogućim gospodarima prirode i najboljim zaštitnicima divljači. Uz to, ta tradicija sjedne strane dovodi do davanja prednosti tzv. korisnoj ili plemenitoj divljaći, a s druge do uvjerenja da su grabežljivci štetna divljač, koja mrsi plemenite uzgajačke mjere, pa je zato njihov broj u prirodi nužno ograničiti. Zaštitari prirode žive u uvjerenju da je čovjek u mnogim dijelovina svijeta odgovoran za istrijebljivanje velikog broja biljaka i životinja (medu njima ris u Češkoj zauzima jedno od prvih mjesta). Zato često imaju moralnu obvezu te vrste vratiti u prirodu i po svaku cijenu je štititi, bez obzira na daljnje okolnosti. 2. Većina lovaca ima bogato iskustvo u promatranju prirode i relativno dobro poznavanje navika i ponašanja životinja, s kojima se često sreće. Često im nedostaje širi biološki pogled i shvaćanje ekoloških međuzavisnoti. Nasuprot tomu, većini zaštitara prirode (osobito onima iz gradova) nedostaje bliži kontakt s životinjama, njihovo znanje ima više enciklopedijski karakter i stečeno je putem raznih publikacija. Znaju kako bi se neka situacija u prirodi trebala teoretski odvijati, no ne znaju što se u konkretnim uvjetima stvarno događa. 3. Zaštitari prirode smatraju obične lovce ekološkim neznalicama, kojima je ponajprije stalo do zadovoljavanja lovačkih strasti. U boljem slučaju lovci postižu dvojbene uzgajivačke uspjehe, koji svejedno nisu za prirodu korisni. Zato ne vjeruju lovcima, kada ovi proklamiraju pozitivan stav prema zaštiti prirode. Nasuprot tomu, lovci smatraju zaštitare prirode nekakvim idealistima, koji bi ljudsko društvo najradije vratili u mračno predavno doba, kada su naši preci samo minimalno djelovali na prirodu. U krajnjem |
ŠUMARSKI LIST 7-8/2002 str. 69 <-- 69 --> PDF |
slučaju lovci određuju zaštitare kao "ekološke fun damentaliste" ili, kao "teroriste" . Kao što zaštitari lovcima ne vjeruju, tako ni lovci zaštitarima ne vjeruju da svoje aktivnosti usmjeru ju, između ostalog ka prosperitetu divljači. Razumije se da se mnogi od navedenih zaključaka ne tiču svih lovaca ni svih zaštitara prirode. No, to ne mijenja činjenicu da je ris postao predmetom velikih stručnih sukoba, koji su se posredstvom tiska, radija i televizije prenjeli među nezainteresirani dio stanovništva. Povremeno su se u sukob uključivali i neki šumari, koji su u risu vidjeli jednu od posljednjih mogućnosti, a to je kako zaštititi naše šume od prenamnožene papkaste divljači. Paradoksalno je daje većina od njih tu divljač s ljubavlju uspješno uzgajala. U takvim situacijama, kada svatko gura svoj stav, izgleda da stranama u raspravi izmiče prava bit spora i više se uzajamno nastoje dovesti u dvojbu ili diskreditirati tuđa životna uvjerenja. No, vratimo se risu i situaciji koja je oko njega stvorena, i nastojmo nepristrano prosudi u čemu tko ima pravo, a u čemu ne. U svijetlu današnjih saznanja jasno je daje sadašnji razvoj populacije risa u Češkoj posljedica migracije primjeraka iz Slovačke, posebice uspješnog jačanja nastajuće populacije u Bavarskoj šumi (u Njemačkoj) i u Sumavi (u Češkoj) poslije naseljavanja. Nužno je zaključiti da su intenzitet i brzinu tog razvoja u posljednje vrijeme znatno nazišle bilo kakve prvobitne predodžbe i očekivanja mogućeg razvoja populacije risa. Naseljavanje risa na Šumavi provedeno je bez suglasja znatnog dijela tada uključenih subjekata, i ta činjenica se u mnogim slučajevima do danas očituje kao temelj za odricanje svrsishodnosti tog koraka. Otpor prema risu pojačao se osobito poslije utvrđivanja da dokazi kojima se obrazlagalo naseljavanje risa, nisu bili u praksi potvrđeni. Posebice se tu radi o tvrdnji da ris smanjuje broj jelena i da ih raspršuje po predjelu i da reducira broj lisica, a time likvidira bjesnoću, zatim, da bitno ne utječe na brojno stanje srneće divljači, loveći samo bolesne primjerke, jer se pretežito hrani glodavcina i si. Na drugoj strani nisu se potvrdili ni argumentiti lovaca da će ris gotovo likvidirati smeću divljač u prirodi, jer je dovodi u stanje stresa, pa se tako smanjuje njena težina i trofejna vrijednost, zatim će likvidirati ostatke šumske populacije šumskih koka i drugih rijetkih životinja. Kakve su, zapravo, u današnje vrijeme dobre i loše strane učinaka risa u našoj prirodi i kako se to očituje u lovnom gospodarenju? Za dobru stranu prvo treba navesti da ris predstavlja nezamjenjivi elemanat stvaranja prirodne ravnoteže, koja se očituje poslije njegovog duljeg djelovanja u nekoj oblasti. Tamo gdje je populacija risa stabilizarana dovoljno dugo, počinje se uočavati pozitivni selektivni uticaj na srneću divljač i to postepenim povećanjem njene težine, većom opreznošću, poboljšanjem zdravstvenog stanja i mogućim povećanjem trofejne vrijednosti. Posljednje dvije (prema saznanju autora) nisu dovoljno dokazane. Svugdje gdje se ris pojavi, dolazi do izravnavanja narušenog omjera spolova srneće divljači, koji je kao posljedica lovnog gospodarenja izrazito pomaknut u korist sma. Na područjima gdje se nalaze prirodne ili prirodi bliske lišćarske ili mješovite šume, gdje se već počinje očitovati uravnoteženi odnos srneće divljači, ris na očit način doprinosi prirodnoj obnovi šuma. Broj srneće divljači je takav da ne stiže brstom spriječiti prirodnu obnovu šume. U oblastima gdje su mufloni nepoželjni, dolazi do njihove likvidacije, jer u te divljači, vjerojatno, ne postoje nikakvi obrambeni mehanizni ponašanja. Ris osobito lovi usamljene mladunče jelena ili uistinu zdravstveno slabe primjerke. Loše strane risa su ponajprije njegov izraziti uticaj na smanjenje brojnog stanja srneće divljači u oblastima koje ris tek počne naseljavati. U takvim oblastima uspije prijelazno reducirati broj smeće divljači za 30 do 50 posto, a na nekim lokalitetima i više, i to bez provođenja bilo kakve zdravstvene selekcije. U oblastima, gdje se računa s uzgojem muflona u otvorenim ili zatvorenim lovištima, ris uspije tu divljač skoro likvidirati. Zbog povećane opreznosti lovci teže love papkastu divljač. Među nezanemarivi dio prehrane risa postepeno se počinju uključivati i domaće životinje. Glede navedenih činjenica, egzistencija risa može se ocijeniti manje-više negativno u vrijeme intenzivnog naseljavanja novih područja. Od trenutka uspostavljanja ravnoteže između risa i njegove lovine, počinje prevaga njegovog pozitivnoga utjecaja. Očitom je postala činjenica na se ne može uzgajati sva naša divljač (posebno smeća i mufloni) u maksimalno mogućem broju, kao što smo navikli u prošlosti, a istovremeno nastojati povećati broj risova. Oboje istovremeno jednostavno je nemoguće. To, uostalom nije ni cilj modernog lovstva, a ni interes odgovorne zaštite prirode. Najvećim suvremenim problemom tako ostaje osiguranje uvjeta za nastajanje već nekoliko puta podvučenog optimalnog i uravnoteženog odnosa risa i njegove lovine. Očito je da postizanje tog stanja ne može proći bez kormpromisnih ustupaka i od strane lovaca, i od strane zaštitara prirode. Dobro rješenje je ponajprije ustanovljavanje funkcionalnog managementa populacije risa u cijeloj Češkoj, koji bi sadržavao i točno utvrđene uvjete za reguliranje brojnosti risa. Ni najbolje izrađeni program glede populacije risa u Češkoj sam po sebi još nije ni izdaleka jamstvo za njegovu funkcionalnast. Ona leži ponajprije u dosljednom pridržavanju ustanovljenih uvje |
ŠUMARSKI LIST 7-8/2002 str. 70 <-- 70 --> PDF |
ta od strane lovaca kao i na učinkovitoj kontroli organa Nedjeljivi dio managementa moralo bi biti i tekuće zaštite prirode. ocjenjivanje podataka, koji su dobijeni sustavnim pra Sadašnja situacija uzajamne averzije i nepovjerenja ćenjem promjena brojnosti i areala risa, ne samo u tra vrlo je problematična. Ilegalni odstrijel risa u nekim dicionalnim njegovim oblastima, nego i u cijeloj Češoblastima, gdje ga ima, već je prešao mit "kavanskih koj. Zato su izrađeni upitnici za nazočnost i detalje priča" i postao je javnom tajnom. promatranje risa za gotovo sva lovišta južne i zapadne Češke, a to bi trebalo učiniti i za druga područja. Pa ipak ustanovljavanje managementa populacije risa je osiguranje i za lovce i za zaštitara prirode, a pa-Jako važna pretpostavka za uspješno rješenje naradaksalno i za zaštitu risa kao vrste, najrazumnije stale situacije je, osim utvrđivanja pravila managemenkompromisno rješenje. To sada vjerojatno shvaćaju ta, odgoj i obrazovanje, koji moraju dovesti do promjeoba nadležna ministarstva - Ministarstvo životnog na mišljenja i tradicionalnih predodžbi ne samo lovaca, okoliša i Ministarstvo poljoprivrede, koja su nedavno nego i zaštitara prirode te ukupne javnosti. Ne može se zajedno sa zoološkim stručnjacima, predstavnicima očekivati da spor o risu, koji se nastavlja, donese pobŠuma Češke Republike, počeli raspravu za izradu spojedu bilo kojoj strani. Može biti samo jedan poražen, a menutog managementa. to je ris. Tablice prehrane risa u Podšumavi ("Myslivost" 12/96.) Prehrana risa Vrsta n 1993. % n 1994. % n 1995. % Ukupno n % Lisica 3 1,06 2 0,63 5 0,58 Zec 2 0,78 3 1,06 3 0,95 8 0,93 Divlja svinja 11 4,25 5 1,76 11 3,48 27 3,15 Obični jelen 6 2,33 16 5,63 21 6,45 43 5,02 Srna 218 84,50 224 78,87 238 75,32 680 79,36 Muflon 16 6,20 15 5,28 20 6,33 51 5,96 Domaća ovca 5 1,94 18 6,34 19 6,01 41 4,78 Domaća mačka 2 0,63 2 0,23 Ukupno 258 100,00 284 100,00 316 100,00 857 100,00 Starosna struktura prehrane risa Vrsta n1993. | % n1994. % n1995. % Ukupno n % Divlja svinja Odrasli Nazimad 1 20,00 1 3,70 Prasad 11 100,00 4 80,20 11 100,00 26 96,30 Ukupno 11 100,00 5 100,00 11 100,00 27 100,00 Obični jelen Odrasli 1 6,25 1 2,43 Mladunčad tele 2 50,00 2 12,50 2 9,52 6 14,63 Pomladak starija telad (bez rogova) 2 50,00 13 81,25 19 90,48 34 82,94 Ukupno 4 100,00 16 100,00 21 100,00 41 100,00 Srna Srnjak 12 11,11 18 14,63 34 14,29 64 14,81 Srna 55 50,93 67 54,48 107 55,86 229 53,01 Lane 41 37,96 38 30,89 60 29,85 139 32,19 Ukupno 108 100,00 123 100,00 201 100,00 432 100,00 Muflon Muflon 3 18,75 2 16,67 5 10,42 Muflonka 8 50,00 6 50,00 9 45,00 23 47,91 Janje 5 31,25 4 33,33 11 55,00 20 41,67 Ukupno 16 100,00 12 100,00 20 100,00 48 100,00 Preveo i priredio: Zoran Timarac |
ŠUMARSKI LIST 7-8/2002 str. 71 <-- 71 --> PDF |
699 LS39 LO :xBd ´ggg 1.329 LO "|9± zoAn-ojeiuo>iiun 1HIJ.S Sm SB SB MmMm mm mm ^i^1 smszs Itfv ^SL* *´" ´ .."Š^A´-´i´ii",.., ^Sr izAn w* w^ B S I S<* : " "" :, "»-. " W~x!?´ |