DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/2002 str. 64 <-- 64 --> PDF |
Ovi čimbenici imaju jak utjecaj na prirodno širenje šuma, čemu doprinosi manja potrošnja ogrijevnog drveta. S druge strane zabrinjavajuće je povećanje broja šumskih požara, zagađenje atmosfere, pojava kiselih kiša i nebriga oko šuma, što izaziva interes javnog mnijenja. Sve je teže naći adekvatnu radnu snagu za rad u šumi, što doprinosi napuštanju šuma i omogućuje državi da otkupi velike šumske površine po niskim cijenama. U sadašnjoj vlasničkoj strukturi šuma, na javne površine otpada samo jedna trećina (općine, regije i država), a u Toskani svega 15 %, od čega regija posjeduje 110 000 ha najljepših povijesnih šuma. Privatne šume uglavnom su male parcele, često manje od jednog hektara. Još uvijek velike površine šuma pripadaju starim plemenitaškim obiteljima. U razdoblju od prije 50 g. šume su davale značajan prihod (ogrijev, ugalj, stupovi i kolje, rudničko drvo, zatim plodovi kestena i pinije, pluto, smola i tanin, a visoke šume davale su građevinsko drvo za gradnju kuća, brodova i željezničkih pragova). Ova uporaba drveta i šumskih proizvoda reducirana je i svodi se na proizvodnju celuloze, ploča, namještaja, građevinske stolarije i unutarnjeg uređenja. Značajan dio članka posvećen je hidrogeologiji i uređenju planinskih vodnih slivova, što je u Italiji tradicionalno šumarski posao. Vodni slivovi Alpa i Apenina s velikim nagibima omogućuju djelovanje erozije, stvaranje odrona i naplavina. Inženjeri hidrologije djeluju u nizinama na glaobalnim radovima vezanim za regulaciju vodenih tokova, a šumari izvode radove na zaštiti, očuvanju i podizanju vegetacije kao najučinkovitijeg regulatora negativnog utjecaja vodene mase. Uređenje šumskih vodenih slivova u Italiji ima tradiciju dužu od 100 g., a razvile su se razne metodologije pod utjecajem francuskih i aus trijskih škola. Tu se izdvajaju tri značajna razdoblja. U prvom, između dva svjetska rata, a ponajprije od 1930. do 1940. g. pokrenuto je financiranje javnih radova na regulaciji planinskih vodenih tokova. Uz jeftinu radnu snagu i pod parolom "režimskih radova", to je nastavljeno i za vrijeme fašizma. Uređenja planinskih slivova iz tog razdoblja još su i danas u funkciji. Drugo razdoblje počinje 1955. g. i traje 15-ak godina, to je razdoblje kada već bogata Italija izvodi velike radove na jugu Italije. Unatoč velikim financijskim ulaganjima, učinjene su mnoge pogreške: betoniraju se prirodni vodeni tokovi, prave tanke betonske pregrade armirane željeznim traverzama, te loši radovi u odvodnji otpadnih voda. Treće razdoblje obuhvaća vrijeme do današnjih dana. Razvija se tzv. "šumska bioinženjerija" kao komponeneta "biološke injženjerije", koja ima sljedeće karakteristike: - materijali za konstrukcije trebaju biti prirodni (stabla i dijelovi stabla, drvo, kamen i zemlja) konstrukcije trebaju biti prikladno uklopljene u prirodno okružje - nakon izvršenih radova potrebno je poduzeti radnje da se povrati prirodni izgled - uvijek, ako je to moguće, treba izbjegavati velike konstrukcije, jer je bolje raditi više manjih zahvata koji prouzrokuju manja oštećenja okoliša. Prosto gledajući, kaže autor, "naturalistička injženjerija" ponovo daje tehničko priznanje radovima koji su bili zaboravljeni dugi niz godina, a novi projekti imaju obilježje onih prije 50 g. Već više godina postoje u Italiji seminari za tehničko osoblje, u svrhu stvaranja profesije koja se gotovo izgubila pod utjecajem novih tendencija. Frane Grospić PRIRUČNIK ZA PREŽIVLJAVANJE Iako je osobna sigurnost, kako to netko duhovito reče, veća u planini nego u gradu, bez sumnje za boravka u šumi, planini i prirodi uopće, izloženi smo brojnim opasnostima. Makar se to nama šumarnicima i lovcima rjeđe događa, jedna od neprilika u gorju može biti gubitak orijentacije, lutanje bespućem. Nismo ni imuni na razne ubodne i druge rane u vitalne dijelove tijela, na snižavanje tjelesne temperature ispod nor- male i slično. Tko se zatekne u šumi za nevremena, kiše, magle, sijevanja munja i/ili iznenadne snježne oluje svojstvene Dinaridima, nalik je pomorcu kojemu razbješnjelo more prijeti da prevrne plovilo. Ako tome dodamo prisuće zmija otrovnica, zvjeradi, a posljednjih godina i opasnosti od minsko-eksplozivnih naprava zaostalih nakon Domovinskog rata, elementarna znanja kako sve te opasnosti izbjeći i/ili im se suprotstaviti te kako preživjeti ako do nesreće dođe, prijeko su potrebna svakome od nas. "To je razlog zbog kojeg smo napisali ovu knjigu. Želimo da znate kako bez šibice supaliti vatru u divljini, što učiniti pri bliskom susretu s medvjedom, kako prepoznati bombu. Želimo da znate što ćete učiniti u tim i u |
ŠUMARSKI LIST 7-8/2002 str. 65 <-- 65 --> PDF |
drugim za život opasnim situacijama, od onoga kako izbjeći udar groma do onoga kako pobjeći od pčela ubojica i liječenja rane zadobivene od pogrešno ispaljenog hica". Riječi su to američkih autora Joshua Pi vena i Davida Borgenichta, sadržane u predgovoru njihove najnovije knjige "Kad se dogodi najgore" ili kako to stoji u podnaslovu Priručnika za preživljavanje, u najgorim situacijama u kojima se možete zateći. Knjigu je s engleskog jezika prevela Ana Batinić, a početkom ove godine izdao ALGORITAM, Zagreb. Iako su se autori predstavili kao dvojica "znatiželjnih novinara"... "koji su se zanimali kako preživjeti razne opasne situacije", a da ni sami nisu (barem ne sve) isprobali na vlastitoj koži, bilo bi krivo ovo zabavno ali korisno djelo smatrati nestručnim i senzacionalističkim. Podaci u ovoj knjizi dolaze izravno iz brojnih stručnih izvora - liječnika, instruktora prve pomoći, policajaca iz odjela za eksplozije, stručnjaka za preživljavanje, uzgajivača divljači, pripadnika gorske službe spašavanja i mnogih drugih, čija su imena i njihova djela poimence predstavljena za svako poglavlje posebno na kraju knjige. U ovom priručniku opsega 200 stranica i modernog formata 14 x 16,5 cm čitatelj će naći jednostavne upute, popraćene pretežno dobrim ilustracijama (crtežima), koje ga vode kroz četrdesetak, opasnih situacija i stanja podijeljenih u pet poglavlja. Ne bez razloga, autori su upute poput: Kako preživjeti napad zmije otrovnice, Kako pobjeći od medvjeda, Kako pobjeći od pčela-ubojica... uvrstili u poglavlje Najbolja obrana, a Kako izbjeći udar groma, Kako preživjeti ako se izgubite u planini, u poglavlje Preživljavanje u pustolovinama. U poglavlju Hitni slučajevi, da ne nabrajam ostala, uvrštene su upute Kako postupati u slučaju slomljene noge, Kako liječiti ozebline i/ili Kako prepoznati bombu. Svim tim potanjim opisima na temu preživljavanja prethodi Uvodna riječ , koju jespecijalno za ovaj priručnik napisao poznati američki instruktor preživljavanja Mel Deweese, koji se tim poslom bavi više od 30 godina. Po Deweeseu "preživljavanje" znači "nadživjeti, ostati živ, odnosno postojati; nastaviti živjeti. Nastaviti postojati ili živjeti i dalje". Jednom riječju opstati, bez obzira na to u kakvim se teškim okolnostima našli. A za preživljavanje u opasnim situacijama morate biti spremni - duhovno, fizički i po pitanju Joshua Piven i David Borgenicht za preživljavanje opreme. Najvažnije je ostati miran i ne paničariti, imajući na umu da je snaga volje najvažnija vještina preživljavanja. Čitajući poglavlje Kako pobjeći od medvjeda, prisjetio sam se slučaja šumskog radnika sjekača iz Crnog luga koji se, susrevši se s medvjedicom i mladima u sječini Velikog Tomca, do te mjere prestrašio, da se dao u paničan bijeg teško se povrijedivši na motornu pilu koju je "zaboravio" ispustiti iz ruku! Uz pomne opise što učiniti kad ugledate medvjeda (pa i medvjedicu s mladima) i kako izbjeći eventualni napad autori pripominju: "U Sjevernoj Americi ima otprilike 650.000 (crnih) medvjeda i samo jedna osoba u tri godine smrtno strada od napada medvjeda - iako ima stotine tisuća bliskih susreta"! Knjigu Priručnik za preživljavanje preporučujem svim našim šumarnicima i lovcima, planinarima i ljubiteljima prirode. Ponovit ću, poučna je i zabavna, ali nadasve korisna, jer nikad se ne zna. Alojzije Frković |