DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/2002 str. 6 <-- 6 --> PDF |
D. Klepac: HRAST LUŽNJAK (Quercus rohur L.) SPOZNA.IK od 7 kubičnih metara po jednom hektaru dokazuje potrajno gospodarenje šumama, proklamirano prije 150 godina prvim Zakonom o šumama iz godine 1852. Ali zdravstevno stanje šuma hrasta lužnjaka nije dobro! Uzroci tome su mnogi, počevši od izumiranja brije sta, Kozarčev a "pesimista" do onečišćenja okoliša. "Nestanak nizinskoga brijesta iz podstojne etaže slavonske šume hrasta lužnjaka (Genisto elatae-Quercetum roboris Ht. 1938) izazvao je promjenu šumske klime. U šumi je postalo svjetlije, toplije i suše, stoje poremetilo ekološku ravnotežu." (Prp i ć, 1975.) Drugo, dio faune je smanjen, posebno što se tiče domaćih životinja, koje su bile sastavni dio uravnotežene biocenoze u Spačvi. Divljač i ptice također su doživjeli negativne promjene. K tome su se u biocenozi pojavili nepoželjni elementi koji su dodatno poremetili nekadašnju ravnotežu. To su onečišćenja poplavnih voda, tla i zraka zbog industrijalizacije toga dijela Slavonije. Uz to dolaze i druge nedaće, kao ratovi, elementarne nepogode, kao npr. ciklon (30. srpnja 1998.) koji je uništio preko 170.000 m3 stabala hrasta lužnjaka u Spačvi i si. Stalno prisutni primarni štetnici (gubar, zlatokraj, kukavičji suznik, hrastov četnjak, grbice, hrastov savijač itd.) i bolesti (hrastova pepelnica itd.) u poremećenoj ravnoteži hrastove šume postaju opasniji i štetniji. Sušenje hrasta lužnjaka, zabilježeno još 1909., nastavlja se sve jače i opasnije. Svi ti događaji, djelujući zajedno, prouzrokovali su propadanje slavonskih šuma, pa i onih u Spačvi. Na sreću, to propadanje šuma jošje uvi jek takvih razmjera da ga je moguće zaustaviti i šume ozdraviti. To je prvenstvena dužnost i zadaća sadašnjih šumarskih stručnjaka ne samo u Spačvi nego u cijeloj Slavoniji, pa i u Hrvatskoj. Danas je potrajno gospodarenje evoluiralo u načelo višenamjenske progresivne potrajnosti. Sastoji se u tome da se ne samo očuvaju i održe šumski ekosustavi, nego da se oni prošire, ozdrave, poboljšaju u pogledu njihove produktivnosti, zaštitne, ekološke, hidrološke i socijalne uloge. Četvrta spoznaja: nema napredka bez znanosti, grad Vinkovci - nukleus hrvatske šumarske znanosti. Šumarska je znanost unaprijedila gospodarenje šumama hrasta lužnjaka. Nakon visokoškolskoga šumarskog obrazovanja slavonski su šumari iz Vinkovaca prenosili načela šumarske struke i zasade šumarske znanosti u operativno šumarstvo. Prvu znanstvenu metodu uređivanja šuma hrasta lužnjaka objelodanio je 1877. i u praksu uveo Vinkovčanin šumarnik i prvi predsjednik Hrvatsko-slavonskoga šumarskog društva Antun Tomi ć (1803.-1894.) pod imenom racionalna metoda uređivanja šumskoga gospodarstva. I u uzgajanju šuma događa se isto. Prvi doministar u tadašnjoj Kraljevskoj hrv.-slav.-dalm. zemaljskoj vladi i šumarski izvjestitelj iste Vlade u Zagrebu, šumarnik Franjo Čordaši ć (1830.-1906.), također Vinkovčanin, izdaje prije 120 godina knjigu Nauka o sađenju i Šumarski list br. 7-8. CXXVI (2002). 359-360 gojenju šumah (1881.), po kojoj su se sadile i uzgajale šume. Mladi suvremenik Franje Čordašića Josip Ko zara c (1858.-1906.), također Vinkovčanin, prvi Hrvat apsolvent Visoke škole za kulturu tla u Beču, uvodi biologiju i ekologiju u slavonske šume. Učinio je to u Slavonskoj šumi 1988., u do sada najljepšem književnom i stručnom opisu mješovite šume hrasta lužnjaka, poljskoga jasena, nizinskoga brijesta i običnoga graba. Kao stručni i znanstveni pisac on je riješio mnoge probleme u šumarstvu Slavonije i zacrtao smjer modernog šumarstva svojim člancima u Šumarskom listu, koji je uređivao iz Vinkovaca od 1896. - 1898. Antun Levakovi ć (1885.-1955.), doktor bečke Bodenkulture, počinje u slavonskim šumama 1913. godine znanstvena istraživanja koja su bila okrunjena disertacijom o prirastu hrasta lužnjaka, poljskoga jasena i nizinskoga brijesta. Vjeran svome profesoru i zemljaku, Rokovčanin Ivo Dekani ć (1919.-1998.), nastavio je znanstvena istraživanja u Spačvi, postoje osnovao cijeli niz stalnih pokusnih ploha u tim šumama, stoje objavio Centar za znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Vinkovcima u knjizi: I. Dekanić, Utjecaj strukture na njegu sastojina proredom u šumi hrasta lužnjaka i običnoga graba (Vinkovci, 1991.). Stoga je Spačva s hrastom lužnjakom bila i ostala izvorište stručne i znanstvene djelatnosti u šumarstvu. To je potvrdio međunarodni skup, održan u Vinkovcima prije dvadeset i sedam godina u povodu sto godina znanstvenog i organiziranog pristupa šumarstvu jugoistočne Slavonije. Skup je organizirao Centar za znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Vinkovcima i objelodanio dva opsežna zbornika radova (1974. i 1975.). Uslijedili su i drugi znanstveni skupovi i izdavački projekti: Josip Kozarac, književnik i šumar (Vinkovci, 1986.), Antun Levakovi ć (Vinkovci, 1990.), monografija Hrast lužnjak u Hrvatskoj (Zagreb, 1996.) Tako je četvrta spoznaja nema napretka bez znanosti oživotvorena u Slavoniji, poglavito u Spačvi, u gradu Vinkovcima - nukleusu hrvatske šumarske znanosti. U ozračju navedenih spoznaja Centar za znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Vinkovcima sa Akademijom šumarskih znanosti u Zagrebu, Šumarskim fakultetom u Zagrebu, Šumarskim institutom u Jasterbarskom, Direkcijom Hrvatskih šuma u Zagrebu i Upravom šuma Vinkovci organizira 8. studenoga 2002. u gradu Vinkovcima znanstveni skup pod naslovom Retrospektiva i perspektiva gospodarenja u šumama hrasta lužnjaka s osobitim naglaskom na Spačvu. Glavne teme na savjetovanju bit će: Revitalizacija, obnova i zaštita šuma s posebnim osvrtom na istovremeno usklađivanje gospodarskih, ekoloških, hidroloških i socijalnih funkcija šuma na istom prostoru. |