DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2002 str. 59 <-- 59 --> PDF |
Vrijedno je spomenuti doprinos koji ove plantaže daju u borbi za smanjenje "stakleničkih plinova", ponajprije ugljičnog dioksida, kako je to predviđeno protokolom iz Kvota i Marrakecha. Athos V i a n e 11 i: Planina u slikarskom prikazu U ovom članku autor daje prikaz današnjeg odnosa slikara prema planini. Očito je da su slikari prepustili planinu fotografima i slikarima amaterima, koji nedjeljom nose svoj slikarski pribor na izlet u planine. Pogled na stijene, snijeg, šume i pašnjake, u oblake koji lagano putuju uz rub planina kao da više ne djeluje na stvaralački duh autentičnih umjetnika, kako je to bilo nekada. Alpe i Apenini privlačili su poznate talijanske i svjetske slikare, koji su ondje nalazili inspiraciju u krajolicima i igri svjetlosti i sjena tijekom dnevnih promjena. Izgleda, ističe autor, da je to danas "nadvladano" sasvim drugim umjetničkim konceptom. I u prošlosti je bilo razdoblja u kojima je motiv planina bio radikalno zanemaren od umjetnika. Razlog tomu je srednjevjekovno poimanje planina kao opasnog prostora gdje vrebaju prikrivene misteriozne snage, i gdje nepovoljnost terena i klime onemogućuju pristup estetskoj i atraktivnoj prirodi. Već u XIV stoljeću pisao je Cennini u svojoj "knjizi o umjetnosti" prvu talijansku raspravu o slikarskoj tehnici, gdje razmatra subjekt planine u slikarstvu te predlaže umjetnicima da za model uzmu tri do četiri kamena i uvećaju, a u pozadini neka naprave horizont i tako simuliraju brežuljke ili planine. S mnogo više znanstvene pozornosti Leonardo da Vinci u "Raspravi o slikarstvu" rekao je da planina mora biti oslikana. Kaže kako umjetnik mora prikazati vrh planine zajePriroda- detalj, (Giovanni Segantini) dno s kamenjem koje ga sačinjava, s usahlom travom koja raste na mršavom tlu kao i mala stabla koja su ostarila u oskudnim uvjetima te stijene koje proviruju između osakaćenog korijenja. Veliki Tiziano Vecellio koji je rođen u planinskom području Pieve di Cadore, naslikao je 1490. g. "Marijino prikazanje", ovjekovječivši u pozadini slike dolomite Marmarole. Veću pozornost umjetnika planine dobivaju s romantizmom, kada posebice Alpe postaju sve Češći život, (Giovanni Segantini) objekt slikarskih platna, i to ne samo kao pozadina slike. Nakon više od jednog stoljeća slikarskih iskustava i istraživanja u kojima se ističe Švicarac Kaster Wolf, može se naslutiti razočarenje u scenografiji alpskih pejsaža. Ipak postoje oni koji su se približili planini, nastojeći interpretirati njezinu ljepotu, a medu njima su Carlo Fornaia i Giovannni Segantini, najveći od svih. Giovanni Segantini svojim krasnim crtežima vrhova planina, pašnjaka i šuma, nadvisio je umjetnike svog vremena. Živio je s obitelji u prirodnom okolišu između lombardskih Prealpa i švicarskih Alpa. Tu na 2400 m n.v. je i umro u 41.g života, kada je pripremao svoj triptih "Život, priroda, smrt" za veliku izložbu u Parizu, povodom proslave svršetka XIX. stoljeća. Ostaju zabilježene njegove riječi: "misao modernog umjetnika treba slobodno lebdjeti oko bistrih i uvijek svježih izvora vječno lijepe djevičanske prirode". Nestali su autori koji su živjeli s planinom, zanimanje za planinu ugasilo se i ona je izgubila svoju ulogu protagonista u umjetnosti, zaključio je autor. Piero Be 11 e11i, Ignazio Monteleone, Piergiorgio Terzuolo, Pier Paolo Brenta: Genetska variabilnost i razlike između planinske i brdske populacije običnog bora u Piemontu | L x#^ Mk ´ ^^r*\» | _ t **"´ ^ - -tZr^ ´ ;*vS^^K >-,:- _X´ ,| Pašnjaci u proljeće, (Giovanni Segantini) |