DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2002 str. 5     <-- 5 -->        PDF

UVODNI ČLANCI - LEADINGS ARTICLES Šumarski list br. 7-8, CXXVI (2002), 359-360
UDK 630* 902 (Quercus robur L.)


HRAST LUŽNJAK {Quercus robur L.) - SPOZNAJE


PEDUNCULATE OAK - INSIGHTS


Dušan KLEPAC


U Hrvatskoj hrast lužnjak zauzima površinu od


201.739 hektara sa drvnom zalihom od 41,5 milijuna
kubičnih metara. Najveći dio tih šuma nalazi se južno
od Vinkovaca u spačvanskom i djelomice u bosutskom
bazenu.
O hrastu lužnjaku vršena su mnoga istraživanja,
mjerenja i opažanja. O tome je napisan veliki broj članaka,
studija, rasprava, gospodarskih osnova, knjiga,
pjesama, pripovijedaka, a 1996. izašla je Monografija


o hrastu lužnjaku. Iz toga bogatoga pisanoga blaga,
iz stječenoga znanja i iz života izviru neke spoznaje.
Evo tih spoznaja.
Prva spoznaja: Nomen est omen. Ime hrasta lužnjaka
je znak: najjača i najplemenitija vrsta drveća u
slavonskoj šumi, pa se hrašće našlo i u hrvatskoj himni
i na hrvatskoj poštanskoj marki.


Hrast lužnjak je dugoga vijeka: raste 100 godina,
živi 100 godina i umire 100 godina. U njegovim je godovima
dendrokronologijom upisana naša prošlost.


Zbog odlične svoje kakvoće hrast lužnjak dobio je
međunarodnu karakteristiku slavonska hrastovina:
drvo mu je fino, podjednako uskih pravilnih godova,
zlatno žute boje, lijepo, trajno i lako za obradu. Tako je
naša hrastovina privukla pozornost cijele Europe i Svijeta.
Strane trgovačke tvrtke pokupovale su na licitacijama
stare hrastike u Bazjašu, Kunjevcima, Banovu
dolu, Slavim i drugdje. Posječeni i iskorišteni su stari
hrastici. Nema više starih hrastika (izuzev Prašnika i
nekoliko starih stabala). Ostale su samo mlade srednjodobne
šume. Njima treba gospodariti potrajno.


Danas se takva slavonska hrastovina uzgaja u Spačvi
primjenom posebnog šumsko-uzgojnog sustava:
korijen hrasta u vlažnoj zemlji, deblo u hladu poljskoga
jasena, običnoga graba i nizinskoga brijesta, a krošnja
na suncu, uzimajući u obzir i ekološku i hidrološku
i socijalnu ulogu šume.


Druga spoznaja: Današnje 120-godišnje šume hrasta
lužnjaka, kao i one starije i one mlađe nisu nastale
same od sebe, baš naprotiv, uzgojene su oplodnom
sječom ili sjetvom žira i sadnjom biljaka. Oplodna sječa


* Akademik Dušan Klepac, HAZU
je takva stručna šumarska operacija kojom se uspijeva
fruktifikacija hrasta lužnjaka pretvoriti u novu mladu
šumu. To se vrši putem više sječnih zahvata, uglavnom
tri: pripremni, oplodni i dovršni sijek uz prethodnu pripremu
tla. Prije 120 godina takvu je oplodnu sječu provodio
šumarnik Josip Kozarac (1858.-1906.) u šumariji
Lipovljani. I danas se mogu vidjeti sastojine hrasta
lužnjaka, podignute uz stručno provedenu oplodnu sječu
kojom je ravnao Josip Kozarac. U ostalim šumama
diljem Slavonije vršile su se iste takve oplodne
sječe, a odvijale su se prema gospodarskim osnovama
nekadašnjih taksatora, poglavito Ivana Srni laj a
(1894.-1957.), Milana Crnadka (1884.-1970.) i njihovih
nasljednika.


Ali na onim lokalitetima gdje nisu postojali povoljni
uvjeti za oplodnu sječu, ondje je nova šuma podignuta
sjetvom žira ili sadnjom biljaka. O tome je prije
120-ak godina Josip Kozarac 1888. godine napisao
ovo:


"U to doba [ujesen!] sije se i žir: koliko seje stare
šume posjeklo, toliko nove treba zagajiti. Na to sijanje
izađe čitavo selo, i malo i veliko nastoji da za zimu pribavi
koji novčić. Kod sijanja poredaju se radnici u redove,
sve četrdeset do šezdeset duša ujedan red. Gledajuć
izdaleka, kako se pet do šest takovih redova pomiče,
čini ti se, vidiš živu ogradu, koja Ijenivo naprijed
giba. Obično se slože djevojke ujedan red, i tad pjesma
i obijesni poklici ore cijelom šumom. "


Vagoni žira, skupljenog iz slavonskih šuma i pripremljenoga
za sjetvu, čuvaju se danas na fotografijama,
filmovima, videokasetama, u domaćim i u europskim
šumarskima časopisima, ali i živi nasadi i šume, podignuti
od našega hrasta lužnjaka u našoj zemlji i u nekim
europskim zemljama (primjerice Njemačkoj, Švicarskoj),
dokazni su materijal o podrijetlu našega hrasta
lužnjaka. To je druga spoznaja koja govori da današnje
autohtone šume hrasta lužnjaka nisu nastale same od
sebe nego su rezultat dugogodišnjega rada šumarske
struke uz sudjelovanje naroda koji u tim šumama živi.


Treća spoznaja: Potrajno gospodarenje u Spačvi.
Spačva, najveća cjelovita šuma hrasta lužnjaka u
Hrvatskoj, površine 40.000 hektara u jednom komadu
s drvnom zalihom od 300 kubičnih metara i prirastom




ŠUMARSKI LIST 7-8/2002 str. 6     <-- 6 -->        PDF

D. Klepac: HRAST LUŽNJAK (Quercus rohur L.) SPOZNA.IK
od 7 kubičnih metara po jednom hektaru dokazuje
potrajno gospodarenje šumama, proklamirano prije
150 godina prvim Zakonom o šumama iz godine 1852.


Ali zdravstevno stanje šuma hrasta lužnjaka nije
dobro!


Uzroci tome su mnogi, počevši od izumiranja brije


sta, Kozarčev a "pesimista" do onečišćenja okoliša.


"Nestanak nizinskoga brijesta iz podstojne etaže
slavonske šume hrasta lužnjaka (Genisto elatae-Quercetum
roboris Ht. 1938) izazvao je promjenu šumske
klime. U šumi je postalo svjetlije, toplije i suše, stoje
poremetilo ekološku ravnotežu." (Prp i ć, 1975.) Drugo,
dio faune je smanjen, posebno što se tiče domaćih
životinja, koje su bile sastavni dio uravnotežene biocenoze
u Spačvi. Divljač i ptice također su doživjeli negativne
promjene. K tome su se u biocenozi pojavili
nepoželjni elementi koji su dodatno poremetili nekadašnju
ravnotežu. To su onečišćenja poplavnih voda, tla i
zraka zbog industrijalizacije toga dijela Slavonije. Uz
to dolaze i druge nedaće, kao ratovi, elementarne nepogode,
kao npr. ciklon (30. srpnja 1998.) koji je uništio
preko 170.000 m3 stabala hrasta lužnjaka u Spačvi i si.
Stalno prisutni primarni štetnici (gubar, zlatokraj, kukavičji
suznik, hrastov četnjak, grbice, hrastov savijač
itd.) i bolesti (hrastova pepelnica itd.) u poremećenoj
ravnoteži hrastove šume postaju opasniji i štetniji. Sušenje
hrasta lužnjaka, zabilježeno još 1909., nastavlja
se sve jače i opasnije. Svi ti događaji, djelujući zajedno,
prouzrokovali su propadanje slavonskih šuma, pa i
onih u Spačvi. Na sreću, to propadanje šuma jošje uvi


jek takvih razmjera da ga je moguće zaustaviti i šume
ozdraviti. To je prvenstvena dužnost i zadaća sadašnjih
šumarskih stručnjaka ne samo u Spačvi nego u cijeloj
Slavoniji, pa i u Hrvatskoj.


Danas je potrajno gospodarenje evoluiralo u načelo
višenamjenske progresivne potrajnosti. Sastoji se u
tome da se ne samo očuvaju i održe šumski ekosustavi,
nego da se oni prošire, ozdrave, poboljšaju u pogledu
njihove produktivnosti, zaštitne, ekološke, hidrološke i
socijalne uloge.


Četvrta spoznaja: nema napredka bez znanosti,
grad Vinkovci - nukleus hrvatske šumarske znanosti.
Šumarska je znanost unaprijedila gospodarenje šumama
hrasta lužnjaka. Nakon visokoškolskoga šumarskog
obrazovanja slavonski su šumari iz Vinkovaca
prenosili načela šumarske struke i zasade šumarske
znanosti u operativno šumarstvo. Prvu znanstvenu metodu
uređivanja šuma hrasta lužnjaka objelodanio je
1877. i u praksu uveo Vinkovčanin šumarnik i prvi
predsjednik Hrvatsko-slavonskoga šumarskog društva
Antun Tomi ć (1803.-1894.) pod imenom racionalna
metoda uređivanja šumskoga gospodarstva.


I u uzgajanju šuma događa se isto. Prvi doministar u
tadašnjoj Kraljevskoj hrv.-slav.-dalm. zemaljskoj vladi
i šumarski izvjestitelj iste Vlade u Zagrebu, šumarnik
Franjo Čordaši ć (1830.-1906.), također Vinkovčanin,
izdaje prije 120 godina knjigu Nauka o sađenju i


Šumarski list br. 7-8. CXXVI (2002). 359-360


gojenju šumah (1881.), po kojoj su se sadile i uzgajale
šume.


Mladi suvremenik Franje Čordašića Josip Ko zara
c (1858.-1906.), također Vinkovčanin, prvi Hrvat
apsolvent Visoke škole za kulturu tla u Beču, uvodi
biologiju i ekologiju u slavonske šume. Učinio je to u
Slavonskoj šumi 1988., u do sada najljepšem književnom
i stručnom opisu mješovite šume hrasta lužnjaka,
poljskoga jasena, nizinskoga brijesta i običnoga graba.
Kao stručni i znanstveni pisac on je riješio mnoge probleme
u šumarstvu Slavonije i zacrtao smjer modernog
šumarstva svojim člancima u Šumarskom listu, koji je
uređivao iz Vinkovaca od 1896. - 1898.


Antun Levakovi ć (1885.-1955.), doktor bečke
Bodenkulture, počinje u slavonskim šumama 1913. godine
znanstvena istraživanja koja su bila okrunjena
disertacijom o prirastu hrasta lužnjaka, poljskoga jasena
i nizinskoga brijesta.


Vjeran svome profesoru i zemljaku, Rokovčanin
Ivo Dekani ć (1919.-1998.), nastavio je znanstvena
istraživanja u Spačvi, postoje osnovao cijeli niz stalnih
pokusnih ploha u tim šumama, stoje objavio Centar za
znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
u Vinkovcima u knjizi: I. Dekanić, Utjecaj
strukture na njegu sastojina proredom u šumi hrasta
lužnjaka i običnoga graba (Vinkovci, 1991.).


Stoga je Spačva s hrastom lužnjakom bila i ostala
izvorište stručne i znanstvene djelatnosti u šumarstvu.
To je potvrdio međunarodni skup, održan u Vinkovcima
prije dvadeset i sedam godina u povodu sto godina
znanstvenog i organiziranog pristupa šumarstvu
jugoistočne Slavonije. Skup je organizirao Centar za
znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
u Vinkovcima i objelodanio dva opsežna zbornika
radova (1974. i 1975.).


Uslijedili su i drugi znanstveni skupovi i izdavački
projekti: Josip Kozarac, književnik i šumar (Vinkovci,
1986.), Antun Levakovi ć (Vinkovci, 1990.), monografija
Hrast lužnjak u Hrvatskoj (Zagreb, 1996.)


Tako je četvrta spoznaja nema napretka bez znanosti
oživotvorena u Slavoniji, poglavito u Spačvi, u gradu
Vinkovcima - nukleusu hrvatske šumarske znanosti.


U ozračju navedenih spoznaja Centar za znanstveni
rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Vinkovcima
sa Akademijom šumarskih znanosti u Zagrebu,
Šumarskim fakultetom u Zagrebu, Šumarskim institutom
u Jasterbarskom, Direkcijom Hrvatskih šuma
u Zagrebu i Upravom šuma Vinkovci organizira 8. studenoga
2002. u gradu Vinkovcima znanstveni skup
pod naslovom Retrospektiva i perspektiva gospodarenja
u šumama hrasta lužnjaka s osobitim naglaskom
na Spačvu.


Glavne teme na savjetovanju bit će: Revitalizacija,
obnova i zaštita šuma s posebnim osvrtom na istovremeno
usklađivanje gospodarskih, ekoloških, hidroloških
i socijalnih funkcija šuma na istom prostoru.