DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2002 str. 5 <-- 5 --> PDF |
UVODNI ČLANCI - LEADINGS ARTICLES Šumarski list br. 7-8, CXXVI (2002), 359-360 UDK 630* 902 (Quercus robur L.) HRAST LUŽNJAK {Quercus robur L.) - SPOZNAJE PEDUNCULATE OAK - INSIGHTS Dušan KLEPAC U Hrvatskoj hrast lužnjak zauzima površinu od 201.739 hektara sa drvnom zalihom od 41,5 milijuna kubičnih metara. Najveći dio tih šuma nalazi se južno od Vinkovaca u spačvanskom i djelomice u bosutskom bazenu. O hrastu lužnjaku vršena su mnoga istraživanja, mjerenja i opažanja. O tome je napisan veliki broj članaka, studija, rasprava, gospodarskih osnova, knjiga, pjesama, pripovijedaka, a 1996. izašla je Monografija o hrastu lužnjaku. Iz toga bogatoga pisanoga blaga, iz stječenoga znanja i iz života izviru neke spoznaje. Evo tih spoznaja. Prva spoznaja: Nomen est omen. Ime hrasta lužnjaka je znak: najjača i najplemenitija vrsta drveća u slavonskoj šumi, pa se hrašće našlo i u hrvatskoj himni i na hrvatskoj poštanskoj marki. Hrast lužnjak je dugoga vijeka: raste 100 godina, živi 100 godina i umire 100 godina. U njegovim je godovima dendrokronologijom upisana naša prošlost. Zbog odlične svoje kakvoće hrast lužnjak dobio je međunarodnu karakteristiku slavonska hrastovina: drvo mu je fino, podjednako uskih pravilnih godova, zlatno žute boje, lijepo, trajno i lako za obradu. Tako je naša hrastovina privukla pozornost cijele Europe i Svijeta. Strane trgovačke tvrtke pokupovale su na licitacijama stare hrastike u Bazjašu, Kunjevcima, Banovu dolu, Slavim i drugdje. Posječeni i iskorišteni su stari hrastici. Nema više starih hrastika (izuzev Prašnika i nekoliko starih stabala). Ostale su samo mlade srednjodobne šume. Njima treba gospodariti potrajno. Danas se takva slavonska hrastovina uzgaja u Spačvi primjenom posebnog šumsko-uzgojnog sustava: korijen hrasta u vlažnoj zemlji, deblo u hladu poljskoga jasena, običnoga graba i nizinskoga brijesta, a krošnja na suncu, uzimajući u obzir i ekološku i hidrološku i socijalnu ulogu šume. Druga spoznaja: Današnje 120-godišnje šume hrasta lužnjaka, kao i one starije i one mlađe nisu nastale same od sebe, baš naprotiv, uzgojene su oplodnom sječom ili sjetvom žira i sadnjom biljaka. Oplodna sječa * Akademik Dušan Klepac, HAZU je takva stručna šumarska operacija kojom se uspijeva fruktifikacija hrasta lužnjaka pretvoriti u novu mladu šumu. To se vrši putem više sječnih zahvata, uglavnom tri: pripremni, oplodni i dovršni sijek uz prethodnu pripremu tla. Prije 120 godina takvu je oplodnu sječu provodio šumarnik Josip Kozarac (1858.-1906.) u šumariji Lipovljani. I danas se mogu vidjeti sastojine hrasta lužnjaka, podignute uz stručno provedenu oplodnu sječu kojom je ravnao Josip Kozarac. U ostalim šumama diljem Slavonije vršile su se iste takve oplodne sječe, a odvijale su se prema gospodarskim osnovama nekadašnjih taksatora, poglavito Ivana Srni laj a (1894.-1957.), Milana Crnadka (1884.-1970.) i njihovih nasljednika. Ali na onim lokalitetima gdje nisu postojali povoljni uvjeti za oplodnu sječu, ondje je nova šuma podignuta sjetvom žira ili sadnjom biljaka. O tome je prije 120-ak godina Josip Kozarac 1888. godine napisao ovo: "U to doba [ujesen!] sije se i žir: koliko seje stare šume posjeklo, toliko nove treba zagajiti. Na to sijanje izađe čitavo selo, i malo i veliko nastoji da za zimu pribavi koji novčić. Kod sijanja poredaju se radnici u redove, sve četrdeset do šezdeset duša ujedan red. Gledajuć izdaleka, kako se pet do šest takovih redova pomiče, čini ti se, vidiš živu ogradu, koja Ijenivo naprijed giba. Obično se slože djevojke ujedan red, i tad pjesma i obijesni poklici ore cijelom šumom. " Vagoni žira, skupljenog iz slavonskih šuma i pripremljenoga za sjetvu, čuvaju se danas na fotografijama, filmovima, videokasetama, u domaćim i u europskim šumarskima časopisima, ali i živi nasadi i šume, podignuti od našega hrasta lužnjaka u našoj zemlji i u nekim europskim zemljama (primjerice Njemačkoj, Švicarskoj), dokazni su materijal o podrijetlu našega hrasta lužnjaka. To je druga spoznaja koja govori da današnje autohtone šume hrasta lužnjaka nisu nastale same od sebe nego su rezultat dugogodišnjega rada šumarske struke uz sudjelovanje naroda koji u tim šumama živi. Treća spoznaja: Potrajno gospodarenje u Spačvi. Spačva, najveća cjelovita šuma hrasta lužnjaka u Hrvatskoj, površine 40.000 hektara u jednom komadu s drvnom zalihom od 300 kubičnih metara i prirastom |