DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2002 str. 89 <-- 89 --> PDF |
Slika 3. Pogled sa strmih strana Biokova na Makarsku (Foto: F. Grospić) O neposrednoj prošlosti šumarstva Biokova i Makarskog priobalja te o zahvatima u lovstvu, opširno nas je informirao naš stari prijatelj šumarski i lovni stručnjak, zaljubljenik prirode, gospodin Filip Šabić (kojemu su ime Vilim matičari zamijenili u Filip). On nam je rekao da na Biokovu ima preko 1 200 biljnih vrsta, od kojih pet endemičnih. Mnogi strani i domaći bota ničari istraživali su vegetaciju Biokova. Zanimljivo je da je jedan talijanski botaničar nazvao jednu vrstu luka koju je otkrio na Biokovu po imenu svoga pratioca Filipa latinskim imenom Allium philipensis. Osobito je značajan pothvat unošenja divokoza i muflona u Biokovski masiv. Prije 30-ak godina uneseno je 48 divokoza, da bi se u prijeratnom razdoblju populacija popela na preko 1 000 grla. Nakon ratnog stradanja, populacija se ponovo obnovila zahvaljujući stručnom radu osoblja uz svestranu podršku struci od strane lovozakupnika Todorića. Tom prilikom sam se sjetio davne 1964. g. kada sam bio u pratnji francuskog lovnog stručnjaka iz Marseilla, kojega sam nekoliko dana vodio po Velebitu. On je izračunao lovno ekonomski-kapacitet Velebita za divokozu u količini od 6 000 grla, stoje u odnosu na površinu realno, jer su životni uvjeti za divokozu na Velebitu ipak lošiji. S time se složio i moj sugovornik i susjed u autobusu dipl. ing. Alojzije Frković , naš poznati lovni ekspert koji se zauzima za intenzivnije unošenje divokoza u višlje predjele Velebita. Pri usponu do jednog vidikovca, do nas je došao glas daje stanje utakmice Hrvatska-Meksiko 1:0, a mi nismo ni posumljali da to nije za Hrvatsku, što nam je dalo poleta za daljnji uspon. Poslije smo automobilima došli do samog vrha Sv. Jure (1 762 m n.v.), stoje gospodin Filip s ponosom rekao, da je 5 m više od Velebita rječima "mjerili su oni mjerili ali uzalud". Da sam ja kao ličanin ranije znao da ću to doživjeti, bio bih s mojim planinarima nabacao pedesetak kubika kamena na Vaganski vrh (1 757 m n.v.). Nakon ugodnog boravka pod vrhom i prigodnog domjenka, spustili smo se automobilima do autobusa, pozdravivši se sa ljubaznim domaćinima koji su nam zaželjeli sretan put i ponovni posjet Biokovu. Malo gorčine osjetili smo pri saznanju da smo izgubili od Meksika. Navečer je naš kolega Kapec, ne u lošoj namjeri, raspalio u hotelu uz gitaru "La cucaracha, la cucaracha" i još druge meksičke pjesme. Dobro smo prošli jer u hotelu nije bilo žestokih navijača, mogli smo nedužni stradati. Treći dan, utorak danje povratka i posjeta Nacionalnom parku "Krka" na području šumarije Šibenik. Polazak je bio u 7 h nakon doručka i pozdrava s ljubaznim osobljem hotela "Quercus". Usput smo se divili ljepoti krajolika koji se doimao još ljepšim u jutarnjim satima. Imali smo prilike ponovno vidjeti obnovljene šume, što su nakon požara silnom snagom krenule na već stvorenom šumskom tlu da nadoknade štetu i izgubljeno vrijeme. Bit će to sastojine mnogo ljepše nego one prethodne, koje su počinjale svoj rast na mnogo siromašnijem tlu. U autobusu se vodila stručna rasprava po grupama. U mojoj blizini posebno su se isticali Dragutin Böhm, Alojzije Frković i gost prof. dr. Zeljko Polj ak. |