DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2002 str. 87 <-- 87 --> PDF |
šuma i osnovnih principa šumarstva) ispitanika te njihove vizije budućnosti gospodarenja i zaštite šuma u Hrvatskoj. Posebno su nas zanimali njihovi komentari i "pitanja koja bi postavili šumarima". 85 % ispitanika smatra da nije dovoljno informirano o stanju šuma u Hrvatskoj - čija je odgovornost da ih o tome informira? Vjerojatno je upravo zbog te neinformiranosti čak 50,8 % ispitanika odgovorilo da bi trebalo zakonom zabraniti sječu u gospodarske svrhe! 83,7 % nikada nije čulo za pojam potrajno gospodarenje šumama i smatra da bi nakon bilo kakve sječe trebalo provoditi pošumljavanje (načelo: dvije nove sadnice za svako srušeno stablo) dok prirodnu regeneraciju smatra nedostatnom i lošom (???). 89,3 % njih odgovorilo je da gospodarske šume u Hrvatskoj propadaju te da je Hrvatska (u odnosu na Europu) ekološki srednje očuvana zemlja, ali da joj u zadnje vrijeme sve više prijeti opasnost od uništenja prirodnih bogatstava, te da bi zamjenom drva umjetnim materijalima većim dijelom riješili problem očuvanja šuma. 41,1 % ispitanika, nakon popunjene ankete, zapisalo je svoje komentare i pitanja šumarskoj struci, što dokazuje velik interes javnosti. Mi smo njihove komentare podijelili u dvije grupe: Zahtjevi: 1. Želimo više informacija; edukativnih emisija na TV-u!-21,6% 2. Čuvajte naše šume! - 19,3 % 3. Koliko posječete toliko i posadite; organizirajte javne akcije pošumljavanja- 13,6 % Pitanja: 1. Zašto "loše" postupati sa šumom?; zašto sječete šume?-19,3% 2. Razna stručna pitanja - 20,4 % 3. Zašto izvozite poluproizvode - 5,7 % Nakon što su ispitanici popunili anketni listić, dali smo im da pročitaju komentare na neka od pitanja iz ankete. Zatim smo im postavljali pitanja u smislu: da li smatrate da su vam ove nove informacije korisne, da li smatrate da vas se one tiču, itd. Rezultat: 86,3 % ispitanika odgovorilo je pozitivno na naše upite. Rezultati ankete, ali i cijele manifestacije, dokazali su našu pretpostavku da je javnost vrlo zainteresirana za pitanje šuma i brigu o njima, a istodobno slabo (pogrešno?) informirana, čime su stvoreni idealni uvjeti za međusobno nerazumijevanje i ishitrene osude. Konkretni dokaz tome često je pitanje koje su ispitanici upisivali u ankete: "Zašto nerazumno siječete šume?". Gubitak povjerenja u šumarsku struku trebao bi nas zabrinuti i potaknuti da razmislimo o odnosu prema zainteresiranim skupinama (uostalom, one imaju sve veći utjecaj na to što će se događati sa šumama i šumarstvom!). Prema našem mišljenju, odnosi s javnošću i edukacija moraju biti jedan od prioriteta struke u budućnosti (što je naglašeno i u nacrtu Nacionalne šumarske strategije i politike). To je odgovornost struke, ako već ne prema javnosti, onda prema onome što najviše cijenimo - našim šumama. Autori: Ana Željezić i Ivan Mahnić, studenti Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Studentska Udruga Šumarstva (sof@hrast.sumfak.hr) Svetošimunska 25, Zagreb IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA OD TRGA MAZURANICA DO SV JURE I NATRAG stručna ekskurzija Hrvatskoga šumarskog društva ogranak Zagreb na područje Dalmacije Stručna ekskurzija HŠD - Ogranak Zagreb na područje Dalmacije organizirana je s ciljem upoznavanja problematike gospodarenja u Upravi šuma Split (Šumarije Sinj, Makarska i Šibenik). Ekskurzija je trajala od 2. do 4. travnja (nedjeljautorak), a odazvalo se 29 članova i gostiju. Sudionike je pratilo lijepo vrijeme i dobro raspoloženje. Točan polazak u 7 h, kratko zadržavanje u motelu "Borje" u Korenici, obećavali su točno pridržavanje "programa ekskurzije", a sastavio ga predsjednik ogranka dipl. ing. Herbert Krauthake r sa suradnicima (koji nažalost zbog zauzetosti nije putovao). Nakon duge vožnje uz obalu Peručkog jezera, kroz područje šumarije Sinj, stigli smo do brane na jezeru |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2002 str. 88 <-- 88 --> PDF |
gdje nas je dočekao upravitelj šumarije Sinj, kolega Vlatko K utero vac dipl. ing. sa suradnicima. Nakon dobrodošlice, upravitelj je u opsežnom izlaganju predočio sve aktivnosti koje se tijekom godine posebice provode u toj velikoj šumariji, na podizanju, uzgajanju i zaštiti šuma. Velike probleme predstavlja obrana od šumskih požara i saniranje šteta. Tijekom razgovora razvila se opširna rasprava. Slika 1. O gospodarenju, točnije zaštiti šu ma sinjske šumarije govorio nam je dipl. ing. Vlatko Kuterovac, upravitelj šumarije (Foto: A. Frković) Nakon prigodnog ručka u šumarskom objektu kod brane, domaćini su nam nazdravili, te uz pjesmu i gitaru kolege dipl. ing. Davora Kapeca, nastavilo se druženje. Prije odlaska, još smo jednom razgledali branu Peručkog jezera, koju je neprijatelj tijekom Domovinskog rata minirao, s nakanom da u bezumnoj nemoći vodnim valom zaprijeti cijelom Sinjskom polju i nizvodnim naseljima uz Cetinu uključujući i Omiš. Vodena masa od preko 500 milijuna kubika prouzročila bi vodeni val od 20 m visine i više, te uništila sve pred sobom. Pakleni plan nije ostvaren, i danas je brana vrlo kvalitetno sanirana te predstavlja jednu od najvećih brana takve vrste na svijetu. Nakon toga krenuli smo predivnim krajolikom smjerom Sinj, Cista Provo, Brela, Makarska za Drvenik u hotel Ouercus (vlasništvo Hrvatskih šuma) koje je naše konačno odredište. Večera, spavanje doručak i polazak autobusom 3. 6. (ponedjeljak) u po programu predviđeno vrijeme na sastanak s organizatorima našeg posjeta Biokovu. Na ulazu u Park Prirode Biokovo, dočekali su nas upravitelji šumarije Makarska, dipl. ing. Boris Šabić sa suradnicima i gospodin Filip (Vilim) Šabić, šumarski lovni stručnjak, umirovljeni upravitelj šumarije, koji Slika 2. Obnovljena brana Peručkog jezera, s cvatućom brnistrom na kruni i vanjskim stranama (Foto: A. Frković) u ime zakupnika lovišta Biokovo, g. Ivice To d o r i ć a, upravlja stručnim dijelom gospodarenja lovištem Biokovo. Krenuli smo terenskim automobilima, dobrom ali uskom cestom na Biokovo, prema najvišem vrhu Sv. Juri. Usput smo se zaustavili na više mjesta, gdje nam je upravitelj Boris dao informacije o aktivnostima šumarije na podizanju i zaštiti šuma, a posebno o obnovi nakon požara koji iz godine u godinu poharaju znatan dio površina šuma, koje su uz velike napore podignute na ovim krškim terenima, zahvaljujući stručnom znanju i velikom trudu prethodnog i sadašnjeg šumarskog osoblja. Promatrali smo s vidikovca "Ravna Vlaška" prostrani zeleni tepih alepskog i crnog bora koji se prostire od podnožja Biokova do morske obale, što pogledu s visoka na otoke daje prekrasan sklad kamena, šume i mora. Obnova šuma nakon požara, koji se nažalost događaju unatoč opsežnim preventivnim mjerama, vrlo je uspješna, zahvaljujući prirodnim osobinama alepskog bora, čije sjemenje podnosi visoku temperaturu. Ono je obavijeno otpornom ovojnicom, a nalazi se u zatvorenom češeru. Tako sjemenje nakon požara ostaje u krošnji sačuvano i nakon jakog požara pa i naknadno naplodi površinu i stvori gusti pomladak. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2002 str. 89 <-- 89 --> PDF |
Slika 3. Pogled sa strmih strana Biokova na Makarsku (Foto: F. Grospić) O neposrednoj prošlosti šumarstva Biokova i Makarskog priobalja te o zahvatima u lovstvu, opširno nas je informirao naš stari prijatelj šumarski i lovni stručnjak, zaljubljenik prirode, gospodin Filip Šabić (kojemu su ime Vilim matičari zamijenili u Filip). On nam je rekao da na Biokovu ima preko 1 200 biljnih vrsta, od kojih pet endemičnih. Mnogi strani i domaći bota ničari istraživali su vegetaciju Biokova. Zanimljivo je da je jedan talijanski botaničar nazvao jednu vrstu luka koju je otkrio na Biokovu po imenu svoga pratioca Filipa latinskim imenom Allium philipensis. Osobito je značajan pothvat unošenja divokoza i muflona u Biokovski masiv. Prije 30-ak godina uneseno je 48 divokoza, da bi se u prijeratnom razdoblju populacija popela na preko 1 000 grla. Nakon ratnog stradanja, populacija se ponovo obnovila zahvaljujući stručnom radu osoblja uz svestranu podršku struci od strane lovozakupnika Todorića. Tom prilikom sam se sjetio davne 1964. g. kada sam bio u pratnji francuskog lovnog stručnjaka iz Marseilla, kojega sam nekoliko dana vodio po Velebitu. On je izračunao lovno ekonomski-kapacitet Velebita za divokozu u količini od 6 000 grla, stoje u odnosu na površinu realno, jer su životni uvjeti za divokozu na Velebitu ipak lošiji. S time se složio i moj sugovornik i susjed u autobusu dipl. ing. Alojzije Frković , naš poznati lovni ekspert koji se zauzima za intenzivnije unošenje divokoza u višlje predjele Velebita. Pri usponu do jednog vidikovca, do nas je došao glas daje stanje utakmice Hrvatska-Meksiko 1:0, a mi nismo ni posumljali da to nije za Hrvatsku, što nam je dalo poleta za daljnji uspon. Poslije smo automobilima došli do samog vrha Sv. Jure (1 762 m n.v.), stoje gospodin Filip s ponosom rekao, da je 5 m više od Velebita rječima "mjerili su oni mjerili ali uzalud". Da sam ja kao ličanin ranije znao da ću to doživjeti, bio bih s mojim planinarima nabacao pedesetak kubika kamena na Vaganski vrh (1 757 m n.v.). Nakon ugodnog boravka pod vrhom i prigodnog domjenka, spustili smo se automobilima do autobusa, pozdravivši se sa ljubaznim domaćinima koji su nam zaželjeli sretan put i ponovni posjet Biokovu. Malo gorčine osjetili smo pri saznanju da smo izgubili od Meksika. Navečer je naš kolega Kapec, ne u lošoj namjeri, raspalio u hotelu uz gitaru "La cucaracha, la cucaracha" i još druge meksičke pjesme. Dobro smo prošli jer u hotelu nije bilo žestokih navijača, mogli smo nedužni stradati. Treći dan, utorak danje povratka i posjeta Nacionalnom parku "Krka" na području šumarije Šibenik. Polazak je bio u 7 h nakon doručka i pozdrava s ljubaznim osobljem hotela "Quercus". Usput smo se divili ljepoti krajolika koji se doimao još ljepšim u jutarnjim satima. Imali smo prilike ponovno vidjeti obnovljene šume, što su nakon požara silnom snagom krenule na već stvorenom šumskom tlu da nadoknade štetu i izgubljeno vrijeme. Bit će to sastojine mnogo ljepše nego one prethodne, koje su počinjale svoj rast na mnogo siromašnijem tlu. U autobusu se vodila stručna rasprava po grupama. U mojoj blizini posebno su se isticali Dragutin Böhm, Alojzije Frković i gost prof. dr. Zeljko Polj ak. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2002 str. 90 <-- 90 --> PDF |
Slika 5. Prioodne i pejsažnc vrijednosti Krke posebno dolaze do izražaja na slapištu Skradinski buk (Foto: A. Frković) Prije ulaska u Nacionalni park, u naš je autobus ušao upravitelj šumarije Šibenik, dipl. ing. Branko K e k e 1 i ć, koji nas je pozdravio i informirao o programu posjeta N. P. Tom prilikom iznio je podatke o šumariji Šibenik i aktivnosti s kojima se šumarija bavi, kao i sve informacije o osnivanju Javne ustanove N. P. "Krka", upravljanju i kronologiji događanja od proglašenja 1985 godine. To je sedmi naš Nacionalni park (osmi je NP "Sjeverni Velebit"). Po izlasku iz autobusa počeli smo obilazak slapova Krke kao najveće atrakcije N.P To je sedam velikih slapova složenih od bezbroj manjih, sve jedan ljepši od drugog. Divili smo se ljepoti koju je teško opisati. Bujna vegetacija sa preko 860 različitih vrsta, bogata fauna, važni povijesni i kulturni spomenici, brojna nalazišta iz pretpovijesnog razdoblja i ostaci srednjevjekovnih utvrda daju još veće značenje Nacionalnom parku. Nakon detaljnog obilaska došli smo do odmorišta na podnožju slapova s visinskom razlikom od preko 200 m gdje su nas dočekali ostali domaćini na čelu sa dr. Vladom Topićem, diplomiranim inženjerom, s kojim je bio i naš tajnik dipl. ing. Hranislav Jakovac, koji nam se tamo pridružio nakon nazočenja skupštini HŠD ogranak Split. U ime ŠD Ogranak Split, srdačne pozdrave dobrodošlice uputio nam je predsjednik Ogranka dr. Vlado Topić, koji se u svom obraćanju osvrnuo na stanje struke, strategiju razvoja, ljudske resurse, kreativnost, zajedništvo i posebno na opće funkcije šume, koja u novije vrijeme poprima sve veće značenje. Na ovako srdačnom dočeku u naše ime zahvalio se dopredsjednik našeg ogranka Slavko Horvatinović, dipl. ing. Na tom odmorištu priređen je i zajednički ručak, nakon čega je uz gitaru i pjesmu nastavljeno druženje do vremena predviđenog za povratak. Do autobusa nas je čekao dosta oštar uspon i povelik broj stepenica. Kad sam vidio kako dobro kroče naši stariji članovi, nisam se mogao oduprijeti uvjerenju da redovito posjećuju teretanu. Kako je kolega Kapec nosio gitaru i pjesmom olakšavao uspon, meni je dodao svoju tešku torbu. Kada smo došli do autobusa zamolio sam ga da mi bar pokaže stoje to tako teško u torbi. Bilo je to desetak kilograma nota i pola kilograma teška inspektorska značka. Koliko povjerenja, a poznajemo se "tek" 45 godina. Pozdravili smo se s našim dragim domaćinima i krenuli. Uz ugodnu atmosferu u autobusu i sigurnu vožnju vozača Marijana, stigli smo na Mažuranac oko 22 h. Bilo je nezaboravno! Frane Grospić Slika 6. Fotografija za uspomenu; u NP Krka podno Skradinskog buka u društvu s domaćinima pred povratak u Zagreb (Foto: A. Frković) |