DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2002 str. 78 <-- 78 --> PDF |
Pinije kod Castel Fusana predstavljaju jednu od najstarijih formacija na tirenskom priobalju nadomak Rima. To je oko 1000 ha površine posebne vrijednosti s vegetacijskog, faunističkog i arheološkog značaja, koja bi trebala postati prirodni rezervat. U posljednje vrijeme, posebice nakon požara u 2000. g uočeno je ubrzano starenje, propadanje i rušenje stabala. Ta situacija omogućila je širenje gljive Heterobasidion annosum koja uzrokuje truljenje korjenovog aparata, stoje potencirano zbog biološki oslabljenih stabala. Mnoga stabla sama su se srušila, a mnoge druge bilo je potrebno ukloniti zbog sigurnosti. U tim okolnostima bilo je potrebno ograničiti širenje gljive kojoj su panjevi ostavljeni na licu mjesta idelalan supstrat. Izbor metode borbe protiv gljive u ovakvom značajnom ekosustavu je vrlo delikatan. Kemijska borba je učinkovita, ali negativno djeluje na ostale elemente ekosustava. Iz tih razloga prioritet je dan biološkoj metodi uz upotrebu gljive Pheliopsis gigantea (Fr) Jülich, Basidiomicetes iz porodice Corticiaceae, uzročnika bijele truleži kod sirovog drva, koji je trofički antagonist gljivi H. annosum. U tu svrhu može se upotrebljavati i komercijalni preparat Rotstop, koji još nije registriran u Italiji. Primjena takvog preparata u umjetnim kulturama namijenjenim za sječu prihvatljiva je, ali kad se radi o ekosustavima koji su pod obveznom zaštitom, preporuča se posvetiti pozornost punu opreza. Zbog toga su provedena istraživanja u kontroliranom ambijentu, da bi se ustanovila mogućnost uporabe ove gljive u borbi protiv H. annosum. U laboratoriju su uzgojene kulture gljive koje su pomoću leđne pumpe nanošene na panjeve borova. Primjena gotovog preparata Rotstop, kao i kultura gljive P. gigantea iz laboratorija, dali su dobre prve rezultate u zaštiti stabala pinije na lokaciji Castel Fusana, ali je potrebno obavljati daljnja istraživanja na većem broju uzoraka radi provjere primjenjivosti u raznim uvjetima. Ignazio Monteleone, Steven Groot, Karine Tesnier, Piero Belletti: Sjemenski i rasadničarski problemi hrasta plutnjaka Hrast plutnjak (Quercus suber L.) je tipična mediteranska vrsta rasprostranjena na površini od preko 2 mil. ha. Od ukupne površine otpada na Portugal 33 %, Španjolsku 23 %, Alžir 21 %, Italiju 10 %, Maroko 9 %, Tunis 3 % i Francusku 1 %. U Italiji je plutnjak uglavnom zastupljen na Sardiniji te manje na Siciliji, Calabriji, Laciju i Toskani. U posljednje vrijeme značajno je povećan interes za hrast plutnjak radi velike tražnje pluta za razne uporabe, te ekološke vrijednosti vrste kao elementa mediteranske vegetacije u prirodnom i ruralnom okružju. Jedan od glavnih problema sastojina plutnjaka je njihova starost, a za pomlađivanje tih sastojina mladim Slika 8. Hrast plutnjak Slika 9. Sušenje žireva plutnjaka poslije berbe sadnicama osjeća se pomanjkanje kvalitetnog sadnog materijala. Uporaba sadnica iz rasadnika obilježena je teškoćom, zato što sadnice uzgojene od sjemena koje klija neposredno nakon berbe (kasno ujesen) dosegnu prevelike dimenzije prije razdoblja optimalne sadnje (sljedeća jesen). Odgoda sijanja sjemena za nekoliko mjeseci onemogućena je slabom mogućnosti očuvanja žireva zbog gubitka sposobnosti klijavosti u relativno kratko vrijeme i dehidracije pri normalnim i relativno niskim temperaturama (stoje česta pojava i kod žireva ostalih hrastova, a manje kod lužnjaka). Daljnji problemi vezani su za neujednačeno spavanje sjemena i kod optimalnih uvjeta, što otežava ujednačenu klijavost. Spavanje sjemena može se eliminirati stratifikacijom žira u uvjetima povećane vlažnosti i niske temperature. Europska zajednica financirala je projekat kojega je koordinirao Fakultet sveučilišta iz Torina. |