DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2002 str. 75     <-- 75 -->        PDF

Česta pitanja "koliko je staro ovo stablo" i "koliko
godina doživi ova vrsta" prelaze okvire uobičajene radoznalosti.
Nerjetko u procjeni životne dobi stabala
prevladavaju gledišta vezana za mit i legendu u odnosu
na stroge primjene znanstvenih saznanja.


Definiciju starosti stabala dali su 1995. g. Kaenell
i Schweingruber, a to je: dob jednog živog stabla
nastalog iz sjemena je broj godina proteklih između
formiranja prvog goda u kotiledonu i formiranja posljednjeg
goda.


Ustanovljenje točne starosti stabala vrlo je složena
operacija, i to je postao predmet proučavanja specializirane
discipline koja se zove dendrokronologija. To je
nauka koja se bavi vremenskim rasporedom godova u
prirastu stabala.


Ispravna procjena starosti po broju godova moguća
je u sjevernim zonama i zonama umjerenog pojasa, gdje


postoji jasna razlika između vegetativnog razdoblja i
mirovanja, iako je i to često vrlo teško.


Određivanje starosti bazira se na uzimanju poprečnog
uzorka (što predviđa obaranje stabla) ili uzimanje
izvrtka pomoću Presslerovog svrdla. U tom slučaju potrebno
je voditi računa o visini na kojoj se uzima uzorak
i godinama koje su stablu trebale da dosegne tu visinu.
Kod rada s Presslerovim svrdlom, kod debelih
stabala teško je doseći središnju srž te je potrebno vaditi
više izvrtaka. Uzimanje poprečnog uzorka uz obaranje
stabala ne dolazi u obzir kod monumentalnih povijesnih
stabala, te u zonama od posebnog naturalističkog
interesa. Nikako nije moguće odrediti starost stabala
po njegovim dimenzijama ili procjenom broja godova
kod stabala s trulim ili šupljim deblom.


U daljnjem tekstu autor nudi popis vrsta za koje je
ustanovljena starost stabala veća od tisuću godina, koje
zbog inte -esantnosti navodimo:


Vrsta Starost
Pinus longaeva 4844
Fitzroya cupressoides 3620
Sequoiadendron giganteum 3266
Juniperus occidentalis 2675
Pinus aristata 2435
Pinus balfouriana 2210
Sequoia sempervirens 2200
Larix lyalli 1917
Juniperus seopulorum 1889
Pinus flexi lis 1670
Thuja occidentalis 1653
Chamaecyparis nootkatensis 1636
Taxodium distichum 1622
Pinus albicaulis 1267
Lagarostrobus franklin ii 1089


Starost stabala bila je nepoznanica
do polovice XX stoljeća. Ozbiljnim
proučavanjem počeo se baviti Edmund
Sc hum an, asistent A. E.
Douglass-a na sveučilištu u Arizoni.
On je 1957. g. otkrio stablo bora
Pinus aristata staro 4723. g., što je
bio tadašnji rekord. God. 1964. mladi
asistent Donald Currey, dobio je
dozvolu da sruši jedno stablo radi izrade
doktorske dizertacije i ustanovio
da ima 4844. g., stoje apsolutni svjetski
rekord.


Vrsta Pinus aristrata podijeljena
je u dvije podvrste, te je podvrsta
koja raste u Nevadi i Utah-u klasificirana
kao Pinus longaeva, a ona u


Slika


Arizoni, New Mexicu i Coloradu je
ostala Pinus aristata.


Lokacija
Wheeler Pk., Nevada, USA
Northern Patagonia, Chile
Sierra Nevada, California USA
Sierra Nevada, California USA
Central Colorado, USA
Sierra Nevada, California USA
Northern California, USA
Kananaskis, Alberta, Canada
Northern New Mexico, USA
Northern New Mexico, USA
Ontario, Canada
Vancouver Island, Canada
Bladen, North Carolina, USA
Central Idaho, USA
Tasmania, Australia


Pinus longaeva (Utah USA) je
najstarije živo stablo koje ima
gotovo 5000 g.


Godina mjerenja
Currey 1965
Lara, Villalba 1993


M. Hughes, R. Touchan, E.Wright
Miles and Worthington 1998
Brunstein and Yamaguchi 1992
A. Caprio
E. Fritz
Worrall 1990
H.Grissino-Mayer, E.Warren
T.Swetnam, T. Harlan
Kelly and Larson 1997
L.Jozsa
Stahle, Cleaveland, Hchr 1988
Perkins and Swetnam 1996
Cook et al. 1991
Slika 2. Ariš u Alta Valmalenco je najstarije
stablo Italije, ima preko 1000 g.