DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2002 str. 74 <-- 74 --> PDF |
oskudna sredstva (10 milijardi lira za razdoblje 2000. do 2002. g. podijeljenih između regija proporcionalno štetama u proteklom petogodišnjem razdoblju), nedovoljna jasnoća o operativnoj odgovornosti i nejasna podjela zadataka (dobrovoljci, vojska, policija, itd.), zabrana djelovanja tehničkih službi za pošumljavanje u trajanju od 5 g. na opožarenim površinama javnog dobra, šuma i pašnjaka, nejasne odredbe za izravnu preventivu (radnje na čišćenju šuma, ograničenju količine zapaljive biomase i si.), nedostatak uputa o programiranoj (dirigiranoj) vatri kao preventivnoj mjeri i nejasnoće između rizika i opasnosti u kontekstu odredaba zakona. Okvirni zakon ujedinjuje sve odrednice potrebne u borbi protiv požara, od kojih je glavna obveza donošenje plana predviđanja, preventive i gašenja požara. Okvirni zakon je instrument za reguliranje svih aspekata, s upozorenjem da je borba protiv požara kompleksan problem koji se sastoji od tehničkih, političkih, socijalnih i ekonomskih čimbenika. Tiziana Panzavolta, Riziero Tibieri: Provjera učinkovitosti borbe protiv borovog četnjaka pomoću Bacillus thuringiensis-a i Diflubenzurona U mediteranskoj zoni borov četnjak Thaumetopoea pithvocampa (Den. i Schiff) je najpoznatiji štetnik, uzročnik višestrukih problema ekonomskog i ekološkog karaktera u slobodnoj prirodi i urbanim sredinama. Gusjenice se hrane iglicama bora i tako uzrokuju defoliacijiu koja smanjuje prirast i uzrokuje fiziološko slabljenje stabala. Ovome treba dodati sanitarno-higijenske štete uzrokovane raspršivanjem urtikarijskih dlačica u ambijentu koje imaju gusjenice nakon treće godine života. Oštećena stabla uglavnom nisu nepovratno izgubljena, ali u urbanim sredinama prag tolerancije napada je nizak jer sanitarno-higijenski moment nadilazi šumsko- ekološki, zbog toga što prisutnost gusjenica četnjaka može uzrokovati ozbiljne probleme za ljude i stoku. Problematika vezana uz borovog četnjaka proučavana je u mnogim zemljama, ali postignuti rezultati u suzbijanju štetnika nisu primjenjivi u svim uvjetima. Najuspješnija metoda suzbijanja četnjaka je uporaba Diflubenzurona, koji ima komercijalno ime "Dimilin", te preparat na bazi Bacillus thuringiensis-a. Ijedan i drugi neškodljivi su za čovjeka i životinje. Bacillus thuringiensis je entomopatogen, čije je djelovanje uvjetovano povoljnim klimatskim prilikama, posebno temperaturom. "Dimilin" ima šire djelovanje i veću otpornost, uz napomenu da njegova uporaba treba biti ograničena u određenim uvjetima, jer djeluje i na ostale vrste koje imaju sličan ciklus razvoja. Da bi se optimiziralo korištenje kemijskog i biološkog preparata protiv borovog četnjaka u raznim fazama razvoja trebat će još naknadna istraživanja. U razdoblju od 1995. do 1997. g. u Toskani su obavljena istraživanja u dvije borove sastojine, gdje je evidentiran napad četnjaka. Obavljena su tretiranja s raznim dozama preparata. Bacillus thuringiensis je primjenjivan u dva preparata: "Biobit" i "Thuricide", a Diflubenzuron pod nazivom "Dimilin". Nakon primjene uhvaćeni su pomoću lovka s feromonom primjerci gusjenica i dani na laboratorijsko istraživanje. Ustanovljeno je da je razvoj leptira u retrogradnoj fazi, što se očituje naglašenim smanjenjem plodnosti ženki i povećanim mortalitetom gusjenica. To je ustanovljeno usporedbom s primjercima iz gnijezda netretiranih stabala. Biobit u praksi predstavlja manje učinkovit preparat, ali se odlikuje većom rezistencijom. Thuricide pak daje bolje rezultate u borbi protiv borovog četnjaka, kada je cilj u što kraćem vremenu reducirati populaciju gusjenica leptira. Ova istraživanja upućuju na činjenicu da u borbi protiv borovog četnjaka nije uputno odabrati jedinstveni način, jer odabir sredstva i metode ovisi o ambijentalnim uvjetima i namjeni borovih kultura. U produktivnim borovim kulturama i onima turističko rekreativne namjene uputno je upotrebljavati Dimilin, a u područjima u kojima se treba respektirati ravnoteža izmađu raznih komponenata biocenoze opravdanija je primjena preparata na bazi Bacillus thuringiensis- a, koji neće uzrokovati štetno djelovanje na ostalu faunu. MONTI E BOSCHI (Talijanski časopis za ekologiju i tehniku primijenjenu na šume i planinski okoliš) Iz broja 1 siječanj-veljača 2002. izdvajamo osvrte Starost stabala, a posebice maksimalna dob koju na sljedeće članke: može doživjeti pojedina vrsta, od posebnog je interesa ne samo sa šumarskog stanovišta već i zbog mnogih Renzo Motta, Paolo Nola: Zeleni "starci" u povjesnih, kulturoloških, prirodoslovnih i religioznih Italiji i svijetu-životna dob stabala između nauke i razloga. legende |