DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2002 str. 73 <-- 73 --> PDF |
nja, dimenzija površina, a posebice regenerativne strategije glavnih vrsta koje se ponovo unose a to su: - strategija sprouter, koja se bazira na vegetativnoj reprodukciji, - strategija seeder, bazirana na razmnažanju sjemenom, facultative resprouter, strategija mješovitog načina. Vrste koje imaju sposobnost vegetativnog obnavljanja bilo iz panja ili iz korijena (sprouters), imaju nespavajuće sjemenje koje je osjetljivo na visoke temperature, te je vegetativni način glavni oblik obnove mnogih listača (stabala i grmlja), a posebno roda hrastova. Obnova sjemenjem (seeders) koje je ostalo sačuvano u tlu ili u krošnjama opožarenih stabala obilježava vrste koje se obnavljaju isključivo sjemenom. U tu grupu spadaju borovi Pinus halepensis i P. pinaster, čije je sjemenje zbog debelog zaštitnog ovoj a otporno na visoke temperature te ostaje sačuvano u tlu ili u češerima na krošnjama stabala. Metode obnove opožarenih površina trebaju respektirati prirodne mehanizme i ne činiti nepotrebne traume zahvatima koji nemaju ekološko obilježje. Tu spada obvezna jesenska sječa poslije požara u ljeto (koju je propisao zakon) koja djeluje negativno osobito u panjačama zbog naglog otvaranja opožarene površine, što pospješuje zagrijavanje tla, gubitak vlage i organske materije. Osim toga, mnoge vrste kao na primjer hrast imaju debelu koru, koja pri površinskom požaru manjeg intenziteta sačuva živa tkiva kambija, te je njihova preuranjena sječa štetna. Također, pod utjecajem emocija, zakonskih propisa i javnog mijenja često se nerazborito pribjegava ishitrenim akcijama, te se pretjeruje sadnjom četinjača na površinama opožarenih listača. Kod opožarenih površina alepskog bora treba voditi računa o karakteristikama sjemena koje ostaje zatvoreno u češeru i poslije sazrijevanja, i koje je opskrbljeno čvrstom i na temperaturu otpornom ovojnicom, što čini banku sjemena u krošnji koja je sposobna naploditi cijelu opožarenu površinu. Takva se stabla bora ne smiju uklanjati, jer će omogućiti zasijavanje sjemenom odozgo. Autor u daljnjem članku sugerira da čišćenje opožarenih terena ne bude nikako prije kraja prve zime poslije požara, ili bolje ne prije kraja drugog vegetacijskog razdoblja. Povoljno je da opožareni materijal bude samljeven na licu mjesta, a ne spaljen. Autor ne preporuča stvaranje plantaža poslije požara, jer negativno djeluju na genetsku raznolikost i izgled krajolika. Kao preventivne mjere za smanjenje opasnosti i šteta od požara autor preporuča pravovremene uzgojne radove, i to prorede i čišćenje od grana kako bi se povećao razmak od tla do krošnje, što smanjuje mogućnost da površinski požar obuhvati krošnju. Giovanni Bo via: Planiranje zaštite od šumskih požara u okviru zakona 353/2000 U razdoblju od 1980. do 2000. g. u Europi je opožareno 10 620 000 ha površine s godišnjim prosjekom od oko 505 000 ha. U odnosu na europske zemlje najmanji postotak požara je u Francuskoj (0,55 % površine), a najviše u Portugalu (2,71 %). Za Italiju ta vrijednost iznosi 1,33 % površine (Hrvatska oko 0,6 % op. autor). Učinci vatre raznoliki su, ali je sigurno da su najštetniji požari na površinama koje su obrasle šumom. Planiranje protupažarne zaštite obuhvaća sve aktivnosti koje se primjenjuju u borbi protiv požara. Tu spadaju preventivni uzgojni radovi, programirana (dirigirana) vatra, kontrola zapaljivog materijala, simulacija ponašanja fronte plamena i slično, ovisno o karakteristikama okružja za koje se plan donosi (npr. Područja općine). U Italiji je nakon prethodnih zakona donesen novi okvirni zakon 353/2000, koji donosi nove regulative s ciljem što učinkovitijeg očuvanja šumskih resursa i limitiranja obima šumskih požara. Autor navodi pozitivna gledišta ovog zakona, koji se uglavnom sastoji od sljedećeg: - Utvrđena je definicija požara po kojoj se pod požarom podrazumjeva vatra koja ima tendenciju da se raširi na šumske površine obrasle drvećenm i grmljem, uključujući obrađene i neobrađene površine kao i susjedne pašnjake. - Obvezuju se Regije da donesu regionalni plan zaštite i borbe protiv požara s posebnim osvrtom na zaštićene površine, parkove prirode i prirodne rezervate. - Uvodi se u kazneni zakon čl. 423, koji predviđa zatvorsku kaznu od 4 do 10 g. za onoga tko prouzroči šumski požar. - Obvezna je evidencija i kartiranje svih požara u razdoblju od posljednjih 5 g. - Utvrđuju se zone posebnog rizika kao i vrijeme u kojemu je opasnost od požara povećana, te su u tim okolnostima zabranjene sve radnje koje mogu izazvati požar - Zabranjuje se promjena namjene opožarenih šumskih površina za period od 15 g., kao i lov i pašarenje za razdoblje od 10 g. - Potrebno je osigurati prognoze požara te mogućnosti dnevnih uvida u opasnosti, vezano za vremenske prognoze globalne i lokalne. - Stimuliraju se asocijacije za preventivno djelovanje i obnovu opožarenih površina. - Potrebno je osposobljavanje kadra za preventivne radnje, kao i za akcije gašenja požara. Negativani aspekti zakona su: - kratko razdoblje za realizaciju planova zbog potrebe elaboriranja velikog broja podataka, |