DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/2002 str. 72 <-- 72 --> PDF |
L´ ITALIA FORESTALE E MONTANA (časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima izdanje talijanske Akademije šumarskih znanosti-Firenze) Iz broja 6 studeni-prosinac 2001. izdvajamo: Stefano M a z z o 1 e n i, Mario B e 11 e 11 i, Assunta Esposito, Carlo Rico11a, Gaetano di Pasquale, Carlo BI as i: Požari i krajolik, primjer Cilento (Campania) U ovom članku autori su prikazali rezultate istraživanja o požarima na području Nacionalnog parka Cilento. Zona istraživanja proteže se od razine mora do 2000 m n.v. na vapnenim i laporastim terenima. Klimu obilježava siječanjska temperatura od 10 °C i temperatura u kolovoza od 25 °C, dok su u unutrašnjosti te vrijednosti 3 °C i 19 °C. Oborine se kreću od 800 mm uz obalu, do 1200 mm u planinskom dijelu unutrašnjosti. Projekt istraživanja obuhvatio je tri pojasa: obalni pojas makija i grmlja s velikim rizikom požara, međuzonu koja obuhvaća brežuljke na vapnenom supstratu obrasle česminom i kestenom, te unutrašnju zonu šuma česmine, kestena, mješovitih šuma i bukve. Proučavanje požara i njihovih utjecaja na vegetaciju krajolika obuhvatilo je tri faze: 1. sastavljanje banke podataka događanja i prostorne rasprostranjenosti požara, 2. analiza promjena uporabnih vrijednosti tla, 3. uspostavljanje kartografije požara i proučavanje prostorne konfiguracije opožarenih površina. Za sastavljanje banke podataka upotrjebljene su informacije uprava šumskih jedinica. Na taj način skupljeni su podaci zadnjih 25 g. za površine 40 općina. Na bazi kartiranih podataka i izjava šumara uspostavljena je "tablica požara" na kojoj su evidentirani: datum požara, lokacija, tipovi opožarene vegetacije (grmovi, makija, panjače, visoke šume-četinjače i listače i druge kulture), zatim površina u ha parcijalna i totalna. Za svaki pojedini požar ustanovljene su koordinate kao osnovica za kartografiju. Dobiveni podaci su arhivirani na matrice Excel za daljnju obradu. Analiza uporabne vrijednosti tla obavljena je na bazi analize katastarskih podataka i starih arhivskih karata te aviosnimaka iz 1943. i 1990. g. Ovi podaci također su arhivirani. Radi obnove i uspostavljanja kartografije odabrani su požari veličine od najmanje 4 ha površine. Tako dobivene karte zatim su digitalizirane uz uporabu software Ilwis 2,23-ITC the Netherlands. Popisom požara evidentirano je preko 2700 slučajeva u posljednjih 25 g. Najviše je požara bilo u obalnom pojasu, gdje dominiraju travnate formacije i grmlje, i gdje je antropološki utjecaj najveći. Analizom je ustanovljeno daje u posljednje vrijeme došlo do povećanja učestalosti požara, ali na manjim površinama, te da u 50 % slučajeva površine obuhvaćene požarom ne prelaze 3 ha. Autori naglašavaju da je problem požara aktualan, ali je pogrešno misliti daje sva vegetacija obuhvaćena vatrom uništena. Požari koji danas sve češće obuhvaćaju mediteransku zonu izravno su ili neizravno antropogenog porijekla. Najčešće obuhvaćaju slabije razvijenu vegetaciju koja je sastavljena od vrsta koje imaju obilježje samoobnove u kratkom razdoblju. Vatra je jedan od glavnih čimbenika koji utječu na definiranje vegetacije krajolika u mediteranskoj zoni, i predstavlja prirodnu komponentu koja se pojavljuje više-manje redovito u prirodnim ciklusima dajući obilježje mozaiku fitocenoze, koja se mijenja u prostoru i vremenu. Vittorio Leone : Uzgojni zahvati za obnovu opožarenih šumskih površina Svake godine u mediteranskom bazenu evidentira se prosječno 50 000 požara koji obuhvaćaju preko 600 000 ha šumskih površina. U sjevernom dijelu Američkog kontinenta te su vrijednosti desetak puta veće. U nekim zonama kao na primjer područje Amazone ili jugoistok Azijskog kontinenta obim požara po1 prima katastrofalne dimenzije s teškim posljedicama kao što su: smanjena vidljivost, magle, zdravstveni problemi stanovništva i životinja, razaranje prirodnih resursa, raseljavanje populacija i ugrožavanje života u raznim oblicima. Računa se da svake godine požari poharaju površinu šuma od 52 000 kvadratnih kilometara. U Italiji je tijekom 2000. g. evidentirano 8600 požara na površini od oko 115 000 ha (u istom razdoblju u Hrvatskoj je opožareno 33 212 ha op. autor). Uzrok požara najčešće su zlonamjerne ili nesmotrene ljudske aktivnosti. Radi se o fenomenu koji ima kapacitet da uzrokuje štete i da se ponavlja sve češće, uništavajući šumsku i ostalu vegetaciju te faunu, a u krajnjem slučaju uzrokuju eroziju i osiromašenje tla, prestavljajući tako veliku prijetnju prirodnim ekosustavima. Taj fenomen ima najčešće takve dimenzije da živo aktivira javno mišljenje i emocije zbog kojih se često poduzimaju neodgovarajuće intervencije, koje ne doprinose optimalnoj ekološkoj obnovi. Autor upozorava da ekosustavi obuhvaćeni požarom trebaju biti optimalno tretirani kako se ne bi pojačavali negativni učinci požara. Problematikom postpožarnih intervencija bavi se nova ekološka grana definirana kao "ekologija požara", koja sugerira zahvate suglasne ekološkim obilježjima opožarenih biocenoza. Ti zahvati trebali bi biti realizirani u funkciji mnogih čimbenika kao što su razdoblje djelovanja, intenzitet djelovanja, težina ošteće |
ŠUMARSKI LIST 5-6/2002 str. 73 <-- 73 --> PDF |
nja, dimenzija površina, a posebice regenerativne strategije glavnih vrsta koje se ponovo unose a to su: - strategija sprouter, koja se bazira na vegetativnoj reprodukciji, - strategija seeder, bazirana na razmnažanju sjemenom, facultative resprouter, strategija mješovitog načina. Vrste koje imaju sposobnost vegetativnog obnavljanja bilo iz panja ili iz korijena (sprouters), imaju nespavajuće sjemenje koje je osjetljivo na visoke temperature, te je vegetativni način glavni oblik obnove mnogih listača (stabala i grmlja), a posebno roda hrastova. Obnova sjemenjem (seeders) koje je ostalo sačuvano u tlu ili u krošnjama opožarenih stabala obilježava vrste koje se obnavljaju isključivo sjemenom. U tu grupu spadaju borovi Pinus halepensis i P. pinaster, čije je sjemenje zbog debelog zaštitnog ovoj a otporno na visoke temperature te ostaje sačuvano u tlu ili u češerima na krošnjama stabala. Metode obnove opožarenih površina trebaju respektirati prirodne mehanizme i ne činiti nepotrebne traume zahvatima koji nemaju ekološko obilježje. Tu spada obvezna jesenska sječa poslije požara u ljeto (koju je propisao zakon) koja djeluje negativno osobito u panjačama zbog naglog otvaranja opožarene površine, što pospješuje zagrijavanje tla, gubitak vlage i organske materije. Osim toga, mnoge vrste kao na primjer hrast imaju debelu koru, koja pri površinskom požaru manjeg intenziteta sačuva živa tkiva kambija, te je njihova preuranjena sječa štetna. Također, pod utjecajem emocija, zakonskih propisa i javnog mijenja često se nerazborito pribjegava ishitrenim akcijama, te se pretjeruje sadnjom četinjača na površinama opožarenih listača. Kod opožarenih površina alepskog bora treba voditi računa o karakteristikama sjemena koje ostaje zatvoreno u češeru i poslije sazrijevanja, i koje je opskrbljeno čvrstom i na temperaturu otpornom ovojnicom, što čini banku sjemena u krošnji koja je sposobna naploditi cijelu opožarenu površinu. Takva se stabla bora ne smiju uklanjati, jer će omogućiti zasijavanje sjemenom odozgo. Autor u daljnjem članku sugerira da čišćenje opožarenih terena ne bude nikako prije kraja prve zime poslije požara, ili bolje ne prije kraja drugog vegetacijskog razdoblja. Povoljno je da opožareni materijal bude samljeven na licu mjesta, a ne spaljen. Autor ne preporuča stvaranje plantaža poslije požara, jer negativno djeluju na genetsku raznolikost i izgled krajolika. Kao preventivne mjere za smanjenje opasnosti i šteta od požara autor preporuča pravovremene uzgojne radove, i to prorede i čišćenje od grana kako bi se povećao razmak od tla do krošnje, što smanjuje mogućnost da površinski požar obuhvati krošnju. Giovanni Bo via: Planiranje zaštite od šumskih požara u okviru zakona 353/2000 U razdoblju od 1980. do 2000. g. u Europi je opožareno 10 620 000 ha površine s godišnjim prosjekom od oko 505 000 ha. U odnosu na europske zemlje najmanji postotak požara je u Francuskoj (0,55 % površine), a najviše u Portugalu (2,71 %). Za Italiju ta vrijednost iznosi 1,33 % površine (Hrvatska oko 0,6 % op. autor). Učinci vatre raznoliki su, ali je sigurno da su najštetniji požari na površinama koje su obrasle šumom. Planiranje protupažarne zaštite obuhvaća sve aktivnosti koje se primjenjuju u borbi protiv požara. Tu spadaju preventivni uzgojni radovi, programirana (dirigirana) vatra, kontrola zapaljivog materijala, simulacija ponašanja fronte plamena i slično, ovisno o karakteristikama okružja za koje se plan donosi (npr. Područja općine). U Italiji je nakon prethodnih zakona donesen novi okvirni zakon 353/2000, koji donosi nove regulative s ciljem što učinkovitijeg očuvanja šumskih resursa i limitiranja obima šumskih požara. Autor navodi pozitivna gledišta ovog zakona, koji se uglavnom sastoji od sljedećeg: - Utvrđena je definicija požara po kojoj se pod požarom podrazumjeva vatra koja ima tendenciju da se raširi na šumske površine obrasle drvećenm i grmljem, uključujući obrađene i neobrađene površine kao i susjedne pašnjake. - Obvezuju se Regije da donesu regionalni plan zaštite i borbe protiv požara s posebnim osvrtom na zaštićene površine, parkove prirode i prirodne rezervate. - Uvodi se u kazneni zakon čl. 423, koji predviđa zatvorsku kaznu od 4 do 10 g. za onoga tko prouzroči šumski požar. - Obvezna je evidencija i kartiranje svih požara u razdoblju od posljednjih 5 g. - Utvrđuju se zone posebnog rizika kao i vrijeme u kojemu je opasnost od požara povećana, te su u tim okolnostima zabranjene sve radnje koje mogu izazvati požar - Zabranjuje se promjena namjene opožarenih šumskih površina za period od 15 g., kao i lov i pašarenje za razdoblje od 10 g. - Potrebno je osigurati prognoze požara te mogućnosti dnevnih uvida u opasnosti, vezano za vremenske prognoze globalne i lokalne. - Stimuliraju se asocijacije za preventivno djelovanje i obnovu opožarenih površina. - Potrebno je osposobljavanje kadra za preventivne radnje, kao i za akcije gašenja požara. Negativani aspekti zakona su: - kratko razdoblje za realizaciju planova zbog potrebe elaboriranja velikog broja podataka, |