DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2002 str. 72     <-- 72 -->        PDF

L´ ITALIA FORESTALE E MONTANA


(časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima
izdanje talijanske Akademije šumarskih znanosti-Firenze)


Iz broja 6 studeni-prosinac 2001. izdvajamo:


Stefano M a z z o 1 e n i, Mario B e 11 e 11 i, Assunta
Esposito, Carlo Rico11a, Gaetano di Pasquale,
Carlo BI as i: Požari i krajolik, primjer Cilento
(Campania)


U ovom članku autori su prikazali rezultate istraživanja
o požarima na području Nacionalnog parka Cilento.
Zona istraživanja proteže se od razine mora do
2000 m n.v. na vapnenim i laporastim terenima. Klimu
obilježava siječanjska temperatura od 10 °C i temperatura
u kolovoza od 25 °C, dok su u unutrašnjosti te vrijednosti
3 °C i 19 °C. Oborine se kreću od 800 mm uz
obalu, do 1200 mm u planinskom dijelu unutrašnjosti.
Projekt istraživanja obuhvatio je tri pojasa: obalni pojas
makija i grmlja s velikim rizikom požara, međuzonu
koja obuhvaća brežuljke na vapnenom supstratu
obrasle česminom i kestenom, te unutrašnju zonu šuma
česmine, kestena, mješovitih šuma i bukve.


Proučavanje požara i njihovih utjecaja na vegetaciju
krajolika obuhvatilo je tri faze:


1.
sastavljanje banke podataka događanja i prostorne
rasprostranjenosti požara,
2.
analiza promjena uporabnih vrijednosti tla,
3.
uspostavljanje kartografije požara i proučavanje
prostorne konfiguracije opožarenih površina.
Za sastavljanje banke podataka upotrjebljene su informacije
uprava šumskih jedinica. Na taj način skupljeni
su podaci zadnjih 25 g. za površine 40 općina. Na
bazi kartiranih podataka i izjava šumara uspostavljena
je "tablica požara" na kojoj su evidentirani: datum požara,
lokacija, tipovi opožarene vegetacije (grmovi,
makija, panjače, visoke šume-četinjače i listače i druge
kulture), zatim površina u ha parcijalna i totalna. Za
svaki pojedini požar ustanovljene su koordinate kao
osnovica za kartografiju. Dobiveni podaci su arhivirani
na matrice Excel za daljnju obradu. Analiza uporabne
vrijednosti tla obavljena je na bazi analize katastarskih
podataka i starih arhivskih karata te aviosnimaka iz
1943. i 1990. g. Ovi podaci također su arhivirani.


Radi obnove i uspostavljanja kartografije odabrani
su požari veličine od najmanje 4 ha površine. Tako dobivene
karte zatim su digitalizirane uz uporabu software
Ilwis 2,23-ITC the Netherlands.


Popisom požara evidentirano je preko 2700 slučajeva
u posljednjih 25 g. Najviše je požara bilo u obalnom pojasu,
gdje dominiraju travnate formacije i grmlje, i gdje
je antropološki utjecaj najveći. Analizom je ustanovljeno
daje u posljednje vrijeme došlo do povećanja učestalosti
požara, ali na manjim površinama, te da u 50 % slučajeva
površine obuhvaćene požarom ne prelaze 3 ha.


Autori naglašavaju da je problem požara aktualan,
ali je pogrešno misliti daje sva vegetacija obuhvaćena
vatrom uništena. Požari koji danas sve češće obuhvaćaju
mediteransku zonu izravno su ili neizravno antropogenog
porijekla. Najčešće obuhvaćaju slabije razvijenu
vegetaciju koja je sastavljena od vrsta koje imaju obilježje
samoobnove u kratkom razdoblju.


Vatra je jedan od glavnih čimbenika koji utječu na
definiranje vegetacije krajolika u mediteranskoj zoni, i
predstavlja prirodnu komponentu koja se pojavljuje
više-manje redovito u prirodnim ciklusima dajući obilježje
mozaiku fitocenoze, koja se mijenja u prostoru i
vremenu.


Vittorio Leone : Uzgojni zahvati za obnovu opožarenih
šumskih površina


Svake godine u mediteranskom bazenu evidentira
se prosječno 50 000 požara koji obuhvaćaju preko
600 000 ha šumskih površina. U sjevernom dijelu
Američkog kontinenta te su vrijednosti desetak puta
veće. U nekim zonama kao na primjer područje Amazone
ili jugoistok Azijskog kontinenta obim požara po1
prima katastrofalne dimenzije s teškim posljedicama
kao što su: smanjena vidljivost, magle, zdravstveni
problemi stanovništva i životinja, razaranje prirodnih
resursa, raseljavanje populacija i ugrožavanje života u
raznim oblicima. Računa se da svake godine požari poharaju
površinu šuma od 52 000 kvadratnih kilometara.
U Italiji je tijekom 2000. g. evidentirano 8600 požara
na površini od oko 115 000 ha (u istom razdoblju u Hrvatskoj
je opožareno 33 212 ha op. autor).


Uzrok požara najčešće su zlonamjerne ili nesmotrene
ljudske aktivnosti. Radi se o fenomenu koji ima kapacitet
da uzrokuje štete i da se ponavlja sve češće, uništavajući
šumsku i ostalu vegetaciju te faunu, a u krajnjem
slučaju uzrokuju eroziju i osiromašenje tla, prestavljajući
tako veliku prijetnju prirodnim ekosustavima.


Taj fenomen ima najčešće takve dimenzije da živo
aktivira javno mišljenje i emocije zbog kojih se često
poduzimaju neodgovarajuće intervencije, koje ne doprinose
optimalnoj ekološkoj obnovi.


Autor upozorava da ekosustavi obuhvaćeni požarom
trebaju biti optimalno tretirani kako se ne bi pojačavali
negativni učinci požara.


Problematikom postpožarnih intervencija bavi se
nova ekološka grana definirana kao "ekologija požara",
koja sugerira zahvate suglasne ekološkim obilježjima
opožarenih biocenoza. Ti zahvati trebali bi biti
realizirani u funkciji mnogih čimbenika kao što su razdoblje
djelovanja, intenzitet djelovanja, težina ošteće




ŠUMARSKI LIST 5-6/2002 str. 73     <-- 73 -->        PDF

nja, dimenzija površina, a posebice regenerativne strategije
glavnih vrsta koje se ponovo unose a to su:


-
strategija sprouter, koja se bazira na vegetativnoj
reprodukciji,
-
strategija seeder, bazirana na razmnažanju sjemenom,
facultative resprouter, strategija mješovitog načina.
Vrste koje imaju sposobnost vegetativnog obnavljanja
bilo iz panja ili iz korijena (sprouters), imaju nespavajuće
sjemenje koje je osjetljivo na visoke temperature,
te je vegetativni način glavni oblik obnove mnogih
listača (stabala i grmlja), a posebno roda hrastova.


Obnova sjemenjem (seeders) koje je ostalo sačuvano
u tlu ili u krošnjama opožarenih stabala obilježava
vrste koje se obnavljaju isključivo sjemenom. U tu grupu
spadaju borovi Pinus halepensis i P. pinaster, čije je
sjemenje zbog debelog zaštitnog ovoj a otporno na visoke
temperature te ostaje sačuvano u tlu ili u češerima
na krošnjama stabala.


Metode obnove opožarenih površina trebaju respektirati
prirodne mehanizme i ne činiti nepotrebne
traume zahvatima koji nemaju ekološko obilježje. Tu
spada obvezna jesenska sječa poslije požara u ljeto
(koju je propisao zakon) koja djeluje negativno osobito
u panjačama zbog naglog otvaranja opožarene površine,
što pospješuje zagrijavanje tla, gubitak vlage i organske
materije. Osim toga, mnoge vrste kao na primjer
hrast imaju debelu koru, koja pri površinskom požaru
manjeg intenziteta sačuva živa tkiva kambija, te je
njihova preuranjena sječa štetna. Također, pod utjecajem
emocija, zakonskih propisa i javnog mijenja često
se nerazborito pribjegava ishitrenim akcijama, te se
pretjeruje sadnjom četinjača na površinama opožarenih
listača.


Kod opožarenih površina alepskog bora treba voditi
računa o karakteristikama sjemena koje ostaje zatvoreno
u češeru i poslije sazrijevanja, i koje je opskrbljeno
čvrstom i na temperaturu otpornom ovojnicom, što čini
banku sjemena u krošnji koja je sposobna naploditi cijelu
opožarenu površinu. Takva se stabla bora ne
smiju uklanjati, jer će omogućiti zasijavanje sjemenom
odozgo.


Autor u daljnjem članku sugerira da čišćenje opožarenih
terena ne bude nikako prije kraja prve zime poslije
požara, ili bolje ne prije kraja drugog vegetacijskog
razdoblja. Povoljno je da opožareni materijal bude samljeven
na licu mjesta, a ne spaljen. Autor ne preporuča
stvaranje plantaža poslije požara, jer negativno djeluju
na genetsku raznolikost i izgled krajolika.


Kao preventivne mjere za smanjenje opasnosti i šteta
od požara autor preporuča pravovremene uzgojne
radove, i to prorede i čišćenje od grana kako bi se povećao
razmak od tla do krošnje, što smanjuje mogućnost
da površinski požar obuhvati krošnju.


Giovanni Bo via: Planiranje zaštite od šumskih
požara u okviru zakona 353/2000


U razdoblju od 1980. do 2000. g. u Europi je opožareno
10 620 000 ha površine s godišnjim prosjekom od
oko 505 000 ha. U odnosu na europske zemlje najmanji
postotak požara je u Francuskoj (0,55 % površine),
a najviše u Portugalu (2,71 %). Za Italiju ta vrijednost
iznosi 1,33 % površine (Hrvatska oko 0,6 % op. autor).


Učinci vatre raznoliki su, ali je sigurno da su najštetniji
požari na površinama koje su obrasle šumom.


Planiranje protupažarne zaštite obuhvaća sve aktivnosti
koje se primjenjuju u borbi protiv požara. Tu spadaju
preventivni uzgojni radovi, programirana (dirigirana)
vatra, kontrola zapaljivog materijala, simulacija
ponašanja fronte plamena i slično, ovisno o karakteristikama
okružja za koje se plan donosi (npr. Područja
općine).


U Italiji je nakon prethodnih zakona donesen novi
okvirni zakon 353/2000, koji donosi nove regulative s
ciljem što učinkovitijeg očuvanja šumskih resursa i limitiranja
obima šumskih požara.


Autor navodi pozitivna gledišta ovog zakona, koji
se uglavnom sastoji od sljedećeg:


-
Utvrđena je definicija požara po kojoj se pod požarom
podrazumjeva vatra koja ima tendenciju da se
raširi na šumske površine obrasle drvećenm i grmljem,
uključujući obrađene i neobrađene površine
kao i susjedne pašnjake.
-
Obvezuju se Regije da donesu regionalni plan zaštite
i borbe protiv požara s posebnim osvrtom na zaštićene
površine, parkove prirode i prirodne rezervate.
-
Uvodi se u kazneni zakon čl. 423, koji predviđa zatvorsku
kaznu od 4 do 10 g. za onoga tko prouzroči
šumski požar.
-
Obvezna je evidencija i kartiranje svih požara u razdoblju
od posljednjih 5 g.
-
Utvrđuju se zone posebnog rizika kao i vrijeme u
kojemu je opasnost od požara povećana, te su u tim
okolnostima zabranjene sve radnje koje mogu izazvati
požar
-
Zabranjuje se promjena namjene opožarenih šumskih
površina za period od 15 g., kao i lov i pašarenje
za razdoblje od 10 g.
-
Potrebno je osigurati prognoze požara te mogućnosti
dnevnih uvida u opasnosti, vezano za vremenske
prognoze globalne i lokalne.
-
Stimuliraju se asocijacije za preventivno djelovanje
i obnovu opožarenih površina.
-
Potrebno je osposobljavanje kadra za preventivne
radnje, kao i za akcije gašenja požara.
Negativani aspekti zakona su:


-
kratko razdoblje za realizaciju planova zbog potrebe
elaboriranja velikog broja podataka,