DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2002 str. 72 <-- 72 --> PDF |
L´ ITALIA FORESTALE E MONTANA (časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima izdanje talijanske Akademije šumarskih znanosti-Firenze) Iz broja 6 studeni-prosinac 2001. izdvajamo: Stefano M a z z o 1 e n i, Mario B e 11 e 11 i, Assunta Esposito, Carlo Rico11a, Gaetano di Pasquale, Carlo BI as i: Požari i krajolik, primjer Cilento (Campania) U ovom članku autori su prikazali rezultate istraživanja o požarima na području Nacionalnog parka Cilento. Zona istraživanja proteže se od razine mora do 2000 m n.v. na vapnenim i laporastim terenima. Klimu obilježava siječanjska temperatura od 10 °C i temperatura u kolovoza od 25 °C, dok su u unutrašnjosti te vrijednosti 3 °C i 19 °C. Oborine se kreću od 800 mm uz obalu, do 1200 mm u planinskom dijelu unutrašnjosti. Projekt istraživanja obuhvatio je tri pojasa: obalni pojas makija i grmlja s velikim rizikom požara, međuzonu koja obuhvaća brežuljke na vapnenom supstratu obrasle česminom i kestenom, te unutrašnju zonu šuma česmine, kestena, mješovitih šuma i bukve. Proučavanje požara i njihovih utjecaja na vegetaciju krajolika obuhvatilo je tri faze: 1. sastavljanje banke podataka događanja i prostorne rasprostranjenosti požara, 2. analiza promjena uporabnih vrijednosti tla, 3. uspostavljanje kartografije požara i proučavanje prostorne konfiguracije opožarenih površina. Za sastavljanje banke podataka upotrjebljene su informacije uprava šumskih jedinica. Na taj način skupljeni su podaci zadnjih 25 g. za površine 40 općina. Na bazi kartiranih podataka i izjava šumara uspostavljena je "tablica požara" na kojoj su evidentirani: datum požara, lokacija, tipovi opožarene vegetacije (grmovi, makija, panjače, visoke šume-četinjače i listače i druge kulture), zatim površina u ha parcijalna i totalna. Za svaki pojedini požar ustanovljene su koordinate kao osnovica za kartografiju. Dobiveni podaci su arhivirani na matrice Excel za daljnju obradu. Analiza uporabne vrijednosti tla obavljena je na bazi analize katastarskih podataka i starih arhivskih karata te aviosnimaka iz 1943. i 1990. g. Ovi podaci također su arhivirani. Radi obnove i uspostavljanja kartografije odabrani su požari veličine od najmanje 4 ha površine. Tako dobivene karte zatim su digitalizirane uz uporabu software Ilwis 2,23-ITC the Netherlands. Popisom požara evidentirano je preko 2700 slučajeva u posljednjih 25 g. Najviše je požara bilo u obalnom pojasu, gdje dominiraju travnate formacije i grmlje, i gdje je antropološki utjecaj najveći. Analizom je ustanovljeno daje u posljednje vrijeme došlo do povećanja učestalosti požara, ali na manjim površinama, te da u 50 % slučajeva površine obuhvaćene požarom ne prelaze 3 ha. Autori naglašavaju da je problem požara aktualan, ali je pogrešno misliti daje sva vegetacija obuhvaćena vatrom uništena. Požari koji danas sve češće obuhvaćaju mediteransku zonu izravno su ili neizravno antropogenog porijekla. Najčešće obuhvaćaju slabije razvijenu vegetaciju koja je sastavljena od vrsta koje imaju obilježje samoobnove u kratkom razdoblju. Vatra je jedan od glavnih čimbenika koji utječu na definiranje vegetacije krajolika u mediteranskoj zoni, i predstavlja prirodnu komponentu koja se pojavljuje više-manje redovito u prirodnim ciklusima dajući obilježje mozaiku fitocenoze, koja se mijenja u prostoru i vremenu. Vittorio Leone : Uzgojni zahvati za obnovu opožarenih šumskih površina Svake godine u mediteranskom bazenu evidentira se prosječno 50 000 požara koji obuhvaćaju preko 600 000 ha šumskih površina. U sjevernom dijelu Američkog kontinenta te su vrijednosti desetak puta veće. U nekim zonama kao na primjer područje Amazone ili jugoistok Azijskog kontinenta obim požara po1 prima katastrofalne dimenzije s teškim posljedicama kao što su: smanjena vidljivost, magle, zdravstveni problemi stanovništva i životinja, razaranje prirodnih resursa, raseljavanje populacija i ugrožavanje života u raznim oblicima. Računa se da svake godine požari poharaju površinu šuma od 52 000 kvadratnih kilometara. U Italiji je tijekom 2000. g. evidentirano 8600 požara na površini od oko 115 000 ha (u istom razdoblju u Hrvatskoj je opožareno 33 212 ha op. autor). Uzrok požara najčešće su zlonamjerne ili nesmotrene ljudske aktivnosti. Radi se o fenomenu koji ima kapacitet da uzrokuje štete i da se ponavlja sve češće, uništavajući šumsku i ostalu vegetaciju te faunu, a u krajnjem slučaju uzrokuju eroziju i osiromašenje tla, prestavljajući tako veliku prijetnju prirodnim ekosustavima. Taj fenomen ima najčešće takve dimenzije da živo aktivira javno mišljenje i emocije zbog kojih se često poduzimaju neodgovarajuće intervencije, koje ne doprinose optimalnoj ekološkoj obnovi. Autor upozorava da ekosustavi obuhvaćeni požarom trebaju biti optimalno tretirani kako se ne bi pojačavali negativni učinci požara. Problematikom postpožarnih intervencija bavi se nova ekološka grana definirana kao "ekologija požara", koja sugerira zahvate suglasne ekološkim obilježjima opožarenih biocenoza. Ti zahvati trebali bi biti realizirani u funkciji mnogih čimbenika kao što su razdoblje djelovanja, intenzitet djelovanja, težina ošteće |