DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2002 str. 65 <-- 65 --> PDF |
sani i vrednovani zahvaljujući ingenioznim idejama profesora Rauša. On je u njima znao prepoznati iskonsku ili vrijednu prirodnu baštinu, koja će nekomu poslužiti za produbljivanje stručnih i znanstvenih spoznaja, a nekomu će poslužiti da se na trenutak prepusti zagrljaju s prirodom i da jednostavno uživa, prenoseći svoju ljubav i osjećaje na druge ljude i stvari oko sebe. Zahvalnost osjećamo i prema gradu Rabu. Ovdje smo u svako vrijeme i u svakom sustavu naišli na razumijevanje i pomoć jer su Rabljani Šumarski fakultet prihvatili kao dio svoga grada. Spomen obilježje podižemo u Kalifrontskom carstvu hrasta crnike zato što je profesor Rauš posebno volio ovaj kraj i vječni šum valova u Uvali svete Mare, a volio je i ovdašnje ljude koje je dobro razumio. Grad Rab zaslužuje i ovaj i još mnoge druge spomenike zbog više nego primjerenog odnosa prema svojoj prirodnoj, posebice šumskoj baštini. Ne mogu se u ovom trenutku sjetiti da još neko mjesto u Hrvatskoj poput Raba u svojim parkovima i šumama ima dva spomenika dičnim šumarskim stručnjacima: jedan u parku Komrčar podignut 1974. godine u znak zahvalnosti svomu utemeljitelju i šumaru Pravdoju Beliji, a drugi evo otkrivamo danas utemeljitelju ovog nastavno-pokusnog objekta prof Đuri Raušu. Imao je Rab u svojoj prošlosti, a ima i danas svoje sinove, vrsne šumare, ali je nesebično prigrlio strance s velikim idejama omogućivši im njihovo ostvarenje bez obzira na sve teškoće. Oni su mu na najbolji mogući način vratili ističući uvijek u prvi plan njegove ljepote, prirodno bogatstvo i turističke atrakcije. I zbog toga je ovaj čin neobično značajan jer pokazuje daje odnos prema prirodnoj baštini zapravo odnos prema nama svima. Gospođe i gospodo, ovo spomen obilježje nosi nekoliko poruka. Jednu svakako upućenu sadašnjim i budućim studentima šumarstva, ali i drugih prirodnoznanstvenih disciplina. Svi oni dolaze učiti na ovaj objekt, a za djelo profesora Rauša znaju iz literature. Spomenik je poticaj da zastanu, da razmisle i da se poklone istinskom velikanu iz svoje struke i da to ne zaborave, da Rab napuste ponosniji na svoju struku i bogatiji za spoznaju primjerenog odnosa prema njezinim zaslužnim pojedincima. Druga je poruka upućena stranim posjetiteljima Raba kojih u ljetnim mjesecima ovdje prođe na stotine. Oni svake godine moraju vidjeti određene promjene i napredak, oni će se raspitatiznati komu je i zašto podignut ovaj spomenik. Bit će sigurno još uvjereniji da narod koji umjetničkim djelima vraća dugove svojim sinovima sigurno ima i dugu i bogatu povijest, plemenitu dušu i izglednu budućnost-ma kako kratka bila njegova državotvornost. Poštovana obitelji, poštovana gospođo Rauš, od danas vaša briga koju nakon svakoga posjeta profesorovu počivalištu na Mirogoju, uz znak zahvalnosti u razgovoru istaknetesamo nam je važno da ga ne zaboravite neće biti potrebna: ovo je dokaz privrženosti i zahvalnosti svih djelatnika Šumarskog fakulteta u Zagrebu, posebice članova Zavoda za uzgajanje šuma autoru preko 190 znanstvenih i stručnih radova, autoru šest skripata i udžbenika, dvadeset vegetacijskih karata, uredniku najpoznatijih šumarskih monografija na kraju prošlog stoljeća. U izradi spomen-obilježja i ugodi ovoga dana nesebično su nam pomogli akademski kipar gospodin Anto Jurkić, direktor umjetničke ljevaonice Likovne akademije gospodin Goran Maćešić, Uprava šuma Senj na čelu s gospodinom Juricom Tom Ijen o vićem, građani Raba, posebno gospodin Zeljko Vi das -B a car, pa im od srca i s istinskim priznanjem zahvaljujemo. Sama ideja postavljanja reljefa i natpisa na prirodni kamen s otoka Raba potekla je od nas prvih učenika i suradnika profesora Rauša. Njome smo željeli spojiti simbole prirode-kamen i i umjetnosti-brončani reljefni lik, za koji smo molili gospodina Jurkića da istakne karakteristično nagnutu glavu udesno i pomalo oštar i prodoran istraživački pogled pokojnog profesora. Pogled koji nas je uvijek hrabrio, podržavao, i kad je bilo najteže, pratio nas brižno, pogled koji, vjerujte, draga gospodo, i danas osjećamo. Nakon prigodnih riječi sadašnjeg gradonačelnika Raba gosp. Zdenka Ante š i ča, dipl. ing., Predsjednika Općinske skupštine Rab 1975. god,, gosp. Josipa Faflja i dr. se. Vicka Ivančevića, predstavnika Hrvatskih šuma d.o.o., spomen obilježje otkrio je dekan Šumarskog fakulteta prof. dr. sc. Ivica G r b a c . H. Jakovac 50 GODINA ŠUMARIJE VRBOVEC Svečanom priredbom 28. srpnja Šumarija Vrbovec nas mazi i drži u svojem krilu i prema kojoj se ponekad obilježila je 50. godišnjicu osnutka i rada. Bio je to sreodnosimo kao prema maćehi, a ona nam oprašta naše dišnji događaj dvodnevne manifestacije tijekom koje je, pogreške... dan ranije, u vrbovečkoj Narodnoj knjižnici otvorena Tako je dipl. ing. Đuro Kauzlarić, poetski i zaprigodna izložba fotografija o povijesti Šumarije, a naljubljeno, na svečanoj priredbi povodom 50. obljetince večer u šumi Novakuši održano literarno šumarsko veče. Šumarije Vrbovec opisao Šumariju i izrekao zahval Vrbovečka šumarija danas je dama u pedesetim gonost svim prethodnicima koji su "svojim i najmanjim dinama, sva u punini svoje ljepote, dama i mati koja radom doprinijeli da ona bude prepoznata kako u struč |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2002 str. 66 <-- 66 --> PDF |
nom tako i svakom drugom pogledu". Poželio je šumariji i njenim šumama ono stoje svakom šumaru najvažnije, "mnogo redovitih uroda žira, manje sušenja i što prirodnije i zdravije šume za buduće generacije". Spomenuo je današnji upravitelj Kauzlarić i sve svoje prethodnike, od Vladimira Žegareca, Vlade Lončari ć a, Pavla Vo j t a do mr. Zdravka Motala i Tomislava Starčevića, koji su ustrojili Šumariju i dali svoj obol onome stoje danas. Osnovana spajanjem državnih šuma bivše Šumarije Draganec i Imovinskih šuma Šumarije Sv. Ivan Žabno, te kasnije pripajanjem još nekih područja, vrbovečka Šumarija danas gospodari s 8.175 ha šuma. Tijekom proteklih 50 godina i brojnih reorganizacija šumarstva, i vrbovečka je Šumarija mijenjala status, od ekonomske jedinice u Šumskom gospodarstvu Kalnik 1959. godine do pogona s žiro-računom a kanije i OOUR-a u Šumskom gospodarstvu "Mojica Birta" Bjelovar. Danas je vrbovečka Šumarija jedan od značajnih subjekata u Upravi šuma Podružnici Bjelovar, s godišnjim etatom od oko 40.000 m3, prostire se na pet općina, brine o drvnoj zalihi od preko 2,4 milijuna kubika ili 369 mVha, u kojoj je najzastupljeniji hrast lužnjak s 55 %. Godišnje se obavlja njega pomlatka na 125 ha, pošumljavanje i popunjavanja na 40-ak ha. No, jedna ko je važno, istaknuo je ing. Kauzlarić, stoje na ovom području Specijalni zoološko-ornitološki rezervat Varoški lug te više posebnih rezervata prirode, pet trajnih ploha međunarodnog projekta čovjek i biosfera, što su Vrbovec svih ovih godina posjećivale skupine šumara sa svih kontitnenata i "divile se ljepoti šuma i klanjali hrastu lužnjaku", stoje šumarija dva puta bila domaćin stručnim ekskurzijama Kongresa IUFRO i što su studenti ovdje redovito na terenskoj nastavi. U šumariji su danas zaposlena 72 radnika, a od osnutka do danas tu je radilo preko 250 ljudi, što znači daje šumarija hranila preko 250 obitelji. Pridružujući se čestitkama slavljeniku, prof. dr. Slavko IVI at i ć prisjetio se stare uzrečice:"Kad vidim kakove su vam šume, reći ću vam kakvi ste ljudi. A ovo su kvalitetne i kvalitetno pomlađene šume u kojima dominira lužnjak, zaštitni znak hrvatskoga šumarstva. One su rezultat smišljenoga rada ovdašnjih šumara u ne tako dugoj povijesti Šumarije, kada se zna da se u Hrvatskoj sustavno gospodari šumama već 237. godina". Šume su vječni snimatelji i promatrači svega što se u njima i u njihovoj okolini događa s klimom, vodama, faunom. Šume i čovjek neraskidivio su povezani od pamtivjeka i taj je odnos prolazio kroz više etapa, rekao je prof. Matić podsjećajući daje na ovim prosto- EHJ Iwt ´Jt lw"m V W^-*% Sa svečane priredbe rima, u Križevcima, bilo i prvo šumarsko učilište još 1860. godine. Zadovoljstvo je biti među najboljima, a da bi se to postiglo, mora postojati izazov, motiv, podsjetio je još jedan vrbovečki šumar, dipl. ing. Tomislav Starčević. Za taj iskorak potrebna je ljubav, odricanje, potreban je red, rad i disciplina čega u vrbovečkoj Šumariji nikad nije nedostajalo. Ovdje je posebno njegovan kolektivni duh, ovdje se nikad nije pazilo na radno vrijeme. Šumarstvo nije djelatnost u kojoj su promjene revolucionarne, no brojne reorganizacije, pa i skoro restrukturiranje uvijek su izazov, rekao je pozdravljajući goste zamjenik direktora dipl. ing. Ivan Hodić. No u svim tim promjenama cilj je isti, očuvati potrajnost gospoda renja. Putokaz u takvim situacijama mogu biti šumari i šumarije koje kao vrbovečka ovako uspješno rade. Sudionicima proslave obratili su se i prof. Paula Durbešić poručujući "da šume ne sječemo nego njegujemo i obnavljamo", te zaljubljenik u šumu prof. Antun Š r a m e k iz Sv. Ivna Žabna za koga je "boravak u šumi svečanost na kojoj šuma pred goste izlaže svoje bisere". Cjelokupnom svečanom ugođaju pridonijeli su vrbovečki KUD "Petar Zrinski" sa svojim tamburaškim orkestrom i muškim oktetom, a proslava ovog vrbovečkog jubileja završila je domjenkom za uzvanke u lugarnisci Fuki. Miroslav Mrkobrad |