DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2002 str. 57     <-- 57 -->        PDF

VI. Vukelič: PASARKNJK NA VELEBITU Šumarski list br. 5 6. CXXVI (2002). 299-305
NAKNADA ZA PAŠARINU I ZOŠ-a


Naknade za pašarinu, kao i druge sporedne šumske
proizvode, u Vojnoj krajini nije se plaćala, jer su krajišnici
imali prava servituta (služnosti). Ta ista prava su
naslijedili u Kraljevni SHS.


Poslije Drugog svjetskog rata ukida se pravo servituta
i žitelji Vojne krajine morali su plaćati pašarinu i
druge sporedne šumske proizvode. Zakonom o šumama
i odredbama šumskogospodarskih osnova regulirano
je pravo pašarenja i iskorištavanje drugih sporednih
šumskih proizvoda prema važećim cjenicima.


Pašarenje u prebornim šumama Like i Velebita nije
bilo dozvoljeno, te se moglo pašariti samo na šumskim
pašnjacima i površinama izvan šume. Broj stoke je
stalno opadao, pa je i potreba za pašom znatno smanjena.
Danas se još može naići na manja stada ovaca na ispaši,
dok krupne stoke i nema, jer se hrani na jaslama.


U sjevernoj Dalmaciji može se naići na manja stada
ovaca na poljoprivrednim površinama, a rijetko na šumskim
pašnjacima, dok se kozarstvo zadržalo u većoj
mjeri. U sjevernoj Dalmaciji i Primorju koze su česta
pojava u većim stadima. Podneblje ljutog krša pogodnije
kozarstvu, jer ona se nahrani tamo gdje druga stoka ne
može ni prići, a u izboru hrane nije zahtjevna.


U povijesti se nisu sve zabrane držanja koza i ishrane
u šumama u potpunosti ostvarile, u sjevernoj Dalmciji
ih neki smatraju "kanaderima", neki političari to
podržavaju, a šumari šute.


Prema članku 44. st. 2. Zakona o šumama (NN
52/1990) zabranjeno je iskorištavanje sporednih šumskih
proizvoda kao i paše, brsta i dr., ako to nije predviđeno
šumskogospodarskom osnovom područja, osnovom
gospodarenja gospodarskom jedinicom, odnosno
programom za gospodarenje šumama.


Izuzetno od odredaba članka 44. st. 2 ovog zakona
dozvoljeno je iskorištavanje pod uvjetom da nije u suprotnosti
sa šumskogospodarskom osnovom područja,
osnovom za gospodarenje gospodarskom jedinicom ili
programom za gospodarenje šumama.


Poduzeće za šume, odnosno pravna osoba koja gospodari
šumom, može općim aktom predvidjeti za svoje
potrebe, kao i za potrebe građana, ali uz naknadu iskorištavanje
svih sporednih šumskih proizvoda, a pašu,
brst i žirenje u šumama i šumskom zemljištu, osim u
šumama raznodobnih sjemenjača i plantaža, te u šumama
jednodobnih sjemenjača i panjača za vrijeme traja


nja obnove i rasta mladika i kultura u prvom dobnom
razdoblju, ali uz obvezno čuvanje stoke.


Poduzeće za šume, odnosno pravne osobe koje gospodare
šumama, utvrđuju općim aktom vrstu sporednih
šumskih proizvoda, te uvjete pod kojima ih građani
mogu skupljati, kao i način korištenja.


Općim aktom iz navedenog članka u skladu s programom
za gospodarenje šumama Poduzeće za šume, odnosno
pravna osoba, izuzetno može predvidjeti određene
površine degradiranih šuma i šikara na kojima se
može dozvoliti "brst" pod uvjetima da takve površine
čine cjeloviti kompleks veći od 100 ha, uz obvezno čuvanje
stoke. Brst se ne može dozvoliti na površinama
degradiranih šuma i šikara za vrijeme njihove obnove,
ako su u tim šumama zastupljene vrste drveća koje omogućuju
njihov razvoj, a vrednije šume, kao i u šume u
kojima se provode ili pripremaju uzgojne mjere melioracije
ili konverzije, sve do vremena uzrasta glavnih
vrsta drveća do 6 metara visine, ili ako su to šume kojima
se zaštićuju objekti ili površine ugrožene od erozije.


Za šume s pravom vlasništva akt iz st. 1. navedenog
članka donosi općinska skupština, odnosno organi koje
ona odredi.


Prema članku 84. istog zakona predviđene su oštre
kazne za one koji dozvole, kao i za počinitelje protupravnih
radnji iskorištavanja sporednih šumskih
proizvoda.


U ZOŠ-u su točno precizirana i regulirana pita-
nj´a paše i brsta, pa se pitamo da li se te odredbe
provode na terenu i da li je šumarski inspektor obavio
nadzor i poduzeo mjere protiv svih prekršitelja.
Pretpostavlja se da Poduzeće za šume nije podnijelo
prekršajnu prijavu protiv kozara koji nisu platili pašu i
brst u državnim šumama, i da šumarska inspekcija nije
poduzela mjere u skladu sa ZOS-em. Ovakva situacija
nije začuđujuća, jer u nekim našim županijama
šumarski inspektori nemaju diplomu inženjera Šumarskog
fakulteta biološkog smjera, pa im kozari
drže lekcije kako su koze korisne u protupožarnoj
zaštiti u Dalmaciji.


Nitko ne brani kozarima da uzgajaju koze u svojim
ograđenim prostorima, ali paša i brst koza izvan istih
može se dozvoliti samo u skladu sa ZOŠ-a i drugim pratećim
propisima, i to prema cjeniku Poduzeća za šume.


ZAKLJUČAK


Iskorištavanje sporednih šumskih proizvoda kao što
su paša i brst imaju u Lici i sjevernoj Dalmaciji dugu
tradiciju. Stoljećima je na tim prostorima bilo mnogo
stoke, goveda, ovaca i koza, a to je jedan od glavnih
razloga devastacije šuma.


Prve rezultate na sprječavanju devastiranja šuma u
Lici bilježimo u doba vladavine Austro-ugarske Monarhije,
kada je barun von Beck, zapovjednik Karlovačkog
generalata naredio "weldmeisteru" Franzoniju
1765. godine, da sačini propis kojim bi se u državnim