DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2002 str. 54 <-- 54 --> PDF |
M. Vukelić: PASARENJE NA VELEBITU kuća imala je i do 300 koza. Zbog velikog broja stoke, šume su kroz idućih stotinjak godina devastirane. Tako taksator D. Ilijić 1889. g. piše "Memorandum" kraljevskom županu u kom izvještava o velikim i ogromnim štetama što ih čine graničari sa svojom brojnom stokom i zaključuje: "Dokle god naš graničar svoje blago bude napasao u šumi, a ne ne jaslama svojim, dotle se naše šume zeleniti neće ". Druga zabrana držanja koza na otvorenom prostoru te paša i brst u državnim šumama uslijedila je 1877. g., kada je u Vojnoj krajini uvedena civilna uprava, a treća je donesena 1954. g. Niti jedna zabrana držanja koza i brsta u šumama nije se striktno provodila, pogotovo ne južnije od Gospića te u Primorju i sjevernoj Dalamciji. Šumarski list br. 5-6, CXXVI (2002), 299-305 Uzaludno je protiv koza agitirao jezikoslovac i ljubitelj Velebita prof. Š u 1 e k u Otočcu i Gospiću, koji je javno izjavio: "Koza je dobročinitelj koji dva puta više uzima nego daje ". Svi naši krajevi uz more su devastirani i erodirali su zahvaljujući kozi, a tek nakon migracije stanovništva s tih prostora koza je bilo sve manje, pa su se devastirane površine počele prirodno obnavljati autohtonom vegetacijom. Danas je zabrinjavajuće brojno stanje koza u nekim mjestima Primorja i sjeverne Dalmacije (Bukovica), gdje šumarstvo ima problema s kozarima koji uzgajaju koze, iz razloga što koza nije izbirljiva u ishrani, jede sve od trnine, gloga, šipka do ostalog raslinja i šumskog bilja, na terenima gdje druga stoka ne može prići. POVIJEST KRETANJA STOČARA U LICI The history of cattle breeding in Lika Gospodarska orijentacija Like (manje Gacke i Krbave) stoljećima je bila vezana uz transhumantno stočarstvo. Planine koje okružuju ovaj prostor sa svih strana pogodovale su takvoj orijentaciji. Najviše su tome pogodovali klimatski fenološki uvjeti u nastupanju pašnjačke vegetacije tijekom pojedinih godišnjih doba. Ličani, da bi osigurali svojoj stoci - posebno ovcama podjednaku ishranu kroz sva godišnja doba, bili su prisiljeni na stočarska kretanja. Ljeti se najveći broj tih stočara kretao sa svojom stokom u okolne planine. Najviše stoke prebivalo je u zoni Velebita, ličkog sredogorja i Poštaka. Na Plješivicu nisu dizali svoja stada zbog toga što su to bila granična područja i tadašnje vlasti su zabranjivale ispašu zbog sigurnosti. Zimi su Karta nekadašnjih kretanja stočara iz sjeverne Dalmacije na područje Like |