DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2002 str. 110     <-- 110 -->        PDF

nom duhovitošću te urednim i discipliniranim
načinom života, uvjeravao
kako se dobro nosi sa svojom bolešću.
Zato nismo mogli vjerovati da
je zauvijek prestalo kucati srce našega
dragog kolege. Hirovita, nepredvidiva
i neumitna smrt bila je jača od
toga tihog, nenametljivog, skromnog
i uzoritog šumarskog stručnjaka, potvrdivši
po tko zna koji put spoznaju
da smo samo prolaznici u ovome
kratkom životu, koji se slomi poput
tanke i krhke paučinaste niti, obično
kada se tome najmanje nadamo.
Ostaje nam tek utjeha da čovjek živi
sve dotle dok živi uspomena na njega,
u dušama njegovih bližnjih, prijatelja,
suradnika i znanaca.


Dipl. ing. Luka Milosevic rođen
je 7. ožujka 1941. u požeškom kraju
u Mijačima kod Kamenske, u šumovitom
okružju Psunja i Papuka, unutar
velikoga šumskog kompleksa
Slavonije, u selu nedaleko prometnice
Kamenska-Pakrac. Potječe iz šumarske
radničke obitelji, iz siromašne
seoske sredine koja je živjela sa
šumom i znala je vrednovati, što je
bilo sudbonosno za odabir njegova
životna zanimanja. Osnovnu školu
završava u Bučju, srednju šumarsku
u Splitu 1959., a diplomu Šumarskoga
fakulteta u Zagrebu stječe 1969.
godine. U ondašnjem Šumskom gospodarstvu
Požega, čiji je bio stipendist,
radi do 1977. na mjestu taksatora,
zatim postaje voditelj Odjela za
uređivanje šuma. Ovu funkciju obnaša
sve do kraja 1990. godine, neposredno
uoči sudbonosnih događanja
u Domovinskom ratu. Tijekom
1991., na samom početku burnih ratnih
zbivanja, kraće je vrijeme na dužnosti
upravitelja šumarije Kamenska,
a zatim je premješten u Prozvodni
odjel požeške Uprave šuma, na mjesto
stručnoga suradnika za uzgajanje
šuma. Ove poslove obavlja sve do
svoje prerane smrti, koja ga neočekivano
uze iz šumarske djelatnosti,
ostavljajući nam veliku prazninu.


Kolega Milosevic iza sebe je ostavio
uzorno izrađene uređajne elaborate
šuma požeškoga kraja, čiji je
bio vrstan poznavatelj. S ponosom
možemo reći da smo se služili Osnovama
gospodarenja naših trinaest
gospodarskih jedinica, koje je dva
puta izradio kao taksator ili tijekom


obnašanja dužnosti voditelja požeške
taksacije. Ti uređajni elaborati bili su
pouzdan temelj tijekom izrade godišnjih
planova i bilanciranja etata.
Svoje bogato uređivačko iskustvo
koristio je na poslovima uzgajanja
šuma, sudjelujući u izradi mnogih
stručnih radova i pravilnika te uvođenju
novih metoda u uređivanju i uzgajanju
šuma. Jednoglasni smo u
ocjeni daje među nama bio najbolji
poznavatelj šumskoga drveća i grmlja,
posebice prizemnoga rašća kao
pokazatelja šumskih zajednica na požeškom
području, a jedan je od rijetkih
požeških šumara koji je dobro
poznavao gljive i ljekovito bilje. Boraveći
stalno na terenima Požeške
kotline, od Kamenske do Čaglina,
detaljno je upoznao i proučio različite
šumske zajednice, a tijekom identifikacije
raznovrsne flore na ovim
prostorima s njim su se konzultirali
šumari, biolozi, skupljači ljekovitoga
bilja i planinari. Zadnjih deset godina
budno je pratio urod sjemena, nicanje
ponika, odabirao sjemenske sastojinc,
kontrolirao doznačivanje drvne
mase, brinuo o skupljanju žira za
podsijavanje te nadgledao izvršavanje
šumskouzgojnih radova, od pripreme
staništa, popunjavanja i pošumljavanja,
njege podmlatka i mladika
te čišćenja guštika, uočavajući
svaki nedostatak i savjetujući suradnike
na šumarijama. Nerijetko je navraćao
u šumsko-hortikulturni rasadnik
Hajderovac, vodeći brigu o potrebnim
količinama sadnica za proljetno
i jesensko popunjavanje i pošumljavanje.
Sve navedene radove


pažljivo je planirao i više puta provjeravao,
strogo vodeći računa o situacijama
uzgojnih poslova i odgovarajućim
troškovima.


U svojstvu voditelja i organizatora
posla Lujo, kako smo ga obično zvali,
poticao je duh timskoga rada, vješto
komunicirajući s ostalim kolegama,
koristeći njihova znanja i sposobnosti,
a istovremeno im iskazujući poštovanje,
kolegijalnost i zahvalnost.
Suradnici su poštivali njegovu marljivost,
pedantnost, iskrenost, poštenje i
pridržavanje dogovorenog. Osim
skromnosti, krasila ga je preciznost i
zaljubljenost u šumarsku struku, jer je
odrastao u sredini koja je znala cijeniti
šumu. Bio je duhovit, volio se šaliti
na njemu prepoznatljiv i znakovit način,
s primjesom blage ironije, ponajviše
na svoj račun, jer nije želio nikoga
povrijediti. U razgovoru s njim nikada
nismo čuli daje povisio glas. U
opuštenoj atmosferi tijekom druženja
s kolegama unosio je životnu radost i
veselje, a osobito je cijenio kapljicu
dobroga vina, kušajući ga odmjereno
kao dobar znalac i ljubitelj.


Kolega Milosevic zadužio nas je
svojim samoprijegornim radom i doprinosom
šumarskoj struci, a prazninu
koju je ostavio teško će biti popuniti.
Zahvaljujemo mu na zajedničkim
druženjima koja će nam ostati u
trajnom sjećanju i za sva dobra djela
koja je jakom voljom i upornošću,
savladavajući različite životne nedaće,
učinio za šumarstvo požeškoga
kraja. Kao marljiv suprug i otac brinuo
se o svojoj obitelji, zajedno sa
suprugom Ankicom, a sljedeći tradiciju
i nova saznanja u šumarstvu podržao
je svoga sina Denisa da završi
Šumarski fakultet i nastavi očevim
putem u šumarskoj profesiji.


U nazočnosti obitelji i rodbine, šumarskih
stručnjaka iz požeške i drugih
uprava te direkcije Hrvatskih šuma,
posljednji ispraćaj dipl. ing. Miloševića
obavljen je na gradskome
groblju Sv. Ilije u Požegi, a u ime požeškog
ogranka Hrvatskoga šumarskog
društva od pokojnika se oprostio
dipl. ing. Boris Miler.


Neka je vječna slava, hvala i laka
zemlja našem kolegi!


I. Tomić