DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 91 <-- 91 --> PDF |
OBLJETNICE STO DESET GODINA "LOVAČKOG VJESNIKA Prvi broj današnjeg "Lovačkog vjesnika", kao sta-družtva za gojenje lova i ribarstva", izišao je kao dvoleškoga glasila Lovačkog saveza Hrvatske, pod prvobroj 1 i 2 prije 110 godina, točnije u prvoj polovici mjebitnim imenom "Viestnik Prvoga obćega hrvatskoga seca travnja 1892. godine. Da nije izišao na početku Slika 1. Faksimil priopćenja Uredništva Prvog hrvatsko-slavonsko dalmatinskog lovačkog lista o "neumoljivim zapriekama´ pri izdavanju lista objavljenom u Šumarskom listu za 1892. god. (br. <, str. 191) godine, razlogom je bila nedoumica: da li prići izdanju vlastitog lista ili prihvatiti za svoje javno društveno glasilo postojeći "Prvi hrvatsko-slavonsko-dalmatinski lovački list", koji je na samom početku godine počeo izlaziti u Varaždinu. Nakon stoje zaključkom 2. glavne skupštine Hrvatskoga družtva za gojenje lova i ribarstva, održane u Zagrebu 17. ožujka 1892. to pitanje prepušteno Upravnom odboru, i ta je dilema ubrzo razriješena. Nakon izvještaja tajnika Društva Frana Žavera Kesterčaneka da se s vlasnikom i urednikom spomenutog lovačkog lista nije mogla postići nagodba, na sjednici spomenutog odbora Društva održanoj 28. ožujka 1892. jednoglasno je odlučeno "da je u interesu Družtva, da ono imade svoj organ, kojim će općiti sa svojim članovima". Taj će datum, zapisat će koju godinu kasnije šumarnik i glavni urednik lista F. Ž. Kesterčanek, u povijesti hrvatskoga lovstva ostati upisan zlatnim slovima, jer je toga dana definitivno odlučeno da se izdaje novi vlastiti list "kao zvanični organ družtva", s osnovnom zadaćom "da zastupa interese družtva i njegovih članova", a da uz to "postane i obće strukovno glasilo drugova lovaca kao prijatelja lova i lovstva u našoj domovini". Slika 2. Naslovna stranica prvog (dvo)broja Lovačko-ribarskog vjesnika, tada pod prvobitnim nazivom Viestnik Prvoga obćega hrvatskoga Družtva za gojenje lova i ribartsva |
ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 92 <-- 92 --> PDF |
Tri urednika iz redova šumarskih stručnjaka Kako je to zabilježeno u našem ´´Šumarskom listu" u rubrici Listak, "Prvi hrvatsko-slavonsko-dalmatinski lovački list" ili skraćeno "Lovački list", počeo je izlaziti 1. siječnja 1892. u Varaždinu pod nakladništvom i uredničkim vodstvom izvjesnog pi. Cseney Vuch etična alias Mikloša pl. Vučetića. Zamišljen kao polumjesečnik obima jednog arka, prva dva broja za siječanj 1892. izišla su u Varaždinu, da bi zbog nastalih teškoća glede daljnjeg izlaženja, a otud i premještanje uredništva u Zagreb, na jedvite jade izišla još dva broja. Budući da ponuđena usluga da taj list ujedno postane i glasilo novo ustanovljenog Društva nije prihvaćena, za Vučetićev "Lovački list" značilo je to ujedno i kraj izlaženja. lako, sudeći po iznesenom, naš „Viestnik ..." (koji od 1894. mijenja ime u "Lovačko-ribarski viestnik", a od 1948. u "Lovački vjesnik", pod kojim imenom izlazi i danas) nije zacijelo prvi hrvatski lovački list, bez dvoumljenja "jedini je stručni list lovstva u Hrvatskoj" ... "koji spada medu najstarije lovačke listove u Europi, a izlazi neprekidno od svog postanka..." (Jagić 1953). U njegovoj 110 godina dugoj povijesti izlaženja tri su, od ukupno 11 dosadašnjih urednika, bili iz redova šumarskih stručnjaka: Fran Žaver Kesterčane k (1892-1910), Ivo Čeović (1940-1945) i Tihomir Kovačević (1982-1991). Slika 3. Fran Žaver Kesterčanek, prvi ureSlika 4. Šumarnik Ivo Čeović list je uređiSlika 5. Tihomir Kovačević, treći šumardnik Lovačko-ribarskog vjesnika vao tijekom Drugog svjetskog rata ski stručnjak koji je list uređivao Prvi urednik Fran Žaver Kesterčanek (Zagreb, 14. 9. 1856-21. 8. 1915) list je uređivao od prvog broja 1892. do prvog broja 1910., dakle punih 18 godina. Usporedo sa svojim premještanjima "po službenoj dužnosti" u Varaždin, Križevce i Zagreb i list je na duže ili kraće vrijeme bio tiskan u tim mjestima, da bi počevši od 1895.godine ustalio svoje izlaženje u Zagrebu u Tiskari Dragutina Albrechta. Od 148 stranica i 37 članaka, bilježaka i informacija prvog godišta, tiskanog u oktav formatu 15,5 x 24,5 cm, Kesterčanek je, zahvaljujući svojoj stručnosti, upornosti, marljivosti i autoritetu, već u četvrtoj godini uspio povećati broj stranica lista na 200, a broj napisa na više od stotinu. Kako list uz lov prati i ribolov, u trećoj godini izlaženja (1894) listu daje novo skraćeno ime "Lovačko-ribarski viestnik", a u petoj (1896) mijenja oblik u veliki kvart format (25 x 32 cm) obima 144 stranice. O čemu piše "Lovačko-ribarski viestnik" za Kesterčanekova urednikovanja? Prve stranice lista obično su ođ 1982. do 1991. godine rezervirane za članke iz lovačke beletristike, lovačke doživljaje te popularno pisane priloge iz lovne znanosti i struke, često bogato ilustrirane. Svaki broj lista ima stalnu rubriku Dopisi, u kojoj se, osim vijesti s terena, redovito objavljuju odlični Iskazi o ulovljenoj divljači i utamanjenoj zvjeradi "kao dragocjeni dokumenti naše lovačke prošlosti". Kako je to vrijeme kad se u promet stavlja novi bezdimni barut, a stare „drotarice" zamjenjuju suvremenim obocjevkama, pronalaze novi putevi uzgoja plemenite divljači i njihovo "racionalno umnožavanje", list prati sva ta događanja, povećavajući iz godine u godinu, broj svojih čitatelja i suradnika. Novopokrenuto glasilo, zahvaljujući glavnom i odgovornom uredniku, svoje stranice rado ustupa i polemičkim člancima vezanim uz donošenje novog Zakona o lovu i Zakona o zaštiti ptica (oba iz 1893), Zakona o ribarstvu i slatkim vodama (iz 1896) i drugo. Za tu svoju raznolikost, informiranost i aktualnost valja zahvaliti brojnim vanjskim suradnicima, tzv. povjerenicima koje je ured |
ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 95 <-- 95 --> PDF |
(Foto: Alojzije Frković) vojivog dijela hrvatske kulture", u ime Uredništva nekoliko idućih brojeva formalno će potpisati tajnik, odnosno znanstveni djelatnik HLS-a Dragutin Gaj ski, odnosno dr. se. Antun Alegro, da bi od broja 7/8 za 1995. godinu list počeo uređivati sadašnji glavni i odgovorni urednik Marijan L e k i ć . Na završnoj svečanosti obilježavanja 120. godišnjice organiziranog lovstva u Hrvatskoj i 110. godišnjice Slika 7. Ugledni gosti i uzvanici proslave značajnih lovačkih jubi leja na svečanoj sjednici HLS-a u hotelu "Opera" 3. stude nog 2001. (Foto: Boris Debogović) neprekidnog izlaženja "Lovačkog vjesnika" 3. studenog 2001. u hotelu "Opera" u Zagrebu, predsjednik HLS-a Đuro Dečak o Vjesniku je rekao između ostalog: "Osnovan davne 1892. godine, list nije imao samo svrhu da djeluje na stručnom lovačkom planu već da bude i izraz nacionalnih težnji Hrvata, kako u okviru Austro-Ugarske monarhije tako i bivše Jugoslavije. Ovoj tradiciji i ovoj orijentaciji "Lovački vjesnik" je ostao vjeran i do današnjih dana kada izlazi u nakladi od 55.000 primjeraka. Ne ulazeći u sadržaj našeg glasila tijekom tako dugog razdoblja izlaženja, ne spominjući njegove časne urednike i brojne suradnike, slobodan sam ustvrditi da su rezultati djelovanja našeg "Vjesnika" najbolje jamstvo za njegovo daljnje uspješno izlaženje, prosperitet i svaki napredak". Alojzije Frković LITERATURA: Čeović , I. 1941: U pedesetoj godini. Lovački-ribarski vjesnik 1, str. 2-4. Čeović , I. 1942: U drugo polustoljeće. Lovačko-ribarski vjesnik 1, str. 4-6. Frković , A. 1993: Bibliografija Lovačko-ribarskog vjesnika 1892-1991. Lovački Savez Hrvatske Zagreb, str. 472. Frković , A. 2001: Sto deset godina "Lovačkog vjesnika". Lovački vjesnik 1-2, str. 7; 3, str. 7; 4, str. 7; 5, str. 5; 6, str. 5; 7/8, str. 5; 9, str. 5; 10, str. 9; 11, str. 11; 12, str. 11. Frković,A.2001: Sto deset godina u službi hrvatske lovne prosvjete. Lovački vjesnik 11, str. 6-9; 12, str. 14-21. Jagić , R. 1953: Šezdeset godina "Lovačkog vjesnika". Lovački vjesnik 7-8, str. 159-162. Kesterčanek, F. 1897: Tko za "Viestnik..." taj za družtvo. Lovačko-ribarski viestnik 12, str. 133-134. Kesterčanek, F. 1901: Na domaku prvog desetgodišta. Lovačko-ribarski viestnik 12, str. 133-134. Kovačević , T. 1991: U susret 100. obljetnici. Lovački vjesnik 1-2, str. 3. Lekić, M. 2001: 110 godina u službi prirode i lova. Lovački vjesnik 1-2, str. 3. Raić, L. 1963: "Lovački vjesnik" od osnutka 1892. do 1918. Lovački vjesnik 10, str. 223-225. Raić, L. 1963: "Lovački vjesnik" od 1918. do 1946. Lovački vjesnik 12, str. 284-288. Raić, L. 1972: Osamdesetgodišnjica "Lovačkog vjesnika". Lovački vjesnik 9, str. 211-214. R6ssler,E . 1910: K promjeni uredništva našeg lista. Lovačko-ribarski viestnik 2, str. 21. Stopar,B. 1962: Sedamdesetogodišnjica "Lovačkog vjesnika". Lovački vjesnik 8/9, str. 189-192. Zoričić , M. 1942: Pedesetprvo godište. Lovačko-ribarski vjesnik 1, str. 1-3. |
ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 93 <-- 93 --> PDF |
nik pronalazio u redovima pismenih lugara, nadlugara, čko-ribarskog vjesnika" (LRV). Umro je 21. kolovoza šumarnika, pravnika i bogatih lovozakupnika iz svih 1915. ne dočekavši kraj Prvog svjetskog rata. Svojim krajeva tadašnje Hrvatske i Slavonije, koji su "revno izdjelovanjem kao prvi urednik Vjesnika doista je zasluvješćivali uredništvo o svim zanimljivim događajima iz žio spomenik „trajniji od mjedi" (R a i ć 1962). svog područja". Ogromne su i neprolazne zasluge Frana Žav. Kesterčaneka u pokretanju, održanju i afirmaciji "Lova Šumari među najrevnosnijim suradnicima Godine 1910. od broja 2 uredništvo lista preuzeo je Ervin Rossler (Kyjov, Moravska, 20. 8. 1876 - Zagreb, 6. 1. 1933), doktor bioloških znanosti i sveučilišni profesor, koji je predmet Lovstvo predavao na Šumarskoj akademiji i na Šumarskom odjelu Gospodarsko- šumarskog fakulteta u Zagrebu. Kao vrli poznavatelj prirodnih znanosti otišao je korak dalje od svog slavnog predšasnika. Svoje gledanje na lovačku praksu temeljio je na činjenici da priroda predstavlja jedinstvo, da postoji vezani lanac odnosa vrsta unutar prirode koji čovjek sve više narušava. Sloveći kao prvi propagator ekologije u nas, te svoje stavove zastupa i potiče i kao urednik LRV-a i kao tajnik Prvog hrvatskog društva za gojenje lova i ribarsta. Uredujući list uoči, za vrijeme i prvih godina nakon Prvog svjetskog rata, Rossler se suočava s nepremostivim financijskim (ne)prilikama i pomanjkanjem suradnika. Da bi osigurao kontinuitet izlaženja lista, dobar dio prostora na vidno manjem obimu (tijekom pet godina, od 1915. do 1919. god. LRV je tiskan na ukupn 282 stranice ili 5 stranica po broju, s ukupno 136 većih i kraćih priloga) ispunjava vlastitim člancima, od zanimljivih i poučnih priloga iz stranog, pretežito njemačkog tiska, do odličnih članaka iz ribarstva, opravdavaju tako ime časopisa kao lovačkog i ribičkog glasila. Godine 1928. na scenu stupa liječnik u uredničkoj ulozi. Riječ je dabome o dr. med. Alfonsu Šemperu (Graz, Austrija, 25. 10. 1892 - Zagreb, 25. 9. 1940), koji je smrću Ervina Rosslera, slijedom dosadašnje prakse, kao tajnik Prvog hrvatskog društva, automatizmom preuzeo dužnost glavnog i odgovornog urednika lista. Preuzimajući uređivanje lista, zapisat će jedan od kasnijih urednika LRV-a, Šemper je donio dvije najvažnije kvalitete dobra urednika: skromnost glede vlastitih autorskih ambicija i instinkt za pronalaženje i otkrivanje pravih suradnika, koji će list "nositi". U te zasigurno valja uvrstiti šumarnike Zlatka Turkalja, Pavla Wittmanna, Vilima Dojko vica... Za njegova urednikovanja, počevši od 1926. godine LRV postao je, uz glasilo svog osnivača Hrvatskog društva za gojenje lova i ribarstva, i glasilo novoustanovljenog Saveza lovačkih društava za Hrvatsku i Slavoniju (osnovan 1925. godine). Preranom i iznenadnom smrću zaslužnog tajnika i urednika Alfonsa Šempera, koji je već sačinio program za dostojnu proslavu skorašnje pedesetogodišnjice izlaženja Vjesnika, pod kraj 1940. god. za urednika je imenovan još jedan šumarnik, ing. Ivo Čeović , koji će list voditi praktički tijekom svih godina Drugog svjetskog rata. Živeći i radeći u izuzetno teškim prilikama, kada je "sav svijet obuhvaćen plamenom rata kakvog ne pamti povijest roda ljudskoga", Čeović kao dokazani šumarski i lovni stručnjak čini izuzetne napore da poput svojih prethodnika, "koji su radili neumorno da naš prvi i najstariji lovački list... ne smije prestati izlaziti", osigura listu daljnje izlaženje. U tome ga nije omela ni privremena odluka Predsjedništva vlade NDH od 24. lipnja 1942. "o obustavi daljnjeg izlaženja tiskopisa "Lovačko-ribarski vjesnik", a sve sa željom da lovcima pruži što više stručnog štiva iz domene uzgoja, zaštite i lova divljači. Na pragu drugog polustoljeća izlaženja LRV-a Čeović se putem lista obraća lovcima potencijalnim suradnicima, kojih uvijek nedostaje, ovim riječima: "Živa riječ je dobra, ali pisana je još bolja... Naš "Lovačko-ribarski vjesnik", taj nosilac lovačke prosvjete i nauke čeka na vaše članke i dopise, čeka da ih prenese do krajnjih granica naše drage domovine". Za Čeovićeva mandata, a preko stranica LRV-a, na hrvatsku lovačku scenu stupapravnikdr.se. Milovan Zoričić, zasigurno jedna od vodećih ličnosti lovačke organizacije Hrvatske i šire. Ustvrdivši u svom uvodniku za broj od siječnja 1942. godine daje naš list ne samo prvi na jugoistoku Europe, nego i medu prvima na Starom kontinentu (stariji su od LRV-a samo belgijski "Chasse et peche" i njemački "Der Deutsche Jager"), Zoričić piše: "Činjenica da je naše glasilo i kroz najteža vremena punih 50 godina služilo hrvatskoj lovnoj prosvjeti, svakako daje dokaza obstojnosti jedne visoko razvijene tradicije i osjećaja dužnosti naših lovaca. To tim više, što za razliku od ogromne većine drugih lovačkih časopisa , suradnici našeg Vjesnika ne primaju nikakvu plaću za svoje članke, nego je svaki članak dobrovoljni doprinos u radu za opće dobro... Tu našu tradiciju dužnost nam je stoga sačuvati uz svaku žrtvu, jer možemo na nju biti ponosni i jer se ako igdje, a ono u kulturnim stvarima na prošlosti najbolje gradi budućnost". Samo na kratko u prvom poslijeratnom razdoblju dužnost urednika preuzima književnik Danko A ngj e linović (Makarska, 13.4. 1891 -23.9. 1963), da bi |
ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 94 <-- 94 --> PDF |
počevši od 1947. godine novoustanovljena Privremena uprava Saveza lovačkih društava NR Hrvatske na mjesto glavnog i odgovornog urednika postavila književnika Bogdana Stop ara (Zagreb, 15. 9. 1921 - Zagreb, 18. 10. 1988), koji će, uz stanku od nepune četiri godine, list uređivati gotovo punih 30 godina. Novo društveno-političko uređenje, a s tim u vezi i sve veće zadaće, zahtijevali su neminovno ozbiljnije promjene i sadržaja i opreme lovačkog glasila. Nametnula se ozbiljna potreba da se novom "narodnom lovcu" dade osnovno stručno štivo, da mu se prikaže stvarno stanje u lovištima i upozori na mjere koje treba poduzeti da se ono popravi, da se podigne brojno stanje divljači. Izvrsni Stoparovi uvodnici predstavili su nam tako donošenje nemalog broja "saveznih" i "republičkih" zakona o lovstvu, ukidanje kotarskih i ustanovljenje općinskih lovačkih saveza, izvanrednu skupštinu Lovačkog saveza Hrvatske u Varaždinu 1969. godine. Rezultati djelovanja "Lovačkog vjesnika Počevši od dvobroja 7/8 za 1982., u kojem je objavljen nekrolog nenadano preminuloj mladoj urednici Mirjani Šilobod i razgovor s Bogdanom Stoparom urednikom s najdužim stažem, na mjesto urednika "Lovačkog vjesnika" postavljen je Tihomir Kovačević (Danilovgrad, Crna Gora, 25. VII 1948), treći po redu šumarski stručnjak na toj dužnosti. Kako bez dobrih suradnika nema ni dobrih članaka, a otud ni dobrog lista, uz stare već afirmirane suradnike, poput šumara Drage And rašića, Zvonka Cara, Jana B r n e, Đure N i kolandića, Alojzija Frkovića, Josipa Pordana..., agronome Josipa Kišpatića, Stjepana Darabuša..., veterinare Ota R o h r a, Maksa K a r 1 o v i ć a, liječnika Bogdana Sabljicu i drugih. Kovačević pronalazi nova imena koja će svojim prilozima i tematikom koju obrađuju unijeti toliko potrebnu svježinu i dati novi "štih" listu. Tako će akademik Mirko M a 1 e z otpočeti s nizankom na temu divljači, lova i lovstva u prethistoriji, Tomislav Hruškovec sa serijalom "najljepše stranice animalistike", šumamik Željko Štahan o manje poznatim, rijetkim i ugroženim životinjama i bilinama, Marijan Žižanović o sokolarstvu i lovnim pticama grabljivicama, Jovica B a 1 ać o lovnim psima i kinologiji. Odlične priloge iz tog razdoblja potpisuju: Josip Gelenčir, Rade Stojadinović, Đuro koja je svojim zaključcima otvorila novu eru u hrvatskome lovstvu i u organizacijskom pogledu i glede odnosa u prirodi. Iz njegovog britkog i lucidnog pera nije samo popraćen nego je i sročen Program razvitka lovstva Hrvatske, koji je "po svojim suvremenim načelima postao dugoročni putokaz razvitka naše lovačke organizacije". To isto vrijedi i za Povelju o lovačkoj etici, ponašanju i lovačkim običajima (1972), kojom je ocrtan lik tadašnjeg lovca, da nabrojimo samo neke najznačajnije. Za Stoparova kraćeg izbivanja s mjesta urednika tu će dužnost od 1955. do početka 1959. obavljati kustos Lovačkog muzeja LSH Lazar Raić (Mohač, Mađarska, 19. 8. 1901 - Zagreb, 21. 4. 1978), a nakon Stoparovog definitivnog povlačenja iz aktivne službe (1979) kroz sljedeće tri godine na dužnosti glavnog i odgovornog urednika bit će biologinja Mirjana Šilobod (Jastrebarsko, 27. 3. 1948 -Zagreb, 18. 6. 1982.). - jamstvo njegova daljnjeg prosperiteta urednik, "prikriveni hajduci u redovima lovaca" koji su u "balvan revoluciji digli lovačku pušku na svog prvog susjeda, prijatelja, čovjeka s kojim su osuđeni živjeti zajedno..." Nije stoga čudo da će za najžešćeg udara agresije (srpanj-prosinac 1991) iz Lovačkog saveza Hrvatske biti odaslana obavijest da "Lovački vjesnik" zbog ratnog stanja "do daljnjega neće izlaziti". No Uredništvo i novi urednik Edi Marinović (Split, 2. 12. 1954 Đurđevac, 27. 8. 1994) to ne prihvaćaju. "Obustava bi", riječi su Marino vica u njegovom prvom obraćanju čitateljima, "na neki način značila i predaju, malu kapljicu u slapu agresorskih želja da ukine i izbriše sve hrvatsko..." Iznenadna i tragična smrt urednika Edija Marinovića bila je velik gubitak za kvalitetu i čitanost "Lovačkog vjesnika". Da se do izbora novog urednika sačuva kontinuitet izlaženja lista kao "važnog i neod .ledanaest urednika Lovačko-ribarskog vjesnika u prvih 110 godina izlaženja (1892-2002) 1. Fran Z. Kesterčanek 2. Ervin Rossler 3. Alfons Semper H u b e r, šumar Zoran T i m a r a c, Duško G r g i č e v i ć 4. Ivo Ceović i mnogi drugi. Za urednikovanja Tihomira Kovačevića 5. Danko Angjelinović broj lovaca, a otud i čitatelja "Lovačkog vjesnika" stal6. Bogdan Stopar no raste. Od 68.000 u 1985. godini, broj lovaca se u 7. Lazar Raić 1986. povećao na rekordnih 71.000, kolika je trebala 8. Bogdan Stopar biti i naklada lista. Da je potkraj devedesetih godina 9. Mirjana Šilobod prošlog stoljeća naše lovačko glasilo zaista došlo u 10. Tihomir Kovačević nepriliku da utihne, nisu bili razlozi financijske prirode. 11. Edi Marinović Posrijedi je agresija na Hrvatsku i, kako je to zabilježio 12. Marijan Lekić 1892- 1910 (broj 1) 1910 (br. 2)- 1928 (br. 6) 1928 (br. 7) - 1940(br. 10) 1940 (br. 11)- 1945 (br. 2) 1945 (br. 3)- 1946 (br. 2) 1947-1955 (br. 8) 1955 (br. 9)- 1958/59 (br. 12) 1959/60.- 1979 (br. 5) 1979 (br. 6)- 1982(br. 6) 1982 (br. 7)- 1991 (br. 8) 1991 (br. 9)- 1994(br. 10) 1995 (br. 7/8) i dalje |