DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 89 <-- 89 --> PDF |
VRABAC (Passer domesticus) - PTICA 2002. GODINE Danas na pragu novog trećeg milenija, sa sigurno( dosad!) svoje nepromišljene čine, na probleme koje je šću možemo ustvrditi da je čovjek bio taj koji je tijes njima izazvao, taj isti čovjek danas putem međunakom minula dva stoljeća imao najveći utjecaj na prirorodnih organizacija, pa i one najviše - Organizacije dni okoliš. Mijenjao gaje na različite načine i različiujedinjenih naroda, barem jedan dan, a po potrebi mjetim postupcima, kako bi sebi što brže učinio život sve sec, pa i cijelu godinu posvećuje određenom problemu. boljim, ne mareći pritom za moguće štete po zdravlje u Općim dobrima kao što su zemlja, voda, zrak... posvesadašnjosti i na ugroženu opstojnost čovječanstva u ćenje tako Svjetski dan voda (22. ožujka), Dan Zemlje budućnosti (Ružička 2002). Da bi upozorio na te (22. travnja), Mjesec zaštite od mina (travanj 2002)... Vrabac ptica okoliša naših kuća Kako je s područja zaštite prirode godina 2002. proglašena Međunarodnom godinom planina bilo je za očekivati da će i "ptica godine" ove godine biti iz tog miljea, budući da "uništavanje europskih planina ugrožava više od polovice ukupnog broja planinskih vrsta ptica" (Mužinić 2002). I dok smo tako očekivali da će Njemačko društvo za zaštitu prirode (orig. Naturschutzbund Deutschland, NABU), koje već punih 30 godina provodi izbor, pticom godine proglasiti primjerice nama šumarnicima i lovcima najbližeg tetrijeba gluhana (Tetrao urogallus), ili srodnika mu lještarku (Tetrastes bonasia), planinsku sjenicu (Parus montanus), gorsku pastiricu (Motacilla cinerea), planinskog (grivastog) kosa (Turdus torquatus), krstokljuna (Loxia curvirostra), žutokljunu galicu (Phyrrocorax graculus) ili koju drugu prorijeđenu i ugroženu ptičju vrstu gorja i planina, izbor je pao na Vrapca, vrapca pokućara, domaćeg ili kućnog vrapca {Passer domesticus) koji, rekli bismo, "ni glasom ni stasom" ne zaslužuje taj izbor. Je li baš tako? "Kućni vrabac u ulozi ptice godine objedinjuje glavne probleme u zaštiti prirode i ima nas na što upozoriti. To nije lak zadatak, jer su problemi stanja europskog okoliša mnogobrojni i raznovrsni, iako povezani. Pomognemo li vrapcu da ispuni svoj zadatak, vratit će i čovjeka prirodnijem životu" (Mužinić 2002). Kako mu kazuje ijedno od imena, vrabac je ptica okoliša naših kuća, posebno onih u većim naseljima i gradovima koje okružuju parkovi, vrtovi, voćnjaci, šumarci... gdje druguje s kosom, velikom sjenicom, češljugarom, grlicom, svrakom i/ili vranom sivom. Nekad u davnoj prošlosti vrabac je stanio stepe Bliskog istoka odakle se, usporedo s obradom zemlje, stao širiti, nastanivši danas praktički cijelu Europu, Aziju i sjeverozapadnu Afriku.. Ne poznaju ga Islanđani kao ni stanovnici dalekog Sibira. Godine 1850. prenijet je u SAD, proširivši se danas na oba američka kontinenta. Uz, uvjetno rečeno, vrapca pokućara, razlikujemo još tri vrste vrabaca. To su španjolski vrabac (Passer hispaniolensis), s tendencijom stalnog širenja s juga Dalmacije prema Hrvatskom primorju i Istri, poljski vrabac (Passer montanus), koji je manje vezan za ljudska naselja i vrabac kamenjar (Petronia petronia), staneći stjenovita planinska područja. Slika 1. Mužjak vrapca (desno) razlikuje se od ženke po kestc njastom plastu, sivom tjemenu i trtici te crnom grlu. Slika 2. Snubljenje ženke obično je popraćeno ratobornim Izvor: Buch der Vogclwelt "tetetetet..." mužjaka |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 90 <-- 90 --> PDF |
Ptica snažnog reprodukcijskog potencijala Naš vrabac, ptica godine 2002., pripadnik je roda vrapčarki (Passeriformes), porodice zeba (Fringillidae) i roda vrabac (Passer). Osobitost svih zeba, pa tako i vrapca, je da im je kljun debeo i podešen za drobljenje raznih sjemenki, koje su im pretežita hrana. Za vrijeme gniježdenja i odgoja mladih većina tih ptica hrani svoje mlade kukcima i njihovim razvojnim oblicima, pa su u to vrijeme vrlo korisne. Sve ove ptice nisu tupične selice, ostavši u pravilu vjerne zavičaju i za najljuće studeni. Za razliku od većine zeba, koje grade lijepa gnijezda u višim čestima drveća, vrabac ih podiže ni osobito lijepa niti osobito trajna (makar u njima i sam spava!), pod strehom u pukotinama zidova i rupama krovišta, u dupljama stabala uz kuće i u "kućicama", umjetnim dupljama, koje smo postavili za gniježdenje ptica dupljašica. Prema boji perja moguće gaje lučiti po spolu. Mužjak se lako prepoznaje po kestenjastom plastu, sivom tjemenu i trtici te crnom grlu. Ženka kao i mladi više su svjetlijesmeđe boje sa samo jednom svijetlom krilnom prugom (Radović 1999). Glasa se monotonim zivkanjem "šilp", "šilp"... ili u naletu svađa, pri snubljenju ženke, srditim "errr" ili "tetetetet". Neke posebne uhu umiljate pjesme, poput pjeva ostalih zeba, vrabac ne pozna. Nakon spolne zrelosti (s navršenom godinom dana!) jednom ustanovljeni par duže vremena ostaje zajedno podižući potomstvo. Od ožujka do kolovoza ženka snese 5-6 jaja na kojima, naizmjence s mužjakom, sjedi 12-14 dana. U prvim danima mlade isključivo hrane upola probavljivim kukcima, pretežito gusjenicama štetnih mrazovaca (Operophthera sp.). Nakon 15-17 dana mladi napuštaju gnijezdo, postajući sve to više vegetarijanci. Vrabac je vrlo plodna ptica: redovno donese tri, a i četiri legla godišnje! Umiljati "žitokradica´ Kao "čovjekov kulturni pratitelj" ne čudi daje vrabac, taj mali i neugledni "ptič" (i veliki krič!) našao svoje mjesto u literaturi, glazbi... Dok je veliki W. A. Mozart posvetio vrapcu jednu svoju skladbu, rimski pjesnik i pisac erotskih i mitskih pjesama Publije Valerije Katon, svojoj Ijubovci Lezbiji piše: "Vrapče, djevojci mojoj ti si radost, igra s tobom se često, privija te... Kad bih mogao poput nje u igri S tobom, vrapče, blažiti jade svoje duše!" Prema Vaj di (1974) sve zebe pa tako i naš, kako ga zove, domaći vrabac može biti štetan kao "žitokradica", kada u jatu napadne posijana polja ili žito pri zriobi, ali može biti i koristan kad se hrani sjemenjem korova ili kad uništava insekte. Prema nekim autorima borba protiv korova bila bi bez zeba beznadna! Vrapci su veliki neprijatelji poljskog gospodarstva i tu čine više štete nego što pojedu. Prema T h e m u, kako to navodi Vaj d a, štete koje počini jedan vrabac iznose godišnje 2,5 kg, pa čak i do 4,7 kg žita. Općenito se vrapci malo hrane štetnim insektima; oni ne čine ni 10 % njihove hrane. Jedu cvjetne pupove i kidaju cvjetove. Hrane se sočnim voćem (trešnjama, grožđem, ja godama). Krupnije voće, poput šljiva, kajsija, krušaka, samo načmu pa se ono pokvari. Vrabac je već od davnine u svijetu smatran "zlim štetnikom". Nismo ga bolje ni mi tretirali. Slično kao s vukom, za čiju su glavu dosta dugo iza Drugog svjetskog rata isplaćivane novčane nagrade ("taglie") i tamanjenje vrabaca u ratu i poslije rata stimuliralo se novčanim premijama! Iako momentalno uživa zakonsku zaštitu (Pravilnikom o zaštiti pojedinih vrsta ptica lAvesI iz 1995.godine sve su zebe pa tako i vrabac proglašene posebno zaštićenim životinjskim vrstama), sve su glasnija htijenja da se usporedo s donošenjem novog Zakona o zaštiti prirode vrabac izuzme iz popisa zaštićenih vrsta ptica. Prijeti li našem vrapcu opasnost od nestanka? Naš vrabac - ptica godine 2002. nije ugrožen, jer je općenito raširen, izvanredno plodan i prilagodljiv (Božič 1983). Smatramo da, iako kod širokog kruga ljudi slovi kao "štetočinac", ne bi smio doći na popis ptičjih vrsta "bez lovostaje". Svojim brojnim potomstvom, nama šumarnicima od značaja, uništava velik broj štetnih insekata i njihovih razvojnih oblika. Alojzije Frković LITERATURA: Božič, I. 1983: Ptici Slovenije. Lovska zveza SloveRužička, I. 2002: Racionalno korištenje prirodnih nije. Ljubljana str. 430. izvora. Priroda 4: 14-15. Muzi ni ć, J. 2002: Međunarodni dani i godine u zaVaj da, Z. 1974: Nauka o zaštiti šuma. Školska knjiga. štiti prirode. Hrvatska vodoprivreda 113:49-51. Zagreb str. 482. Rucner, D., R. Kroneisl 1955: Moja knjiga o pticama. Školska knjiga. Zagreb str. 184. |