DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 51     <-- 51 -->        PDF

STRUČNI ČLANCI - PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 3-4, CXXVI (2002), 165-173
UDK 630* 907.1


LJEPOTU I BOGATSTVO EKOSUSTAVA HRVATSKOG
JADRANA TREBA OČUVATI


THE BEAUTIFUL AND RICH ECOSYSTEM OF THE
CROATIAN ADRIATIC SHOULD BE PRESERVED


Ivan TOLIĆ*


SAŽETAK: Republika Hrvatska, mala pomorska država, poznata po mnogim
prirodnim znamenitostima i ljepotama, čiji se krajobrazi sukladno mijenjaju
od Jadranskog mora s dugim nizom otoka i otočića, do osebujnih Dinarskih
planina, i šuma Gorskog Kotara, te slikovitih slavonskih nizina i
hrastovih šuma, i vrbika uz rijeke, do zelenih brežuljaka Hrvatskog zagorja,
zahtijeva osobitu skrb u zaštiti tih istih ljepota. Unutar tih okvira, autor ovog
članka posebice želi naglasiti ljepotu i bogatstvo ekosustava hrvatskog Jadrana
s mnoštvom krških fenomena te ljepota obale Istre, Hrvatskog primorja
i Dalmacije, koje ukrašavaju endemi biljnih i životinjskih vrsta.


Nikada stanovništvu tih prostora prirodni resursi nisu bili mrtvi kapitali,
već su razumno korišteni i s ljubavlju čuvani. Ali isto tako na vjetrometini povijesnih
zbivanja, narod je ponekad bio prisiljen, zbog svojih potreba i tuđinskih
osvajača, prekomjerno iskorištavati svoje bogatstvo i mijenjati prvobitni
izgled. Posebice su šume na jadranskom području u prošlosti mnogo stradavale,
stoje ostavilo vidne tragove u prostoru. Upravo je šuma glavni element
u bogatstvu biološke raznolikosti, krajobraza, čistoće zraka, voda i tla, koji
na tim prostorima život čine lijepim i ugodnim. Sada su te šume nerazdvojivi
dio Hrvatskih šuma i čine najveći obnovljivi prirodni resurs Hrvatske. Veliki
zahtjevi glede smještaja infrastrukturnih i drugih objekata u jadranski prostor,
zahtijevaju odgovor s mnogo mudrosti, dalekovidnosti i razboritosti za
donošenje takvih odluka. Promašeni zahvati u prostoru, a posebice zahvati u
šumski organizam koji daje posebnu fizionomiju jadransko-krškom području
lančano izazivaju niz drugih posrednih promjena, koje ostavljaju trajno štetne
posljedice na krajobraz, biljni i životinjski svijet kopna, rijeka i mora.


Ključne riječi: Jadran, otoci, priobalje, krš, krški fenomeni, rijeke,
podzemne vode, tlo, flora, biljne zajednice, fauna, klima, ekosustav, turizam,
požari, energija, biomasa, vjetar, vjetrenjače, sunčeva energija, ekologija


UVOD - Introduction


Govoriti o ljepoti i bogatstvu ekosustava hrvatskog ske, bilo bi krnje i manjkavo. Ipak, zbog nekih posebnoJadrana
kao o nekom izdvojenom prostoru a ne povezasti
jadranskog područja potrebno je istaknuti njegovo
ti ga u jedinstvenu organsku cjelinu Dinarskih planina, značenje, eventualnu ugroženost i potrebu zaštite. Opšuma
Gorskog Kotara, slavonskih nizina i hrastika, zećepoznati
zemljopisni podaci, geološke i pedološke kalenih
brežuljaka Hrvatskog zagorja ili zanemariti naciorakteristike,
klimatski uvjeti te biljni i životinjski svijet,
nalnu strategiju prostornog uređenja Republike Hrvat-tim prostorima daju posebnu fizionomiju, koja kroz te


osobine ima jako izraženu turističku dimenziju.


Povijesna uloga šuma za opstanak života na tim


* Ivan Tolić, dipl. ing. šum., "Hrvatske šume" d.o.o., Uprava
prostorima bila je od posebne važnosti, a sada je njena


šuma Split




ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 52     <-- 52 -->        PDF

I. Tolić: LJEPOTU 1 BOGATSTVO EKOSUSTAVA HRVATSKOG JADRANA TREBA OČUVATI Šumarski list br. 3 4. CXXVI (2002), 165-173
funkcija u razvoju turizma najzastupljeniji motiv, i po


slije mora i drugih čimbenika te prostore čini lijepim i


ugodnim za boravak i odmor. Iz tih razloga, pri opisu


osnovnih značajki i veličine tog područja, šume treba


naglasiti kroz njezine ukupne općekorisne funkcije, s


posebnim naglaskom na ambijetalne i vizualne turisti


čke funkcije. Nije zanemariva ni izravna gospodarska


vrijednost tih šuma, jer je to područje koje može imati


veliku proizvodnju biomase.


Zanimljivi su neki napisi u kojima se piše o stanju


šuma u Dalmaciji u 18. i 19. i kroz 20. stoljeće (Fortis,


Dandolo, Lorini).


"Ono nepromišljeno, ono pretjerano ogoljenje, koje
sve uništava i sobom donosi oskudicu drva i paše; ono
ogoljenje kamenita tla, ono potpuno ogoljenje tla uopće,
ona bijeda i opadanje primorskih sela, kojima se ne
iscrpljuje samo njegov štetan utjecaj na površini zemlje,
gdje proizvodi ipak toliko žalosnih posljedica,
nego sobom donosi još i pustoš i ispod luora. Kišnica,
koju više ne zadržava ni lišće ni korjenje šumskog drveća,
silazi naglo s ogoljelih proplanaka gora mutna i
glibava u more ...


... Od svih brdskih zemalja koje opkoljavaju Jadransko
more i Sredozemlje ni jedna nema strahovitiji
izgled, ne pruža neugodniji prizor očima stranca, ne
rastužuje jače dobrog rodoljuba od gole i suixrve prošlosti
obalnih visova Dalmacije. Dobrodušan čovjek
koji nije sklon optuživati maćehu prirodu; i prije nego
što stupi nogom na tu zemlju, žali iz daleka nesretni narod
kojemu je dosudjena tako divlja domovina, tako
nezahvalno tlo. Ali čim mu se pružila prilika da malo
dublje prodre u unutrašnjost i da se popne do ogoljelih
brdskih obronaka, biva svjestan svoje pogreške, i ne
optužuje zajedničku nam majku nego divlje nepromišljene
sinove, uzročnike pustoši i užasa ..."


Alberto Fortis (1741-1803) talijanski biolog i putopisac,
(Viaggo in Dalmazia, 1774).


Prije gotovo 200 godina Vicko Dandola, providur
Dalmacije, u svom izvješću za 1807. godinu koje je
uputio Napoleonu, govori o žalosnom stanju šuma u
dalmatinskim okružjima.


"U Dalmaciji ima šuma, koliko u najšumovitijim
pokrajinama u Austriji, dapače i u Europi, pa ipak malo
koja zemlja oskudieva toliko drvima, koliko baš Dalmacija
...


... kako nije bilo drveća u tim tobožnjim šumama,
jedino što se je još moglo iz njih izvaditi, bile su stare žile
i panjevi, koji su se za ogrijev prodavali; nu tim se guljenjem
velika šteta naniela, jer je ono malo zemlje, što
je bilo po kršim, sad se raskopalo, pa prva bura razniela
bi zemlju, a na površini nebi više ostao nego gol krš ...


... Dobra polovica poharnih dalmatinskih šuma (do
60 %) sada se dakle iznova podiže, i to najviše zaslugom
pučanstva, jer šumski zakon god. 1873. e ni samoj
političkoj vlasti ne daje velika utjecaja ...


... I umjetno zašumljavanje već prilično napreduje.
Po zagorju se ponajviše sadi borovina, a u primorju većinom
lučevina (Pinus halepensis) ...


... Milina je sada pogledati bregove i obronke, koji
su nedavno bili goli, a sada su već zastrti mladim zelenilom,
te sudeći po dosadašnjem uspjehu, nadati se
je, da će, uznastoji li se i unapried tako, Dalmacija bit
doskora opet okićena vječnim zelenilom, kao stoje nekoć
bila.


Dalmatinska šumska flora znatno je zanimiva, jer
se ona u velike razlikuje od flore ostalih pokrajina u
monarhiji - izuzevši istarsko primorje i otoke ..."


Dalmacija-gospodarstvo (Austro-Ugarska monarhija)
Prievod s njemačkog, Spljet, 1892.


"Od davnih vremena upotrebljavala se za lov srdela
borovina - Pinus marittima, halepensis, pinea, austriaca
itd. Bor se davno udomio po svim našim ostrvima
(otocima),od kojih je neki bio sve do mora zaodjenuo.
Glasovite su bile borove šume na Korčuli -Corcyra
nigra. Tim šumama nema gotovo više traga ...


Što manjka dolazi iz Italije, naime iz Viesti na poluotoku
Gargano.
... a hoće se svakoj potegači (vrsta mreže) za cijelo
ljeto od 100 do 120 kubičnih metara drva ...


Kvarnerskim ostrvima (otocima) i po sjevernoj
Dalmaciji, borovinu je davno već zamjenila smrekovina
- Junipers oxycedrus, macrocarpa, phoenicea, ali
ova češernjača slabo zamjenjuje borovinu ... Nu, ni po
jada, daje bar smrekovine dosta, ili da se posječena borova
ili smrekova šuma može da pomladi ..."


Petar Lorini (Ribanje i ribarske sprave - 1903.)
Nekada ranije, kroz povijest, mnogi su osvajači dolazili
na istočne obale Jadrana radi, u to vrijeme, najvećih
njenih bogatstava - šume. Posljedice su bile katastrofalne,
pa kasniji posjetitelji, zvani i nezvani, makar bili i
u ulozi osvajača hrvatskog Jadrana, sa zabi´inutošću
doživljavaju šume na otocima i priobalju. Kada su bolje
upoznali te prostore, divili su se prirodnim ljepotama tih
krajeva, koji su opisani kao njljepši dio Sredozemlja.


Slika 1. Krajobraz narušen šumskim požarom




ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 53     <-- 53 -->        PDF

I. Tolic: LJEPOTU I BOGATSTVO EKOSUSTAVA HRVATSKOG JADRANA TREBA OČUVATI Šumarski list br. 3 4. CXXVI (2002). 165-173
GEOGRAFSKE ZNAČAJKE I HIDROGRAFSKE SPECIFIČNOSTI
HRVATSKOG JADRANA I PRIOBALJA
Geographic characteristics and hydrographic features of the
Croatian Adriatic and the coastal region


Hrvatski je Jadran obgrljen brdsko-planinskim vijencem
Dinarida, s nadmorskim visinama i preko tisuću
metara, gdje je najviši vrh Sveti Jure (1762 m) na
Biokovu. U geološkim mjerilima to su mlade karbonatne
naslage gornjeg trijasa, jure, krede i starijeg paleogena,
jedne jedinstvene karbonatne ploče, koja je razlomljena
tektonskim pokretima. Karbonati su pretežito
vapnenci, a sporadično dolomiti. Erozijom tada mladog
kopna stvara se klastični materijal, koji se taloži i
tvori padine i plaže.


Čitavo područje ukrašeno je krškim fenomenima,
ponajprije impozantnim vrhovima i strmim stijenama,
škrapama, vrtačama, špiljama, ponorima, kanjonima i
udolinama, kao rezultat milenijskog utjecaja atmosferskih
čimbenika, a prije svega razornog djelovanja voda.
Rezultat tektonskih pomicanja i vodnog učinka,
mjestimično su usječeni veći ili manji kanjoni ili riječni
vodotoci koji poje i hrane more, a ono putem riječnih
udolina, ponekad duboko u hrvatsko kopno, šalje
mediteranski ugođaj.


Veličanstveni kanjoni i razvedenost reljefa i morske
obale, s posebno zanimljivim otocima i otočnim skupinama,
tom području daje bogastvo prirodnih ljepota.
Koliko god hrvatski Jadran i priobalje izgledali mali,
obiluju raznolikošću i svrstavaju se u najzanimljivije
predjele u Europi.


Od ukupne površine hrvatskog kopna (56691 km2),
na slivnom području jadranskog dijela Hrvatske je oko
23 740 km2 površine, a teritorijalno more obuhvaća
31 067 km2. Unutar tog teritorija ima 718 otoka (66 naseljenih),
389 hridi (vrh iznad razine mora) i 78 grebena
(vrh ispod razine mora). Dužina morske obale je
5 835 km, od čega je obala otoka, hridi i grebena 4 057
km. Svi kopneni dijelovi građeni su od karbonatnih naslaga,
osim otoka Brusnik (3 ha) i otoka Jabuka (1,15 ha)
koji su eruptivnog podrijetla (diabaz). Najviši otočni vrh


je Vidova gora (780 m.) na otoku Braču, a otok Krapanj
je s najmanjom nadmorskom visinom (7 m).


Jadransko područje obiluje stalnim vodotocima i rijekama,
što tom kraju omogućuje opskrbu dovoljnim
količinama pitke vode. Od Savudrije do Prevlake ima
24 stalna vodotoka i rijeke. Karakteristika je da su rijeke
relativno kratke i izolirane (osim Neretve) i uglavnom
sami odlučujemo o njihovoj sudbini. Cetina je
najbogatija vodom i najduža (104 km) hrvatska rijeka
jadranskog sliva, koja izvire na 380 m nad morem.


Krško područje Dinarida obiluje podzemnim vodama,
pa se za planine Dinarida može reći da su kolektor
podzemnih voda, koje se sjedne strane dreniraju prema
Jadranskom moru, a s druge prema slivu Crnog mora.
Podzemne vode istječu na površinu na brojnim velikim
krškim izvorima, čiji kapaciteti u kišnim sezonama prelaze
i 100 mVs, međutim ljetna sušna razdoblja donose
bitna smanjenja istjecanja, pa velik broj tih izvora čak i
presuši. Veće količine podzemnih voda Dinarida istječe
ispod razine mora u obliku vrulja uzduž jadranske obale.
Ukupne rezerve visokokvalitetne pitke vode u krškim
područjima prelaze lokalne potrebe i to su danas
strateške pričuve pitke vode za budući razvoj Hrvatske.
Najvažnija strateška i životna sirovina u trećem tisućljeću
bit će nedvojbeno pitka voda. Zemlje koje je priroda
obdarila izvorima i zalihama čiste podzemne vode leže
na "bijelom zlatu", kao što za zemlje bogate naftom ka-žemo
da leže na crnom zlatu. Hrvatsko priobalje, odnosno
cijelo krško područje (oko 54 %) Hrvatske leži na
"bijelom zlatu" i taj dar prirode treba spoznati, vrednovati,
zaštititi, iskorištavati u dopuštenim granicama i naraštajima
cijeniti. Hrvatsko krško područje je specifikum
koji se ne susreće u drugim područjima u Europi i u
svijetu. To je područje sa svojim reljefom, morfologijom,
hidrogeologijom i životnim zajednicama bogato
endemskim biljnim i životinjskim vrstama, te količinom
podzemnih voda izvrsne kakvoće.


PEDOLOŠKA OBILJEŽJA Pedological features


Tla šumskih površina primorskog krša Hrvatske nezamjenljivi
su prirodni resursi, koje treba zaštititi i
očuvati od erozije, oštećenja i onečišćenja. Zbog toga
je nužno podupirati prirodnu progresiju autohtone
šumske vegetacije, a ondje gdje su prirodni procesi
spori potrebno je pošumljavati, prije svega radi zaštite
tla, a potom radi podizanja zelenih površina i proizvodnje
biomase. Glavni tipovi tla su najčešće crnice, rendzine,
crvenice i smeđa tla, a ostali tipovi tla su sporadično
i vrlo rijetko zastupljeni.


Crnice na karbonatnoj podlozi nastaju dugotrajnim
naslagama nekarbonatne mineralne i transformirane
organske komponente. Organska tvar brže mineralizira
u nižim brdskim zonama (organomineralne crnice),
dok se u višima ona nakuplja i tvori organogene crnice.
Rendzine nastaju na podlozi bogatoj kalcijevim karbonatom,
kao što su lapori fliš i dr. Ta su tla vrlo podložna
vodnoj eroziji, zbog toga treba strogo štititi šumsku vegetaciju.
Na svim supstratima zajednička im je osobina
velika vodopropusnost i niska plodnost.




ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 54     <-- 54 -->        PDF

I. Tolić: LJEPOTU I BOGATSTVO EKOSUSTAVA HRVATSKOG JADRANA TREBA OČUVATI Šumarski list br. 3-4, CXXVI (2002), 165-173
Crvenice su najčešća šumska tla na krškom području.
Za njihovu tvorbu potrebno je dugo razdoblje, jer
one nastaju trošenjem tvrdih vapnenaca u kojima ima
99,5 % kalcijskog karbonata, koje otapaju padaline i
ugljična kiselina, a samo od 0,5 % mineralnog ostatka
nastaje tlo. Crvenice spadaju među teška i manje plodna
tla. Dubina crvenica varira i doseže oko 40 cm, ali u
pukotinama, škrapama i vrtačama zadržana u "džepovima"
može biti znatno većih dubina, kada je jako podobna
za zakorjenjivanje šumskih vrsta i povoljno
utječe na proizvodnost.


Smeđa primorska tla tvorbom su vezana za crvenice.
Karakterisično je za ta tla da su nekarbonatna, a


reakcija je iznad 5,5 - blago kisela do neutralna. Plodnost
je veća od crvenice. Najzastupljenija je na srednjim
nadmorskim visinama. Na primorskom kršu više
je zastupljen plitki skeletni varijetet pokriven ulomcima
kamena, koji ga prirodno štite od vodne i eolske
erozije. Ta su tla veoma pogodna za pošumljavanja i
podizanje šumskih kultura na kršu.


Za to područje karakteristične su i kamenjare (litosol),
najčešći sklop profila (A)-C, koje se uglavnom
protežu na višim kotama i strmim stranama.


KLIMATSKA OBILJEŽJA -


Hrvatski otoci i priobalje pripadaju mediteranskom
klimatskom tipu, kojeg karakteriziraju blage i kišne zime
te povišene temperature i sušna ljeta s barem tri puta
toliko padalina u najkišnijim mjesecima zime, kao u
najsušnijim mjesecima ljeta. Godišnje količine padalina
kreću se uglavnom od 900 do 1 200 mm. One u pravilu
rastu od mora i otoka prema unutrašnjosti i s nadmorskom
visinom, te od juga prema sjeveru. Iako na tim
prostorima pada na godinu relativno dosta padalina, raspored
im je općenito nepovoljan za biljni svijet. Osim
toga, većina padalina u vegetacijskom razdoblju pada u
obliku kratkotrajnih pljuskova, tako da tlo velik dio ne
uspije upiti, već otječu neiskorištene površinskim putem.
Srednje godišnje temperature iznose 15 °C. Pored
visokih ljetnih temperatura i suše, naročito štetno na vegetaciju
utječe bura, suh, hladan, sjeverni ili sjeveroistočni
vjetar. Bura brzo isušuje tlo, odnosi ga, pojačava
transpiraciju i svojim mehaničkim učinkom oštećuje
biljke.Nasuprot buri, hladnom i suhom vjetru, drugi
učestali vjetar je jugo, koji je vlažan i topao, a puše s juga
ili jugozapada. Povoljno utječe na vegetaciju.


Prema Koppenovoj klasifikaciji klime u Hrvatskoj,
hrvatsko jadransko područje pripada razredu klime C


Climatic features


Slika 2. Degradirana forma alcpskog bora kao posljedica udara
vjetra


umjereno topla kišna klima. Južni dijelovi kopna, te
južni i srednjedalmatinski otoci spadaju u tip klime
Csa, a srednja i sjeverna Dalmacija, Primorje, veći dio
Istre i kvarnerski otoci spadaju u tip klime Cfsax. Naprijed
su opisana opća obilježja klime jadranskog područja,
ali kada se daje zajedničko obilježje za Csa i
Cfsax označena su kao klima maslina.


BILJNI I ŽIVOTINJSKI SVIJET OTOKA I PRIOBALJA
Plant and animal world of the islands and the mainland


Općenito gledano, biljni svijet određenje zemljopisnim
položajem, reljefom, geološkom i pedološkom
podlogom te utjecajem biotičkih i abiotičkih čimbenika.
Poznato je da bogatstvo biljnog svijeta opada od Ekvatora
prema polovima i od nizine prema planinskim vrletima.


Republika Hrvatska zemljopisno se nalazi u sjevernom
umjerenom pojasu i spada u one dijelove Europe
koji se odlikuju velikim bogatstvom i osebujnošću
biljnih vrsta. Računa se da Hrvatska ima oko 4 500
vaskularnih biljnih vrsta, medu kojima ima i endemičnih.


Otoci i primorsko dinarsko područje, zahvaljujući
prostornom smještaju s pojavom čudesnih krških oblika
i uvjetima koji definiraju te prostore, floristički je
jakć izraženo i slikovito se mijenja s nadmorskom visinom,
stoje poseban izazov za šetače i izletnike, a posebno
je i zanimanje znanstvenika-biologa, jer na tako
relativno malom i uskom prostoru postoji velika
raznolikost i bogatstvo biljnog svijeta.


Da su nekada hrvatski otoci i priobalje bili pokriveni
bujnim šumama, nije potrebno dokazivati. O tome svjedoče
današnji degradirani oblici tih nekadašnjih šuma:
makije, šikare i kamenjara, koji daju posebnu fiziono




ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 55     <-- 55 -->        PDF

I. Tolić: LJEPOTU I BOGATSTVO EKOSUSTAVA HRVATSKOG JADRANA TREBA OČUVATI Šumarski list br. 3-4. CXXVI (2002), 165-173
Slika 3. Tipičan oblik vegetacije - garig na jadranskim otočićima


miju tom području i nižu se u raznim stupnjevima, gotovo
u svakom profilu otoka i priobalja. To su svjedoci ruševina
iščezlih šumskih masiva i spomenici nekadašnjeg
šumskog bogatstva, onako isto kao što su na primjer
ruševine Salone nijemi svjedoci nekadašnjeg moćnog
rimskog grada.


Degradirani ostaci govore da je jadransko područje
prije mnogo stoljeća, pripadajući četirima osnovnim
šumskim zajednicama, bilo obraslo na otocima i južnim
dijelovima priobalnog pojasa - zimzelenim šumama,
sastavljenim od mnogo vrsta, medu kojima se kao glavna
vrsta ističe česmina (Quercus ilex U); nešto hladniji i
unutrašnji dijelovi kopna na južnom dijelu priobalja su


STRUKTURA ŠUMA


Ukupna površina šume i šumskog zemljišta otoka i
priobalnog područja Republike Hrvatske iznosi
1 042 081 ha.


Raspolagati tolikim površinama šume i šumskog
zemljišta u mediteranskom području u kojemu su se
ujedinile mnoge komparativne prednosti (neke u tekstu
spomenute), čini prostore bogatim i lijepim. Činjenica
da ti prostori oskudijevaju skoro sa svim vrstama drveta,
nije razlogom da se odmah daje nepovoljna ocjena


Slika 4. Sastojina alepskog bora u priobalnom pojasu


šume - hrasta medunca (Quercus pubescens Wild.),
bijeli grab (Carpinus orientalis Mili.) i crni jasen
(Fraksinus ornus L.); u hladnijim, višim položajima šuma
crnog graba (Ostrya carpinifolia Scop.), dok su
najviši predjeli Biokova, Dinara, Svilaje, Velebita i
Učke bili obrasli bukovom i jelovom šumom.


Prema sintaksonomskom pregledu šumskih zajednica
Hrvatske, otoci i priobalje hrvatskog Jadrana pripadaju
mediteranskoj regiji. U toj regiji šumske zajednice
raspoređene su prema fitogeografsko-ekološkom
slijedu od najtermofilnijih oblika sredozemne vegetacije
s primorske strane prema vrhovima brtsko-planinskog
vijenca, koji je obgrlio jadransko područje, čitava
regija s pripadajućim biljnim zajednicama podijeljena
je u šest slikovitih vegetacijskih zona:


-
stenomediteransku vegetacijsku zonu vazdazelenih
šuma,
eumediteransku vegetacijsku zonu vazdazelenih
šuma,
-
hemimediteransku vegetacijsku zonu vazdazelenolistopadnih
šuma,
-
submediteransku vegetacijsku zonu termofilmih listopadnih
šuma,
-
epimediteransku vegetacijsku zonu termofilnih listopadnih
ili crnogoričnih šuma i
-
azonalni degradacijski stadij paramediteranskih bukovih
šuma.
The structure of forests


šumarstvu na kršu. Ni nepovoljna struktura šumskih
površina mediteranskog područja Republike Hrvatske
nije razlogom za zabrinutost, ali bi bilo sramotno i žalosno
te i takve šume prepustiti nebrizi, na što nas opominje
povijest. Istina, današnji odnosi u mladoj državi
Hrvatskoj prema šumarstvu na kršu odraz su poštovanja
i vrednovanja onoga što šume daju i mogu dati.


Sadašnja nepovoljna šumska struktura s oko 65 000
ha visokih šuma, 220 000 ha očuvanih panjača, 360 000




ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 56     <-- 56 -->        PDF

I. folic: LJEPOTU I BOGATSTVO EKOSUSTAVA HRVATSKOG JADRANA TREBA OČUVATI Šumarski list br. 3 4, CXXVI (2002). 165-173
ha šikara i makija i 400 000 ha gariga, goleti i kameje
obrana od neracinalnog iskorištavanja prirodnih do


njara, je dobra osnova za obavljanje radova na popravbara,
ali uz istovremeno njihovo korištenje i pri tome
ljanju strukture i usporednom korištenju općekorisnih podupiranje prirodnih procesa., posebice autohtone
funkcija šuma. biljne progresije.


Na žalost, propusti prošlosti ne mogu se ispraviti,
ali je potrebno sačuvati postojeće. Čuvanje postojećeg


ZAŠTICENI OBJEKTI PRIRODE - The protected sites of nature


Jednu od najdrastičnijih promjena čovjek je proveo
u odnosu na biljni pokrivač i tlo. Na hrvatsko prirodno
bogatstvo, tijekom povijesti bilo je nasrtaja, ali ipak
očuvana njezina prirodna izvornost. Čovjek, je zbog
opstanka na tim prostorima krčio šume i stvarao nove
plodne poljoprivredne površine, pa su nesvjesno stvoreni
novi kultivirani krajolici, koji su tom podneblju
dali pečat povijesnih zbivanja i načina življenja. Daje
na tim prostorima, unatoč životno nužnih zahvata u
prirodi, očuvana njena prirodnost, svjedoče mnogi endemi
biljnih i životinjskih vrsta, očuvani krški fenomeni,
prirodnost biljnih vrsta koje tvore šumske oblike i
drugi geološki i hidrološki elementi, koji Hrvatsku
zbog očuvanosti prirodnih ljepota dovode na sami vrh
u Europi. Hrvatsko priobalje s otocima odlikuje se prirodnošću
krajobraza i prirodnim ljepotama, pa su mnoge
od njih u svjetskom popisu prirodne baštine. Od
ukupno osam proglašenih nacinalnih parkova koji ispunjavaju
svjetske kriterije, pet ih je unutar jadranske
regije, dva su na "rubnom" području, a jedno - Plitvička
jezera, dragulj Europe, u kontinentalnom dijelu
krša. Svi nacinalni parkovi strogo su zaštićena područja,
izuzeta od svih gospodarskih zahvata i prepuštena


svom prirodnom razvoju, tj. slobodnoj evoluciji. To su
ponajprije odgojne institucije - muzeji i laboratoriji u
živoj prirodi sa širokom kulturno-povijesnom i društvenom
funkcijom.


Turističko-rekreativna funkcija ne smije se razvijati
na štetu očuvanja osnovnih karakteristika nacionalnog
parka. Ona se mora podrediti načelima zaštite prirode,
a turizam može biti omogućen kroz posjećivanje, smještaj
i razgledavanje zaštićenog prirodnog objekta.


Različiti su motivi kod osnivanja nacinalnih parkova,
a mogu biti biološki, hidrološki, geološki, kulturnopovijesni
i dr. Za sve proglašene objekte karakteristčno
je da su unutar zaštićenog prostora jedan od oblika
šumske vegetacije.


Pored nacinalnih parkova, kao najvišeg oblika zaštite
prirode, jadransko područje zbog svoje posebnosti
i specifičnih ekosustava "prekriveno" je zaštićenim
objektima: parkovima prirode, ornitološkim rezervatima,
značajnim krajolicima, park-šumama, biljnim vrstama
i dr. Svi ti objekti zahtijevaju nužnu brigu i skrb;
na uloženo, višestruko vraćaju svojom izdašnom ljepotom
i ugođajem boravka na tim prostorima.


FAUNA JADRANSKOG KRSKOG PODRUČJA - The fauna of the Adriatic karst region


Da je šumska vcgetaija nezamjenjivi dio u zaštiti
prirode i daje to osnovni čimbenik u svim oblicima zaštite,
potvrdile su znanstveno dokazane općekorisne
funkcije šuma. Da je šuma pozitivan čimbenik i za ribarstvo,
to malo čudno zvuči, ali je ipak tako. To potvrđuju
opažanja ribara i znanstvena ispitivanja (Institut
za oceanografiju i ribarstvo u Splitu). S obale obrasle
šumom dolazi u more više organskih i anorganskih tvari,
nego s obala gologa kamenjara. Povećanjem organskih
i anorganskih tvari stvara se bujniji morski život,
od planktona pa do ribe.


Nije slučajno što su istočni prostori Jadranskog
mora bogati faunom. Poznato je, da je u Jadranskom
moru znanstveno utvrđeno oko: 422 vrste riba od kojih
je 160 vrsta gospodarski značajno, 240 vrsta školjaka,
560 vrsta puževa, 42 vrste glavonožaca; rakovi nisu
opisani, ali je utvrđeno da ih se 8 vrsta jestivo. Školjke,
puževi i glavonošci koriste se za jelo u manjim postotcima,
a što najčešće ovisi o običajima i navikama stanovništva
koje živi na područjima uz morsku obalu.


Krške rijeke i podzemni vodotoci jadranskog sliva
obiluju bogatstvom ihtiofaune. Utvrđeno je oko 64 vrste
riba, od kojih su 40 vrsta endemične za cijelo mediteransko
područje, a 11 se javlja samo u našoj zemlji, ili
eventualno i u Bosni i Hercegovini (Krka 19 vrsta riba 8
endemičnih, a Baćinska jezera 20 vrsta riba - 6 endemičnih
i dr.).


Životinjski svijet odlikuje se bogatstvom autohtonih
vrsta i na otocima i u priobalju, gdje obitava više
vrsta endema jadransko-krškog područja, koje su pod
trajnom zaštitom. Na čitavom području fauna je u izravnoj
vezi s biljnim svijetom. Gdje je vegetacija u
progresiji, ondje se mijenja i životinjski svijet, odnosno
povećava se i po broju i po vrstama.


Jadranski koridor poznat je kod selidbe ptica selica
od sjevera prema jugu i obratno. Ptice se tijekom selidbe
zadržavaju na otočnim i pribalnim biotopima u traženju
hrane i odmaranju. To su najčešća staništa uz
morsku obalu, riječne doline, jezera i dr. Dolina Neretve
je jedno od najpoznatijih staništa, gdje je praće




ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 57     <-- 57 -->        PDF

I. Tolić: LJEPOTU I BOGATSTVO EKOSUSTAVA HRVATSKOG JADRANA TREBA OČUVATI Šumarski list br. 3-4, CXXV1 (2002), 165-173
njem utvrđeno oko 300 ptičijih vrsta. Većinom su selice,
ali ima i stanarica, odnosno gnijezdarica.


Za sve vrste može se reći da su ukras prirode. Mnoge
vrste su trajno zaštićene zbog gospodarskog značenja
ili njenih rijetkosti. Neizostavno treba spomenuti
bjeloglavog supa. Nekoliko vrsta ima i lovno značenje.


EKOSUSTAVI U SLUŽBI TURIZMA


Svi turistički objekti, bili oni uz morsku obalu, uz rijeku
ili jezero, na planini ili nizini, gube vrijednost ako
nisu unutar ili uz šumsku površinu. Tu činjenicu potvrđuju
skoro pa svi podignuti turistički objekti na otocima
i priobalju. Šumarstvo na kršu, u najtežim godinama
svoga rada i borbe za opstanak šumarske struke na tim
prostorima, pošumljavalo je goleti uz morsku obalu, s
namjerom da se na budućim šumskim površinama podižu
kampovi i drugi objekti za turističku namjenu.


Šumu treba gledati kao nezaobilazni i prepoznatljivi
dio pejzaža i ambijenta hrvatskog priobalnog područja,
te dio imidža turističkog proizvoda. Vrednovanje
šuma s turistčkog stajališta je prije svega njena ambijentalna
i vizualna vrijednost, a potom njena boja, miris,
mikroklima i dr. (Gdje se još može naći takav sklad
boja i mirisa u ljtnim mjesecima kao primjerice u Promajni?
Modro more, nježna svjetlo-zelena boja alepskog
bora, sive vrleti Biokova i plavičasto nebo, a uz to
miris mora, smole i eteričnih ulja).


Na priobalnom području obitava i krupna divljač, koja
je posebno interesantna za lov i lovni turizam. Ukupno
bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta potvrđuje ljepotu
i ekološki zdravu sredinu i prostor za proizvodnju
zdrave hrane, odmora i rekreacije.


-- Ecosystems in the service of tourism


Provedene ankete i analize (Institut za turizam Zagreb)
o ambijetalnim vrijednostima priobalnih šuma u
turizmu pokazale su da bi turistički objekti bez šuma
imali značajno manje turista, a najtraženije sobe su one
s pogledom na more i šumu. Šuma ima veći utjecaj izvan
glavne sezone, a značenje šuma u vizuri ovisi o njezinoj
udaljenosti od hotela. Kada bi postojeća šuma izgorjela,
cijena smještaja morala bi se smanjiti za 20 %.


Požari na jadranskom području najveća su opasnost
za šume i općenito za ekosustave. To je činjenica s kojom
se mora računati, ali isto tako treba poduzimati sve
preventivne i represivne mjere da požara bude što manje,
a njihove posljedice treba svesti na minimum.


S obzirom na ogromno značenje općekorisnih funkcija
šuma i važnost očuvanih ekosustava, ulaganja u
zaštitu i unaprijeđenje šuma na otocima i priobalju trebala
bi biti adekvatna njihovom davanju.


EKOLOŠKI IZVORI ENERGIJE U JADRANKOM PRIOBALJU
Ecological energy sources in the Adriatic coastal region


U izradi prostornih planova općina i županija, a posebice
strategija razvoja Republike Hrvatske, mora se
unijeti mnogo mudrosti, dalekovidnosti i razboritosti,
jer relativno usko jadransko područje ne trpi nepromišljene
zahvate u prostoru, koji će sa sobom donijeti nepovratne
posljedice u prostoru. Tu prije svega treba voditi
brigu o tlu i vodama, te o biljnom i životinjskom svijetu.


Jadransko područje oskudijeva kvalitetnom energijom
i svaki veći zahvat na tom ekološki osjetljivom
području davao bi negativne učinke. Sjekli bismo
granu na kojoj sjedimo. Vlada Republike Hrvatske
donijela je Odluku o pokretanju nacionalnih energetskih
programa energetske učinkovitosti i korištenja
obnovljivih izvora energije. U tom programu, jadranski
otoci i priobalje moraju naći svoje mjesto i odrediti
se za najprihvatljivije izvore energije. To je područje,
zbog svojih dobro poznatih klimatskih uvjeta, itekako
pogodno za korištenje obnovljivih izvora energije.
Ispitivanja su pokazala (Energetski institut "Hrvoje
Požar", Zagreb), daje Program korištenja vjetra, zbog
njegove jačine i učestalosti na otocima i priobalju povoljan
kao obnovljivi izvor energije. Stoga je velik


interes inozemnih investitora za izgradnjom vjetrenjača
- vejtroparkova za proizvodnju električne energije.
Program korištenja energije sunčeva zračenja, zbog
u prosjeku 2 600 do 3 000 sunčanih sati tijekom godine,
na većini otoka i priobalja, a posebice u južnim dijelovima
Republike od posebne je važnosti. Program


Slika 5. Vjetro-park, detalj iz Španjolske (fotografija uzeta iz časopisa
WIND Directions-is the magazine of the European
wind Energi Association)




ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 58     <-- 58 -->        PDF

I. Tolić: LJEPOTU I BOGATSTVO EKOSUSTAVA HRVATSKOG JADRANA TREBA OČUVATI Šumarski list br. 3-4, CXXVI (2002), 165-173
korištenja biomase, bioplina i energije na mediteranskom
području ima višestruko značenje. Poznato je da
je u tim klimatima velika proizvodnja biomase koja u
sadašnjim uvjetima privređivanja nije dovoljno iskoristiva,
a istodobno je velik izvor opasnosti za nastanak
i širenje požara. Iskorištavanjem viška biomase uređivale
bi se šumske i druge površine i dobivala čista
energija. Otpad je problem današnjice i njegovo korištenje
za dobijanje bioplina ili druge energije dvostruka
je korist.


ZAKLJUČAK


1.
Geografski položaj, geološke i hidrografske specifičnosti,
te pedološke i klimatske osobine daju posebno
obilježje biljnom i životinjskom svijetu na otocima
i priobalju hrvatskog Jadrana, pa se to područje
po ukupnim ljepotama svrstava u sam vrh Europe.
Čitavo područje ukrašeno je krškim fenomenima,
obiluje podzemnim čistim i pitkim vodama, ima
blagu mediteransku klimu, bogatstvo biljnih i životinjskih
vrsta, očuvanu prirodnu izvornost i veliku
mogućnost proizvodnje biomase te realnu mogućnost
za proizvodnju zdrave hrane.
2.
Povijesna uloga šuma za opstanak života na otocima
i priobalju hrvatskog Jadrana bila je od posebne
važnosti, izražena kroz njene izravne gospodarske
vrijednosti drvarenja, ali isto tako, šuma je bila osnovni
izvor stočne hrane i prostor za krčenje i stvaranje
novih poljoprivrednih površina. U šumi su se
skupljali sporedni šumski proizvodi. Općekorisne
funkcije šume čovjek je znao cijeniti, pa je stoga,
koliko mu je povijesna kruta egzistencija dozvoljavala,
šumu ljubomorno čuvao.
3.
Suma je nezamjenjivi dio u zaštiti prirode na svim
geološkim i pedološkim podlogama i u svim klimatima,
ali je na otocima i priobalju nezamjenjivi pojam
s bogatstvom i ljepotom. Svi objekti na jadranskokrškom
području, bilo da su u službi zaštite prirode
LITERATURA


1. Grupa autora, Zagreb, 1992.: Šume u Hrvatskoj monografija,
2. Rauš, Đ., Zagreb, 1991.: Zaštita prirode i čovjekova
okoliša,
3. Milišić,N., Split, 1991.: Školjke i puževi Jadrana,
4. Milišić, N., Split, 1994.: Sva riba Jadranskog mora,
5.
Separat iz Zbornika DIT Split, 1958. Šumarstvo
Dalmacije,
6. Boranić , S., Split, 2000.: Ambijentalna vrijednost
priobalnih šuma - predavanje,
7. Stil ino vic, B., Zagreb, 2001.: Biljni uređaji u zaštiti
podzemnih voda od utjecaja s autocesta, časopis
Hrvatska vodoprivreda,
Jadransko krško područje još uvijek nudi zdravu i
ekološki čistu sredinu (Nigdje zvijezde ne svijetle kao
na mom nebu!), ali isto tako, zbog svojh posebnosti traži
poštivanje svojih u istinu specifičnosti, jer bi se nerazumnim
zahvatima moglo brzo ostati bez osnovne baze;
bez čista zraka, pitke vode i tla na kojem se proizvodi
ekološki čista hrana. Obilje biljnih vrsta daje veliku
mogućnost bavljenja pčelarstvom na ekološki čistim
prostorima, te skupljanje ljekovtog i aromatičnog bilja.


-
Conclusion
ili turistički objekti naglašene ljepote, vezani su uz
šumu i njenu funkcije. Bogatstvo biljnih vrsta, faune
u moru i na kopnu u izravnoj je vezi sa šumom. U turističkom
priobalnom području šuma je dio turističkog
imidža, pa je vrednovana njena ambijetalna i vizualna
vrijednost, a potom njena boja i miris.


4.
Jadransko krško područje zbog geoloških i hidrografskih
specifičnosti, prirodnih ljepota, biljnih i životinjski
vrsta, te očuvanosti njegove prirodnosti,
zahtijeva mnogo mudrosti pri donošenju odluka o
zahvatima na tim prostorima. Izgradnjom infrastrukturnih
i drugih objekata zahtijeva prije svega
očuvanje tla, vodenih sustava i zraka, a potom i zaštitu
krajobraza. Treba taj relativno uski prostor zaštititi
za čovjeka i od čovjeka. I pored već dobro poznatih
prirodnih bogatstava, obzirom na preosjetljive
prirodne elemente, svaki promašeni zahvat ostavio
bi trajne posljedice. Jadransko priobalje oskudjeva
energijom, pa treba pokazti mudrost, štedljivost
i odricanje kako bi se očuvle njegove osnovne
osobine. Koristiti obnovljivu, ekološki čistu energiju
vjetra i sunčevu energiju te energiju biomase bioplina.
Već su utvrđene realne mogućnosti za korištenje
obnovljive energije, pa je velik interes inozemnih
investitora za izgradnju objekata koji će
proizvoditi takvu energiju.
-
References
8.
Sažeci, Međunarodna konferencija, Zagreb, 1995.
Šumsko i vodno bogatstvo i raznolikost flore i
faune u Europi i Hrvatskoj,
9. Prilozi, Zagreb, 1998. Nacionalni program razvoja
otoka.


ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 59     <-- 59 -->        PDF

I. Tolić: LJEPOTU I BOGATSTVO EKOSUSTAVA HRVATSKOG JADRANA TREBA OČUVATI Šumarski list br. 3- 4, CXXVI (2002), 165-173
SUMMARY: The Republic of Croatia, a small maritime country, is renowned
for its diversity and natural beauty. These range from the Adriatic Sea
with a long string of islands and islets, the characteristic Dinaric mountain
range, the forests of Gorski Kotar, the picturesque Slavonian flat lands and oak


forests, the osiers along the rivers to the green hills of Croatian Zagorje. Particular
care should be paid to all this natural wealth to protect its beauty.
Within this framework, the author of this article particularly wishes to emphasise
the beauty and richness of the ecosystem of the Croatian Adriatic with its
multitude of karst phenomena and the beauty of the coast oflstria, the Croatian
Littoral and Dalmatia, adorned with endemic plant and animal species.


The natural resources of these regions have never been regarded by the
local population as dead capital, but have been used and preserved with prudence
and love. Yet, being exposed to turbulent historical events, the people
were sometimes forced, in order to satisfy their needs and those of foreign occupiers,
to over-utilise their wealth and change its original appearance. In the
Adriatic region, it was the forests in particular that suffered most, which left
indelible marks in the space. Forests are the main element of biological diversity,
landscape, cleanliness of air, water and soil that make life in these regions
pleasant and comfortable. These forests are now an inseparable part of
Croatian forests and represent the biggest renewable natural resource of
Croatia. High pressure for building infrastructure and other facilities in the
Adriatic area requires a wise, prudent and far-sighted answer. Misguided treatments
in the space, and particularly in the forest organism, which imparts a
unique physiognomy to the Adriatic-karst area, lead to a chain reaction of
numerous other indirect changes that leave permanently harmful traces on the
landscape and the plant and animal world of land, rivers and the sea.


Key words: Adriatic, islands, coast, karst, karst phenomena, rivers,
ground water, soil, flora, plant communities, fauna, climate, ecosystem, tourism,
fires, energy, biomass, wind, windmills, solar energy, ecology