DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 133     <-- 133 -->        PDF

ne moje disertacije. A te iste godine moglo naći mjesta u dvorima zemaljsmo
u istome sastavu, Ti, prof. Boja-skoga slavlja, ali, svemu tome usprnin
i ja ispitivali Hrvatskoj ponuđeni kos, i takvome vremenu unatoč, bio
europski zglobnik srednje snage. si rijekom koja ne teče samo svojim
Izvještaj i objava bili su iznenađenje koritom, već preplavljuje okolnu ravza
mnoge. Na temelju rezultata pranicu,
pa se ponovo vraća tijeku
ćenja traktora na radu u gorskoko-svome i s radošću prima sve svoje
tarskim uvjetima, u Šumariji Gomir-pritoke, brzace, bujice, kiše i snije


je, na osnovi prvi puta, vjerojatno i u gove goranske, da bi na kraju postala
svijetu, urađene i objavljene morfomorem!
To što si kao revirnik otišao
loške raščlambe šumskoga traktora, u zasluženi mir koji nisi dugo uživao,


zbog utvrđene pogonske nesigurno


nimalo nije umanjilo sve Tvoje uči


sti, utvrđenih neadekvatnih konnjeno,
proumljeno. Štoviše!
strukcijskih rješenja, zbog izbora i


A mnogo smo se puta sretali na


(ne)kvalitete materijala za pojedine


raskrižjima struke, onoga dijela od


sklopove, nije preporučena njegova


kojega su, kao i sada, mnogi bježali i


nabava. Kupile su ga samo najsiro


bježe. Nije to posao mirnoga kutka


mašnije uprave u Hrvatskoj i, još više


čiji se događaji zbivaju kroz nekoliko


se osiromašile (v. Meh. šumar.,


ljudskih naraštaja; radilo se s pilama,


1/1976, br. 3-4, s.71-95). Već smo


s traktorima, kamionskim skupovi


sljedeće godine rješavali problem za


ma... Još istoga dana se u tome radu


mjene kamionske sisaljke (v. Meh.


vidio probitak, pogoda ili ne za


šumar. 2/1977, br. 9-10, s. 293-296),


obavljanje nekoga posla. Padalo se


pokušao si humanizirati izvlačenje


na ispitu svakodnevice. A Ti si uvijek


užeta vitla zglobnih traktora pri radu


iskazivao neprijeporne dosege trajne


na brdovitome terenu uporabom po


vrijednosti pri bavljenju strojevima,


moćnoga vitla (v. Meh. šumar.,


alatima, oruđima, pomoći čovjeko


5/1980, br. 11-12, s. 456-462) itd.


vom radu, održivome opstanku Pri


Tek treba ponoviti dio iskaza na rode. Bio si za mnoge zahtjevan, pa i
oproštaju s inženjerom Vukmanovi-prezahtjevan, smjerao si u širinu traćem
na neizbježnome smirilištu, kražeći
primjenu spoznaja i znanja, osiju
svakoga ljudskoga putovanja. guravao pomake struke, stvarao nova
Mnogo smo puta osjetili da Ti je, draviđenja
i motrišta, prosudbe koje su
gi Boško, ime bilo precrtano na poznačile
hod šumarnika u visine toliko
pisu ravnopravnih, da se za Tebe nije nedostižne i nerazumljive za mnoge


IVO MATOTA, dipl. ing. šum.
(Novigrad Podravski, Koprivnica, 2. 5. 1916.


Sin Josipa i Barbare r. Levak. Hrvat,
rimokatoličke vjere. Roditelji su
mu bili poljodjelci. Osnovnu školu
polazio je u Novigradu Podravskom
1927., a srednju u Koprivnici i u Zagrebu,
gdje je i maturirao na II. muškoj
realnoj gimnaziji.


Šumarstvo je studirao na Poljoprivredno-
šumarskom fakultetu Sveučilišta
u Zagrebu, gdje je apsolvirao
škol. g. 1946.-47., a diplomirao 21.
svibnja 1947.


S aktivnom šumarskom službom
započeo je kao šumarski vježbenik referent
u Šumariji Novigrad (19411943).
Zatim radi kao referent eksploatacije
šuma u Goli (Repaš) 1944.
Tijekom ratnih godina (1941-1945)


zalutale na radilišta naša. Završilo je
ovozemaljsko poslanje Boška Vukmanovića,
prekinute su veze s mnogim
urušnim ovozemaljskim potresima,
okolnostnim zgodama. Ali, nećeš
biti zaboravljen jer si ostavio
nasljednika, mnogo posađeno drvo,
pisanu riječ.


U nastaloj utihi, kada spoznaja da
ni sjena naša ne ostavlja trag zemaljski
- tek trag u dušama bližnjih, prijatelja,
susretnika - znamo, cvijetat samo
cvijet može, ako je bez korijena za
let nije, ali, djela ostaju makar ih netko
i morao ponovo otkrivati. Nisi ostao
mrtav u korijenju i temeljima! Iz
njih može niknuti zvonik kakav je nekada
niknuo iz nečivih korijena i svojom
te zvonjavom ispratio na posljednjemu
putu. Neka Te kao Goranina na
stranicama časnoga Šumarskoga lista
isprate posljednji stihovi pjesme Mali
pot lukovdolskoga Gorana:


Covek gleda: kade je to?


Goščava, mir krog njega so;


Ni vetra čut, popevke tic, -


Presvetlo ni, ni preveč kmic:


Pozabi čovek toge se


I sreča tu primiri se.


S. Sever
20. 3. 2002.)
povremeno je bio u vojsci te njemačkom
ratnom zarobljeništvu.


Godine 1945. postavljenje za referenta
u Odjelu šumarstva u Kotarskom
NO i Šumariji Koprivnica, a
1946. prelazi za upravitelja šumske
manipulacije u Upravi Koprivničkih
ugljenokopa.


Godine 1947. odlazi iz rodne
Podravine na mjesto upravitelja
građevne uprave Glina na gradnju
šumske pruge. Godine 1948. postavljen
je za upravitelja Šumarije Glina,
a 1949. godine za upravitelja Šumarije
Dvor na Uni. Uslijedila su radna
mjesta šefa Planskog odjela u ŠG Hrv.
Kostajnica (1949-1950) i mjesto
upravitelja Šumarije Hrv. Dubica




ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 134     <-- 134 -->        PDF

(1950-1951.) u nizinskim posavskim
šumama hrasta, brijesta i jasena. Bilo
je to doba sušenja i nestajanja brijesta.


Poslije takvog dinamičnog razdoblja
stalnih i čestih premještaja,
nastupilo je mirnije doba za šumarske
stručnjake. Šumarije su postajale
privredne organizacije, radna mjesta
dobivala su se i popunjavala javnim
natječajem, pa je dipl. ing. Matot a
od 1952-1960. bio upravitelj Šumarije
Vrbovsko u Gorskom kotaru, a nakon
toga do 1969. godine komercijalni
direktor ŠG Delnice (početnu
godinu dana i tehničkog sektora).


Općenito su se poboljšale mogućnosti
stručnog rada u šumarstvu, pa
je dipl. ing. Matota neprekidno radio
u Gorskom kotaru u prebornim šumama
četinjača i listača (blizu 20 godina,
1952-1969). U Šumariji Vrbovsko
naslijedio je šume bivših zemljišnih
zajednica. Uslijedilo je otvaranje
mnogobrojnih šumskih predjela novim
šumskim cestama (i prvom šumarijskom
zgradom). Treba spomenuti
i pravilnik tada još postojećeg
ŠG "Viševica" Rijeka, po kojem je
upravitelj šumarije osobno konsignirao
(vršio odabiranje stabala za sječu)
u svim sječinama godišnjeg etata,
smatrajući to visokostručnim poslom
u uzgoju šuma (sve do rasformiranja
ŠG "Viševica" 1954. god.). Počelo je
i sušenje pojedinačnih stabala četinjača
- po zakonu o zaštiti šuma otpočele
su sanitarne sječe pojedinačnih
stabala, svake sljedeće godine u
većim količinama.


Prijelaskom u novoosnovano ŠG
Delnice, 1960. godine sudjelovao je
u stručnoj organizaciji velikog šumskog
područja Gorskoga kotara i dijelom
šumarija kvarnerskog primorja
i otoka (veliki broj šumarija i pogona).
Aktivni rad dulji niz godina (do
1969) u tako velikoj privrednoj organizaciji
i stalnoj operativnoj suradnji
sa velikom područnom drvnom
industrijom, zahtijevao je izuzetno
velike stručne i fizičke napore.


Od 1969. godine, po odlasku iz
ŠG Delnice do 1979. godine zaposlen
je u "Jadran" export-importu u
Zagrebu kao šef odjela za izvoz i
uvoz drveta. U 1979. sa navršenih 40
godina radnoga staža odlazi u mirovinu.
Kao umirovljenik svo vrijeme
živi u Zagrebu, gdje je član Matice
umirovljenika i HŠD.


Dipl. ing. šumarstva Ivo Matota u
šumarskoj struci radio je na svim poslovima:
uzgoju, zaštiti, eksploataciji
drveta, uređivanju šuma, šumarskom
građevinarstvu (šumska pruga Popov
gaj - gradnja i trasiranje šumske ceste
Cetin i Lipov vrh) i na kraju na izvozno-
uvoznim poslovima drveta i
šumske mehanizacije. U lovnoj oblasti
također je dao svoj doprinos, kada
je po odluci Republičkog sekretarijata
za šumarstvo i lovstvo, organizirao i
vodio u Vrbovskom jednomjesečni tečaj
za lovočuvare državnih lovišta iz
cijele Hrvatske, sa završnim ispitima.


U više navrata bio je član upravnih
odbora republičkih šumarskih
stručnih udruženja u Zagrebu i save


znih u Beogradu. Organizirao je i vodio
višegodišnju stručnu suradnju između
šumskih gospodarstava Zilina
(ČSSR) i Delbnica, pri čemu je bilo
mnogo pojedinačnih i grupnih stručnih
putovanja u oba smjera, između
Hrvatske i ČSSR. Bio je i sam na
stručnim putovanjima u zemlji i inozemstvu.
Sudjelovao je u duljim
grupnim obilascima šuma Švedske,
Poljske i u SSSR-u, (šume u Sibiru).
1975. godine odlazi u posjet Ministarstvu
šumarstva u Ottavvi u Cana-
di. Iz obilaska fotogrametrijski snimljenih
šuma u provincijama Ontario i
Quebec, donio je mnogo vrijednih
fotografija i stručnog materijala
(knjiga i karata) našim specijalistima


- šumarima u toj oblasti.
Kao umirovljenik, svu svoju stručnu
literaturu (domaću i inozemnu)
stjecanu kroz život u šumarskoj praksi
(stručne knjige, brošure, časopise,
šumarske listove, stručne šumarske
predmete), darovao je Šumarskom fakultetu
u Zagrebu i Šumarskom društvu
- knjižnici Uprave šuma Karlovac,
na korisnu upotrebu mladim,
budućim šumarskim generacijama.


Umro je 20. ožujka 2002. Za nesebičan
dugogodišnji rad na dobrobit
struke i domovine, iskazujemo mu
poštovanje i zahvalnost.


Rodbina Ankica i Dragan Vlahović
te kolege članovi HŠD-a