DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 132 <-- 132 --> PDF |
BOSKO VUKMANOVIC, dipl. ing. šumarstva drvnoindustrijski smjer (1934 - 2002) Vrbovsko i goranski šumari oprostili su se 27. veljače 2002. od svoga sugrađana, strukovnoga kolege, prijatelja, susretnika, jednoga od pionira hrvatskoga puta u zamjeni mnogoga šumarskoga rada radom strojevima. Naravno, krčitelj je novih dosega mogao biti netko samo u sredini koja je znala cijeniti šumu, gospodarsko bavljenje njome, koja je htjela ostvarivati zamisli. Nije im u dvorište trebao doći Svijet da ih poduči da svrhovitu šum(ar)sku proizvodnju mogu ostvariti ukoliko ovladaju novčanim tokovima (na temelju bilo kakvog promicanja i ostvaraja ciljeva), humaniziranjem rada (skrbi o čovjeku, ponajprije šumarskome radniku) te tržištem na kojemu nude svoje proizvode (općekorisnosti ionako ne mogu nikome ponuditi osim svojim sugrađanima, goranima, koji znaju cijeniti okoliš u kojemu žive), uz istodobnu tražnju tehnike na svjetskome tržištu ponuđenu za ovladavanje humaniziranom i probitačnom, šumi pogodovnom proizvodnjom (veliki Svijet naziva to vladanjem s "4M"). I mnogima je bilo teško na oproštaju s Boškom nositi vlastitu tugu i dijeliti ju s onima koji ju nose još većom po svome usudu, čiji će usudni tragovi ostaviti pustoš i bolne okamine u dušama najbližih. A rodio se Boško V u k m a n o v i ć u istome Vrbovskome, gdje je ugledao Svijet, 2. kolovoza 1934, u blizini središta Gorskoga kotara, gdje se smjestilo i zemljopisno središte Hrvatske, to čudesno mjesto koje je težište hrvatskoga ozemlja oblika bumeranga, ali i čudesne znakovite podudarnosti; to je i mjesto gdje se sreću tri glavna hrvatska govora: kajkavski, čakavski i onaj koji nam čini hrvatski standard, štokavski. A to je i kraj s najvećim udjelom šuma u Hrvatskoj, najšumovitiji je dio Hrvatske. Šumovitost mu je gotovo dvostruko veća od udjela šuma na šumištima preostale Hrvatske. I Boško je u svome životnome hodu krenuo putom mnogih Gorana. 1954. upisao je Poljoprivredno- šumarski fakultet u Zagrebu, Šumarski odsjek - drvnoindustrijski smjer. Diplomiranjem na jedinome hrvatskome šumarskom učilištu postao je jedan od gotovo tri stotine šumarnika potekli h iz Gorskoga kotara. Iako je radio i tijekom studija, stalno je poslom bio vezan uz goranske šume ili su mu zadaće bile usko povezane sa životom šume. Bio je Goranin i kada se nije kretao rodnim putovima. Poslije diplome radom je bio vezan uz šumska gospodarstva Ogulin, Vrbovsko ili Delnice, već kako je mijena ustroja osnovnih šumarskih jedinica mijenjala i granice njenih organizacijskih dijelova. Ipak, po nečemu je put kolege Vukmanovića bio poseban; kada je trebalo biti na nekome pionirskom zadatku, nalazio bi se on uz one koji su ovladavali kojim neuhodanim poslom -jednom je to bio osnutak proizvodnje sitnih, svakodnevno uporabnih predmeta poput čačkalica, sladolednih štapića i si., gdje je drugovao sa šumskih radnicima oboljelima na svakodnevnome poslu, ali još uvijek sposobnima za lakši rad i uz bolest bijelih prstiju ili kojega drugoga danka radu sa strojevima ili radnim sredstvima u šumskom okruženju; drugi se puta nalazio na održavanju šumarske mehanizacije, pa i više, na stvaranju šumarskome poslu pogodnijih radnih sredstava, npr. kamionskih skupova sa šumarskom nadgradnjom, ili u krugu onih koji su imali hrabrosti izraditi vlastiti hrvatski zglobni traktor pogodan za rad u goranskim šumama, zglobnik koji još i danas čeka hrabre sljednike ili pak njihovu predaju nesposobnosti za ostvaraj sna, kojega vrijednoga domašaja. A na tome području inženjer Vukmanović nije ostao samo u svo me dvorištu, s istomišljenicima koji su proteklih desetljeća i u nesklonome vremenu pokušavali ostvarivati tuđinski {bjelosvjetski) savjet da treba živjeti u znaku 4M (money man -market -manufacture). Zato ga srećemo 1978. i 1979. s grupom šumara i strojara, ponajprije iz Hrvatske i Slovenije, na izradbi kriterija za ocjenu hidrauličnih dizalica za potrebe šumarstva (v. Meh. šumar. 4/1979, br. 5-6, s. 133-147), pa u isto vrijeme na osmišljavanju kriterija izvedbe kamionskih šasija za potrebe šumarstva (v. ibid., s. 149-181), sudionik je vjerojatno najvećega poslijeratnoga okupljanja hrvatskih šumara 1983. u Opatiji, onih koji se bave šumskom proizvodnjom, ponajprije pridobivanjem drva. Tamo svojim prinosom pod naslovom Sistemi gradnje kamionskih kompozicija iznosi iskustva svoje sredine (v. zbornik savjetovanja Mehanizacija šumarstva u teoriji i praksi. Opatija 1983, s. 409-418). Nizac nabrajanja treba nastaviti barem s još nekoliko njegovih poticaja ili dosega; na svjetskome kongresu IUFRO 1976. u Oslu, potpisnik i pokojni prof. Stevan Bojanin iznijeli su dva slobodna referata, rezultat istraživanja prikupljanja drva vitlom zglobnika, ostvarenoga zahvaljujući Boškovoj pomoći - bio je, kada je to trebalo, i vozač zglobnoga traktora, potpisnik tek uvjetni šumski radnik koji izvlači uže vitla, a S. Bojanin ´tehničar´ koji je snimao vremena i određivao brzine kretanja ´radnika´ po bespuću. Sve to nisu znali sudionici svjetskoga skupa dijeleći pohvale objavi rezultata. Ipak su oni radili u drugačijim uvjetima. Hvala Ti Boško za svu pomoć u svojoj i našoj trećoj smjeni, na tražnji spoznaja o šumarskome poslu! Još veće Ti hvala što si 24. studenoga te iste godine, tek dan prije nego li je snijeg zameo goranski kraj, bio uz mene pri završetku višetjednoga napora da prvi u svijetu pripremimo zglobni traktor za mjerenje vučnih sila i okretnih momenata na kotačima u radnim uvjetima, tamo u dolini uz dvorac i mjesto Staru Sušicu, uz rječicu Sušički jarak. Tada smo privlačili i jelova stabla duljine 32 m, deblovinu, dugu oblovinu i sortimente. Bez Tvoje pomoći ne bi bilo ni dosega iz toga pothvata, nastale i obranje |