DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 106     <-- 106 -->        PDF

ogrijevnim drvetom. kojega su zamijenili prikladniji i
jeftiniji energenti, stoje prouzročilo krizu panjača kao
oblika gospodarenja.


Krajem 70-ih godina stanje se djelomično promijenilo,
zbog poskupljenja mineralinih goriva i obnove
seoskih kuća (kao kuće za odmor), stoje rezultiralo povećanim
interesom za ogrijevom, koji je glavni proizvod
panjača.


Sadašnja situacija s panjačama je različita. Postoje
prestarjele panjače u zonama gdje je interes za tim
oblikom gospodarenja prestao, no postoje još mnogi
predjeli gdje se panjače normalno koriste. U mnogim
područjima predviđeni su zahvati za poboljšanje stanja
panjača ili njihove konverzije u šume visokog uzgojnog
oblika.


Poboljšanje stanja u panjačama sastoji se u poduzimanju
mjera na: odabiru matičnih stabala, turnusu korištenja,
strukturi stabala za sječu po dimenzijama, o
izvršenju uzgojnih mjera, reguliranju pašarenja i obnovi
od požara.


Konverzija panjača traži definiranje metoda koje se
ne mogu generalizirati (Ciancio 1990g), već one variraju
u odnosu na vrste od kojih su sastavljene panjače,
zatim u odnosu da li se radi o čistim ili mješanim panjačama.
U literaturi se najčešće navode sljedeći načini
konverzije:


konverzija prirodnom evolucijom panjača,


konverzija pomoću većeg broja matičnih stabala i


konverzija pomoću prijelaznih (složenih) panjača


Metoda pomoću većeg broja matičnih stabala predviđa
ostavljanje većeg broja stabala koji donose sjeme
i manji broj izbojaka iz panja (ovisno o karakteristikama
vrsta).


Kao altemativana metoda moguća je i konverzija
pomoću prijelaznih oblika tzv. složenih panjača, koje
često odgovara privatnim vlasnicima, koji još uvijek
žele imati npr. žir za hranjenje stoke i drvo srednjih dimenzija.
Ta metoda primijenjuje se iz ekonomskih razloga,
kako bi se izbjegli troškovi tradicionalnog načina
konverzije. Složene panjače osim toga osiguravaju povoljno
pokrivanje i očuvanje tla, a kako nisu eliminirana
sva matična stabla, nema negativnog utjecaja na izgled
okoliša.


Autor sugerira da se i dalje na izvjesnim zonama
zadrži panjača kao oblik gospodarenja uz njeno melioriranje,
a da se konverzija primijeni na panjačama s kojima
se već dugo vremena ne gospodari na uobičajeni
način.


Frane Grospić dipl. ing.


KAKO ZAŠTITITI "ZAŠTIĆENE


Jedan od poroka koji se često sreću u nekim oblastima
Slovačke je nezakonito odnošenje mladunaca - lanadi
i jelenčadi - iz lovišta. Početkom ljeta s tim se problemom
susrećemo ne samo na pustim mjestima, raštrkanim
planinskim i drugim selima, nego čak i u gradovima.
Cesto ljudi uzgajaju lanad zatvorenu u svinjcima
i kokošinjcima. ali i na balkonima.


Razlozi takvog nehumanoga odnosa prema slobodnoj
divljači i prirodi uopće, različiti su. Svoju ulogu ponekad
igra neznanje i neinformiranost nalazača tzv. izgubljenog
mladunca. kojega može u dobroj namjeri "zaštititi"
i donijeti kući. U većini slučajeva radi se o svjesnoj
djelatnosti za dobijanje divljačine: uzgojiti mladunca,
a potom ga ubiti. Istina, tek onda ako uzgoj uspije.


O tome. biološkim saznanjima, problemu povratka
u prirodu, prehrani, njezi i zaštiti mladunaca srne i jelena
pisao je dr. Jan Žilinča r u slovačko-ribolovnom
časopisu "Polovnictvo a rybarstvo" 6/96. Nadamo se
da će to biti zanimljivo ljudima koji rade u lovstvu,
lovcima, ali i nelovcima.


Nije na odmet spomenuti nekoliko činjenica iz biologije.
Mladunci srna i jelena dolaze na svijet najčešće
krajem svibnja - početkom lipnja, u nekom slučajevima
ranije ili kasnije. Poslije lanjenja ili telenja mladunci
ne slijede odmah srnu ili košutu, nego nekoliko tjedana
provedu ležeći, a svoje mjesto napuste tek kada ih
majka doji.


Ako srna, primjerice, ima dva laneta, ostavlja ih odvojeno
50 do 70 cm jedno od drugog. Sama leži podalje
niz vjetar i lanad stalno ima pod njušnom kontrolom.
Zahvaljujući tzv. akinezi (nepokretnost tijela) lanadi,
ona je relativno zaštićena od grabežljivaca, ali i
od čovjeka. Znamo, također, daje miris lanadi i jelenčadi
u prvim tjednima života vrlo slab, i to ih isto štiti
od mesoždera, kao i zaštitne boje.


U slučaju opasnosti od nekih manjih grabežljivaca
(primjerice, lisice, mačke, manjeg psa i si.) srna odmah
dotrči štititi svoje mladunče i to čini vrlo energično.
Naravno, od krupnijih grabežljivaca i čovjeka ne može
ih zaštititi i po pravilu, ne pokušava.