DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 103 <-- 103 --> PDF |
Vrste koje su najviše u upotrebi su obični orah, divlja trešnja, pojedini hrastovi, javor i jasen. Radi se uglavnom o vrstama koje su dosta zahtjevne s ekološkog gledišta, jer za zadovoljavajuću produkciju traže pogodne terene i potrebnu njegu posebno u prvoj fazi uzgojnog ciklusa. Postoje mnoge evidencije da se siguran uspjeh može očekivati samo na srednje i dobro plodnim zemljištima uz osiguranje potrebnih uzgojnih intervencija. Mogućnost ovog tipa uzgoja šumskih kultura dao je još 1877. g. Di Berenger uzgojem oraha, upotrijebivši varijetet Juglans sclerocarpa Spad, koji ima vrlo kompaktno i dekorativno drvo. On je preporučio turnus od 80 g, upozorivši na brzi prirast u prvih 50 g. rasta. 1923. g. Piccioli daje prednost izravnoj sadnji plodova oraha (za proizvodnju drveta) nad cijepljenjem sadnica. 1967. g. Gambi ističe povećanu potražnju za drvetom oraha, koja razvojem industrije namještaja u Italiji dovodi do sve veće razlike između ponude i potražnje. Malo po malo interes za vrijednim drvetom se proširio i na druge vrste listača (trešnja, hrast i jasen). Taj je interes kulminirao u drugoj polovici 80-ih godina, kada je paralelno s porastom potražnje za drvetom porastao i interes za podizanjem šumskih kultura na napuštenim poljoprivrednim zemljištima. Nakon početnog nepovjerenja u tržište i investicije na dugi rok, te različitih operativnih pogrešaka zbog pomanjkanja tehničke učinkovitosti, podizanje šumskih kultura s vrijednim listačama ubrzo je poprimilo široke razmjere. U razdoblju 1994/97. podignuto je više od 80 000 ha kultura listača (ne brzog rasta) što iznosi 60 % ukupnog pošumljavanja u istom razdoblju. Ovo je važan doprinos općoj politici agroambijentalnih mjera u sup stituciji za tradicionalne poljoprivredne kulture. Posljednjih dvadesetak godina u programe podizanja kultura listača uključeni su mnogi instituti i sveučilišta, a održani su mnogi kongresi i savjetovanja pod vodstvom eminentnih stručnjaka s područja šumarskih znanosti. Istraživanja su išla u smjeru genetskog poboljšanja sadnog materijala. U Francuskoj su vršeni pokusi sa hibridom Junglans nigra x Juglans regia, gdje je postignut značajan porast prirasta kod hibrida ali lošija kvaliteta drva u odnosu na J. regia. Problem je u velikom vremenskom razmaku između klijanja sjemena i početka fruktifikacije, što otežava promatranje. U Italiji momentalno nema praktičnog genetskog poboljšanja. Uočene su biljke trešnje dobrih fenotipskih karakteristika i umnožene u staklenicima. Ti klonovi su u fazi procjene i selekcije u raznim predjelima zemlje. Osobito se daje važnost morfološkom obilježju stabla i krošnje te zdravstvenom stanju sadnog materijala. Dvadesetgodišnja istraživanja Instituta za pokuse u šumarstvu u Arezzu na sadnom materijalu oraha dali su osnovu za buduće radove na poboljšanju osobina važnih za proizvodnju kvalitetnog drva. Calvo i D ´Ambrosi (1995. g.) predložili su standard za sadnice vrijednih listača za upotrebu u podizanju kultura. U odnosu na ovu problematiku naglašava se potreba za povećanim istraživanjima na području ekofiziologije i odnosa u podzemnom ambientu koji utječu na razvoj žiljnog sustava, stoje od velikog zanačenja za prirast stabala. Sva ova istraživanja važna za proizvodnju kvalitetnog drveta imaju bez sumnje i pozitivne aspekte sa stajališta poboljšanja ambientalne vrijednosti okružja. L´ ITALIA FORESTALE E MONTANA (časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima - izdanje Talijanske Akademije šumarskih znanosti - Firenze) Iz broja 5 ruj an-listopad 2001. g. izdvajamo: Orazio C i a n c i o : Multiregionalni operativni program i projekt B 28 "Nove metodologije za potrajno gospodarenje šumskim sustavima u južnoj Italiji" Ovaj članak Orazia Cianicia glavnog tajnika Talijanske Akademije šumarskih znanosti i direktora ovoga časopisa, predstavlja uvodno izlaganje u problematiku vezanu za razne mjere koje su obuhvaćene programom Ministarstva poljoprivrede i šumarstava, a koji obuhvaća 80 različitih projekata iz raznih grana poljoprivrede i šumarstva. Tu se posebno po važnosti za šumarsku struku izdvajaju projekat A 29 - "model racio nalnog podizanja šumskih kultura u južnoj Italiji" (koordiniran Nacionalnom Akademijom poljoprivrede iz Bolonje) i projekat B 28. Ovi projekti obilježeni su plodnom suradnjom obiju Akademija, jer obrađuju vrlo aktualne teme: podizanje novih kultura i gospodarenje šumama. Projekat B 28 je započet 1998. g. sa zadatkom racionalizacije oblika gospodarenja šumskim sustavima. U tim istraživanjima sudjelovale su mnoge institucije, a iskustva i rezultati prenošeni su na druge regije. U projektu je sudjelovalo 14 operativnih jedinica sastavljenih od predstavnika Akademija i Sveučilišta, |
ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 104 <-- 104 --> PDF |
pod nadzorom "znanstvenog komiteta" sastavljenog ad hoc, u čijem su sastavu eminentni stručnjaci: koordinator Orazio C i a n c i o i članovi Umberto B a g n a resi, Piermaria Corona, Raffaello Giannini i Susanna Nocentin i. Početna istraživanja odnosila su se na općenito uvođenje u problematiku s aktivnostima na reviziji koncepcije potrajnog gospodarenja šumama, na procjeni biološke raznolikosti radi očuvanja složenih šumskih sustava te gospodarenju i uskladištenju ugljičnog dioksida u šumskim ekosustavima. Poslije toga elaborirane su i druge teme kao: tehnika gospodarenja šumama s pretežitim učešćem četinjača, gospodarenje visokim šumama listača, procjena vrijednosti panjača. naturalizacija plantaža eukaliptusa i primorskih borova, tehnika uzgoja plutnjaka i dr. Očita je velika raznolikost tema koja traži sinergetsku organiziranost raznih institucija, jer su rezultati pojedinih istraživanja osnova za druga istraživanja. Posljedica tih istraživanja su mnogi radovi, od kojih su neki općeg karaktera objavljeni u ovom broju časopisa. Orazio C i anc i o : Teorija i način potrajnog gospodarenja šumama U posljednjih 30-ak godina način gledanja na šume se promijenio, na stoje najviše djelovalo saznanje daje uloga šume vrlo kompleksna i da nadaleko nadilazi jednostavnu funkciju proizvodnje drvne mase. Sume ne mogu biti isključivo ekonomski i tržišno promatrane, i gospodarenje šumama treba se temeljiti na "ekstenzivnom gospodarenju" u harmoniji sa prirodom. Šuma je samoproizvodna i obnovljiva, ima osobinu autonomije i mogućnost da podredi strukturalne promjene očuvanju vlastite organiziranosti. Na svjetskom Kongresu o ambijentu i razvoju koji je održan u Rio de Janeiro-u 1992. g. iznesen je prijedlog da se ne daje nikakvo ograničenje razvoju, već da se poveća povezanost čimbenika vezanih za ambijentalnu kompatibilnost. Konferencija o Zaštiti šuma u Europi (Helsinki 1993. g.) zaključena je objavom četiriju rezolucija koje čine formalnu obvezu za zemlje Europe, a to su: uputa za racionalno gospodarenje šumama Europe, uputa za očuvanje biološke raznolikosti šuma Eu rope, šumarska kooperacija sa zemljama u razvoju i dugoročna strategija procesa prilagodbe šuma Eu rope na klimatske promjene. Ključni problem, navodi autor, proizlazi iz "sukoba između ekologije i ekonomije", a sada je sazorilo saznanje da se taj sukob može riješiti samo uključivanjem etike u taj sukob. Zadatak šumarstva je proučavanje, uzgoj i korištenje šuma koje su samproizvodne, vrlo složene i sposobne da se samostalno obnavljaju uz obavljanje složenih funkcija. Potrebno je podržavati ravnotežu šume i okoliša, očuvanje i povećanje biološke raznolikosti i općenito složenost sustava uz sukladnost uzgojnih zahvata s ostalim čimbenicima sa kojima šuma ima uzajamno djelovanje. Raffaello G i ann i ni, Marco Borghett i: Ocjena biološke raznolikosti za gospodarenje šumskim sustavima Termin biološka raznolikost je danas u širokoj uporabi, no unatoč tomu teško je oblikovati definiciju koja bi imala općenito značenje. Odnosi se na broj i učestalost raznih "entiteta" koji se promatraju na određenim razinama organiziranosti, od individua populacije i vrsta, do ekosustava. Znači ne odnosi se samo na broj, već i na učestalost vrste, njihove zajednice i razinu biološke organiziranosti. Biološka raznolikost šumskih ekosustavima proizlazi iz heterogenosti okoliša koji se manifestira kao mozaik mikroambientskih elemenata, koji se mijenjaju tijekom vremena, ovisno o biološkim ciklusima. Samo u predugačkom trajanju pojedinog biološkog ciklusa mogu se pojedine zajednice pretvoriti u "statičke". Šumsko drveće ima karakteristiku široke genetske raznolikosti radi obimnog širenja peludi, disperzije sjemenja i općenito mogućnosti reprodukcije koja je temelj genetskih promjena. Ekološka vrijednost biološke raznolikosti očituje se u odnosu na produktivnost, na dinamiku i stabilnost šumskih ekosustava. Čovjek je sa svojim dugotrajnim aktivnostima u mnogočemu modificirao prirodne ekosustave radi uvođenja jednovrsnih proizvodnih lanaca za prehrambene potrebe, što je izravno ili neizravno doprinijelo degradaciji, zagađenju i nepovoljnim promjenama. Suviše jednostavni ekosustavi izloženi su gubicima funkcionalnosti i stabilnosti, neotporni su na klimatske ekstreme i epidemije. Očuvanje "minornih" vrsta od velikog je značenja jer imaju ulogu ekoloških indikatora, koji u određenim uvjetima daju uzbunu na kvalitetu okoliša. U nastavku članka autori su prezentirali metode i primjere analiza biološke raznolikosti koji uglavnom imaju opisna obilježja s područja botanike, fitobiografije, fitosociologije, ekologije itd. Osobita pozornost posvećena je analizi kompozicije slojeva grmlja i drveća, frekvenciji individua po dimenzijama, njihovom socijalnom položaju, potencijalu rasta i obnove. Biološka raznolikost ima perspektivu da bude dobro dokumentirana statističkim metodama, ali je zbog ob |
ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 105 <-- 105 --> PDF |
jektivnih problema koji se odnose na još uvijek oskudna saznanja, teško dati precizna objašnjenja na pitanja koja reguliraju međusobne odnose između biološke raznolikosti i funkcioniranja šumskih ekosustava. Giuseppe Scarascia-Mugnozza, Giorgio M a 11 e u c c i, Massimiliano H a j n y, Leonardo M o n tagnani, Alberto Masci: Potrajno gospodarenje šumama i organski ugljik u mediteranskom okružju - istraživanja u Nacionalnom parku Calabria Šumski ekosustavi imaju značajnu ulogu u globalnim biokemijskim procesima, a posebice u odnosu na ugljik i dušik, što se očituje velikim utjecajem na regionalnu i globalnu klimu. Nedavno su šume uvedene u protokol iz Kyota kao regulator klimatskh promjena, glede sposobnosti da djeluju na redukciju emisije ugljičnog dioksida. Unatoč aktualnosti te tematike, saznanja o utjecaju raznih faza gospodarenja (pošumljavanje, prorjede i dr.) na bilancu ugljikohidrata oskudna su. Šume umjerenih zona sudjeluju s oko 25 % u smanjenju emisije ugljičnog dioksida, od čega se dio odnosi na akumulaciju u obliku biomase, a značajan dio odnosi se na ugljik u organskoj formi u tlu. Šumski ekosustavi sadrže oko 50 % ukupnog ugljika sadržanog u tlu. Apsorpcija ugljika u šumi određena je procesima fotosinteze i respiracije. Respiracija tla uzrokovana je respiracijom korijena, raspadanjem listinca i organskih tvari u tlu. Korjenje sudjeluje sa 30-60 % u respiraciji tla, a ostatak se odnosi na dekompoziciju organskih tvari. Primarna proizvodnja i proizvodnja listinca povećava raspoloživost dušika , a povećanje količine ugljika u šumskom zemljištu rezultira u većini slučajeva povećanom količinom dušika. Važno je zaključiti da šumski sustavi imaju sposobnost akumulirati ugljik u drvnoj masi stabala i u tlu u organskoj formi. Istraživanja su vršena u šumskim ekosustavima (prirodnim i pošumljenim) i pašnjacima regije Calabria, zbog toga stoje tamo manji antropogeni utjecaj uzrokovan industrijom i prometom. U svrhu istraživanja uzeti su uzorci tla iz različitih tipova (25 uzoraka) radi laboratorijskog tretiranja i ustanovljenja sadržaja u različitim dubinama tla. U donjoj tablici prikazanje sadržaj ugljika u različitim frakcijama u profilu tla do dubine od 45 cm. Uspoređeni su uzorci iz kulture kalabrijskog crnog bora i bukove panjače, te njihov odnos: Kultura kalabrijskog crnog bora bukova panjača odnos površinski listinac tC/ha 6,8 tC/ha 9,3 1,37 listinac u tlu 45,5 51,6 1,13 sitno i srednje korjenje 11,7 48,3 4,13 organski ugljik 110,4 147,1 1,33 ukupno ugljik 174,4 Kako je vidljivo, sadržaj ugljika u tlu, u listincu i korijenu bukove panjače veći je nego u mladoj kulturi bora. Ta razlika posebno je naglašena u količini mase korjenja koja je kod panjače 4 puta veća, što znači da taj način gospodarenja pogoduje očuvanju korjenove biomase. U oba tipa učešće organskog ugljika je veliko (kod kulture bora 63 %, a kod panjače bukve 57 %), što potvrđuje važnost šumskih ekosustava u uskladišten]u ugljika, a posebice organske komponente. Francesco lovino, Giuliano Menguzzato: Vrednovanje panjača južne Italije U šumama mediteranskog okružja panjače su najčešći oblik gospodarenja. Razlog tomu su vlasnički odnosi, povoljnosti sigurne obnove, upotrebljivost drvne mase za lokalne potrebe, kratki ciklusi gospodarenja, jednostavnost gospodarenja koja se sastoji u kontinuitetu proizvodnje, i lakom obnavljanju nakon šteta od požara i pašarenja. Nadalje, moguće je primjenjivati relativno jednostavan rad na širokom području s malim troškovima 256,3 1,47 za sječu i izradu uz laganu kontrolu šumarske uprave. O tome su pisali mnogi stručnjaci talijanskog šumarstva: Patrone 1940. g,Pavani 1955. g, Hofmann 1963. g, Ciancio i dr. 1984. g. i Ciancio 1992. g. S druge strane, u panjačama nestaju vrste s malim kapacitetom proizvodnje sjemena, što uzrokuje nepovoljno pojednostavljenje strukture šume, proizvodi se manje vrijedna drvna masa (uglavnom ogrijev), zatim je čest nepovoljan utjecaj na izgled okoliša i smanjen kapacitet očuvanja tla. U Italiji panjače zauzimaju oko 53 % ukupne šumske površine, a u 5 regija je to oko 17 % ukupne površine teritorija. Preko 60 % panjača su u privatnom vlasništvu a više od 70 % su mlade od 25. g. U 20-godišnjem razdoblju od 1951-71. g. evidentirana je velika depopulacija sela s povećanjem gradskog stanovništva. To se posebice osjetilo u brdskim i planinskim ruralnim sredinama. Paralelno s krizom poljoprivrednih domaćinstava smanjena je i potražnja za |