DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2002 str. 99 <-- 99 --> PDF |
vršnih izbojaka koje uzrokuje Sphaeropsis sapinea (Fr) Dyko i Sutton (sin: Diplodiapinea Kicks). Predlaže se da se posveti veća pozornost fitosanitarnoj zaštiti u kojoj prije svega treba voditi računa o izboru vrsta i o povljnim tehničkim zahvatima. Istraživanja ovog tipa doprinijela bi sprječavanju širenja uzročnika bolesti i smanjenje šteta. Izdanja: Časopis Monti e boschi objavio je izdavanje dviju knjiga: 1) Šumski humus-priručnik iz ekologije Naziv orginala: Humus Forestali-Manuale di ecolo gia per il riconoscimento e 1´ interpretazione-appli cazione alle faggette. Autori su: Augusto Zanella, Mauro Tomasi, Cesare de Siena, Lorenzo Frizzera, Bernard Jabiolo, Gianni Nicolini-Format knjige je 17 X 24, ima 336 stranica i 349 ilustracija u boji. Cijena 24,79 eura. 2) Tehnika uređenja šumskih vodotoka. Naziv originala: Tecnica delle sistemazioni idraulico forestali. Autor je Dario Coslop. Knjiga ima XVI + 214 stranica i 171 ilustraciju, a cijena je 18,59 eura. Adrese izdavača i E-mail za oba izdanja možete dobiti u uredništvu Šumarskog lista. L´ ITALIA FORESTALE E MONTANA (časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima, izdanje talijanske Akademije šumarskih nauka-Firenze) Iz broja 4 srpanj-kolovoz izdvajamo: Giovanni Bo vio, Giovanni Callegari, Andrea Cam i a, Annalisa Francesetti, Francesco Iovin o, Paolo Porto, Antonella Ve 11 r i: Istraživanja o procjeni utjecaja šumskih požara na površinsku odvodnju i eroziju tla (prvi rezultati). Problematika vezana na utjecaj požara na šumske površine vrlo je kompleksna i zahtjeva suradnju brojnih specijalista. Unutar ove problematike posebno mjesto zauzima utjecaj vatre na hidrološke procese i eroziju u šumskim ekosustavima koji su obuhvaćeni vatrenom stihijom. U tu svrhu vršena su istraživanja tijekom 1999. g. u Kalabriji, u sastojini korzičkog crnog bora (Pinus laricio Poiret), u kojem su vršeni pokusni požari različitih intenziteta radi ustanovljenja utjecaja prolaza fronta plamena na hidrološke i erozijske procese, te provjera kemijsko-fizičkih promjena na tlu i vrijeme potrebno za uspostavljenje prvotnog stanja. Pokusi su vršeni u provinciji Cosenza na površini od oko pola ha, koja je u razdoblju od 1955-1960. g. pošumljena sadnicama korzičkog bora. Sastojina se nalazi na 1 090 m. n.v., ima nagib od 43 % i zapadnu ekspoziciju. Prosječne godišnje oborine iznose 1 124 mm, a prosječna godišnja temperatura 8,7 "C. Ustanovljene su tri parcele (A, B, C) s površinama 20 X 60 m. U parceli A izazvan je jak požar, u parceli B požar manjeg intenziteta, a parcela C ostala je neopožarena radi usporedbe. Parcele su ograničene pocinčanim limovima visine 33 cm, a na dnu svake parcele postavljene su dvije sabirnice vode, od kojih je prva sa preljevom. Da bi se postigli različiti intenziteti požara dodavali su se u parceli A dodatni listinac i grane bora i borovice. Požari na parcelama uz potrebne mjere opreza obavljeni su u različite dane, uz napomenu da požar na parceli A nije bio željenog intenziteta (zbog vlage), ali je ipak vatra uništila sav listinac i opalila krošnje stabala. Slika 1. Pokusni požar jakog intenziteta (1500 Kcal) Slika 2. Pokusni požar malog intenziteta (150 Kcal) |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2002 str. 100 <-- 100 --> PDF |
Na parceli B također je izgorio sav listinac i podrast, te unatoč malom intenzitetu vatre dio krošnje je opaljen. Poslije izvršenog požara napravljene su potrebne analize i mjerenja koja se odnose na površinsku vodu i eroziju, te uspoređene sa stanjem na parceli C. Prvi rezultati potvrđuju da je prolaz vatre uzrokovao bitne promjene na promatranim površinama. Naglo je povećano površinsko otjecanje vode uz pojavu erozije tla. Te promjene su međutim ograničene na razdoblje od 2-6 mjeseci, s opaskom da postoji izvjesna granica nesigurnosti radi nedovoljnog saznanja o utjecaju kiše koja je izostala u razdoblju promatranja. Ova istraživanja idu u prilog mogućnosti primjene "programirane vatre" kao preventivne mjere protiv požara, koja u Italiji još nije prihvaćena. Mauro Bernabei: Odlaganje sekundarnih metabolita u crvenom srcu bukve - mikroskopska istraživanja Autor u članku obrazlaže problematiku vezanu na osrženost bukve i taloženje metabolita u stanicama toga dijela debla. "Neobavezno bukovo crveno srce" obilježeno je smanjenom trajnošću drveta i intenzivno smeđecrvenkastom bojom. Može biti crveno obojeno više-manje okruglastog oblika, zatim zvjezdasto s tamnim obrubom (koji često seže gotovo do kore), zatim može imati druge razne oblike uzrokovane ranjavanjem, smrzavanjem i drugim nepovoljnim utjecajima. Proces osržavanja i nastajanja crvenog srca uzrokuju dvije okolnosti: stvaranje "barijera" uzrokovanih lamelama pluta koje omeđuju rubove tih zona i izoliraju ih od osta lih dijelova (Tore Ili idr 1994, Pearce 1996) odlaganje sekundarnih metabolita unutar staničnih lumena (Kemp i Burden 1986). Kod jedričavih vrsta (npr. Hrast i kesten ) srž je sas tavljena od pretežito polifenolnih supstanca i posebno od hidroliziranih tanina koji čine dio staničnih stjenki, dajući drvetu veću otpornost protiv zaraznih infekcija. Kod bukve naprotiv sekundarni metaboliti su uglavnom sastavljeni od polifenolnih supstanca kondenziranog tanina i gumastih sadržaja, koji imaju slabu mogućnost reakcije na napad raznih patogena. Osim toga, kemijski sastav staničnih stjenki se ne mjenja, jer se sekundarni metaboliti jednostavno raspoređuju po površini stjenka zajedno s ostacioma ugljikohidrata i masnih kiselina u nepravoj srži (MiIlis 1987). Neprava srž pokazuje smanjenu otpornost na nepovoljne promjene koje uzrikuju gljive zbog učešća ugljikohidrata i većeg sadržaja vlage, posebice u prvoj fazi sušenja. Prisutnost tila i stanica neprave srži sprječavaju sušenje omogućujući razvoj gljivičnih zaraza, što nije slučaj kod normalnog drveta, koje se znatno prije suši i tako onemogućava razvoj tila. Mikroskopska istraživanja vršena su na uzorcima sa 148 stabala bukve iz središnjihih Apenina starosti 27-240 g. Uzorci su u početku priređeni na uobičajeni način uz kuhanje, rezanje mikrotomom i bojanje, no kasnije se ustanovilo da su mnogo realniji rezultati postignuti na nekuhanim, neobojanim i ručno priređenim preparatima. Upotrebljen je mikroskop Polyvar (Reichert- Jung). Tvari koje su odložene unutar stanica su crvenkaste boje i one daju karakterističnu boju bukovoj nepravoj srži. Odlaganje sekundarnih metabolita može biti više ili manje intenzivno. Odloženi sekundarni metaboliti poprimaju sljedeće oblike: okruglasti oblici većih ili manjih dimenzija u obliku naslaga na stjenkama stanica izuzetno sadržaj naslaga ispunjava ukupne stanične prostore. Ovi oblici potvrđuju stratešku ulogu sekundarnih metabolita u nepravoj srži bukve, jer imaju ulogu mehaničke barijere protiv raznih patogenih elemenata i smanjuju gubitke vode u drvetu koje je izgubilo provodnu funkciju. Gherardo Chi rici, Piermaria Corona, Luigi Portoghesi: Procjena šumskih resursa na svjetskoj razini U članku su autori prikazali rezultate istraživanja po programu: Forest Resources Assessment 2000 (FRA 2000) koje je organizirao FAO. Zauzimanje za bolje poznavanje količina i kvalitete svjetskih šumskih zaliha je sve veće, a raspoloživost pouzdanih informacija je neophodan uvjet za donošenje vjerodostojnih procjena. Inventarizacija šuma je važna pretpostavka za poboljšanje stanja u šumama i aktualiziranja preuzetih obveza na internacionalnoj razini (C i a n c i o 2000). Spomenuti program FAO-a omogućio je dostupnost najnovijim procjenama stanja šuma na svjetskoj razini, koji se temelji na inventarizaciji statistici i satelitskim istraživanjima. Glavne informacije odnose se na površine šuma u raznim zemljama i kontinentima, drvne mase raznih drvnih formacija, oblike vlasništva, gospodarenje i korištenje šuma. Također su obrađene i neke druge informacije: utjecaj požara, važnost stabala izvan šumskih kompleksa, sporedni šumski proizvodi, te ekološki čimbenici. Po prvi puta je upotrjebljena definicija šume koja je prihvaćena na svjetskoj razini. Po toj definiciji u šumu se svrstavaju "površine koje imaju minimum 10 % šumskog pokrova sa stablima koja imaju sposobnost da rastu i sazrijevaju do minimalne visine od 5 m, u formacijama većim od 0,5 ha i minimalne širine od 20 m". |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2002 str. 101 <-- 101 --> PDF |
U "ostale šumske zone" uključene su površine s pojedinačnim stablima i grmovima koji pokrivaju od 5-10 % površine a visina im je manja od 5 m. "Stabla izvan šume" su površine s pojedinačnim stablima, drvoredi i nasadi u ruralnim sredinama. Po podacima FRA 2000 površina šuma na svijetu iznosi 38,6 milijuna km2, sa sljedećim rasporedom: kontinent, podkontinent površina u milijunima km2 Afrika 6,5 Oceanija 2,0 Azija bez Ruske federacije 5,4 Ruska federacija 8,5 Europa bez Ruske federacije 1,9 Italija 0,1 Sjeverna Amerika 5,3 Centralna Amerika i Karibi 0,2 Južna Amerika 8,7 Ukupno 38,6 Prije 10 godina taje zaliha iznosila 39,5 milijuna km2. To znači daje u 10 godina smanjena površina za 2 % ili 9 milijuna ha godišnje, ali u praksi godišnje se uništi više od 15 milijuna ha prirodnih šuma, i to osobito u tropskim predjelima gdje se taj gubitak samo djelomično pokriva novim kulturama. U umjerenom pojasu situacija je povoljnija, jer se površina šuma povećava za 3 milijuna ha godišnje, dijelom zbog novih pošumljavanja (1/3) i zbog širenja šuma na napuštene površine (2/3). Autori naglašavaju da ovi podaci daju samo red veličina i ne mogu se upotrebljavati za operativne planove, jer bez inventarizacije i kvalitetnijih podataka (iz zemalja u razvoju, a i nekih razvijenih npr. Italija), kvalitetna procjena nije moguća. Po procjenama Italija ima 100 028,64 km2 šuma, 1 330 km2 plantaža, 9 850 km2 ostalih šumskih zona. Godišnje povećanje šumskih površina za razdoblje od 1990-2000 g iznosi 29 500 ha. Enrico L. De Capua: Prirodna otpornost drveta poljskog jasena (Fraxinus oxyphylla Bieb, F. oxycarpa Gaertn., F. angustifolia L.) iz Toskane na napad gljiva bazidiomiceta Autor opisuje ovaj jasen kao jednu vrstu (te su latinski nazivi sinonimi) koja je slična gorskom (bijelom) jasenu (F. excelsior), pa ga mnogi autori smatraju njegovom varijacijom. Kao osnovnu razliku autor navodi boju pupova koji su kod ovog jasena smeđi ili smeđe žutkasti, dok su kod F. excelsior crni, a postoje i minimalne razlike u obliku lista i sjemenke. To je heliofilna, termofilna i više kserofilna vrsta nego F. excelsior. U Italiji zauzima u raznim formama izrazito južna, mediteranska područja i otoke gdje zamjenjuje F. excelsior. Na Siciliji se uzgaja radi produkcije mane koja služi za medicinske svrhe. Drvo jasena ima bijeliku i srž koji su raspoređeni u različitim omjerima. Proljetno drvo je porozno s vidljivim trahejama, dok kasno drvo ima guste i sitne traheje. Drvo je teže i čvršće nego drvo F. excelsior. Vrlo elastično i zbog te kvalitete se mnogo upotrebljava u proizvodnju sportske opreme, a u prošlosti se upotrebljavalo u avionskoj i automobilskoj industriji. Istraživanja su vršena radi boljeg poznavanja ove vrste, čije mjesto u sistematizaciji nije precizno određeno, najviše zbog raskidanog areala i različitih forma koje još nisu detaljno istražene. Važno je upoznati karakteristike drveta ove vrste, a određivanje prirodne trajnosti i otpornosti daju korisne elemente u svrhu povećanja tehnološke uporabe drveta. Pod nazivom "prirodna otpornost" smatra se rezistencija drveta na destrukciju koju uzrokuju ksilofagne gljive. Ta otpornost ovisi o učešću fungicidnih i insekticidnih sastojaka u drvetu srži, koje u pravilu bjelika nema. Istraživanja pokazuju da ti sastojci mogu varirati u raznim zonama drveta i najviše ih ima u središnjim i bazalnim dijelovima debla. Ti sastojci mogu biti toksični za pojedine vrste gljiva, a netoksični za druge, pa trajnost drveta ovisi o vrsti gljive. U umjerenim zonama najčešći su napadi od gljiva bazidiomiceta koje često uzrokuju destrukciju drveta. Prirodna otpornost na gljive daje podatke o mogućnosti uporabe drveta u određenim okolnostima. Na rasprostranjenost i aktivnost gljiva znatan utjecaj ima temperatura, oborine i karakteristike terena. Medu najpoznatije gljive koje uzrokuju destrukciju drveta spadaju: Coniophora puteana, Gloeophyllum trabeum i Trametes versicolor. Prve dvije uglavnom napadaju celulozu, dajući drvetu tamnu boju zbog većeg učešća lignina. U uznapredovanoj fazi drvo ima duboke pukotine u uzdužnom i poprečnom smjeru i smanjenje volumena. Gljiva Gloeophyllum trabeum napada stojeća stabla, oboreno drvo i drvne prizvode ugrađene u vanjske i unutarnje dijelove građevinskih konstrukcija. Trametes versicolor uzrokuje bijelu trulež na drvetu listača (rijetko četinjača). Napada najprije lignin, zatim celululozu i ugljikohidrate. Napada trupce i panjeve te drvne proizvode u određenim intervalima temperture i vlage. Studij trajnosti (prirodne otpornosti) vršen je u laboratoriju po normama UNI EN 113 "Utvrđivanje praga učinkovitosti sredstava za zaštitu drveta protiv djelovanja ksilofagnih gljiva" i EN 350/1 "trajnost drveta i drvnih proizvoda i klasifikacija prirodne otpornosti drveta". Trajnost drveta ocjenjivana je na bazi gubitka drvne mase u odnosu na suhu tvar drveta nakon napada gljive u određenim kontroliranim uvjetima. Na temelju tih kriterija drvo se svrstava u 5 kategorija, od vrlo otpornih do neotpornih vrsta. Tom prilikom korišteni su i |