DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2002 str. 61 <-- 61 --> PDF |
PREGLEDN1 ČLANCI - REVIEWS Šumarski list br. 1-2. CXXVI (2002), 59-67 UDK 630* 149 {Vulpes sp.) - 902 ŠUMARNICI RUDOLF I ARTHUR BERGAN I FARMA SREBRODLAKIH LISICA U GORSKOM KOTARU DIE FÖRSTER RUDOLF UND ARTHUR BERGAN UND DIE SILBERFUCHSFARM IN GORSKI KOTAR Alojzije FRKOVIĆ* SAŽETAK: Od kraja 19. stoljeća veći dio šuma Gorskog kotara i dijela Hrvatskog primorja bio je u rukama bogatih aristokratskih obitelji. Najbogatija među njima bila je kneževska obitelj Alberta M.L. Thurn Taxisa, krupnog šumoposjednika koji je gospodareći šumama bivšeg delničkog kotara imao upravu u Lokvama. Zapošljavajući pretežito strane šumarske stručnjake na poziciji kneževskih okružnih šumara našli su se tako otac i sin Rudolf i Arthur Bergan, službujući u Lokvama, Crnom Lugu, Zalesini, Delnicama... krajem pretprošlog i tijekom prve polovice prošlog stoljeća. S dolaskom "stranaca " prodrla su i nova shvaćanja, primjenjujući u život znanstvene zasade R. Pressler a, koji je prvi postavio takva načela šumskog gospodarstva, po kojima će vlastelinstvo Thurn Taxis postati uzorom ostalim šumoposjednicima. Ocijenivši da bi opora goranska klima pogodovala uzgoju krznašica, Arthur Bergan najprije u Zalesini, a 1938. preseljenjem u Delnice podigao u naselju Vučnik Gorsku farmu za umjetni uzgoj srebrodlakih lisica, prvu takve vrste u nas. Kako bi uzgoj ovog skupocjenog krznaša mesoždera učinio ekonomičnijim i uspješnijim, usporedo s podizanjem lisičnjaka, počinje se baviti uzgojem peradi i kunića. Uz članove obitelji na farmi je bilo zaposleno više radnika. Pred prisilno iseljenje iz Delnica početkom 1944, farma je raspolagala sa 40 žicanih kaveza, s isto toliko rasplodnih parova srebrodlakih lisica. I pored ratnih nedaća, krzna su imala dobru prođu, a sama proizvodnja kao nuzgredna djelatnost bila je vrlo unosna. UVOD - Einleitung U sastavu Gorske Hrvatske, Gorski kotar nije samo gorovit, on je isto tako i šumovit (K1 e p a c 1997). Prema statističkim podacima od ukupno 127.300 ha, na šumske površine otpada 96.100 ha, iz čega proizlazi daje praktički tričetvrt površine pod šumskim pokrivačem. Zbog nepravilne raspodjele šumskog posjeda, na kraju 19. i početkom 20.stoljeća šume Gorskog kotara i dijela Hrvatskog primorja pretežito su bile u rukama krupnih šumoposjednika. Kako po površini, tako i po drvnoj masi, većim dijelom tih šuma gospodari Gospoštija kneza Alberta M. L. Thurn-Tax i sa, plemićke obitelji podrijetlom iz Bergana (Italija), koja u to vrijeme ulazi u red najvećih posjednika u Slika 1. Grb obitelji Thurn i Taxis u Hrvatskoj. Vlastelinstvo s direkcijom šuma u Lokvama imalo je više područ 19. stoljeća nih šumarija, a pripadalo je pod jurisdikciju kneževske komore u Regens-Bild 1 Familienwappen von Thurn burgu. Za razliku od drugih šumoposjednika Gorskog kotara, kneževska und Taxis aus 19. Jahrhundert * Alojzijc Frković, dipl. ing. šum., umirovljeni savjetnik za lovstvo Direkcije "Hrvatskih šuma" Zagreb. Adresa: Kvarnerska 43/1, 51300 Rijeka |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2002 str. 62 <-- 62 --> PDF |
A. Frković: SUMARNICI RUDOLF I ARTHUR BERGAN I FARMA SREBRODLAKIH LISICA Šumarski list br. 1-2. CXXV1 (2002). 59-67 uprava Thurn Taxis gospodareći po starim planovima i ne rukovodeći se pod svaku cijenu kapitalističkim metodama privređivanja, uzgojila je "veličanstvene šume kojima možda nije bilo primjera na Slavenskom jugu" (Nenadić 1920). Od više šumarskih stručnjaka stranaca, koji su dolazili iz Njemačke, Austrije, Mađarske, Češke i drugih zapadnoeuropskih zemalja, medu zaposlenicima kneževske Direkcije šuma u Lokvama i/ili područnih šumarija, isticali su se otac i sin Rudolf i Arthur Bergan. Iako su slovili kao izvrsni šumarski i lovni stručnjaci, a Hrvatsku smatrali svojom drugom domovinom, njihova imena nismo našli ni u Hrvatskom šumarskom životopisnom leksikonu, ni u Šumarskoj enciklopediji. Rudolf Bergan cijeli je svoj radni vijek proveo u Gorskom kotaru, a sin mu Arthur Bergan rodio se i radio u Delnicama, a pogreškom su obojica izostala s popisa u knjizi "Šumarski stručnjaci Gorani", akademika Dušana K 1 e p c a (1 997) posvećenoj šumarstvu Gorskog kotara. Uz predstavljanje njihova života i rada u ovom će napisu biti posebno riječi o Arthuru Berganu i njegovoj Gorskoj farmi srebrodlakih lisica u Zalesini odnosno Delnicama kao prvom pionirskom poduhvatu umjetnog uzgoja ove plemenite krznašice u nas. Slika 2. Očuvane šume bivše gospoštije Thurn Taxis u Leski kod Crnog Luga danas u sastavu N.P. Risnjak Bild 2 Die erhaltenen Wälder des ehemaligen Grundbesitzes von Thurn und Taxis in Leska bei Crni Lug. Heute Teil des Na tionalparks Risnjak (Foto: A. Frković) RUDOLF BERGAN, kneževski okružni šumar Rudolf Bergam, fürstlicher Berzirksförster Prema nepotpunim podacima djevojkom Stanislavom (Slavom) Rudolf Bergan rodio se u Brünnu Bolf, kćerkom školskog nadzornika (Češka) 6.ožujka 1865. od oca Sig-Matije B o 1 f a i Ane r. P a v 1 i č e k . munda i majke Franciske r. BeŠest godina kasnije rodio im se u reits. Nakon završene realne gimDelnicama sin Albert. nazije, šumarske znanosti studirao Kao kneževski okružni šumar je na šumarskom učilištu u Eulen-Rudolf Bergan bez obzira gdje je bergu, gdje je diplomirao 1885. goi na kojoj dužnosti djelovao, strikdine. Okončavši vježbenički staž tno je u djelo provodio zacrtane godine 1886. dolazi u Hrvatsku stusmjernice gospodarenja šumama. pivši u službu kod Kneževske šumNjih su pod jakim utjecajem R. ske uprave Thurn Taxis. Službujući Presslera karakterizirale dvije gotovo punih 40 godina u Lokvaznačajke: duga ophodnja i favorizima, Brod-Grobniku, Brod Moraviranje jele na uštrb listača, posebno cama, Crnom Lugu i Delnicama u bukve. Polazne su točke bile prašuGorskom je kotaru proveo cijeli ma s vrlo velikim zalihama, držeći svoj radni vijek, da bi ubrzo po da treba prema načelu potrajnosti okončanju Prvog svjetskog rata otiSlika 3. Rudolf Bergan (1865-1950). knepodržavati takve zalihe i velike etašao u zasluženu mirovinu. Zavolivževski okružni šumar na imanju te koji iz njih proizlaze (Frančiš- ši svoju novu domovinu, mladi šumarnik Rudolf Bergan 12. koloThurn Taxisa u Gorskom kotaru Bild 3 Rudolf Bergan (1865-1950), fürstlicher Bezirksförster der Thurn ković 1981). Prema istom izvoru kao "neoborivi prioriteti jelove privoza 1889. sklapa brak s domaćom und Taxis in Gorski Kotar mjese" navode se: jela najjače i naj |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2002 str. 63 <-- 63 --> PDF |
A. Frković: SUMARNICI RUDOLF I ARTHUR BHRGAN I FARMA SREBRODLAKIH LISICA ... Šumarski list br. 1 2. CXXVI (2002), 59-67 dulje podnosi zasjenu nadstojnih stabala, pomlađuje se gotovo isključivo prirodnim putem, lako se i brzo oporavlja od zastarčenosti, manje stradava od snijega, leda i vjetroizvala i jedina je vrsta drveća s kojom je moguće prebirno gospodariti. To "prebirno" nije ništa drugo do provedba oplodne sječe s dugim podmladnim razdobljem. Da je to R. Berganu i njegovim nasljednicima u Šumariji Crni Lug (stolovali u velebnoj šumarskoj zgradi jednokatnici u Bijeloj Vodici kod Crnog Luga, koju su žitelji "gradom" zvali) i uspjelo svjedoče i danas uščuvane šume Frk, Sove, Rudač, Leska, Opaljenac... u kojima su drvne zalihe do pred sam kraj Drugog svjetskog rata dosezale i do 800 mVha. Kako je slično stanje bilo i u ostalim Thurn Taxovim šumama, te su šume mogle podnijeti "tako brutalne i velike sječe...koje su bile pravi šok za goranske šume" (K1 e p a c 1997). Uz tekuće poslove na sječi i izradi drvnih sortimenata, otvaranju šuma i poslovima u uredu, Rudolf Bergan bavio se i dendrometrijskim istraživanjima, obavljajući brojna mjerenja kao član radnog tima na izradi tablica drvnih masa. Opisujući "tužne posljedice nužne obrane", na primjeru svog pomoćnika šumarskog pristava Hinka Scholze (1903), koji je "prekoračivši granice zakonom lovnoj straži dozvoljene nužne obrane" ubio zvjerokradicu, Bergan ustaje u obranu svog kolege zalažući se da se odgovarajuće odredbe tada važećeg Zakona o lovu "i u tom pogledu svrsishodno preinače, odnosno dopune". Iako već u poodmakloj dobi, početkom 1944. godine silom prilika napušta Delnice i sa svojom obitelju seli u Njemačku. Umro je u gradu Ostrachu, pokrajina Baden Würthemberg, 26. srpnja 1950. u 85 godini života. ARTHUR BERGAN, šumarnik i lovac Rudolf Bergam, fürstlicher Berzirksförster Prema obiteljskoj izvjesnici o stanju duša obitelji Bolf-Bergan, što ju je u ime Župnog ureda Delnice sastavio dekan i župnik Ladislav Š p o r e r, Arthur Bergan, sin Rudolfa i Stanislave r. Bolf, rođenje 3. srpnja 1895. u Delnicama, gdje je proveo rano djetinjstvo i polazio pučku školu. Školovanje je nastavio na Kralj, realnoj gimnaziji u Zagrebu, da bi nakon mature, odlučivši krenuti očevim stopama, upisao studij šumarstva na Višem šumarskom učilištu u Mahrisch-Weisskirchenu u Njemačkoj. Završivši do srpnja 1914. prva četiri semestra, zbog izbijanja Prvog svjetskog rata, vraća se u Gorski kotar da bi kroz iduću godinu obavljao praksu kao šumarski vježbenik u Kneževskoj šumarskoj upravi u Lokvama. Sredinom svibnja 1915. kao dobrovoljac stupa u vojnu službu u 53. pješadijsku re gimentu u Zagrebu, ali zbog srčanih tegoba nakon pet mjeseci biva otpušten. Od 6. veljače do 30. rujna 1916. radi u Inženjerskoj sekciji Kr. mađarske državne željeznice u Delnicama, samostalno obavljajući geodetske poslove izmjera i kartiranja. Kada je 1. listopada 1916. ponovno počela s radom Viša šumarska akademija u Brucku na Muri, upisuje treću studijsku godinu i diplomira s odličnim uspjehom 16. lipnja 1917. Vrativši se ponovno u Hrvatsku od 1. srpnja do 25. rujna 1917, kao šumarski praktikant zapošljava se na plem. dobru Pakrac-Buč-Kamensko u Slavoniji, da bi od 1. listopada 1917. u svojstvu šumarskog vježbenika pristava prešao na dobro grofa Erdödya u Jastrebarsko, radeći tu do kraja siječnja 1918. Nakon jednomjesečne stanke 1. ožujka 1918. primljen je u službu kod Kneževine Thurn Taxis i dodijeljen Knez. šumariji Lekenik kod Zagreba, odakle krajem ožujka 1919. definitivno odlazi Thurn Taxisovoj Direkciji šuma Lokve. Tom će poslodavcu i svojoj domovini ostati vjeran sljedećih četvrt stoljeća, obavljajući razne dužnosti, od samostalnog voditelja i upravitelja područnih šumarskih jedinica, do kneževskog upravitelja šumarije Delnice i predsjednika mjesnog lovačkog društva. Slika4. Arthur Bergan (1885-1962) šuPoput oca Rudolfa, koji mu je u marnik, lovac i uspješan uzgajivač svemu bio uzor, posebno u marlji srebrodlakih lisica vosti, stručnosti i poštenju, i mladi Bild 4 Arthur Bergan (1885-1962), Förster, Jäger und erfolgreicher SilberArthur kao rođeni Delničan sklapa fuchszüchter brak s domaćom djevojkom Anto nijom Mühlstein iz Broda na Kupi 8. travnja 1923. Iz njihova braka rodit će se četvero djece, tri kćeri i sin, koji je umro još kao dijete i pokopan na gradskom groblju u Delnicama. Uz šumarski poziv Arthur Bergan je i aktivan lovac, član tadašnje delničke podružnice Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva iz Zagreba. Kakav je ugled uživao u redovima lovaca govori i podatak daje na Redovnoj glavnoj godišnjoj skupštini podružnice ožujka 1940. izabran za predsjednika podružnice (društva). Za njegova mandata dužnost potpredsjednika obavljao je Slavko Račk i, dužnost tajnika Josip Maverc, a blagajnika Ivan Maj nar i ć. Za članove odbo |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2002 str. 64 <-- 64 --> PDF |
A. Frković: SUMARNICI RUDOLF I ARTHUR BFRGAN I FARMA SREBRODLAKIH LISICA Šumarski list br. I 2, CXXVI (2002), 59-67 ra podružnice izabrani su: Janko Šušteršič (dotadašnji predsjednik), Bartol Grgurić, Vilim Kniewald, Ivan Mihelčić, Drago Mar ine el i IvanKnetić. "Nakon što sam zbog partizanskog rata bio prisiljen napustiti svoju službu kao i mjesto stanovanja u Delnicama", našli smo zapisano u njegovom životopisu (Lebenslauf) pisanom vlastitom rukom u Ostrachu 2. kolovoza 1956, "premješten sam od Državne komore Kneževine Thurn Taxis u knez. šumariju Obermarchtal, okrug Ehingen, gdje sam se doselio sa svojom obitelju 10. veljače 1944. Tu sam ostao do 1. veljače 1947. kada sam premješten u Ostrach kao upravitelj tamošnjeg knez. šumsko-lovnog područja". Kako je nakon pet godina i u Njemačkoj došlo do reorganizacije šumarstva, a to radno mjesto biva ukinuto na vlastiti zahtjev Arthur Bergan nakon 34 godine aktivnog i uspješnog službovanja odlazi u mirovinu 1. listopada 1952. Umro je u Ostrachu u 67. godini života 20. svibnja 1962. Arr^t^S-^IJC -Z-OT-fr ćtL-*t^ J7^Z**m*>& /* Sćs/t fć^raž-ć´^zm?m^. ~&^ *xZ~e~" %**~jćr ćgfJZet&i, «4«. S -^y^^^ ^fj^ Slika 5. Faksimil životopisa Arthura Bergana pisanog u Ostrachu 2. kolovoza 1956. Bild 5 Kopie der in Ostrach am 2. August 1956 geschriebenen Lebensgeschichte von Arthur Bergan GORSKA FARMA SREBRODLAKIH LISICA Bergfarm fon Silberfüchsen Ono po čemu šumarski stručnjaci otac i sin Rudolf i Arthur Bergan žive i danas u sjećanju starijih Delničana i Gorana, je njihov pionirskih poduhvat rentabilnog farmerskog uzgoja plemenitih krznaša. Prateći stručnu šumarsku i lovačku literaturu nekih autora (Rössler 1913, Huss 1930) našli su uporište svojih zamisli, da bi opora goranska klima pogodovala tom uzgoju, koji je, nakon prvih početaka u Kanadi i SAD-u a usporedo s podizanjem standarda i rasta cijena krzna, stao nicati poput gljiva iza kiše i u Europi. Umjetni uzgoj srebrodlakih lisica, za koji su se opredijelili Berganovi. uzeo je toliko maha na sjevernoameričkom kontinentu i svijetu uopće, daje primjerice u Kanadi osnovano posebno društvo pod imenom "Silver Black Fox Breelers Association", a svrha je bila kontrola te industrije, registriranje uzgojnih centara, osnivanje rodovnika, određivanje rasplodnog materijala i vođenje konjukturne službe (Čadež 1962). 1. Prvi počeci sa srebrodlakim lisicama u Zalesini Die Anfänge mit Silberfüchsen in Zalesina Sve je počelo u lipnju 1930. g. pozivom izvjesnog Hussa iz Weitzelsdorfa (austrijska Koruška), uzgajivača srebrodlakih lisica, da posjete farmu i lovište u podnožju Karavanki. Upoznavši se s postupkom manipulacije, hranjenja i drugim pojedinostima, mladi se Arthur do te mjere oduševio daje u kolovozu iste godine na toj farmi kupio dva rasplodna para lisica, a po izgradnji lisičnjaka s potrebnom infrastrukturom u Zalesini (gdje je radio) iste i dopremio 13. studenog 1930. "Bile su to prve srebrodlake lisice u Jugoslaviji, kupljene našim dinarom" (cijena koštanja 144.000 din op. A. F.), napisat će četiri godine kasnije u "Živinarevom glasniku". U Hrvatskoj odnosno biv. Jugoslaviji bilo je doduše nekoliko umjetnih uzgajališta krznaša, ali redom farmi za uzgoj barskih nutrija {Myocastor coypus) primjerice u nas u Ludbregu, te vidrica, poznatijih kao nerc ili vodena lasica (Mustela lutreola) kraj Beograda u Srbiji (Stanetti 1970). Do matičnog fonda srebrodlakih lisica bilo je u to vrijeme ne samo teško doći, nego je ova krznašica u uzgojnom smislu predstavljala određenu nepoznanicu, a i sam uzgoj, budući se radi o relativno krupnom mesožderu, vidno je skuplji i teži. GORSKA FARMA SREBRODLAKIH LISICA ZALESINA- DELNICE GORSKI KOTAR 800 M. N. M. A. BERGAN |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2002 str. 65 <-- 65 --> PDF |
A. Frković: ŠUMARN1C1 RUDOLF 1 ARTHUR BERGAN I FARMA SREBRODLAKIH LISICA Šumarski lis! br. 1-2, CXXVI (2002), 59-67 r r o-o Slika 7. Američka crvena lisica (Vulpes fulva) s arealom rasprostranjenosti u Sjevernoj Americi Bild 7 Amerikanischer Rotfuchs (Vulpes fulva) aus nordamerikanischem Areal Valja spomenuti daje srebrodlaka ili srebrnasta lisica srodnik američke crvene lisice (Red Fox, Vulpes fulva), široko rasprostranjene vrste koja je raširena po čitavom sjevernoameričkom kontinentu, sve do Meksika. Kako joj boja krzna varira od svjetlocrvene do narančaste, žute i svih tonova mrke boje, neki je smatraju Slika 8. Jedan od prva dva para rasplodnih srebrodlakih lisica na farmi u Zalesini zimi 1930/31. Bild 8 Eines unter den ersten Silberfuchszuchtpaaren auf der Zalesina Farm in 1930/31 samo mutacijom dotične vrste (Sanderson 1967), dok´ drugi (Čadež 1962) posebnom podvrstom američke crvene lisice (Vulpes fulva argentata). Da bi spriječio parenje u srodstvu s francuskom tvrtkom "Renardiere Alsacienne u Aubure", uz nadoplatu od 6.900 fr. franaka, zamjenjuje jednog svog prekobrojnog mužjaka za par rasplodnjaka, od kojih je ženka bila oštenjena u čuvenoj farmi "Black Fox Syndicate" u Winnipegu, Kanada. Sljedeće 1932.godine pet rasplodnih ženki dalo je ukupno 19 mladih, što će reći prirast od gotovo četiri mlada po paru, ili za jedan više od normativa za tu vrstu uzgoja u zatočeništvu. I kad je već bio načisto "da je najteži dio razvoja farme pregorio ... našao se jedan nečovjek, koji mi je uskoro svu mladunčad te nekliko komada starih lisica, iz zlobe i pakosti otrovao" (Bergan 1934). Nepokolebljiv u naumu, uz velike materijalne žrtve već sljedeće godine uspijeva donekle izravnati pretrpjelu štetu, da bi od 1934. godine, nakon provedene selekcije, imao u farmi 14 rasplodnih parova koji će mu te i sljedećih godina dati sve brojniji i kvalitetniji podmladak. Pravi procvat umjetnog uzgoja srebrodlakih lisica uslijedit će 1938. godine, kada iste godine izgradnjom obiteljske kuće u Delnicama, tik uz Lujzijsku cestu u četvrti Vučnik podiže novo moderno uzgajalište. Slika 9. Izgled prvotne farme u Zalesini; u prvom planu žičani kavezi za rasplodne parove Bild 9 Die ursprüngliche Farm in Zalesina mit Drahtkäfigen für die Zuchtpaare im Vordergrund 2. Nacrt plana lisičnjaka na Vučniku i prva iskustva Die Entwurfskizze für die Fuchsfarm in Vučnik und die ersten Erfahrungen Kako je to vidljivo iz nacrta plana lisičnjaka (Lageplan), na izduženom zemljištu veličine 9.880 m2, lociranom između Lujzijane i šumskog puta za Petehovac, uz stambenu jednokatnicu s vrtom i cvjetnjakom na blagoj kosini spram jugoistoka locirani su: gospodarska zgrada s konjušnicom i stajom za stoku te priručna radionica s ledenicom, četiri niza sa po 10 žicanih kaveza za rasplodne parove kao središnji dio lisičnjaka, zatvorena skupna nastamba za uzgoj odbijenog podmlatka s ovećim završnim prostorom tzv. "trkalištem", u kojem se nastojalo žbunjem i drugim sadržajima imitirati život u slobodnoj prirodi. U svakom od 40 žicanih kaveza veličine 12 x 4 x 2 m, bila je postavljena drvena kućica za leženje. Zahvaljujući blagom nagibu terena te kamenoj ili drvenoj podlozi, lisice su uvijek bile na suhom, stoje jedan od preduvjeta za uspješan uzgoj. Poučen lošim iskustvom iz Zalesine, cijeli je lisičnjak (farmu) dao ograditi dvostrukom vanjskom žičanom ogradom, a čuvali su ga, uz pse čuvare i noćni stražari smješteni u stražarskom tornju. Njihov je zada |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2002 str. 66 <-- 66 --> PDF |
A. Frković: ŠUMARN1CI RUDOLF I ARTHUR BFRGAN I FARMA SRF.BRODLAKIH LISICA ... Šumarski list br. I 2. CXXV1 (2002). 59-67 tak bio da uz čuvanje i osmatraju životinje, stoje bilo od važnosti za pravilan uzgoj i potrebnu selekciju. Kako se to radi pri umjetnom uzgoju nerčeva i u srebrodlakih lisica, u vrijeme parenja (siječanj-veljača) spolno zreli mužjaci drže se samo kraće vrijeme sa ženkama, da bi ih se odmah po spolnom aktu odijelilo. To je bila prilika da se u uzgajalištu, ako neke od ženki nisu ostale oplođene, već sljedeće godine ti mužjaci odvoje kao neupotrebljivi i zamijene drugima. Neposredno pred leženje lisice su glavninu vremena provele u kućicama za leženje, gdje su krajem ožujka, početkom travnja donijele na svijet potomstvo. U prvo se vrijeme mladi isključivo hrane majčinim mlijekom. To je najdelikatnija faza uzgoja, posebice u vrijeme kada ih majka stane odbijati od sise i kada su prisiljeni uzimati ponuđenu im hranu sa strane. U fazi osamostaljenja odbijeni podmladak smješta se u zatvorenu skupnu nastambu, koja je povezana s "trkalištem", pokušavajući živjeti životom nalik onom u prirodi. Koliko će podmladak boraviti na otvorenom u "trkalištu", ovisilo je o vremenskim prilikama. Za finoću krzna , iskustvo je Berganovih, preduvjet je da životinja nije odveć dugo izložena utjecaju kiše i/ili sunca, koji nepovoljno utječu na boju i strukturu dlake. Svi kržljavi i bolesni primjerci redovno su bili otklanjani, a uzgajivač je nastojao sustavnim parenjem najvrednijih primjeraka provoditi neprekidnu selekciju, s ciljem proizvodnje što boljeg i kvalitetnijeg krzna. Srebrodlake lisice se poput drugih krznaša dva puta godišnje linjaju. Zimsko krzno počinje se stvarati u vremenu od listopada do studenog, pa su mlade lisice za goranske prilike već u devetom mjesecu života bile posve zrele i za krzno i za rasplod. U svom uzgajalištu i Arthur B erg an držao se načela da se za daljnji rasplod prednost daje onim jedinkama koje ljetnu u zimsku dlaku zamijene u što kraćem vremenu. Kako je sjaj krzna u pravilu ogledalo zdravlja (Stanetti 1970), od važnosti je da se lisica ne utovi. "Utovljena lisica lijena je i nepravilno se pari. Isto, tako i lisica određena za krzno ne smije biti pretusta, jer to ima za posljedicu lošu kvalitetu dlake" (Bergan 1934). Slika 10. Plan i sadržaj farme-lisičnjaka u naselju Vučnik u Dclnicama. 1. obiteljska kuća, 2. radionica, 3. cisterna za vodu I, 4. sjenik sa spremištem i ledenicom, 5. staja za konje i rogatu stoku, 6. žičani kavezi za rasplodne parove, 7. zajednička natkrivena nastamba za uzgoj izdvojenog podmlatka, 8. cisterna za vodu II, 9. "trkalište" za odrasle lisice, 10. radna staza, 11. vrt s ružičnjakom. Bild 10 Plan und Inhalt der Fuchsfarm in Vučnik bei Delnice: 1. Familienhaus, 2. Werkstätte, 3. Wasserzisterne, 4. Scheune mit Vorratsraum und Eiskasten, 5. Pferde- und Kuhstall, 6. Drahtkäfige für Zuchtpaare, 7. Gemeinsame bedeckte Unterkunft für die abgesonderte Nachkommenschaft, 8. Wasserzisterne II, 9. "Rennbahn" für erwachsene Füchse, 10. Werkbahn, 11. Garten mit Rosengarten. 3. Uzgoj lisica u kombinaciji s uzgojem kunića i peradi Die Fuchszucht kombiniert mit Geflügel- und Kaninchenzucht Osnovnu hranu srebrodlakih lisica u farmi na Vuč-omiljena hrana lisicama. Znao im je davati i žive kuniniku činilo je goveđe i konjsko meso, koje se u tu svrhu će "da se u lisica probude iskonski instinkti". Povremljelo i miješalo s krvlju i iznutricom. Kako im odlimeno dohranjivanje mlijekom i kokošjim jajima, prije čnu hranu predstavlja i meso kunića, Bergan se skidanja krzna, davalo je krznu posebno lijepu boju. "uzgredice" bavio i kunićarstvom "ne polažući na čisIskustvenu hranidbenu normu od prosječno 350 g toću rase kunića nikakvu važnost". Bio je poznat i po hrane dnevno po lisici pružao je kroz dva obroka. Sauzgoju peradi (tov brojlera), što mu je vidno pojednomo ženkama u vrijeme dojenja te mladunčadi u prvim stavilo i pojeftinilo uzgoj lisica. Prilikom umjetnog va-mjesecima hrana je davana u tri obroka. Uz hranu žiljenja u inkubatoru, u jajetu zaostali te kljasti i kržljavi votinjskog porijekla, izlagao je i stanoviti postotak biljpilići, crijeva i ostali otpaci kod klanja peradi, bili su ne hrane koja se sastojala od pšeničnog i kukuruznog |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2002 str. 67 <-- 67 --> PDF |
A. Frković: SUMARNICI RUDOLF 1 ARTHUR BERGAN I FARMA SREBRODLAKIH LISICA Šumarski list br. 1-2. CXXVI (2002), 59-67 Slika 11. Žičani kavezi za rasplodne parove novopodignute farmeu naselju Vučnik Bild 11 Die Drahtkäfigc für die Zuchtpaare in der neuerrichteten Farm in Vučnik Slika 12. Prerađena lisičja krzna spremna za otpremu. Stoje, odozdo prema gore: kćerke Erika i Relli, majka Antonia i otac Arthur Bergan s pomoćnim radnicima. Snimljeno zimi 1939/40. god. Bild 12 Bearbeitete versandsbereite Fuchsfelle; von unten nach oben stehend: Töchter Erika und Relli, Mutter Antonia und Vater Arthur Bergan mit Hilfsarbeitern im Winter 1939/40 Slika 13. Hranjenje mladunčadi u kavezu za rasplod Bild 13 Das Füttern der Welpen im Zuchtkäfig Slika 14. Obiteljska kuća Bergan u naselju Vučnik u Delnicama, danas Bild 14 Das Haus der Familie Bergan in Vu?nik, Delnice, heute (Foto: A. Frković) brašna, ječma, drobljene zobi, žute mrkve, ljeti salate te sušenog i svježeg voća. Kombinirajući uzgoj srebrodlakih lisica s uzgojem kunića i peradi Arthur Bergan i njegova obitelj u znatnoj su mjeri pojeftinili proizvodnju krzna, koje je i u vrijeme pred Drugi svjetski rat imalo dobru prođu. Kako sav posao oko pripremanja i izlaganja hrane, nadzora, manipulacije s lisičjim kožama kao sirovi |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2002 str. 68 <-- 68 --> PDF |
A. Frković: SUMARN1C1 RUDOLF I ARTHUR BERGAN I FARMA SREBRODLAKIH LISICA ... Šumarski list br. 1-2, CXXVI (2002), 59-67 nom za preradu i dr. nisu mogli obavljati sami, u farmi Delnica. Obilje posla bilo je i za Krznarsku radionicu je stalno bilo zaposleno više radnika, mahom žitelja Muvrin u Delnicama. 4. Tužan kraj farme, imanja i obitelji Das traurige Ende von der Farm, des Besitzes unf der Familie Polazeći od proizvodnog kapaciteta farme te činjenice daje srebrodlaka lisica, uz nerc, bila jedna od najtraženijih krzna toga vremena, čija se vrijednost uspoređivala s vrijednošću dobrog briljanta (Cadež 1963), moguće je na kraju i bez pomne financijske analize ustvrditi da je ova obiteljska uzgredna djelatnost bila vrlo unosna. Nažalost zbog ratnih događanja proizvodnja je bila kratkog vijeka. Zimi 1942/43. sve su lisice zajedno s matičnim fondom morale biti uklonjene, a farma zatvorena. Prisiljeni da odu, Arthur Bergan s obitelji napustio je Delnice i Hrvatsku 10. veljače RASPRAVA Diskussion und Prateći stručni rad inozemnih šumarskih stručnjaka u vrijeme Kneževskog vlastelinstva Thurn Taxis, u vrijeme smjene dvaju minulih stoljeća, u Gorskom kotaru za život i rad oca i sina šumarnika Rudolfa i Arthura Bergana, moguće je ustvrditi daje bio prožet uspješnim stručnim djelovanjem i u odnosu na razvoj šumarstva i lovstva i gospodarstva u opće. Striktno provodeći u djelo nova načela šumskog gospodarenja "na podlozi primjerenog ukamaćivanja kapitala sastojine i zemljišta", favoriziranja jele i što dulje ophodnje, njihova je zasluga, kao i to da su šume ovog kneževskog veleposjeda bile ne samo uzorom za gospodarenje susjednih šumoposjednika, nego daje ovo područje kraj Drugog svjetskog rata dočekalo s uščuvanim visoko vrijednim šumama. Uz aktivno članstvo u redovima delničke po- ZAHVALA Prva potrebna saznanja o šumarnicima obitelji Bergan i Gorskoj farmi srebrodlakih lisica pružili su mi Delničani Matija Petranović Mlađi, čiji je pok. otac Matija Petranović Čeban neko vrijeme radio na farmi, i mr. se. Blaženka Moguš-Žagarova, kao prva susjeda obitelji Bergan. Zahvaljujući Blaženki Moguš stupio sam u vezu s kćerkama šumarnika Arthura Bergana, Erikom, Relli i Elfi, koje žive u Njemačkoj. Dobrotom 1944, ostavivši farmu i cjelokupno imanje na milost i nemilost svojim sugrađanima. Na Vučniku, uz slijepi krak stare Lujzijske ceste, stoji još samo njihova obiteljska kuća kao nijemi svjedok jednog prohujalog vremena, u kojemu su ugledni šumarnici Rudolf i Arthur Bergan sa svojim obiteljima znali i umijeli "na primjeru uzgoja plemenitih krznaša pokazati da se u ovoj našoj "Sibiriji" ipak nešto korisno može učiniti ako se hoće" (Bergan 1934). S farmom i imanjem ponovila se pak Zalesina 1932. I ZAKLJUČAK Schlussfolgerungen družnice Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva, Arthur se Bergan uz šumarski poziv sa svojom obitelji prihvaća dopunske djelatnosti, farmerskog uzgoja visoko cijenjenih srebrodlakih lisica. I pored svih nedaća koje su ga pratile tijekom svog poduhvata, on u cijelosti uspijeva, pokazujući tako svojim primjerom "našem Goraninu... da čovjek čvrste volje sve ove teškoće može svladati, a Gorskom kotaru donijeti blagodat". Bez svake sumnje Rudolf i Arthur Bergan pripadali su generaciji istaknutih šumarskih stručnjaka školovanih u inozemstvu, koji su djelujući krajem 19. i početkom 20. stoljeća utjecali na valjano gospodarenje i čuvanje šuma u Gorskom kotaru, ali i na sveukupnu šumarsku i lovnu djelatnost ovoga dijela Gorske Hrvatske. Danksagung najmlađe Erike Schäfer-Bergan iz Stuttgarta, ustupljen mi je na korišćenje životopis pok. oca i djeda, obiteljska izvjesnica, plan farme i drugi pisani dokumenti, kao i gotovo sav slikovni materijal iz obiteljske arhive s kojim je ilustriran ovaj prilog. Svima njima, kao i dr. se. Maksu Karloviću iz Zagreba koji me je poticao u radu, izražavam zahvalnost. LITERATURA Bergan, R.(1903): Tužne posljedice nužne obrane i čl. 48. Zakona o lovu. Lovačko-ribarski vjesnik 12, str. 134-137. Bergan, A. (1934): Gorska farma srebrodlakih lisica u Zalesini kod Delnica. Živinarev glasnik 4 (str. 74-75) i 5/6 (str. 106-107). - References Č a d e ž, Z. (1963): Umjetni uzgoj plemenitih krznaša. Lovački vjesnik 7, str. 159-161. Frančišković, S. (1981): Iz prošlosti šuma, šumarenja i šumarstva Gorskog kotara i Riječkog primorja. U: Šumsko gospodarstvo Delnice 1960-1980. (Urednik: A. Frković). str. 15-44. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2002 str. 69 <-- 69 --> PDF |
A. Frković: ŠUMARNICI RUDOLF I ARTHUR BERGAN I FARMA SREBRODLAKIH LISICA ... Šumarski list br. 1 2. CXXVI (2002). 59-67 Frančišković,S . (1981): Šumarstvo u feudalizmu i Stanetti , A (1970): Krznaši. Poljoprivredna encikloagrarna reforma. U: Gorski kotar (Urednik: J. pedija JLZ. Zagreb. Str. 41-45. Šafar). Str.483-497. * * * Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva u ZaHuss , H. (1930): Srebrena lisica u farmi. Lovačko-ri-grebu. Podružnica Delnice. Zaključci glavne gobarski vjesnik 12, str. 563-564. dišnje skupštine za god. 1939. Lovačko-ribarski vjesnik 1940., 5, str. 244-245. Klepac , D. (1997): Iz šumarske povijesti Gorskog kotara u sadašnjost. Zagreb. * * * Hunters Guide. Ministry of Natural Resources and The Ontario Federation of Anglers and Hun Röss 1 er, E. (1913): Budućnost krznaša. Lovačko-ri ter. Toronto 1982. barski vjesnik 4, str. 39-41. Sanderson , I. T. (1967): Sisari. Ilustrovana enciklopedija životinjskog carstva. Zagreb. ZUSAMMENFASSUNG: Seit Ende des neunzehnten Jahrhunderts ist der grösste Teil Gorski Kotars und ein Teil des kroatischen Küstenlandes in den Händen von reichen aristokratischen Familien gewesen. Die reichste unter diesen war die Fürstenfamilie des Grosswaldbesitzers Albert M. L. Thurn und Taxis, dessen Waldverwaltung vom ehemaligen Delnice Bezirk sich auf das Lokve Bezirk erstreckte. Unter den meist fremden Bezirksförstern waren gegen Ende des 19. und Anfang des 20. Jahrunderts auch Vater und Sohn Rudolf und Arthur Bergan, die mit Lokve, Crni Lug, Zalesina und Delnice beauftragt Maaren. Durch Ankunft der ´´Fremden " sind neue Auffassungen eingedrungen, zusammen mit R. Presslers wissenschaftlichen Grundlagen, dank welchen das Grossgrundbesitz von Thurn und Taxis das Vorbild für andere Waldbesitzer geworden ist. Arthur Bergan dachte, dass das kühle Klima von Gorski Kotar für die Zucht von Silberfüchsen günstig sein könnte. Zuerst in Zalesina, dann in 1938 in Delnices Siedlung Vučnik, gründete er die Landes erste Bergfarm für künstliches Zuchten von Silberfüchsen. Um die Ernährung von diesen Fleischfressern günstiger zu machen, begann er sich gleichzeitig mit der Zucht von Geflügeln und Kaninchen zu befassen. Zusammen mit Familienangehörigen, bestand das Farmpersonal aus mehreren Leuten. Vor der Gewaltsauflösung in 1944, bestand der Farmbetrieb aus mehr als vierzig Käfigen mit genausoviel Silberfuchs-Zuchtpaaren. Trotz Kriegsumständen hatte das Pelz einen guten Umsatz und die Herstellung als Zusatztätigkeit war überaus gewinnbringend. |