DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2002 str. 111 <-- 111 --> PDF |
IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA OSVRT NA FLORISTIČKA ISTRAŽIVANJA VELEBITA LJUDEVIT ROSSI Floristička istraživanja Like i Vlebita počela su krajem 18. stoljeća i danas se smatraju, po mišljenju mnogih stručnjaka, najbolje istraženim dijelovima Hrvatske. Medu pionirima istražiteljima flore Like i Velebita, posebno se ističe Ljudevit Rossi. Rodio se u Senju 1850. god, a ljubav i sklonost prema prirodi i Velebitu potječe iz njegove najranije mladosti. Po zanimanju je bio časnik Austro-Ugarske Monarhije Karlovačkog generalata, a kao botaničar bio je amater i veliki zaljubljenik u Velebit. Floru Velebita počeo je istraživati od svoje rane mladosti, pa sve do kraja života. Danas ga možemo s punim pravom smatrati jednim od prvaka istraživanja flore Like i Velebita. Njegovom radu na istraživanju flore, kao sporednom zanimanju, divili su se mnogi botaničari, kao Vouk 1928. iHorvat 1930. godine. Kao časnik u austro-ugarskoj vojsci proveo je službujući u Rijeci, Napulju, Zagrebu i Karlovcu, gdje je i umro 1932. godine. Uz svoj hrvatski jezik odlično je poznavao talijanski i njemački jezik. Svaki puta kada je posjećivao rodni Senj i Liku, uvijek je iskoristio priliku da posjeti Velebit i skupi nešto bilja s nekog lokaliteta. -t /i iytu:C<-r rt č-7/ftff /il zspcćUA r>q Ate* o-cćef/ttts /´ -t /I « i ^p„ c /a Z´i´, O svim svojim istraživanjima flore Velebita i Like i pohodima, vodio je dnevnik koji je obznanio tek 1928. godine u Karlovcu. Dnevniku je dao naslov "Velebitom i njegovim primorjem uzduž i poprijeko". Isti sadrži sve bilješke sa svih njegovih putovanja i istraživanja Like i Velebita, počevši još od 1869. pa do 1914. godine. Dnevnik sadrži 640 stranica pisan njegovim rukopisom, a kasnije je ukoričen u knjigu. Dnevniku je Rossi priložio 152 slike, pretežito fotografije, a manjim dijelom crteže. Dnevnik se i danas čuva u Botaničkom zavodu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, kao poklon istraživača Rossija. Taj dnevnik do danas nije objavljen i ostao je nepoznat široj javnosti, iako predstavlja djelo velike dokumentarne vrijednosti. U Rossijevu dnevniku svaki čitatelj naići će nešto zanimljivo, jer isti sadrži mnogo putnih doživljaja, opisa krajeva, ljudi običaja s područja Like i Velebita. Posebice su zanimljiva Rossijeva putovanja po Velebitu i to u ono vrijeme kad nije bilo niti jednog skloništa, pa je sa svojim pratiteljima noćivao na otvorenom uz vatru u hladnim noćima. Također su interesantna njegova putovanja kroz Liku kada nije bilo ni željeznice ni autobusa. U dnevniku ljubitelji povijesti naći će mnogo zapisa o starinama ličkih gradića i sela, kao i arheoloških nalazišta. Zanimljivo je daje Rossi tijekom više decenija mjerio temperetaru voda na području Like i Velebita, posebno izvora pitke vode, čije se temperature mogu danas komparirati u znanstvene svrhe. Zoolozi će u dnevniku naći mnogo podataka o puževima, čiju je rasprostranjenost Rossi bilježio s raznih lokaliteta. Svoju zbirku puževa poklonio je tada Narodnom muzeju u Zagrebu. Težište Rossijevih istraživanja ipak je bilo usmjereno na floristička istraživanja Like i Velebita, koje je objavio u svojim radovima 1904, 1908, 1911, 1913, 1914, 1915, 1924, i 1930. godine. Vrijednost dnevnika je u tom što nam daje veliki izvor informacija o flori Velebita i Like. Dnevnik sadrži kazalo po abecednom redu, koje omogućuje brzo snalaženje pri traženju pojedine biljke (str. 611-639). Iz dnevnika se može točno utvrditi daje njegov interes za Velebit počeo 1869. godine, kada je za vrijeme kraćeg boravka u Senju odlučio istraživati floru Vele |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2002 str. 112 <-- 112 --> PDF |
bita, te se počeo pripremati. Prvi pohod na Velebit počeo je 1871. godine, u vrijeme kada je službovao u Rijeci. Iste godine istražuje Senjsku dragu, Vratnik, Mali i Veliki Rajinac, Hajdučke kukove, Mali Stolac i tom prilikom pronalazi više biljaka, između ostalih Cirsium Eriphorum, Stellariu glocidispermu i Chrysanthemum macrophylum i dr. Drugi istraživački pohod u Liku i Velebit bio je 1874. god., a to je putovanje trajalo nekoliko mjeseci. Tada je kolima s konjskom zapregom otišao iz Karlovca, preko Slunja, Korenice, Udbine, Gračaca, Gospića do Karlobaga. Na tom putovanju sakupljao je floru i slagao u kola i sve vozio sa sobom. Iz Karlobaga se vraća u Gospić, Otočac, Žutu Lokvu, Vratnik i Senj. U vremenu od 1884. do 1894. godine Rossi putuje službeno kroz Liku prisustvujući novačenju vojnika u Otočku i Gospićku pukovniju, a u slobodno vrijeme skuplja i popisuje floru krajeva kroz koje je prolazi. Godine 1896. počinje veliku eskurziju kroz Liku i Velebit. Tada je uzeo dvomjesečni odmor samo s jednim ciljem: da skuplja floru Velebita i Like. Na put je krenuo vlastitim kolima i kočijašem, a po potrebi unajmljivao je ljude koji su pomagali u nošenju sakupljenih biljaka i herbara. Rossi se vraćao s terena s herbarijima teškim i do nekoliko stotina kilograma, a sušenje i spremanje bilja zadavalo mu je mnogo brige. Iste godine obilazi sjeverni Velebit, Jezera kod Krasna, Zavižan pa sve do Karlobaga, gdje na Ljubićevom brdu nalazi rijetku biljku Draba armata. Na str. 156. dnevnika Rossi je zapisao: Kad smo ostavili vratolomni hrbat Ljubićkog brda prema istoka na visini od 1307 m, naiđemo rta jednu osamljenu pećinu, koja je pri dnu zemljom ispunjena. Zavirivši u unutrašnjost tog zjala opazim neku biljku i izvadivši je raspoznam odmah da je to tražena Draba armata Schott. Kako je ona došla na ovo samotno mjesto pomislim i potražim u okolini, ali bez uspjeha. Razumije se da sam bio izvan sebe i vanredno obradovan (...). Godine 1909. dr. A. Dege n posjetio je Karlovac s namjerom da pogleda Rossijev herbarij, tada je ugledao istu biljku i bio je iznenađen. Dr. Degen mu je čestitao na pronalasku tako rijetke i tražene biljke i zamolio ga da mu da D. armatu iz herbara. Rossi je oštro odreagirao i rekao Degenu da istu ne može trgati iz herbarija. Tako će Botaničko Fiziološki zavod iz Zagreba, gdje herbarij spremljen, biti jedini posjednik ove tako znamenite i rijetke, a možda i izumrle biljke - piše Rossi. Nakon Ljubićkog brda Rossi je obišao: Alaginac, Kizu, Metlu i Panos i preko Brušana do Gospića, gdje je posjetio Jasikovac i zabilježio čak 55 vrsta bilja. Iz Gospića Rossi nastavlja put za Udbinu i Ličku Plješivicu, gdje je istraživao: Oleblin, Rudi Lisac, Kremen, odakle se spušta u Bruvno i Gračac u Crkopac. Rossijevo sklonište pod Pasarićevim kukom I pored obilja materijala Rossi nije bio zadovoljan, jer na ovom putu nije pronašao runolist (Leonthopodium alpinum). Iz Crnopca odlazi na Veliku Popinu i Poštak te se ponovno vraća kroz Lovinac u Sveto Brdo. Sljedeće putovanje koje Rossi opisuje u dnevniku obavio je 1901. god. i to vlastitim kolima i konjima, putujući preko Plitvičkih jezera i Udbine za Gračac i tom prilikom posjećuje Poštak, Medak i Bunovac, gdje se nalaze i najviši vrhovi Velebita i to Vaganski vrh, Babin vrh i Badanj. Odavde produžuje za Gospić i Visočicu. Godine 1907. Rossi istražuje srednji Velebit u potrazi za Degenovim nalazom hrvatske sibireje. Kada je Rossi čuo daje Degen u Velincu kraj Karlobaga pronašao jednu biljku iz roda Sibireaea, koja se razlikuje od Sibireaea altaiensis (Laxm.) C. Schneider nazvavši je "Sibireaea croatica", odlučuje istu sam potražiti, što mu i uspijeva također u Velincu, nakon čega je bio presretan i zadovoljan. God. 1909. Rossi ponovno posjećuje srednji Velebit, također zbog Degenovog nalaza "Lesquerella velebitica " - kojoj je H ay e k kasnije dao ime "Degenia velebitica " u čast Degenu. Rossi se je uvijek žurio bojeći se da ga tudinci ne preteknu. Nakon dugog traženja njemu uspjeva naći istu biljku (endem) u Miljković brdu. Tada Rossi vrlo detaljno istražuje srednji Velebit i to Sladovaču, Sadikovac, Ramino korito, Sugarsku dulibu, Veliki stolac, Japage i Stolačku pećinu, otkrivši pritom niz rijetkih vrsta. Sabrani materijal s ovog područja bio je toliko težak, da ga je sedam nosača jedva nosilo do Oštarija. Materijalni troškovi bili su veliki, a samo su nosači koštali oko 200 forinti. Opisujući troškove Rossi je zapisao u dnevniku: Samo vanredna ljubav za upoznavanje prirode domaće grude može opravdati takve troškove i žrtve pojedinca. (str. 424) |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2002 str. 113 <-- 113 --> PDF |
Ostavši svoj golemi herbarij na čuvanje u gostionici u Oštarijama, odlazi u Medak, gdje unajmljuje pet nosača i s njima kreće na Bunovac, gdje je proveo pet dana, noćivajući u nekom stočarskom stanu. Tom prigodom obilazio je najviše vrhove srednjeg Velebita (Malovan, Segestin, Babin i Vaganski vrh). Odavde se opet vraća u Brušane i Oštarije. Na povratku s ove ekskurzije u Brušanima susreće dr. Arpada Degena. Tom prilikom Degen gaje pozvao da podu zajedno na Velebit, ali Rossi nije udovoljio pozivu. Iako je Rossi cijenio Degenov rad na istraživanju flore Velebita, iz dnevnika se može zaključiti daje svim silama nastojao preteći Degena u istraživanju. To mu je u velikoj mjeri i uspjelo, jer su njegova floristička istraživanja objavljena nekoliko godina prije Degenovog kapitalnog djela "Flora Velebitica". Godine 1911. Rossi odlazi u mirovinu i iste godine nastanjuje se u Gračacu zbog istraživanja flore južnog Velebita. Tada istražuje Tremzinu, Crnopac, Lisac, Velike vrbice, Ćelavac, Puci, Cadje i Korita. To mu je bila i posljednja veća ekskurzija na Velebit. Putovanja na kojima je bio 1913. i 1914. god. odnosila su se na primorska mjesta u okolici Senja. Na kraju možemo zaključiti da je Rossijevo djelo na istraživanjima flore Velebita kapitalno i neprocjenjivo. Iz njegovog se dnevnika vidi kako su naši prirodoslovci putovali kroz Liku i Velebit, istražujući floru uz puno teškoća i materijalnih izdataka. Doista Rossijeva ljubav prema Velebitu i Lici bila je ogromna i nakon njega ni jedan botaničar u tolikoj mjeri nije radio na ovom području. Iz dnevnika je vidljivo da mu nije bilo svejedno zbog toga što stranci istražuju floru naše zemlje. To ga je mučilo, pa je užurbano radio ne bi li ih pretekao. Rossijev dnevnik danas ima određenu znanstvenu vrijednostjer se u njemu nalaze popisi svih florističkih nalaza s Velebita i Like. Najvrjednija ostavština Ljudevita Rossija je njegov bogati herbarij sabran na području Like i Velebita, koji danas čini osnovu herbarijske zbirke Botaničkog zavoda Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Rossijev marljiv i uporan rad na istraživanju flore nije ostao nezapažen. Potkraj svog života primio je više priznanja, a 1928. godine izabran je za dopisnog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Rossijevo životno dijelo ogleda se njegovom dnevniku iz kojeg se može vidjeti daje najveći dio svoga života i rada posvetio Lici i Velebitu. Zbog toga mu zahvaljujemo i rado ga se sjećamo. Marko Vukelić, dipl. ing. šum. šumarski savjetnik Literatura: 1. Degen, A.: Flora Velebitica I-IV Budapest 1936-1938. godine 2. Horv at, I.: Ljudevit Rossi, Hrvatski planinar 26, 3-8 Zagreb 1930. godine 3. Rossi, Lj.: Standorte der Primula kitaibeliana Schot, magyar bot. Lapok III, 113-116. Budapest 1904. 4. Rossi, Lj.: Silene graminea Vis. in Kroatien. Magyar bot. Lapok VII. 278-279. Budapest 1908. 5. Rossi, Lj.: Bei träge zur Kenntniss der Ptemdophyten Süd Kroatiens. Magyar bot. Lapok X, 22-38, Budapest 1911. 6. Rossi, Lj.: U šugarskoj Dulibi, Prilog k poznavanju flore Velebita. Glasnik Hrv. prir. društva XXIII, 3-23. Zagreb 191 La. 7. Rossi, Lj.: Die Plješivica und ihr Verbindungszug mit dem Velebit in botanischer Hinsiht. Magyar bot. Lapok XII, 37-106. Budapest 1913. 8. Rossi, Lj.: Floristička istraživanja po jugoistočnoj Hrvatskoj. Glasnik Hr. prir. društva XXVI (4), 221-230. Zagreb 1914. 9. Rossi, Lj.: Floristička istraživanja po jugoistočnoj Hrvatskoj. Glasnik Hrv. prir. društva XXVII (2), 65-70. Zagreb 1915. 10 Rossi, Lj.: Grada za floru južne Hrvatske. Prir. istraž. JAZU 15, 1-217. Zagreb 1924. 11. Rossi, Lj.: Pregled flore Hrvatskog primorja. Prir. istraž. JAZU 17, 1-368. Zagreb 1930. 12. Vouk, V: Ljudevit Rossi. Ljetopis JAZU 41, 102-105. Zagreb 1928. 13. Marković , Lj.: Lika i Velebit u neobjavljenoj botaničkoj ostavštini Lj. Rossija. Zbornik radova II. znanstv. simpozija Gospić 1979. godine |