DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2002 str. 107 <-- 107 --> PDF |
MILAN ORŠANIĆ Dr. sc. Milan Oršanić, dipl. ing. šum., obranio je 17. 12. 2001. godine disertaciju pod naslovom "Strukturne osobine i dinamika šumskih sastojina obične smreke (Picea abies (1.) Kast.) na sjevernom Velebitu". Time je stekao akademski stupanj doktora znanosti u području biotehničkih znanosti, polje šumarstvo. Postupak je obavljen na Šumarskom fakultetu, pred povjerenstvom u sastavu: prof. dr. sc. Joso Vukelić (predsjednik), prof.dr. se. h. c. Slavko Matić (mentor), dr. se. Stevo Orlić (član). Milan Oršanić rođen je je 1. rujna 1963. godine u Otočcu. U rodnom gradu pohađao je osnovnu i srednju školu. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu upisuje 1983. godine. Diplomira 1988. godine, te se iste godine zapošljava u Primorsko-Goranskom šumskom gospodarstvu Delnice, OOUR za iskorištavanje šuma Senj. Od 1990. zaposlenje na Šumarskom fakultetu kao asistent na predmetu Uzgajanje šuma 1 i II. Na fakultetu završava poslije diplomski studij iz silvikulture, te 1994. godine brani magistarski rad po naslovom " Uspijevanje šumskih kultura obične smreke (Picea abies (1.) Karst.), Crnoga bora (Pinus nigra Arn.) i Europskog ariša (Larix decidua Mili.) na Zagrebačkoj gori." Sudjelovao je u radu više domaćih i inozemnih znanstvenih skupova. Cetri mjeseca proveo je na specijalizaciji iz uzgajanja planinskih šuma, na ETH-a u Švicarskoj. Na kraćim stručnim ekskurzijama bio je u Njemačkoj, Slovačkoj, Češkoj, Mađarskoj, Italiji, Austriji i Finskoj. Do sada je objavio samostalno i u koautorstvu 50 znanstvenih članaka i studija. Zamjenik je upravitelja na NPŠO - Zagreb, te voditelj rasadnika Šumarskog fakulteta. Sudionik je Domovinskog rata 1991/92. Disertacija dr. se. Milana Oršanić a rezultat je višegodišnjeg istraživanja uzgojne problematike strukture i obnove smrekovih sastojina na sjevernom Velebitu. Istraživanje je provedeno na sjevernom Velebitu, na području uprave šuma Senj. Ciljevi istraživanja bili su: 1) istražiti strukturne osobine sastojina smreke u sas tojinama različitih strukturnih, sastojinskih i eko loških osobina; 2) istražiti smjer razvoja (sukcesiju) smrekovih sastojina, te povezano tim i sastojine jele i bukve koje nastaju u procesima sukcesije smrekovih šuma; 3) istražiti faze sukcesije u smrekovim šumama, kao i progresivne procese u njima; 4) istražiti stanje prirodnog pomlađivanja i specijalne oblike pomlađivanja; 5) istražiti specijalne strukturne oblike (grupimična struktura); 6) istražiti načine gospodarenja (tipovi sječe); 7) istražiti glavne odlike staništa koji utječu na pridolazak smre kovih sastojina. Sama diseratcija podijeljena je u devet poglavlja. U uvodu autor iznosi značajke smreke kao vrste kod nas i u svijetu. Naglašava da je rod smreka najrašireniji rod na svijetu i zauzima velike površine. Kod nas smreka ima manje značenje i zauzima tek 1 % površina pod šumama. U uvodnom dijelu autor naglašava i neke specifi čnosti vezane za staništa smreke. U poglavlju opis vrste autor detaljno opisuje ekološke zahtjeve smreke s obzirom na tlo, svijetlo, oborine, zračnu vlagu i temperaturu. Isto tako obraduju se uzgojne značajke, sjeme smreke, rasadnička proizvodnja, te značajnija istraživanja smreke. Autor je u poglavlju o sukcesijkim tipovima u smrekovim šumama vrlo detaljno obaradio sve tipove sukcesije u smrekovim šumama, te usporedio to s postojećim stanjem na istraživanom području. Životne oblike biljaka, s obzirom na sukcesijsko-ekološke značajke, autor je podijelio na pionirske, intermedijarne i klimaksne vrste, te postavio tezu da smreka po svojim obilježjima spada i u pionirske vrste kao i u intermedijarne. U poglavlju "metod istaživanja" autor navodi da je terenski rad proveden na stalnim pokusnim plohama, kao i na brojnim profilima na istraživanom području, koji su najbolje prikazivali istraživanu problematiku. Rezultati istraživanja podijeljeni su u deset podpoglavlja. To je ujedno i najopširniji dio disertacije. Rezultati istraživanja počinju sa strukturnim istraživanjima, gdje autor na sedam trajnih pokusnih ploha vrši izmjeru osnovih strukturnih elemenata, te dolazi do rezultata da je smreka vrlo produktivna vrsta, koja izgrađuje vrlo vrijedne i stabilne sastojine. Drvna zaliha na istraživanom području kreće se od 600 do 900 mVha. Uglavnom su to čiste sastojine smreke, s primjesom bukve i jele. Ovdje je uočena zakonitost da na nižim nadmorskim visinama smreka tvori ljepše i produktivnije sastojine, dok na višim nadmorskim visinama kvaliteta sastojina, kao i drvne zalihe, su manje. Glede drvne mase to su čiste sastojine smreke, dok su glede broja stabla to mješovite sastojine bukve i jele, posebice u nižim predjelima. Ovi rezultati posebice su značajni, jer ukazuju na smjer progresije u smrekovim zajednicama. Distribucija smreke uglavnom je unimodalana, kada se promatra samo smreka, a zajedno s bukvom i jelom, posebice u tanjim deb- Ijinskim razredima, uočava se skok te dobivamo prebor |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2002 str. 108 <-- 108 --> PDF |
nu distribuciju. Ovim se objašnjava određena poluskiofilnost smreke u mladoj dobi, kao i veća heliofilnost u starijoj dobi, pa gospodarenje smrekom prebornim načinom nikako ne odgovara. Svi parametri koji ukazuju na prebornu strukturu, dokazuju da smreka nigdje ne tvori prcbornu strukturu, te da se s njom ne može na taj način gospodariti. Grupimična struktura, kao jedna od osobitosti smreke, uočena je i prilikom osvajanja staništa smrekom. Sto su stanišni uvjeti teži, izraženija je i grupimična struktura. Na istraživanom području uočeni su svi tipovi grupimične strukture: stupnjevit, s plastom i jezgrom, bez jezgre i bez plašta. Prirodno pomlađivanje kao prirodni fenomen koji je uvjet za opstanak šume na nekom području, ovisi o mnogim čimbenicima kao što su: nedostatak topline, pokretanje snježnih masa, vegetacijska konkurencija, nedostatak klijavog sjemena, mraz, tlo i stanje staništa. Imajući sve na umu prilikom analiziranja prirodnog pomlađivanja, pokazalo se daje prirodno pomlađivanje u navedenim sastojinama vrlo loše, a posebno s pomlađivanjem obične smreke. Tako je uočeno da na pojedinim plohama ni tijekom četverogodišnje izmjere nije zabilježno niti jedno pojavljivanje ponika ni podmlatka smreke. Kao specifični način obnove istraženo je pomlađivanje na trulim stablima - panjevima. Ovaj način obnove posebice je došao do izražaja gdje je konkurencija vegetacije izražena i tamo gdje su velike nakupine snijega. Stoga autor preporučuje da se kod iskorišćivanja šuma ostavljaju manje vrijedni sortimenti, kao mjesta na kojima bi se mogla obnoviti smreka. Analizom kvalitete sjemena, odnosno klijavosti sjemena, autor navodi daje laboratorijska klijavost vrlo niska, a urod češera vrlo slab. I kod kvalitete sjemena i kod uroda češera, pokazao se daje u povoljnijim stanišnim uvjetima sjeme kvalitetnije, a urod je češći i obilniji. Analiza radijalnog prirasta pokazala je da su prirasti vrlo mali i kreću se od 1 mm do 1,4 mm. Na pojedinim stablima izmjereni prirast iznosi i manje od 0,5 mm. Totalne analize stabala pokazale su određene pravilnosti kod rasta i prirasta smreke. Isto tako uočene su i neke nepravilnosti, što upućuje na specifičnosti staništa. Kulminacija tečajnog visinskog prirasta nastupa između 40 i 45 godine, te je nešto manji nego u literaturi. Ovdje se potvrdilo pravilo da je visinski prirast pod jakom genetskom kontrolom, i kada biljka dođe u povoljne svjetlosne uvjete onda snažno prirašćuje. Dugotrajnim zasjenjivanjem, stoje čest slučaj u prirodnim prebornim šumama, visinski prirast može biti prigušen i pomaknut prema starijoj dobi za čak 100 godina. Debljinski rast i prirast vrlo je utjecan različitim čimbenicima, tako da dobiveni rezultati imaju velike oscilacije. Kulminacija volumnog prirasta nije potvrđena niti na jednoj plohi, unatoč velikoj starosti istraživanih staba la, što pokazuje da smreka na istraživanom području vrlo dugo prirašćuje. Način gospodarenja ili tip sječe, a time i obnova sastojine, vrlo je bitan za sukcesiju smrekovih sastojina. Na istraživanom području uglavnom se provodi stablimična sječa, bez uzgojnih radova njege. Takvim se načinom gospodarenja, pozitivni pomaci (sukcesija), često vraća na početak. Na onim dijelovima istraživanog područja gdje se gospodarilo grupimično, obnova je bolja. Na temelju toga autor preporučje da se na navednom području gdje stanišni uvjeti dozvoljavaju, gospodari grupimično-skupinastim načinom. Autor je u disertaciji detaljno obradio ovaj način gospodarenja, njegove prednosti kao i mane. Analiza terena pokazuje da smreka pridolazi u širokom rasponu visina od 1000 pa do 1600 m.n.m. Udio smreke 50 % i više javlja se na visinama od 1200 do 1500 m. Smreka zauzima umjerene do srednje povoljne terene (zaravni), obično su to dna dubokih udolina. Najpovoljnija ekspozicijaje sjeverna i sjeveroistočna. Dr. se. Milan Oršanić, dipl. ing. šumarstva izradio je i javno obranio doktorsku disertaciju, kojoj je cilj bila smrekova šuma kao posebno dinamična pionirska sastojina na Velebitu te njen prirodni i ekološki fenomen. U svojoj disertaciji došao je do novih spoznaja i činjenica koje se odnose na biološka svojstva i ekološke zahtjeve smreke i njenih sastojina u vrlo specifičnim ekološkim uvjetima Velebita. Uočio je da se smreka javlja u ekološki najekstremnijim uvjetima Velebita, gdje devastirano tlo, mraz, i niske temperature, onemogućavaju pojavu jele i bukve bez prethodne pojave smrekovih sastojina. Dokazana je zakonitost sukcesije smrekovh sastojina na nova staništa, uz istovremenu konverziju istih u mješovite šume jele, bukve i smreke. Kod toga vrijeme ime beznačajnu ulogu, jer dugo trajanje procesa stanišnih i strukturnih promjena smrekovih sastojina je beznačajno uz činjenicu daje šuma vječna. Ovaj rad značajan je prilog šumarskoj znanosti, kao i šumarskoj praksi, koja ukazuje da se na specifičnim stanišnim uvjetima u planinama kao stoje Velebit, zahtijeva poseban pristup te studioznija istraživanja. Samo je na taj način i takvim pristupom određeno sadašnje stanje staništa i strukture smrekovih šuma Velebita, a dr. se. Milan O r š a n i ć je na temelju toga stanja dobro definirao prošlost i pravilno odredio budućnost tih sastojina. Uloga šumara uzgajivača je nezamjenjiva i odlučujuća za takve procese. Želja nanije dr. se. Milan Oršanić i dalje proširuje obzore šumarskoj znanosti, jer su oni prije svega u funkciji boljitka hrvatskog šumarstva, šuma i znanosti uopće. Prof. dr. se. dr. h. c. Slavko Matić |