DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2001 str. 21 <-- 21 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 11-12. CXXV (2001). 599-610 UDK 630* 156 I 262 (001) ZNAČAJ I ULOGA BILJNIH VRSTA SVJETLIH PRUGA U PODRUČJU EUMEDITERANA KAO PREHRAMBENOG POTENCIJALA ZA UZGOJ KRUPNE DIVLJAČI´ THE IMPORTANCE AND ROLE OF PLANT SPECIES FROM OPEN STRIPS IN THE EU-MEDITERRANEAN AS A NUTRITIVE POTENTIAL FOR THE GROWTH OF BIG GAME Krešimir KRAPINEC* SADRŽAJ: U radnje dana analiza oštećenosti biljnih vrsta na svijetlim prugama od muflona (Ovis ammon musimon Pal.) i jelena aksisa (Axis axis Erx). Ukupno je zabilježeno 70 biljnih vrsta, od kojih je divljač konzumirala njih 35. Zeljanice su bile zastupljene sa 37 vrsta, trave i šaševi sa 14, a drvenaste vrste s 19 vrsta. Preferabilnost vrsta određena je primjenom preference ratio indexa. Dio za divljač palatabilnih biljnih vrsta za stoku je škodljiv ili loše kvalitete pa bi stoga uzgoj divljači u ovim uvjetima predstavljao rentabilnu proizvodnju jer nije potrebna znatnija melioracija staništa. Pet najpreferabilnijih vrsta bile su: Raphanus raphanistrum, Picris hieracioides, Senecio erraticus, Verbena officinalis i Daucus major. Za razliku od krmnih površina, za divljač na svijetlim prugama je tijekom cijele godine moguće naći biljne vrste koje su više ili manje zelene i tako pogodne za pašu, što je u sušnom dijelu godine bitan čimbenik prirodne prehrane divljači u eumediteranskim uvjetima. Ključne riječi: svjetlepruge, prosjeke, muflon (Ovis ammon musimon Pal.), jelen aksis (Axis axis Erx.), drvenaste vrste, zeljanice, trave, paša, preferabilnost, preference ratio index. UVOD - Introduction Razvoj znanosti o ishrani životinja seže daleko u liki projekti zaštite rijetkih i ugroženih životinjskih vrsprošlost, odnosno prati razvoj čovjeka. Naši su daleki ta, gospodarenje populacijama divljih biljojeda u Sjepreci, orjentirani isključivo na lov, ribolov i sakupljavernoj Americi i Africi. Uspjehu poludivljeg uzgoja nje plodova, veliku pozornost posvećivali hranidbedivljih biljojeda u Skandinaviji, bivšem Sovjetskom nim navikama pojedinih vrsta živih organizama koje Savezu, Sjevernoj Americi te na Novom Zelandu, uprasu rabili u prehrani, kako bi ista znanja mogli iskoristivo su doprinijela znanja proizašla iz ovih istraživanja. ti pri stavljanju mamaca u svrhu primamljivanja istih. Traženje hrane dominantna je aktivnost divljih ži Sistematski pristup istraživanju prehrane divljih životinja. Samo na traženje hrane životinje utroše 40 do votinja počinje u drugoj polovici 19. stoljeća (Ada-60 % vremena tijekom dana (Adamič, 1990 cit. mič, 1990 cit. Medin 1970, te cit. Robbins Wick ström et al. 1984). Iz toga proizlazi da je pre1983: 1), no pravi su uspon ova istraživanja doživjela hrambena strategija determinanta ekologije divljih binakon Drugog svjetskog rata. U to vrijeme počinju ve-ljoždera. Stanište divljači nalazi se u stalnoj promjeni. Na velikom prostoru čovjek ima male mogućnosti utjecaja na interakciju između životinja. Upravo iz tog Članak je sažetak magistarskog rada obranjenog 8. veljače 2001. na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Magistarski rad je izrađen u razloga za gospodarenje populacijama divljih biljojeda Zavodu za zaštitu šuma i lovstvo pod mentorstvom Doc. dr. se. potrebno je puno više temeljnih spoznaja koje omoguMarijana Grubešića. ćavaju razumijevanje, predviđanje te korištenje istih Mr. sc. Krešimir Krapinec, Šumarski fakultet Sveučilišta u Za interakcija u procesu gospodarenja. grebu, Svetošimunska 25. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2001 str. 22 <-- 22 --> PDF |
K. Krapincc: ZNAČAJ 1 ULOGA BILJNIH VRSTA SV.ICTL1H PRUGA U PODRUČJU HUMHD1TERANA ... Šumarski list br. 11-12. ČXXV (2001). 599-610 Znanje o prehrani divljači zadire a područje ostalih bioloških i biotehničkih znanosti (ekologija, šumarstvo, bilinogojstvo, stočarsvo itd.) pri čemu svaka zasebno poboljšava ili pogoršava prehrambene uvjete (često puta slučajno). Ukoliko lovac-uzgajivač posjeduje dovoljnu količinu osnovnih znanja, moguće je izbjeći konflikte s ostalim privrednim granama na terenu. Isto je tako pomoću ovih znanja moguće riješiti temeljna pitanja lovnog gospodarenja kao što su: pomanjkanje hrane, pravilna ishrana divljači, upravljanje staništima, procjena gospodarskih kapaciteta. Dakle, znanje o prehrani divljači je elementarna komponenta MATERIJAL I METODE Istraživanja interakcije divlji biljojed-stanište u sredozemnom području Hrvatske započela su u ograđenom dijelu Državnog lovišta VIII/6 "Kalifront" površine 1351,22 ha (Slika 1). Navedeno lovište smješteno je na otoku Rabu. Od krupne divljači u lovištu obitavaju muflon (Ovis amnion musimon Pall.) i jelen axis (Axis axis Erx.). Obzirom da se radi o lovištu koje je u biti u cijelosti smješteno na poluotoku, izvršeno je pregrađivanje u središnjem dijelu lovišta pregradom (duljine 3,4 km). Time je sjeverozapadni dio lovišta (840 ha) i divljači ostao izoliran od domaće stoke koja je do tada na čitavoj površini lovišta "Kalifront" nekontrolirano brstila u šumi. Učinak ovakve pregrade jednak je učinku potpunog ograđivanja ovog dijela lovišta, jer su ostale tri strane okružene morem. Zbog toga će se u daljem tekstu više koristiti termin ograđeni dio lovišta. Dakle, stečeni su temeljni preduvjeti za istraživanja prirodnog uzgoja divljači. U ograđenom dijelu lovišta tijekom uzimanja podataka za ovaj rad ukupno je bilo 45 grla muflonske divljači i 22 grla jelena aksisa. Ukupno gledano to čini gustoću populacije sve krupne divljači od 8 grla na 100 ha ukupne površine. Razlika u lovnoproduktivnoj površini nastala je pregrađivanjem lovišta ogradom na dva dijela. Pregrađeni dio u kome su vršena istraživanja ima površinu od 840 ha, pa se tako stvarni broj grla odnosi na prebrojavanje u tome dijelu lovišta. Pregrađivanjem lovišta iz korijena se promijenio udio zemljišta po kategorijama. Od ukupno 840 ha ograđene površine oko 825 ha (98 %) otpada na šume, a ostalih 15 ha na puteve (8,8 ha), svijetle pruge (5,9 ha) i travnjačke površine (1,5 ha - rasadnik Topolje i rasadnik A. Petračić). Upravo iz toga razloga bilo je nužno osnovati krmne površine za ishranu divljači u lovištu, jer se pretpostavljalo da divljač neće moći zadovoljiti dovoljne hranidbene potrebe isključivo na šumskim površinama. Budući daje primijećeno kako se divljač zadržava i hrani uz prometnice, u lovištu je bilo potrebno istražiti ekologije divljači, strategije gospodarenja divljači te temelj poznavnja produkcijskog potencijala staništa i dinamike populacije u slobodnoj prirodi ili u umjetnom uzgoju. Istraživanja hranidbenog ponašanja životinja trebala bi dati sljedeće odgovore: Čime se životinje sve hrane Koja se životinja čime hrani Kako se izbor hrane mijenja tijekom sezone Zašto životinje koriste za hranu samo određene biljne ili životinjske vrste (ili njihove dijelove). - Materials and methods koje biljne vrste uz šumske ceste i puteve divljač koristi za ishranu. Navedena istraživanja načinjena su 13., 14., 15., i 16. listopada 1999 godine, i to sljedećim redoslijedom: Ubrzo nakon pregrađivanja dijela lovišta i ispuštanja muflonske divljači u lovište (ožujak 1998. - 28 grla porijeklom iz Slovačke, Šumarija Rimavska Sobota, lovni revir Tepli vrh te studeni 1998. - 11 grla iz Republike Češke, Šumarija Židlohovice) uočeno je da se divljač intenzivnije hrani uz glavnu cestu (odmah nakon ulaska u ograđeni dio lovišta odjeli 18, 20a, 20c, 22b) te kraj glavne ceste koja vodi prema rtu Kalifront, a uz koju se nalaze odjeli 1, 2, 3, 4. Kako bi se doznalo koje biljne vrste tamo rastu i koje divljač koristi za hranu, iskolčeno je 50 ploha dimenzija 1 x 1 m (ploštine 1 m2) odmah nakon ulaza u lovište, te još 50 ploha u drugom dijelu lovišta (cesta prema rtu Kalifront). Plohe su iskolčene naizmjenično (u cik-cak rasporedu) sjedne i s druge strane ceste tako daje donji rub plohe bio naslonjen na bankinu (Slika 1.), a razmak između dvije susjedne plohe na istoj strani ceste bio je 3 m. Nakon toga prebrajane su sve biljke na plohi i razvrstane po vrsti (taksonu) i oštećenosti. Preferabilnost od divljači oštećenih biljaka izračunata je primjenom Preference ratio indexa (P,), prema obrascu: Ni Sty gdje su: N = broj konzumiranih jedinki vrste i u uzorku; LNj = ukupan broj konzumiranih vrsta u uzorku; E, = broj jedinki vrste i u uzorku; ZEj = ukupan broj jedinki svih vrsta u uzorku. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2001 str. 23 <-- 23 --> PDF |
i. » ´ »WM «»*" * Bß..*I^L ´-´ i \ > :%mi i,;" lettX/lli´l, "\: << Draga A Vlastito otvoreno lovište broj: Vm/6 "KALIFRONT" **aL " ero* ´ t>. Draga?´ h´VÄ . 7 ^ Ovlaštenik prava lova: Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ´»TSmdijJ»"* ´ ?X%wifari -v< LEGENDA 3 ^ / /^ y / .«´ J´S,If,* , ´i ´ 1 * X" X Ograda Granica lovišta Osmatračnica *3*fe *» . Primjerne plohe Stanje 01.04.1999. 1 %M * »5* 1&* yut :%v^; « -4» V"«-- ´.. *´ Z´Jfk < ?-;* ´ ´VA T » ´ *—.^."/ ! -Si >L , <» \» *«. v-rsj -ai M u-^ K L_^ ^-J! I U. u U-tlMinl ´> ..?-* , " Slika 1. Karta vlastitog otvorenog lovišta broj VII1/6 "Kalifront" 3^ Figure 1 The map of the state hunting ground VI11/6 "Kalifront" with recorded experimental plots |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2001 str. 24 <-- 24 --> PDF |
K. Krapinec : ZNAČAJ 1 ULOGA BILJNIH VRSTA SVJETLIH PRUGA U PODRUČJU EUMEDIIKRANA Šumarski list br. II 12, CXXV (2001), 599-610 REZULTATI ISTRAŽIVANJA - Results Brojnost i udio biljnih vrsta - The number and proportion of plant species Na primjernim plohama svijetlih pruga ukupno je bilo zabilježeno 190 700 biljaka/ha. Najbrojnija biljka bila je Rubus dalmaticus s ukupno 20 600 biljaka/ha, a to je ujedno vrsta s najvišom pojavnošću (87 %). Zatim slijede Daucus major s 14 800 jedinki/ha (f = 52 %) te Picris hieracioides s 11 900 jedinki/ha (f = 38 %). Od drvenastih vrsta zabilježene su još Viburnum tinus (3500 jedinki/ha), Erica arborea (3400 jedinki/ha), Fraximis ornus (1400 jedinki/ha), Myrtus communis (1200 jedinki/ha), Clematis flammula (1100 jedinki/ ha), Spartium junceum (1300 jedinki/ha), Coronilla emeroides (1000 jedinki/ha), Cistus salviefolius (800 jedinki/ha), Arbutus unedo (700 jedinki/ha), Pinus pinaster (700 jedinki/ha), Cistus villosus (600 jedinki/ ha), Ligustrum vulgare (400 jedinki/ha), Prunus domestica (400 jedinki/ha), Quercus ilex (400 jedinki/ha), Clematis vitalba (300 jedinki/ha), Crataegus transalpina (200 jedinki/ha) i Phillyrea latifolia (100 jedinki/ ha). Zajedno s Rubus dalmaticus to čini 19 drvenastih vrsta. (Grafikon 1. i 3.) Drvenaste vrste Zeljanice 27% 53% Trave i šaševi 20% Graf. I. Udio drvenastih vrsta, trava i zeljanica s obzirom na broj vrsta u primjernim plohama Fig. 1 The proportion of woody species, grasses and herbaceous species with regard to the number of species in experimental plots Tablica 1. Udio biljnih vrsta, na primjernim plohama Table 1 The proportion of plant species in experimental plots R. B. SPECIES 1 Rubus dalmaticus 2 Daucus major 3 Picris hieracioides 4 Imula viscosa 5 Carex sp. 6 Trifolium ohroleucum a P] = preference ratio index b O = oštećene biljke L N = neoštećene biljke 602 Ob 2500 12400 11200 0 700 0 Broj biljaka po hektaru Nc UKUPNO 18100 20600 2400 14800 700 11900 9200 9200 8300 9000 8800 8800 Na prosjekama je ukupno registrirano 70 biljnih vrsta (Tablica 1). Divljač je za ishranu koristila njih 35 (50 %). Gledano po broju vrsta i oblika na primjernim plohama bilo je 53 % zeljanica, 27 % drvenastih vrsta te 20 % trava i šaševa. Promatra li se udio vrsta u konzumiranim vrstama, odnos je nešto drukčiji. Zeljanice čine 60 %, drvenaste vrste čine 29 %, a trave i šaševi 11 % (Grafikon 2. i 3.). Trave i šaševi Zeljanice 11% 60% Drvenaste vrste 29% Graf. 2. Udio konzumiranih drvenastih vrsta, trave i zeljanica s obzirom na broj vrsta na primjernim plohama Fig. 2 The proportion of consumed woody species, grasses and herbaceous species with regard to the number of species in experimental plots nekonzumirano D konzumirano ukupno zeljanice trave i šaševi drvenaste vrste Graf. 3. Ukupni broj vrsta te broj konzumiranih i nekonzumiranih vrsta na primjernim plohama Fig. 3 A total number of species and the number of consumed and non-consumed species in experimental plots UDIO Frekvencija, Pia %) ./ % 10,80 87 0,51 7,76 52 3,55 6,24 38 3,99 4,82 31 0,00 4,72 18 0,33 4,61 24 0,00 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2001 str. 25 <-- 25 --> PDF |
K. Krapina.-: ZNAČAJ I ULOGA BILJNIH VRSTA SVJETLU! PRUGA U PODRUČJU EUMEDITHRANA ... Šumarski list br. II 12, CXXV (2001). 599-610 7 Bronuts erectus 0 8600 8600 4,51 17 0,00 8 Dactylis hispanica 600 7700 8300 4,35 31 0,31 9 Lotus corniculatus 400 7400 7800 4,09 30 0,22 Brachypodium sylvaticiim 500 6700 7200 3,78 16 0,29 11 Festiica heterophvUa 0 6700 6700 3,5 1 1 0,00 12 Centaurea tomasinii 1600 3400 5000 2,62 24 1,36 13 Rosa sempervirens 0 3500 35txc 1,84 18 0,00 14 Vikturnum tinus 1200 2300 3500 1,84 25 1,45 15 Erica arborea 300 3100 3400 1,78 18 0.37 16 Poa sylvicola 0 3400 3400 1,78 13 0,00 17 Trifolium angustifolium 0 3400 3400 1,78 16 0,00 18 Senecio erraticus 2900 300 3200 1,68 16 3,84 19 Štipa hromoides 0 3000 3000 1,57 9 0,00 Viola sylvestris 200 2700 2900 1,52 12 0,29 21 Verbena officinalis 2500 300 2800 1,47 12 3,78 22 Dorycnium hirsuttum 600 1900 2500 1,31 7 1,02 23 Agrimonia eupatoria 1000 1400 2400 1,26 10 1,77 24 Holcus lanaius 400 2000 2400 1,26 7 0,71 25 C\damintha vulgaris 0 1700 1700 0,89 4 0,00 26 Ruhia peregrina 500 1200 1700 0,89 13 1,25 27 Setaria glanca 0 1600 1600 0,84 2 0,00 28 Hypericum perforatum 0 1500 1500 0,79 6 0,00 29 Pulicaria dysenterica 300 1200 1500 0,79 3 0,85 Smilax aspera 100 1400 1500 0.79 13 0,28 31 Fraxinus ornus 100 1300 1400 0,73 13 0,30 32 Trifolium rubens 0 1400 1400 0,73 7 0,00 33 Spartium junceum 400 900 1300 0.68 10 1,30 34 Agrostis alba 0 1200 1200 0.63 5 0,00 35 Galium mollugo 600 600 1200 0,63 9 2,12 36 Mvrtus communis 0 1200 1200 0,63 9 0,00 37 Clematis fiammula 400 700 1100 0,58 8 1,54 38 Cichorium pumi/um 700 400 1100 0,58 3 2,70 39 Hieracium racemosum 300 800 1100 0,58 6 1,16 Plantago intermedia 0 1100 1100 0,58 7 0,00 41 Coronilla emeroides 800 200 1000 0,52 1 3.39 42 Dorycnium germanicum 300 600 900 0,47 12 1.41 43 Filago germanica 0 900 900 0,47 29 0.00 44 Plantago lanceolata 100 800 900 0,47 5 0,47 45 Solanum nigrum 0 900 900 0,47 2 0.00 46 Cistus salviefolius 0 800 800 0,42 4 0.00 47 Arbutus uncdo 0 700 700 0,37 5 0,00 48 Pinus pinaster 0 700 700 0.37 4 0,00 49 Poa trivialis 0 700 700 0,37 4 0,00 Cistus villosus 0 600 600 0.31 9 0,00 51 Eupatorium cannabinum 200 400 600 0.3 1 4 1,41 52 Prunela vulgaris 0 600 600 0,31 4 0,00 53 Plantago major 0 500 500 0,26 2 0,00 54 Asparagus acutifolius 100 300 400 0,21 4 1,06 55 Cvnodon dactylon 0 400 400 0,21 3 0,00 56 Foeniculum vulgare 300 100 400 0,21 7 3,18 57 Ligustrum vulgare 300 100 400 0,21 2 3,18 58 Lolium multiflorum 0 400 400 0,21 2 0.00 59 Prunus domestica 300 100 400 0,21 2 3,18 Quercus ilex 0 400 400 0,21 4 0,00 61 Clematis vitalba 0 300 300 0,16 5 0,00 603 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2001 str. 26 <-- 26 --> PDF |
K. Krapincc: ZNAČAJ I ULOÜA BILJNIH VRSTA SVJKTUH PRUGA U PODRUČJU KUMI-.13I [HRANA Šumarski list br. 11-12, CXXV (2001). 599-610 62 Erigeron canadensis 0 300 63 Galega officinalis 0 300 64 Poa annua 0 300 65 Taraxacum officinale 0 300 66 Crataegus Iransalpina 100 100 67 Stenactis annua 0 200 68 Phyllirea lalifolia 0 100 69 Raphanus raphanistrum 100 0 70 Rumex sanguineus 0 100 UKUPNO 45000 145700 Preferabilnost biljnih vrsta Promatrajući odnose konzumiranih i nekonzumiranih vrsta po kategorijama: zeljanice, trave i šaševi te drvenaste vrste, vidljivo je da od ukupno 37 zeljanica divljač za ishranu koristi njih 21 (57 %), od 19 drvenastih vrsta divljač za ishranu koristi 10 (53 %), a od ukupno 14 vrsta trava divljač konzumira samo njih 4 (29 %). Najpreferabilmja vrsta (Grafikon 4.) bila je Raphanus raphanistrum - Pi = 4,24, zatim Picris hieracioi 4,50 300 0,16 3 0,00 300 0,16 1 0,00 300 0,16 1 0.00 300 0,16 1 0,00 200 0,10 9 2,12 200 0,10 1 0,00 100 0,05 1 0,00 100 0,05 1 4,24 100 0,05 1 0,00 190700 100,00 The preferability of plant species des - Pi = 3,99, Senecio erraticus - Pi=3,84, Verbena officinalis - Pi=3,78 te Daucus major - Pi = 3,54. Sve ove vrste spadaju u zeljanice. Najpreferabilmja drvenasta vrsta bila je Coronilla emeroides, koja se po preferabilnosti nalazi na šestom mjestu (Pi = 3,39), dok je najpreferabilmja trava bila Holcus lanatus, a po preferabilnosti se nalazi na 25 mjestu (Pi = 0,71). Species Graf. 4. Preferabilnost biljnih vrsta na svjetlim prugama u lovištu VIII/I "KALIFRONT" tijekom ljeta 1999 godine Fig. 4 The preferability of plant species in the open strips in the hunting ground VIII/I "KALIFRONT" in the course of summer 1999 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2001 str. 27 <-- 27 --> PDF |
K. Krapinec: ZNAČAJ 1 ULOGA BILJNIH VRSIA SVJKTLIII PRUGA U PODRUČJU EUMEDITERANA ... Sumaiski liši hr. 1 I 12. ( \\ \ CODI). 5´W-dlO RASPRAVA Discussion Prosjeke su nastale isključivo za potrebe lovnog gospodarenja u Novom dobu u Francuskoj. Njihova funkcija je u lovnom gospodarenju višestruka te služe: kao prometne površine; za promatranje i zaštitu divljači; za vršenje različitih tehnika lova na divljač; za proizvodnju hrane za divljač, za sprječavanja širenja šumskih požara. Važnost svijetlih pruga, odnosno održavanja svijetlih pruga u sredozemnom području od velikog je značaja ne samo za ishranu divljači, nego i za obranu od eventulanih požara. Održavanje svijetlih pruga pogotovo dobiva na značenju sa stajališta lovnog gospodarstva, jer se njihovom košnjom dobije relativno kvalitetna paša te nije potrebno dodatno krčiti i zatravnjivati šumske površine da bi se divljači osigurala dovoljna prehrana. U stočarskoj je literaturi zabilježeno da navedene biljne vrste imaju lošu krmnu vrijednost bilo zbog kemijskog sastava ili različitih izraslina koje ih štite od zuba biljojeda (Tablica 2.). Vrijednosti Kompleksne metode za utvrđivanje kvalitete i sumarne vrijednosti travnjaka i djetelišta (Šoštarić-Pisačić, K., Kovače vi ć, J., 1974) bazirane su na zahtjevima intenzivnih rasa goveda. Pri tomu korištene oznake imaju sljedeće značenje: Kvalitetna klasa Odi = odlična kvaliteta Vd = vrlo dobra kvaliteta D = dobra kvaliteta S = slabija do osrednja kvaliteta L = loša kvalitata (niska krmna vrijednost) B = bezvrijedna biljka dp = depresivna biljka - pod ovime se misli na depresivno djelovanje pri iskorištenju krme uslijed oštrih zubaca, jake dlakavosti i ostalih nepovoljnih morfoloških svojstava, nepodesnog kemijskog sastava, kao visokog sadržaja balasta, laksativnog djelovanja i si. šk = škodljiva biljka - izazivanje jačih probavnih smetnji i oboljenja, koja ipak ne dovode do uginuća. Všk = vrlo škodljiva - teška oboljenje i opasnost uginuća zbog jake otrovnosti te ozljede i infekcije uslijed vrlo oštrih bodlji. Oznake uz kvalitetnu klasifikaciju x = kod neznatnog težinskog udjela, do 3 % xx = kod znatnog težinskog udjela, tj. 3 do 10 % xxx = kod visokog težinskog udjela, tj, preko 10 % Neke palatabilne vrste (Tablica 1.) Forenbacher (1997) opisuje kao otrovne te je stoga nužno osvrnuti se na toksičnost istih. -Tablica 2. Kvaliteta nekih biljaka zabilježenih na primjernim plohama (prema Soštarić-Pisačić K., i Kovačcvić, J., 1974) Table 2 The quality of some plants recorded in experimental plots (according to Šoštarić-Pisačić K., and Kovačević, J., 1974) R.B. VRSTA BILJKE KVALITETA U ZELENOM STANJU S<20 % 1 Raphanus raphanistrum L-30 %dp> 30 %2 Picris hieracioides Lx - B>3 % 3 Senecio erraticus Skx - Všk>3 % 4 Verbena officinalis Bx - DP>3 % Sx-L3-5 % 5 Daucus major (carota) B5-10-10% Dp>10% 6 Coronilla emeroides Dpx-šk>3 % Dx-Sxx 7 Cichorium pumilum (intybus) L 10-20% Dp>20 % S -I J . x "-XX 8 Galium mollugo dp 10-20% šk>20 % 9 Agrimonia eupatoria B (za ovce i koze S) 10 Clematis flammula Skx-Vškxx>30 % 11 Dorycnium germanucum" B 12 Eupatorium canabinum Sk 13 Centaurea tomasinii 14 Hieracium racemosum Lx-Bxx-dpxxx 15 Dorycnium hirsutum" B 16 Pulicaria dysenterica B<5 % dp<5 % 17 Holcus lanatus L„<10% B,<10% 18 Plantago lanceolata Odlx-Vdxx-Dxxx 19 Erica arborea B B<5 % 20 Larex sp. dp 5s-15 % Šk>15% 21 Dactylis hispanica D<10% S> 10 % 22 Brachypodium sylvaticum L<5 % B>5 % 23 Viola sylvestris Lx-dp>3 % 24 Lotus corniculatus (ssp. ciliatus) S " Škodljiv za ovce - Harmful for sheep Clematis vitalba - cijela biljka sadrži protoanemonin, tj. anemonol. Zabilježeno je trovanje goveda, pa čak i smrt. Raphanus ruphanistrum - životinje se mogu otrovati ako pojedu velike količine zelene rotkve i zrelih |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2001 str. 28 <-- 28 --> PDF |
K. Krapina:: ZNAČAJ I ULOGA BILJNIH VRSTA SVJITI III PRUĆA U PODRUČJU KUMLDITHRANA Šumarski list br. 11 12, CXXV (2001), 599-610 sjemenki, pogotovo janjad prilikom paše na polju koje je potpuno prerasla livadna rotkva u cvatnji. U stadu od 50 janjadi smrtnost iznosi oko 3 %. Solanum nigrum - crna pomoćnica je više ili manje otrovna ili tek uvjetno otrovna biljka. Sadržaj otrova u biljci manji je u područjima s mnogo padalina, veći u sunčanim predjelima, a različit je čak ujutro i uvečer. Zreli plodovi praktično su neotrovni. Pri otrovanju često sudjeluje velik sadržaj nitrata u biljci koja raste na ruderalnim površinama. Senecio sp. - sve vrste ovog roda sadrže pirolizidinske alkaloide žestokih hepatotoksičnih svojstava: laiokarpin, senecionin, jakobin, jakonin, senecifilin i dr. Ima životinja kod kojih je upravo razvijena pohlepa za dragušcima. Pojedine vrste životinja su otporne na dragušce tako da su otrovanja dragušcem većinom kroničnog toka i duge latencije. Konzumiranje dragušaca izaziva bolest seneciozu. Lotus corniculatus - sadrži cijanogene glikozide, vjerojatno linamarin. Ligustrum vulgare - zabilježeno je trovanje mlade srneće divljači od ove biljke. Očito je da divljač ima svoje kriterije pri izboru hrane. Za ostale palatabilne biljke u uzorku u gore navedenoj metodi nije bilo podataka. Pri tomu je bitno napomenuti da nigdje u lovištu okularnom pretragom fecesa nisu ustanovljene probavne smetnje, što će reći da divljač navedene depresivne, škodljive i vrlo otrovne biljke iskoristi na optimalan način. Ovo ukazuje kako je divljač ekonomičniji korisnik zapuštenog prostora, od domaćih životinja, odnosno, glede korištenja prirodnih hranidbenih resursa obavlja ekonomičniju konverziju biljaka u meso, trofej, kožu i si., te nije potrebno puno ulagati a intenzivnu melioraciju staništa. Interesantna je i preferabilnost šaševa (Pi = 0,33) koji se nalaze na 29. mjestu. Pasenje šaševa primijeće- PRIMJERNA PLOHA «"V s y s s — > f k i i ! 3 CEST\ 1 -X ±«± Trave i šaševi 22% Drvenaste vrste 27% Graf. 5. Udio konzumiranih vrsta na svjetlim prugama prema brojujedinki Fig. 5 The proportion of consumed species in open strips in rela tion to the number of individuals no je i dublje u sastojini i to tijekom ljeta. Razlog tomu mogao bi biti da pod zastorom krošanja ove vrste sadrže više vode i sirovih bjelančevina od trava ili zeljanica koje u isto vrijeme rastu uz prosjeke, ceste pa čak i na travnjacima (a inače su probavljivije od šaševa). Iz Grafikona 5. vidljivo je da su po broju jedinki najbrojnije zeljanice (64 700 biljaka/ha), zatim drvenaste vrste (33 300 biljaka/ha) te trave (26 900 biljaka/ ha). Ovo je i u skladu s neodržavanjem svijetlih pruga na kojima bi u slučaju pravovremene kosidbe trebalo biti najviše trava, daleko manje zeljanica, a drvenaste bi vrste trebale potpuno izostati iz dva razloga: Prostor svjetlih pruga trebao bi biti rezerviran isključivo za trave i zeljanice, dok divljač brst može namiriti i u šumskim sastojinama; Zapuštene svijetle pruge otežavaju motrenje i lov. S druge strane iz Grafikona 3. vidi se da divljač koristi veći udio drvenastih vrsta i vrsta zeljanca, dok je relativno malo trava uključeno u prehranu. Razlog nedvojbeno leži i u napasivanju na rasadnicima Andrija Petračić i Topolje, a na kojima su 1998. godine formirane djetelinsko travne smjese, tako da su prirodne tra R T K^LIFRONT - Slika 2. Shematski prikaz rasporeda primjernih ploha pri snimanju oštećenosti vegetacije na svijetlim prugama Figure 2 The scheme of experimental plots |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2001 str. 29 <-- 29 --> PDF |
K. Kmpincc: ZNAČAJ I U1.0GA BILJNIH VRSTA SVJETLIH PRUGA U PODRUČJU EUMEDITERANA ... Šumarski list br. 11-12. CXXV (2001). 599-610 ve koje rastu uz ceste bile izbjegavane zbog lošije prehrambene kakvoće. Iste su površine osnovane na bivšim šumskim rasadnicima, gdje je tlo kvalitetno. Međutim, tlo svijetlih pruga je skeletoidno ili čak skeletno, te se na njemu ne može osigurati kvalitetna poizvodnja krmnih biljaka. Redovitom kosidbom ovdje bi se dobila relativno kvalitetna krma. Naime, proizvodnja prirodne krme na svijetlim prugama ima svoje opravdanje i u tome da zbog većeg broja vrsta uvijek ima neka palatabilna vrsta koja je u suho doba godine više ili manje sočna (Picris hieracioides, Verbena officinalis, Carex sp., Coronilla emeroides itd.) te se divljač može napasivati tokom cijele godine (Slika 2. i 3.). Kod krmnih površina, budući da se radi o manjem broju selekcioniranih biljaka nije moguće osigurati zelenu fazu kroz cijelu godinu. Velik udio šumskih površina, te ceste kod kojih se redovito ne čiste svjetle pruge, jedan su od razloga otežanog motrenja divljači, ali i otežanog odstrela. Ovakav problem uočen je još u Velikoj Britaniji u velikim kompleksima kultura četinjača (Adamič, 1990 cit. Rate 1 iff, 1985, 1987), a isti autor preporuča rješenje Slika 4. Svjetle pruge u suhom razdoblju Figure 4 Open strips in the dry period ZAKLJUČCI Na temelju provedenih analiza može se zaključiti sljedeće: 1. Vegetacija uz ceste predstavlja značajan izvor hrane za divljač. Od ukupno 70 biljnih vrsta divljač za ishranu koristi njih 35 (50 %). 2. Gledano po broju jedinki, na svjetlim prugama raste velik broj biljaka (190 700 biljaka/ha) od čega su konzumne vrste bile zastupljene s 124 900 biljaka/ ha. 3. Usprkos bogatstvu vrsta, svjetle pruge nisu dovoljno iskorištene za potrebe hranidbe divljači. Zbog toga je nužno svjetle pruge održavati kosidbom, kako bi s njih iščezle drvenaste vrste, a povećao se udio trava i zeljanica. Slika 3. Svijetle pruge u punoj vegetaciji prije suhog razdoblja Figure 3 Open strips in full vegetation before the dry period problema na način da se predvidi raspored, broj i veličina otvorenih površina koje se ne bi trebale pošumiti, na istima bi se vršila kosidba i gnojenje. Najidealnijeje da na svakih 100 ha šumskih površina dolazi od dvije do pet površina veličine 0,2 do 1 ha. Topolju Figure 5 Grazed plants of elder (Sambucus ebulus L.) in Topolje Conclusions 4. Divljač na svjetlim prugama konzumira one biljne vrste koje su za intenzivan uzgoj stoke neprikladne, pa čak i otrovne. Ovo je značajan pokazatelj rentabilnosti prostora, gdje bi uslijed napuštanja stočarstva lovstvo moglo dobiti na vrijednasti upravo konverzijom loših krmnih biljaka od strane divljači u meso, trofeje i ostale dobrobiti lovnog gospodarstva. 5. Tlo svjetlih pruga u ovom lovištu je lošije kvalitete, pa stoga nije pogodno za neku intenzivniju proizvodnju krme. 6. Palatabilne biljne vrste svjetlih pruga redom preferabilnosti su: Raphanus raphanistrum, Picris hieratioides, Senecio erraticus, Verbena officinalis, Daucus major, Coronilla emeroides, Feniculum vulga |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2001 str. 30 <-- 30 --> PDF |
K. Krapiinic: ZNAČAJ 1 ULOGA BILJNIH VRSTA SVJETLIH PRUGA U PODRUČJU EUMEDITERANA ... Šumarski list hr. II 12. CXXV {2001), 599-610 re, Ligustrum vulgare, Prunus domestica, Cychorium pumilum, Galium mollugo, Crataegus transalpina, Agrimonia eupatoria, Clematis flammula, Viburnum tinus, Dorycnium pentaphyllum, Eupatorium canubinum, Centaurea tomasinii, Spartium junceum, Rubia peregrina, Hieracium racemosum, Asparagus acutifolius, Dorycnium hirsutum, Pulicaria dysenterica, Holcus lanatus, Rubus dalmaticus, Plantago lanceolata, Erica arborea, Carex sp., Dactylis hispanica, Fraxinus ornus, Brachypodium sylvaticum, Viola sylvestris, Smilax aspera i Lotus corniculatus. 7. Nepalatabilne biljne vrste zeljanica i trava na svjetlim prugama, ali i na ostalim površinama u lovištu LITERATURA 1. Adamič , M., 1990: Prehranske značilnosti kot element načrtovanja varstva, gojitve in lova parkljaste divjadi s odudarkom na jelenjadi (Cervus elaphus L.); Universa Edvarda Kardelja v Ljubljani -VDO Biotehniška fakulteta, Institut za gozdno in lesno gospodarstvo VTOZD za gozdarstvo; Strokovna in znanstvena dela 105; Doktorska disertacija na Univerzi v Beogradu; Ljubljana; 203 pp. 2. A1 c oc k, J., 1998: Animal Behavior: An Evolutionary Approach, Sixt Edition; Sinauer Associates, Inc. Publishers Sunderland, Massachusetts; 718 pp. 3. Andrašić , D., 1984: Zoologija divljači i lovna tehnologija; Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu; Zagreb; 392 pp 4. BI on del, J., Aronson, J., 1999: Biology and Wildlife of the Mediterranean Region; OxfordUniversity Press; New York; 328 pp. 5. Bouchner , M., 1990: Animal Tracks; AventinumNakladatelstvi; Prague; 264 pp. 6. Danell, K. & Bergstrom, R., 1987: Studies onInteractions Between Moose and Two Species of Birch in Sweden, A Review; Proceedings-Symposium on Plant Herbivore Interactions; Snowbird, Utah, August 7-9, 1985; Intermountain Research Station, Forest Service, U. S. Department of Agriculture, Ogden; Utah; 48-57 pp. 7. Domac , R., 1994: Flora Hrvatske: priručnik zaodređivanje bilja; Školska knjiga; Zagreb; 503 pp. 8. Forenbacher, S., 1998: Otrovne biljke i biljnaotrovanja životinja; Školska knjiga; Zagreb; 436 pp. 9. Grlić , Lj., 1986: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja; August Cesarec; Zagreb; 328-329 pp. bile su: Inula viscosa, Trifolium ohroleucum, Bromus erectus, Festuca heterophylla, Poa sylvicola, Trifolium angustifoium, Štipa bromoides, Calamintha vulgaris, Agrostis alba, Plantago intermedia, Filago germanica, Cistus salviefolius, Prunela vulgaris, Cistus vilosus, Galega officinalis, Poa annua, Taraxacum officinalis, Artemisia vulgarisRumex sanguineus. Ostale vrste koje nisu bile oštećene od divljači na svjetlim prugama divljač je konzumirala ili u sastojinama ili na travnjačkim površinama u lovištu. - References 10 1010. .. Grubešić , M., 1996: Utjecaj prirodnih i gospodarskih čimbenika na kvalitetu stojbine divljači; Disertacija; Zagreb; 157 pp. ] i 11. Grupa autora, 1967: Lovački priručnik; Lovačka knjiga; Zagreb; 704 pp. ^2 12. Havranek , D., 1998: Istraživanje palatabilnosti nekih vrsta trava ispašom ovaca; Disertacija; Zagreb; 97 pp. . _ 13. Horvatić , S., 1938: Pregled vegetacije otoka Raba sa gledišta biljne sociologije; Znanstvene rasprave Botaničkog instituta Universe Kralja Aleksandra v Ljubljana; Ljubljana; 96 pp. 14 14. Jävorka, S., Csapody, V., 1975: Iconographia florae partis austro-orientalis Europae centralis; Akademiai Kiado; Budapest; 555. tab. ,e 15. Knežević , ML, 1989: Istraživanje selektivne ispaše četiri vrste trava; Disertacija; Zagreb; 66 pp. ] ^ 16. Kovačević , J., 1963: Fitocenologija travnjaka; Zagreb; 232 pp. jy 17. Kovačević , J., 1979: Poljoprivredna fitocenologija; SNL, Zagreb; 269 pp. ig_ 18. Krapinec, K., Vukelić, J., Grubešić, M., 2000: Prilog poznavanju brštenja širokolisne zelenike (Phillyrea latifolia L.) divljih preživača na otoku Rabu; Šumarski list; broj 5-6; CXXIV; 285-292 pp. ,Q 19. Krebs , C. J., 1989: Ecological Metodology; Harper & Row, Publishers; New York. 654 pp. 20 20. Manning, A., Dawkins, M. S. 1998: An Introduction to Animal Behavior; Cambridge: Cambridge unoversity Press; 450 pp. 21 21.Pentek,T , 1998: Šumske protupožarne ceste kao posebna kategorija šumskih cesta i čimbenici koji utječu na njihov razmještaja prostoru; Magistarski rad, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu; 119 pp. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2001 str. 31 <-- 31 --> PDF |
K. Krapinec: ZNAČAJ I ULOCiA BILJNIH VRSTA SVJETL1H PRUGA U PODRUČJU BUMEDITERANA . Šumarski liši br. 11-12. CXXV (2001). 599-610 22. Piegert , H., 1999: Muffelwild - Von Korzika tain Research Station, Forest Service, U. S. Dezum Oberhartz; Wild and Hund Eksklusiv; Paul partment of Agriculture, Ogden; Utah; 48-57 pp. Parey Zeitscriftverlag GmbH & Co. KG; Sing-28. Scalet, C. G., Flake, L. D., Willis, D. W., hofen; 14; 8-57 pp. 1996: Introduction to Wildlife and Fisheries: An 23. Pranj ić, A., 1990: ŠumarskaBiometrika; SveučiIntegrated Approach; W. H. Freeman Company; lišna naklada Liber; Zagreb; 204 pp. New York; 512 pp. 24 Raguž, D., Alegro, A., Frković, A., Tom-29. Soštarić-Pisačić, K, Kovačević, J., 1968: p a k, M., 1994: Stručna podloga za bonitiranje i Travnjačka flora i njena poljoprivredna vrijedutvrđivanje lovnoproduktivnih površina u lovinost; Nakladni zavod Znanje, Zagreb; 443 pp. štima Republike Hrvatske, Zagreb, 29 pp. 30. Soštarić-Pisačić, K, Kovačević, J., 1974: 25 Raguž , D., Grubešić , M., 1996: Istraživanja Kompleksna metoda za utvrđivanje kvalitete i sumogućnosti gospodarenja na prostoru Mediteramarne vrijednosti travnjaka i djetclišta; Poljoprina; Hrvatsko šumarsko društvo, Skrb za hrvatvredna znanstvena smotra; Naučne edicije Poljoske šume od 1846. Do 1996., Unapređenje proprivrednog fakulteta u Zagrebu; Zagreb; 102 pp. izvodnje biomase šumskih ekosustava; Zagreb; 31. Spanjol, Ž., 1995: Prirodna obilježja otoka Ra187- 193 pp. ba; Rab, Zagreb; 440 pp. 26 Raguž, D., Grubešić, M., 1997: Revizija 32. Trinaj stić, I., 1986: Fitogeografsko raščlanjenje lovnogospodarske osnove za Državno lovište šumske vegetacije istočnojadranskog sredozemVIII/ 6 "Kalifront" za razdoblje 1997-2005; Zanog područja - polazna osnovica; Glasnik za greb; 90 pp. šumske pokuse - posebno izdanje, 2. Dio; Za 27. Ri seho o ver, K. L., 1987: Intraspecific Variation greb; 53-65 pp. in Moose Preference for Willows; Proceedings-33. Vukelić, J., Rauš, Đ., 1998: Šumarska fitoce- Symposium on Plant -Herbivore Interactions; nologija i Šumske zajednice u Hrvatskoj; ZaSnowbird, Utah, August 7-9, 1985; Intermoun-greb; 310 pp. SUMMA R Y: The paper analyses the damage of plant species in open strips by moufflon (Ovis amnion musimon Pal.) and axis deer (Axis axis Erx.). The research was done in an enclosed part of the State Hunting Ground VIII/6 "Kalifront" covering an area of1351.22 ha. The hunting ground is located on the island of Rab. Since virtually the entire area of the hunting ground is situated on the peninsula, the central part was fenced off with a barrier (in the length of 3.4 km). In the enclosed part of the hunting ground, there were a total of 45 moufflon species and 22 of axis deer in the course of research. Taken as a whole, the density of all big game population came to 8 heads per 100 ha in the total hunting area (Table J). The reconstruction of the hunting ground has thoroughly changed the participation of the land per categories. Of a total of 840 ha of the enclosed area, forests account for about 825 ha (98 %), while paths (8.8 ha), open strips (5.9 ha) and grassland- the Topolje nursery and the A. Petračić nursery (1.5 ha) -account for the remaining 15 ha. It was for this reason that forage crop areas had to be established to feed the game in the hunting ground, because it was estimated that the game would not be able to satisfy their nutritional needs exclusively in the forest areas. The research was done on the 13th, 14"´, 15"´ and 16"´ October 1999. The preferability of the game-damaged plants was calculated using the Preference ratio index (Pf In the experimental plots with open strips a total of 190,700 plants/ha were recorded. The most abundant was Rubus dalmaticus with as many as 20,600 plants/ha. This species also had the highest frequency (87 %). It is followed by Daucus major with 14,800 individuals/ha (f = 52 %) and Picris hieracioides with 11,900 individuals/has (f= 38 %). The following woody species were recorded: Rubus dalmaticus, Viburnum tinus (3,500 individuals/ ha), Erica arborea (3,400 individuals/ha), Fraxinus ornus (1,400 individu 609 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2001 str. 32 <-- 32 --> PDF |
K. Krapinec: ZNAČAJ I ULOGA BILJNIH VRSTA SVJETLIH PRUGA U PODRUČJU EUMED1TERANA ... als/ha), Myrtus communis (1,200 individuals/ha), Clematis flammula (1,100 individuals/ha), Spartium junceum (1,300 individuals/ha), Coronilla emeroides (1,000 individuals/ha), Cistus salviefolius (800 individuals/ha), Arbutus unedo (700 individuals/ha), Pinus pinaster (700 individuals/ha), Cistus villosus (600 individuals/ha), Ligustrum vulgare (400 individuals/ha), Prunus domesticus (400 individuals/ha), Quercus ilex (400 individuals/ha), Clematis vitalba (300 individuals/ha), Crataegus transalpina (200 individuals/ha) and Phillyrea latifolia (100 individuals/ha). Together with Rubus dalmaticus, these make up 19 woody species (Figure 1). A total of 70 plant species were registered in the open strips (Table 1). The game made use of 35 of them for their feed (50 %). In terms of the number of species and forms in the experimental plots, there were 53 % of herbaceous plants, 27 % of woody plants and 20 % of grasses and sedges. However, in terms of the proportion of the species within the consumed species, the ratio is somewhat different. Herbaceous plants account for 60 %, woody plants for 29 % and grasses and sedges for 11 % (Figure 2). With regard to the ratio of consumed and non-consumed species in the categories of herbaceous plants, grasses and sedges and woody plants, the situation is as follows: of a total of 37 herbaceous plants, 21 are consumed by the game (57 %), of 19 woody plant species, 10 (53 %) are used by game, while of 14 kinds of grasses only 4 (29 %) are consumed. The most preferred species (Table 3) was Raphanus raphanistrum -Pi = 4.24, followed by Picris hieracioides -Pi = 3.99, Senecio erraticus -Pi = 3.84, Verbena officinalis -Pi = 3.78, and Daucus major -Pi = 3.54. The most preferred woody species was Coronilla emeroides, which took the sixth place (Pi = 3.39), while among the grasses, the most preferred was Holcus lanatus, taking the 25th place (Pi = 0.71). The importance of open strips, that is, their maintenance in the Mediterranean area is highly significant not only as a source of game food, but also as a defence against possible fires. The maintenance of open strips is gaining increasing importance from the standpoint of hunting economy, because their mowing provides relatively good quality pasture. Thus, it is not necessary to clear and cover forest areas with grass in order to ensure sufficient forage for the game. All consumed plants in the sample had poor nutritional value, which ranged from poor to very harmful (for example, Senecio erraticus,). It is important to point out that oculary inspection of the faeces in the hunting ground did not reveal any digestive disorders, which means that the game uses the depressive, harmful and very poisonous plants in the optimal manner. Accordingly, game is a more economic consumer of the neglected area than domestic animals. In order words, in terms of using natural nutritive resources, game converts plants into meat, trophies, hide etc, more economically, and therefore, not much investment is required to improve the sites. Key words: open strips, openings, moufflon (Ovis ammon musimon Pal.) axis deer (Axis axis Erx.), woody plants, herbaceous plants, grasses, pasture, preferability, preference ratio index. Šumarski list br. 11-12, CXXV (2001). 599-610 |