DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2001 str. 66     <-- 66 -->        PDF

I. Trinajstić: TURKESTANSKl BRIJEST - Ulmus piimalo-nmwsti Dieck ex KocI.nc U DENDROFLORI HRVATSKE Šumarski list br. 9-10. CXXV (2001). 533-537
stić 1974: 433-434). Navedenom opisu treba dodati nim podacima, jedino obično spominju da su pupovi
da su na dugim izbojcima kratki, postrani izbojci rasjajasti.
Međutim, na našem se materijalu može dobro
poređeni perasto, stoje dobro vidljivo jedino u bezlis-razabrati da su skoro kuglasti, što posebice dolazi do
nom stanju i prikazano na već spomenutim si. 1 i 2. Naizražaja
pred cvatnju, odnosno listanje.
vedeni opis razmjerno se dobro slaže s dosad objavlje


RASPRAVA - Discussion


Po nasadima i perivojima u gradu Splitu mogu se
naći mnogobrojna stabla turkestanskog brijesta, od kojih
su poneka i 50-60 cm u prsnom promjeru. Međutim,
još je više mladih stabala koja susrećemo na najrazličitijim
mjestima, najčešće takvima, na kojima ih nitko
ni ne bi sadio (si. 6). To nam dokazuje da se navedeni
brijest sam proširio neovisno od utjeacja čovjeka
(sadnje), ali nam isto tako dokazuje da ima velik biološki
potencijal. Lagano "sjeme" (u stvari plod - perutka)
dobro se širi vjetrom, pa tako može dospjeti u vrlo
različite ekološke uvjete. Ako su oni takvi da pogoduju
nicanju sjemena, brijest će se vrlo brzo razviti. U tom
smislu navedeni brijest je vrlo sličan pajasenu (Ailanthus
glandulosa) kojega, također, često susrećemo i tamo
gdje ga nebismo očekivali.


I dok su splitska, gradska staništa turkestanskog
brijesta uglavnom sušna, bar tijekom toploga dijela vegetacijske
periode, ona njegova staništa u Jadrtovcu
kraj Šibenika su izrazito vlažna, često i podvodna, a
djelomično i zaslanjena.


O tome kako se turkestanski brijest našao u nasadima
Splita Jedlovvski (1955) piše da je uzgojen iz
stabalaca koja su 1933. godine nabavljena u Italiji. Jedlovvski
je proučavao klijavost sjemena, pa o tome
piše: "Za sjemenjake je odabrana manja grupa stabala
azijskog brijesta iz jednog splitskog drvoreda na sjevernim
padinama Marjana, koji je podignut 1933. godine
stabalcima iz Italije." (Jedlovvski 1955: 288).
Prema tome, danas najstarija takva stabla mogu imati Slikao. Dva mlada stabla turkestanskog brojcsta, razvijena spon


tano ispred Osnovne škole "Spinut" (Teslina 12) u Splitu


oko 70 godina. Zanimljivo je naglasiti da Pignatti
(1982) u svojoj "Flora d´Italia", iako navodi veliki broj
uzgajanih vrsta, pripadnika mnogobrojnih rodova, u U Hrvatskoj je U. pinnato-ramosa ograničen na
sklopu roda Ulmus ne navodi "Ulmus pumila" pod konjen
primorski dio i dosad je otkriven od Zadra na sjejim
se imenom širio po Europi, a niti U. pinnato-ramoveru
do Stona na jugu. Vrlo lijepa stonska stabla posjesa,
kako ga treba zvati. Niti "Flora Europaea" u svoja čena su nakon zadnjega potresa.
dva izdanja (usp. Tu tin 1964, 1993) ne bilježi navedeni
brijest za područje Europe, iako skoro u pravilu
navodi i takve vrste koje se uzgajaju, a nikada se iz uzgoja
ne šire subspontano.


ZAKLJUČAK - Conclusion


Na mnogo mjesta duž Hrvatskog primorja rasprosmila
koji raste u obliku grma, dok turkestanski brijest
tranjen je u uzgoju i subspontano turkestanski brojest-razvija visoka stabla, danas u promjeru i do 60 cm, te
Ulmus pinnato-ramosa. Taj je brijest u starijoj šumarvisoka
preko 20 m.
skoj literaturi bio označavan pogrešnim imenom U. pu