DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/2001 str. 63 <-- 63 --> PDF |
STRUČNI ČLANCI PROFESSIONAL PAPERS Šumarski List br. 9-10, CXXV (2001), 533-537 UDK 630* 176.1 (Ulmus pinnato-ramosa Dieck cx K.oehne) TURKESTANSKI BRIJEST - Ulmus pinnato-ramosa Dieck ex Koehne U DENDROFLORI HRVATSKE TURKESTANEAN ELM - Ulmus pinnato-Ramosa Dieck ex Koehne IN THE DENDROFLORA OF CROATIA Ivo TRINAJSTIĆ* SAŽETAK: U radu se iznose podaci o turkestanskom brijestu - Ulmus pinnato-ramosa u dendroflori Hrvatske. Taj je brijest u stručnoj šumarskoj literaturi bio pogrešno označavan kao sibirski brijest- Ulmus pumila. Ključne riječi: Ulmus pinnato-ramosa, dendroflora, Hrvatska -Dalmacija UVOD Introduction Iako je na mnogo mjesta duž Hrvatskoga primorja U drugom izdanju Šumarske enciklopedije Janj ić saden i subspontano rasprostranjen jedan, po izgledu, i Fukarek (1980), također, pod natuknicom "Brijest" neobičan brijest dugih, tankih, više-manje obješenih i opet navode Ulmus pumila, ali više ne kao grm, već grana, u našoj se dendrološkoj literaturi o njemu malo kao nisko, do 5 m visoko drvo, samo izuzetno visoko znade. Radi se o turkestanskom brijestu, vrsti Ulmus do 20 m. Da ni njima nije jasno stoje zapravo U. pumipinnato- ramosa. Koliko se može razabrati iz naše šula i kakav to brijest raste u Dalmaciji, vidljivo je iz cimarske literature, o turkestanskom brijestu pisao je tata: "Sibirski brijest splitske provenijencije (gdje se J ed 1 o w s k i (1955), iako ga navodi pod krivim imenalazi kao i u Vodicama) u drvoredima i arboretumu nom "Ulmus pumila". Jedlowski je proučavao klija-bivše Šumarske škole za krš, ima u prvim godinama vost "sjemena", kako ga on zove "azijskog brijesta", visinski prirast od oko 1 m. "(Janjić i Fukarek ali usputno donosi i nekoliko vrlo zanimljivih, općeni1980: 195). U nastavku teksta isti autori pišu: "U. p. tih podataka o kojima će biti govora nešto kasnije. Isto var. arborea Litw. (sin. U. pinnato-ramosa Dieck) iztako i Fukarek (1959) u Šumarskoj enciklopediji, pod raste u visoko drvo, te se kod nas, zbog otpornosti na natuknicom "Brijest", između ostalih vrsta navodi i bolest, može koristiti u drvoredima i parkovima. Inače vrstu Ulmus pumila i zove ga "sibirski brijest". Niti je prirodno raširen u Turkestanu." (Janjić i Fukajedno od navedenih imena nije točno, jer se tu ne radi o rek 1980: 195). vrsti U. pumila, niti o sibirskom brijestu, a naziv "azijski brijest" tako je neodređen da bi mogao odgovarati bilo kojem brijestu, podrijetlom iz Azije. NOMENKLATURNA PROBLEMATIKA TAKSONA Ulmus pinnato-ramosa Nomenklatura! problems of Ulmus pinnato-ramosa Daje Jedlowski (1955) turkestanski brijest nazgrm kako se to može razabrati i iz originalnog opisa vao imenom "Ulmus pumila" nije slučajnost. Naime, koji je bojavio Linne. On doslovno piše: "pumila 3. brijest koji raste od prirode u zapadnom Sibiru označio ULMUS foliis aequaliter serratis: basi aequalibus. Ulje Linne (1753) imenom Ulmus pumila. Međutim, to je mus humilis. Amm. ruth. 260. Ulmus pumila, foliis parvis glabra, cortice fungoso. Pluk. aim. 293. Habitat in Sibiria. Frutex." (Linne 1753: 226). Fukarek (1959) u opisu koji se odnosi na U. pumila piše daje to grm ili malo drvo, pa se samo djelomično odnosi na si * Prof. dr. Ivo Trinajstić, Prilaz Gj. Dcželića 44, birski brijest, koji je zaista grm. HR-10000 Zagreb, Croatia |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2001 str. 64 <-- 64 --> PDF |
I. Trinajslić: TURKLSTANSKI BRIJEST Ulmuspimato-mmosa Uieck ex Kochi : U DENDROFLORJ HRVATSKE Šumarski list br. 9 10. CXXV (2001). 533-537 Na području zapadne Azije - u Turkestanu - raste brijest koji se razvija u obliku stabla, a njega je Litvi nov (1908) kao varijetet "arborea" priključio Linneovoj vrsti U. pumila -U. pumila var. arborea. Tom je brijestu, zbog naročitog rasporeda postraih izbojaka na SI. 3: Originalni herbarski primjerak i opis taksona Ulmuspumila var. arborea iz Hb. SC.PET. dugom vršnom izbojku Dieck (in lit. 1895) dao ime Ulmus pinnato-ramosa, što znači "perasto razgranjen" (si. 1, 2), a Koehne je konačno 1910 (usp. Koehne Slika 1. Perasto raspoređeni kratki, postrani izbojci na završecima 1910) dao i odgovarajuću latinsku dijagnozu navedene ogranaka vrste, zadržavši Dieckovo ime "Ulmus pinnato-ramosa", koje je prvotno bilo objavljeno samo kao "nomen nudum" ("golo ime" - ime bez odgovarajućega, dodatnog obveznog opisa na latinskom). U. pinnato-ramosa opisan je na temelju stabla uzgojenog u Spätskom arboretumu iz Roemersdorfa kraj Rige, iz sjemena podrijetlom iz Turkestana. Zbog toga smo navedenoj vrsti dali hrvatski naziv "turkestanski brijest". Sve ono što se u oba izdanja Šumarske enciklopedije u natuknici "Brijest" odnosi na vrstu "Ulmus pumila" - sibirski brijest (usp. Fukarek 1959, Janjić i F u k a r e k 1980), pa i ono što je istraživao J e d 1 o w ski, također označivši kao "Ulmuspumila" - azijski brijest, ne odnosi se na Linneovu vrstu U. pumila, već na vrstu U. pinnato-ramosa. Opis koji je donio Litvi nov (1908) odnosi se na tzv. "Shedu" Botaničke herbarske zbirke u Sankt Petersburgs (si. 3) i nije nigdje posebno objavljen. Priložena slika nije kvalitetna, jer Slika 2. Dio vršnoga ogranka sa skoro kuglastim pupovima 534 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2001 str. 65 <-- 65 --> PDF |
1, Trinajstić: TURKESTANSKI BRIJEST - Ulmus phmato-ramosa Dieck cx Kochne U DENDROFLORI HRVATSKE Šumarski list br. 9 10, CXXV (2001). 533-537 je kopirana iz mikrofilma. Taj je mikrofilm načinjen 1975. godine kad sam na Međunarodnom botaničkom kongresu boravio u tadašnjem Lenjingradu i na zamolbu dobio mikrofotografiju herbarskog lista, na temelju kojeg je Litvinov opisao takson U. pumila var. arborea. Na si. 4 povećanje tekst originalnog opisa. Prema tome, nomenklatura odnosi navedenog brijesta bi li bi sljedeći: Ulmus pinnato-ramosa Dieck ex Koehne, Feddes Repert. 8:74(1910) Syn. = U. pumila L. var. arborea Litwinow, in Sched. Herb. Fl. Ross. No. 1992, 6: 460 (1908). = U. pumila auct. dalm., non L., Sp. PI. 327 (1753) Slika 4. Povećan tekst s opisom taksona Ulmus pumila var. arborea OSNOVNE MORFOLOŠKE ZNAČAJKE VRSTE Ulmus pinnato-ramosa Morphological characteristics of Ulmus pinnato-ramosa Tijekom obrade roda Ulmus za "Analitičku floru Jugoslavije" između ostalih vrsta roda Ulmus, obuhvatio sam (usp. Trinaj stić 1974) i vrstu Ulmus pinnato- ramosa. Tom sam prigodom navedeni brijest opisao na temelju materijala iz Stona. Ovdje donosim originalni tekst: "Listopadna, 15-20 m visoka drveta prozračne, velike krošnje. Kora debla i starih grana tanka, ± glatka, plitko uzdužno ispucala, svijetlosiva, ljušti se u obliku malenih pločica. Jednogodišnje plodne grančice tanke, dugačke, često vise prema dolje, svijetlosive, gole, nisu izrazito sjajne, i u najmlađem stadiju potpuno gole. Pupovi maleni, kuglasti, 3-4 mm u promjeru. Palistići zelenkasti, lancetasto-jajasti, na vrhu tupi, ± goli ili slabo trepavičasti, ubrzo otpadaju. Listovi (si. 5) s do 1 cm dugom peteljkom; njihova plojka 4-8 cm duga i 2-4 cm široka, jajsta ili jajasto-duguljasta, najšira u donjoj trećini i postepeno se sužuje prema vrhu, na bazi skoro simetrična, na rubu tupo jednostruko pilasta, na vrhu usiljena, već i u mladosti pot puno gola ili narijetko žljezdasto dlakava, bez čuperaka u uglovima žila, nije izrazito kožasta...." (Trinaj - Slika 5. Ulmus pinnato-ramosa - dio grančice s listovima |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2001 str. 66 <-- 66 --> PDF |
I. Trinajstić: TURKESTANSKl BRIJEST - Ulmus piimalo-nmwsti Dieck ex KocI.nc U DENDROFLORI HRVATSKE Šumarski list br. 9-10. CXXV (2001). 533-537 stić 1974: 433-434). Navedenom opisu treba dodati nim podacima, jedino obično spominju da su pupovi da su na dugim izbojcima kratki, postrani izbojci rasjajasti. Međutim, na našem se materijalu može dobro poređeni perasto, stoje dobro vidljivo jedino u bezlis-razabrati da su skoro kuglasti, što posebice dolazi do nom stanju i prikazano na već spomenutim si. 1 i 2. Naizražaja pred cvatnju, odnosno listanje. vedeni opis razmjerno se dobro slaže s dosad objavlje RASPRAVA - Discussion Po nasadima i perivojima u gradu Splitu mogu se naći mnogobrojna stabla turkestanskog brijesta, od kojih su poneka i 50-60 cm u prsnom promjeru. Međutim, još je više mladih stabala koja susrećemo na najrazličitijim mjestima, najčešće takvima, na kojima ih nitko ni ne bi sadio (si. 6). To nam dokazuje da se navedeni brijest sam proširio neovisno od utjeacja čovjeka (sadnje), ali nam isto tako dokazuje da ima velik biološki potencijal. Lagano "sjeme" (u stvari plod - perutka) dobro se širi vjetrom, pa tako može dospjeti u vrlo različite ekološke uvjete. Ako su oni takvi da pogoduju nicanju sjemena, brijest će se vrlo brzo razviti. U tom smislu navedeni brijest je vrlo sličan pajasenu (Ailanthus glandulosa) kojega, također, često susrećemo i tamo gdje ga nebismo očekivali. I dok su splitska, gradska staništa turkestanskog brijesta uglavnom sušna, bar tijekom toploga dijela vegetacijske periode, ona njegova staništa u Jadrtovcu kraj Šibenika su izrazito vlažna, često i podvodna, a djelomično i zaslanjena. O tome kako se turkestanski brijest našao u nasadima Splita Jedlovvski (1955) piše da je uzgojen iz stabalaca koja su 1933. godine nabavljena u Italiji. Jedlovvski je proučavao klijavost sjemena, pa o tome piše: "Za sjemenjake je odabrana manja grupa stabala azijskog brijesta iz jednog splitskog drvoreda na sjevernim padinama Marjana, koji je podignut 1933. godine stabalcima iz Italije." (Jedlovvski 1955: 288). Prema tome, danas najstarija takva stabla mogu imati Slikao. Dva mlada stabla turkestanskog brojcsta, razvijena spon tano ispred Osnovne škole "Spinut" (Teslina 12) u Splitu oko 70 godina. Zanimljivo je naglasiti da Pignatti (1982) u svojoj "Flora d´Italia", iako navodi veliki broj uzgajanih vrsta, pripadnika mnogobrojnih rodova, u U Hrvatskoj je U. pinnato-ramosa ograničen na sklopu roda Ulmus ne navodi "Ulmus pumila" pod konjen primorski dio i dosad je otkriven od Zadra na sjejim se imenom širio po Europi, a niti U. pinnato-ramoveru do Stona na jugu. Vrlo lijepa stonska stabla posjesa, kako ga treba zvati. Niti "Flora Europaea" u svoja čena su nakon zadnjega potresa. dva izdanja (usp. Tu tin 1964, 1993) ne bilježi navedeni brijest za područje Europe, iako skoro u pravilu navodi i takve vrste koje se uzgajaju, a nikada se iz uzgoja ne šire subspontano. ZAKLJUČAK - Conclusion Na mnogo mjesta duž Hrvatskog primorja rasprosmila koji raste u obliku grma, dok turkestanski brijest tranjen je u uzgoju i subspontano turkestanski brojest-razvija visoka stabla, danas u promjeru i do 60 cm, te Ulmus pinnato-ramosa. Taj je brijest u starijoj šumarvisoka preko 20 m. skoj literaturi bio označavan pogrešnim imenom U. pu |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2001 str. 67 <-- 67 --> PDF |
1. Trinajstić: TURKHSTANSKI BRIJEST Ulmuspinnato-ramosa Dieck ex Kochnc U DENDROKLORI HRVATSKE Šumarski list br. 9-10, CXXV {2001). 533-537 U. pinnato-ramosa prenijet je u Dalmaciju iz Italije Najlakše ga se može prepoznati po tankim visećim prije Drugoga svjetsog rata i najčešće se sadio u drvogranama i okruglastim tamnosmeđim pupovima, po redima, rjeđe kao soliter, a tijekom vremena proširio se čemu se razlikuje od svih drugih vrsta brijestova. subspontano i razvio se na mnogobrojnim mjestima, gdje pokazuje izuzetnu vitalnost. LITERATURA - References Fukarek , R, 1959: Brijest. Šumarska enciklopedija Pignatti , S., 1982: Flora d´Italia. Edagricole. Bo 1: 128-131. Jugoslavenski leksikografski zavod. logna. Zagreb. Tri naj stić, I., 1974: Ulmus L. Analitička flora Jugo Janjić , N., Fukarek , R, 1980: Brijest. Šumarska slavije 1(3): 428-434. Botanički institut Sveučienciklopedija 2. izd., 1: 192-196. Jugoslavenski lišta. Zagreb. leksikografski zavod. Zagreb. Tutin, T. G., 1964: Ulmus L. In T. G. Tutin and V. H. Jediowski , D., 1955: O klijavosti azijskog brijesta. Heywood (eds.) Flora Europaea 1: 65. CambridAnali za šumarstvo 2: 287-292. ge. University Press. Koehne, E., 1910: Ulmus pinnato-ramosa Dieck Tutin, T. G., 1993: Ulmus L. In T G. Tutin and V. H. Cat. 1895 (nom. nud.) Feddes Repert. 8: 74. Heywood (eds.) Flora Europaea ed 2, 1: 76. Cambridge. University Press. Linne , C , 1753: Species Plantarum. Holmiae. Litvmov,D., 1908: 1992. Ulmuspumila L. Herb. Fl. Ross. Mus. Bot. Acad. Imper. Sc. Petropolit. SUMMARY: In many places along the Cratian Littoral a strange elm, by its appearence, with long, thin, more or less hanging branches grows. This is the Turkmen elm, the species Ulmus pinnato-ramosa Dieck ex Koehne. This elm has been designated as U. pumila L., then as U. pumila var. arborea Litvinov, and finally as U. pinnato-ramosa. Consequently, the nomenclatural relations of the Turkmen elm would be as follows: Ulmus pinnato-ramosa Dieck ex Koehne, Feddes Repert. 8: 74 (1910) Syn. = U. pumila L. var. arborea Litwinow, in Sched. Herb. Fl. Ross. No. 1992, &: 460 (1908) = U. pumila auct. dalm., non L., Sp. PI. 327 (1753) It is to be pointed out that this elm has neither been registered in the European Flora (cf Tutin 1964, 1993), and not reported by Pignatti (1982), although it was brought to Croatia just from Italy (cf. Jedlowski 1955). |