DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2001 str. 26 <-- 26 --> PDF |
J. I´ranjić. /. Liber: MOl.KKULARNA BIOLOGIJA U ŠUMARSTVU Šumarski list br. 9 10, CXXV (2001), 495-500 radi na raznim oblicima oplemenjivanja šumskoga drveća (nemolekularnim), gdje su postignuti vrlo dobri rezultati (usp. Krstin ić & Kajba 1991, 1993, 1994, 1995, 1997; Kajba 1995; Krstin ić et al. 1996, 1996a, l998;Franjić et al. 2000 i dr.). Današnji trend u svijetu je detaljno upoznavanje molekularne strukture različitih organizama, tj. utvrđivanja zakonitosti nasljeđivanja određenih osobina, šumsko drveće kao osnovna šumsko-gospodarska komponenta je vrlo interesantan predmet molekularnobioloških istraživanja, te se njemu u svijetu posvećuje vrlo velika pozornost, tako da se formiraju veliki timovi i laboratoriji koji danonoćno rade na otkrivanju određenih zakonitosti nasljeđivanja gospodarski interesantnih svojstava (prirast, punodrvnost, pravnost, plodonošenje i si.). Molekularno-biološka istraživanja u hrvatskome šumarstvu su na samome početku, iako je bilo nekih pokušaja koji su neznatno našli svoju primjenu u praksi, najčešće radi nedovoljno stručnoga pristupa problemima. Praktično šumarstvo često puta ima velikih teškoća npr. u suzbijanju određenih biljnih bolesti ili napada kukaca, oko uroda i podrijetla sjemena i si. Danas postoje u svijetu vrlo pouzdane molekularno-biološke metode koje mogu u znatnoj mjeri rješiti takve probleme. Tako se npr. identifikacija provenijencija temelji na kloroplastnoj i mitohondrijskoj DNA, dok se analiza genetskoga sastava i odnosa unutar sjemenskoga materijala i između sjemenske sastojine i njezina izvora koristiti visokom razinom polimorfizma koju nude nuklearni mikrosateliti (usp. Heinz e & Lexe r 2000). Nesumnjivo je došlo vrijeme da se i u hrvatskome šumarstvu poduzmu značajniji koraci u molekularno- biološkim istraživanjima i primjeni rezultata tih istraživanja u šumarskoj praksi. Hrvatski šumari zbog nedovoljne molekularno-genetičke naobrazbe smatraju takva istraživanja nečim osobitim i nedokučivim. Danas je krajnje vrijeme da se hrvatski šumari znatnije angažiraju oko molekularno-bioloških istraživanja, jer će sutra već biti kasno. Molekularna bilologija ušla je i vrlo brzo ulazi u sve biološke discipline pa tako i u šumarstvo, tako da ćemo mi to htjeli ili ne htjeli morati prihvatiti. Ovime se radom nastoji apelirati na šumarske institucije koje bi trebale podržati takve tipove istraživanja, kako bi se mladi istraživači obučili za takve i slične analize, jer se, s ne tako velikim sredstvima, mogu napraviti veliki rezultati. MOGUĆNOSTI PRIMJENE MOLEKULARNO-BIOLOŠKIH METODA U ŠUMARSTVU Possibilities of applaying molecular-biological methods in Forestry Molekularna biologija je danas grana biologije s vjerojatno najbržim razvojem i najvećim utjecajem u istraživačkome svijetu. Ne postoji niti jedno područje biološke znanosti koje u svojim istraživanjima ne primjenjuje barem neku od molekularno-bioloških metoda. Današnje svjetsko moderno šumarstvo u čitavoj svojoj kompleksnosti jedan je od najboljih primjera primjene različitih molekularno-bioloških metoda u različitim istraživanjima, ali i u svakodnevnoj praksi. Najnovija dostignuća u molekularnoj biologiji, kao što je prije svega lančana reakcija polimerazom (Polymerase Chain Reaction - PCR; usp. Mulis & Fa 1 oona 1986), olakšala su primjenjivost ovih metoda u šumarstvu te su one postale nezaobilazno oruđe u prije svega: 1. Procjeni genetičke raznolikosti 2. Programima oplemenjivanja Procjena genetičke raznolikosti Vjerodostojne informacije o distribuciji genetičke raznolikosti nužni su početak za sva istraživanja bilo da se radi o selekciji, uzgoju, oplemenjivanju, programima zaštite ili pak o taksonomiji, evoluciji ili ekologiji. Laboratorijsko istraživanje genetičke raznolikosti populacija do nedavno se baziralo isključivo na izoenzimima, međutim njihova primjena je bila ograničena malom varijabilnošću unutar nekih populacija. Danas 3. Programima zaštite Za te potrebe razvijene su brojne kao što su: RFLP (Restriction Fragment Length Polymorphism) RAPD (Random Amplified Polymorphic DNA) AFLP (Amplified Fragment Length Polymorphism) Mikrosateliti. Kako ove metode razvijaju određeni polimorfizam karakterističan za određeno svojstvo (npr. otpornost na neku bolest i si.) i za neku jedinku, populaciju, podvrstu ili za neku drugu taksonomsku jedinicu, uobičajeno je o ovim metodama govoriti kao o DNA markerima (npr. RAPD markeri). - Estimating of genetic variability se za procjenu genetičke varijabilnosti upotrebljavaju različiti DNA markeri (usp. Finesch i et al. 1991; Wagner 1992; Ay ad etal. 1995; Karp etal. 1998). čija je kombinacija je omogućila utvrđivanje genetičke varijabilnosti u svim dosad istraživanim populacijama. Za ovu prigodu navode se samo neke osobine najčešće upotrebljavanih DNA metoda: |